Kršćanski temelj

Jutros je započeo prvi državni pohod jednoga pape Ujedinjenom Kraljevstvu. Usto, Sveti Otac će isto tako prvi put u svom pontifikatu predvoditi jednu beatifikaciju- kardinala Newmana. To dosta govori o značaju toga velikog engleskog teologa i kardinala. Podsjećam i na molitvu za papu- kad neprijatelji ne propuštaju priliku da mu naude, ne smijemo ni mi propustiti da mu pomognemo!

Izdvojio sam zadnji odlomak iz obraćanja Svetog Oca Benedikta XVI. kraljici Elizabeti II.

"Danas Ujedinjeno Kraljevstvo teži postati moderno i multikulturalno društvo. Na tom izazovnom putu neka uvijek zadrži poštovanje za one tradicionalne vrijednosti i kulturalne izraze koje agresivniji oblici sekularizma više ne cijene niti toleriraju. Neka ne oslabi kršćanski temelj koji podupire njegovu slobodu; i neka to nasljeđe, koje je uvijek služilo dobru Vaše zemlje, trajno ostane uzor Vašoj vladi i Vašem puku pred dvije milijarde članova 'Commonwealtha', i velikom obitelji anglofonih zemalja širom svijeta.

Neka Bog blagoslovi Vaše Veličanstvo i sav puk Vašega kraljevstva! Hvala!"

Izvor: Caritas in Veritate
Slika: The hermeneutic of continuity

Visoki postotak

Paix Liturgique marljivo nastavlja s anketama o motupropriju Summorum Pontificum. Nakon Francuske, Italije, Njemačke i Portugala na red je došla i Velika Britanija s iznenađujućim rezultatima. Čak 43% vjernika koji redovito (svakoga tjedna) idu na misu rado bi sudjelovalo na sv. misi u njenom klasičnom obliku kad bi bila ponuđena u njihovoj župi. Taj rezultat je nadmašio čak i Italiju gdje je to izjavilo 40% vjernika koji dolaze tjedno na misu.

"[...]
I. Poseban slučaj

Od anglikanskog raskola u XVI. st. katolička vjera imala je osobit položaj. Do u XIX. st. Crkva je institucionalno progonjena, jer su i vlastodršci i narod smatrali katolicizam antinacionalnim.

Nakon 1829. ('Catholic Relief Act') mogla se Crkva opet slobodno organizirati, posebno nakon papinskog brevea od 1850. koji je omogućio ponovnu uspostavu katoličke hijerarhije u zemlji. Od toga doba, koje je bilo epoha kardinala Newmana, imao je britanski katolicizam značajan utjecaj na duhovni i kulturalni milje Otoka. Jedinstvene osobnosti poput Chestertona i Tolkiena su proizašle iz njega, iako nije prouzrokovao masovni povratak anglikanskih vjernika Rimu.

Iz Engleske je 1971. došla prva značajna akcija za obranu tradicionalne liturgije u vidu peticije koju su potpisale brojne ličnosti, među njima također spisateljica Agatha Christie (premda nije bila katolikinja). Inicijativa je urodila indultom koji je po slavnoj spisateljici nazvan 'Indultom Agathe Christie'- cjeloviti tekst dokumenta donosimo u dodatku. Ovaj indult, u obliku odgovora Kongregacije za bogoštovlje kardinalu predsjedniku Biskupske konferencije Engleske i Walesa, osigurava mogućnost za 'određene skupine vjernika za posebne prigode' svetu misu prema obredima i tekstovima ranijega misala.

Usprkos važnosti ovoga teksta za povijest obrane tradicionalne liturgije (dokument predstavlja presedan, što je vrlo važno za 'modus operandi' Rimske kurije, pa će biti spominjan u kontekstu motuproprija 'Ecclesia Dei' iz 1988.), kolebljivo držanje britanskog episkopata da ga primijene (već 1971.), lišilo ga je svakog ploda. Položaj engleskih, velških i škotskih vjernika odanih tradicionalnoj liturgiji, sve je više nalikovao onomu na kontinentu; prijezir i marginalizacija.

Motuproprij iz 2007. još nije promijenio situaciju, usprkos nekim inicijativama pojedinih britanskih prelata i aktivnosti laičkih pokreta, među kojima 'Latin Mass Society' zauzima prvo mjesto zbog brojnih seminara za svećenike koji žele naučiti celebrirati u izvanrednom obliku.

Uoči Papina pohoda uočava se neka uzavrelost i zbog Apostolske konstitucije 'Anglicanorum coetibus', koja predviđa osnivanje personalnih ordinarijata za anglikance koji se žele vratiti u crkveno zajedništvo. Ovaj dokument, novi plod velikodušnosti pape Benedikta XVI., nudi zapravo nadu za sve one anglikanske vjernike koji se više ne prepoznaju u novijoj evoluciji Anglikanske zajedice; ređenje žena, pripuštanje aktivnih homoseksualaca 'svetim redovima'. Donedavno se činilo da su anglikanci puno bliži Rimu od ostalih protestanata. Nadalje, Prvosvećenika neprestano napadaju skupine koje imaju pristupa engleskim medijima i ne zaziru od krajnje besramnih provokacija; čak govore o bacanju Pape u zatvor! Dakle, unutar takvoga konteksta 'Paix Liturgique' je želio doznati što katolici u Velikoj Britaniji znaju o moturopriju 'Summorum Pontificum' i kako na nj reagiraju.

II. Rezultati

Istraživanje je proveo 'Harris Interactive' od 21.- 28. lipnja 2010. Sudjelovalo je 800 britanskih katolika od uzorka od 6153 osobe iznad 18 godina.

1. pitanje: Idete li na misu?

Tjedno: 24,3%
Mjesečno: 7,8%
O blagdanima: 10,1%
Prigodno (npr. vjenčanja): 45,6%
Nikada: 12,3%

2. pitanje: Papa Benedikt XVI. odredio je u srpnju 2007., da se misa može slaviti u modernom, 'redovitom' obliku, odnosno obliku Pavla VI., na engleskom, pri čemu svećenik gleda vjernike, a pričest se prima stojeći- i u tradicionalnom, 'izvanrednom' obliku, odnosno obliku Ivana XXIII., na latinskom s gregorijanskim pjevanjem, svećenikom usmjerenim k oltaru, a pričest se prima klečeći. Jeste li to znali?

Da: 39,4%
Ne: 60,6%

3. pitanje: Biste li smatrali normalnim da se oba oblika liturgije redovito slave u vašoj župi?

Da: 44,9%
Ne: 21%
Nema mišljenja: 34,1%

4. pitanje: Kad bi misa celebrirana na latinskom s gregorijanskim pjevanjem u svom izvanrednom obliku bila u vašoj župi, a da ne zauzme mjesto one redovite na engleskom, biste li sudjelovali?

15,6% bi sudjelovalo svaki tjedan
10,8% jedanput mjesečno
11,1% za blagdane
46,1% povremeno
16,4% nikada

Odgovori sudionika koji idu redovito na misu (tjedno i mjesečno):

43% bi sudjelovalo tjedno
23,4% jedanput mjesečno
7,8% za blagdane
17,6% povremeno
8,2% nikada

III. Komentar udruge 'Paix Liturgique'

Prva lekcija koju možemo izvući iz ovoga ispitivanja je dobra vijest za cijelu Crkvu: 32% britanskih katolika izjavljuje da ide na misu barem jedanput mjesečno. Navedeni postotak je daleko viši nego u starim katoličkim zemljama poput Francuske i Portugala (obje 19% prema istraživanju IFOP-a u prosincu 2009. za 'La Croix' i onom koje je proveo 'Harris Interactive' u svibnju 2010. za 'Paix Liturgique').

Druga lekcija je da ovo ispitivanje, koje je proveo neovisni i profesionalni institut, potvrđuje sva ranija ispitivanja, provedena na različitim mjestima i u različito vrijeme, koja se tiču tradicionalne liturgije (vidi ovdje). Neka pogleda tko ima oči, a tko ima uši neka čuje... U Velikoj Britaniji kao i drugdje, velik bi udio katolika sudjelovao na misi u izvanrednom obliku rimskog obreda kad bi bila u njihovoj vlastitoj župi. Jedina je razlika što je u odnosu na ranija istraživanja prema kojima bi oko trećine prakticirajućih katolika sudjelovalo na tradicionalnoj misi kad bi se celebrirala u njihovoj župi, ovdje udio puno viši. U Velikoj Britaniji bi 43% od onih koji tjedno idu na misu sudjelovalo na tradicionalnoj misi ako bi se celebrirala u njihovoj župi (Velika Britanija nadmašuje Italiju koja je do sada držala rekord, gdje je 40% onih koji tjedno idu na misu izjavilo da bi išli na tradicionalnu misu svaki tjedan kad bi bila ponuđena). Rezultat čak doseže 66,4% (tj. 2 od 3) ako se uzmu u obzir svi prakticirajući koji idu na misu najmanje jednom mjesečno, to je čak više negoli u Italiji gdje je postotak prema istraživanju 'Doxe' 63%.
Uzme li se u obzir da 60% katolika ne zna da motuproprij postoji, lako se može zamisliti da bi se postotak od 66,4% mogao porasti kad bi se spoznaja o motupropriju više proširila.

Treća lekcija potvrđuje da u Velikoj Britaniji nadmoćna većina vjernika smatra apsolutno normalnom kohabitaciju dvaju oblika rimskog obreda u okviru župe.
To je samo djelomično iznenađujuće; britanski katolici, dugo progonjeni kao 'papisti', doista su na poseban način povezani s Petrovim Nasljednikom. U Engleskoj, kao i drugdje, želja vjernika za provođenjem motuproprija, proporcionalna je protivljenju koje taj Papin dokument izaziva kod većine biskupa. Ova studija iznosi na vidjelo koliko je hijerarhija nesvjesna stvarnosti koja je pred njom.
Samo 21% vjernika drži da mirno supostojanje dvaju oblika rimskog obreda nije normalno. Taj bi broj mogao biti manji kad bi više vjernika (tj. više od trenutačnij 39,4%) doznalo za odredbe ,otuproprija Benedikta XVI. S pravom se može pomisliti da među tih 21%, postoje i oni koji vjeruju ono što im je tako dugo ponavljano, naime da je ta liturgija 'ukinuta', ako ne 'zabranjena'...
Neopravdan je argument koji se u Velikoj Britaniji kao i drugdje navodi za neprovođenje motuproprija, naime nedostatak interesa. Kada se vjernike informira o činjenicama i tada upita za mišljenje, rezultati su upravo različiti od dojma onih koji govore u njihovo ime... To vrijedi i za posredovanje župnih vijeća koja su u načelu (zbog ideologije, straha ili jednostavno poslijekoncilskog konzervativizma) nesklona reformi reforme pape Benedikta XVI.

Četvrto. Glede Indulta Agathe Christie; od 1971. dopuštena je celebracija prema misalu iz 1965. s modifikacijama iz 1967. (za razliku od misala iz 1962. koji dopušta 'Summorum Pontificum' i prije njega 'Ecclesia Dei'). Moglo bi se pretpostavljati da će taj isprani i modernizirani oblik misala Ivana XXIII. biti prihvatljiviji britanskim biskupima i da bi mogao pomoći širenju tradicionalnije liturgije u poslijekoncilskom okruženju. Naprotiv, britanski biskupi ne vide značajnije razlike između liturgije iz 1965. i one iz 1962. Besmisleno je dakle inzistirati na toj činjenici pred onima koji naivno vjeruju da bi celebracija iz 1965. bila prihvatljivija na dijecezanskoj razini od oblika iz 1962., da ne spominjemo neutemeljenu naivnost onih koji se zauzimaju za celebraciju liturgije Pavla VI. na latinskom...

Peto. Ovo ispitivanje naglašava zaprepašćujuću nesposobnost komunikacije (u ovom slučaju britanskih) biskupa. Zaista, pune tri godine od objave motuproprija od 7. srpnja 2007., samo 40% je informirano o njemu. Stvari se jednostavno moraju nazvati pravim imenom, posebno u tako ozbiljnoj stvari kao što je liturgijski i sakramentalni život; u engleskoj, kao i drugdje, radi se očito o slučaju sljepoće za pastoralne potrebe vjernika. I u ovom je slučaju ta sljepoća na strani biskupa znanstveno izmjerena i prikazana brojkama. Gotovo bi se moglo pomisliti da biskupi trebaju novi pastoralni koncil u cijelosti posvećen sposobnostima slušanja na korist 'tihih u Crkvi' i koji bi služio njihovim očekivanjima.

Šesto. Konačna napomena; zbog malog broja katolika u zemlji (13%), bilo je potrebno ispitati više ljudi nego obično (6153 pojedinca) kako bi se radilo s reprezentativnim brojem ljudi koji se izjašnjavaju 'katolicima'. Tako je ovo ispitivanje i najskuplje koje smo poduzeli. Koštalo je s porezom 10 000 €. Ako želite sudjelovati u njegovu financiranju i tako nam omogućiti da nastavimo naš rad na informiranju, možete poslati svoj dar na Paix Liturgique, 1 allée du Bois Gougenot, 78290 CROISY-SUR-SEINE, u korist: Paix Liturgique, ili preko: IBAN: FR76 3000 3021 9700 0500 0158 593 - BIC: SOGEFRPP.

DODATAK:

A) Peticija pisaca, znanstvenika, umjetnika i povjesničara za očuvanje tradicionalne latinske mise (http://www.latin-mass-society.org):

'Kad bi koja nerazborita uredba zapovjedila cjelokupno ili djelomično uništenje bazilika ili katedrala, zasigurno bi svi obrazovani- bez obzira na osobna vjerovanja- preneraženi ustali protiv takve mogućnosti. Činjenica je da su bazilike i katedrale izgrađene kako bi se slavilo obred koji je, do prije par mjeseci, činio živu tradiciju. Smjeramo na rimokatoličku misu. Ipak, prema zadnjim informacijama iz Rima, postoji plan za uništenje te mise krajem tekuće godine.
Jedan od aksioma u suvremenoj javnosti, vjerskoj kao i svjetovnoj, jest da je moderni čovjek općenito, a intelektualci posebice postali nesnošljivi prema svim oblicima tradicije i da su zaokupljeni time da ih ukinu i nešto drugo stave na njihovo mjesto. Ali, kao i mnoge druge tvrdnje mašinerije javnog mišljenja, taj je aksiom lažan. Danas, kao i u prošlim vremenima, obrazovani su prethodnica kad treba priznati vrijednost tradicije, i prvi su da dignu uzbunu kad joj zaprijeti opasnost. U ovom trenutku mi ne uzimamo u obzir religiozno ili duhovno iskustvo milijuna pojedinaca.
Obred koji je u pitanju, u svom veličanstvenom latinskom jeziku, također je nadahnuo brojna neprocjenjiva postignuća u umjetnosti, ne samo mistična djela, nego djela pjesnika, filozofa, glazbenika, arhitekata, slikara, kipara u svim zemljama i epohama. Prema tomu, taj obred pripada univerzalnoj kulturi, klericima i običnim kršćanima. U materijalističkoj i tehnokratskoj civilizaciji koja sve to više prijeti životu uma i duha u njihovu originalnom kreativnom izrazu- riječi- čini se posebice nehumano lišiti čovjeka forma riječi u jednom od njenih najgrandioznijih manifestacija.
Potpisnici ovoga apela, koji je potpuno ekumenski i nepolitički, dolaze iz svake branše moderne kulture u Europi i izvan nje te žele privući pozornost Svete Stolice na strašnu odgovornost koja bi se mogla dogoditi u povijesti ljudskog duha ukoliko odbije dopustiti da tradicionalna misa preživi, makar živjela uz ostale liturgijske forme.
Potpisani: Harold Acton, Vladimir Ashkenazy, John Bayler, Lennox Berkeley, Maurice Bowra, Agatha Christie, Kenneth Clark, Nevill Coghill, Cyril Connolly, Colin Davis, Hugh Delargy, +Robert Exeter, Miles Fitzalan-Howard, Constantine Fitzgibbon, William Glock, Magdalen Gofflin, Robert Graves, Graham Greene, Ian Greenless, Joseph Grimond, Harman Grisewood, Colin Hardie, Rupert Hart-Davis, Barbara Hepworth, Auberon Herbert, John Jolliffe, David Jones, Osbert Lancaster, F.R. Leavis, Cecil Day Lewis, Compton Mackenzie, George Malcolm, Max Mallowan, Alfred Marnau, Yehudi Menuhin, Nancy Mitford, Raymond Mortimer, Malcolm Muggeridge, Iris Murdoch, John Murray, Sean O'Faolain, E.J. Oliver, Oxford and Asquith, William Plomer, Kathleen Raine, William Rees-Mogg, Ralph Richardson, +John Ripon, Charles Russell, Rivers Scott, Joan Sutherland, Philip Toynbee, Martin Turnell, Bernard Wall, Patrick Wall, E.I Watkin, R.C. Zaehner.'

B) odgovor iz Rima:

Peticiju je Svetom Ocu priopćio kardinal Heenan, nadbiskup westminsterski. Pozitivan odgovor Pavla VI. je dakle upućen njemu. Povijesna je ironija da pismo nosi potpis msgr. Bugninija, čovjeka koji je oblikovao liturgijsku reformu i neumorno se borio protiv drevne liturgije.

'SACRA CONGREGATIO PRO CULTU DIVINO
E Civitate Vaticana, die 5 November 1971
Prot. N. 1897/71

Vaša Uzoritosti,
Njegova Svetost papa Pavao VI. u pismu od 30. listopada 1971. dao je posebne ovlasti nižepotpisanom tajniku ove Svete kongregacije da prenese Vašoj Uzoritosti, kao predsjedniku Biskupske konferencije Engleske i Walesa, sljedeće glede reda mise:
1. S obzirom na pastoralne potrebe koje je iznijela Vaša Uzoritost, dopušteno je mjesnim ordinarijima Engleske i Walesa odobriti određenim skupinama vjernika za posebne prigode sudjelovanje na misi slavljenoj prema obredima i tekstovima bivšeg Rimskog misala. Izdanje misala koje tim prigodama treba koristiti je ono objavljeno dekretom Svete kongregacije za obrede (27. siječnja 1965.), i s modifikacijama naznačenim u 'Instructio altera' (4. svibnja 1967.).
To dopuštenje se može odobriti ako skupine to traže iz razloga čiste pobožnosti, i ako dopuštenje ne remeti niti šteti općem zajedništvu vjernika. Zato je to dopuštenje ograničeno na neke skupine za posebne prigode; na svim redovitim župnim ili drugim zajedničkim misama, treba koristiti red mise iz novog Rimskog misala. Zbog toga što je euharistija sakrament jedinstva, nužno je da uporaba reda mise iz bivšeg misala ne postane znak ili uzrok razjedinjenosti u katoličkoj zaajednici. Zato će dogovor među biskupima biskupske konferencije, o tomu kako će se ovo dopuštenje ostvarivati, biti daljnje jamstvo jedinstva prakse na tom području.
2. Svećenici koji katkad žele celebrirati misu prema gore spomenutom izdanju rimskog misala mogu to uz suglasnost svoga ordinarija i uz uvjete koje im zada. Kada ti svećenici celebriraju misu s narodom i žele koristiti obrede i tekstove bivšeg misala, trebaju se primijeniti uvjeti i ograničenja gore spomenuta za celebraciju za pojedine skupine o posebnim prigodama.
S mojim najvišim poštovanjem, Vaš u Kristu,
(Potpis): A. Bugnini
Tajnik Svete kongregacije za bogoštovlje'"

Izvor: Paix Liturgique

Reorijentacija

Nekoliko rečenica iz najnovijega intervjua Papina ceremonijara, msgr. G. Marinija, škotskom listu povodom predstojećeg pohoda Svetog Oca Velikoj Britaniji.

"'Na svim Papinim misama u Ujedinjenom Kraljevstvu predslovlje i kanon bit će na latinskom', izjavljuje msgr. Marini. 'Sveti Otac uporabom latinskog želi naglasiti univerzalnost vjere i kontinuitet Crkve. [...] Latinski je jezik katolicizma.'

Raspelo će stajati na sredini oltara. 'Razlog je taj što papa Benedikt želi da središte bude Krist', tumači msgr. Marini. Sva dinamika liturgije za vrijeme misnog slavlja sastoji se u tomu da gledamo prema Njemu, a ne jedni u druge. Ta reorijentacija je vrlo draga Benediktovu srcu. Vrlo je sretan što se njegova želja počinje ostvarivati u Crkvi."

Izvor: Messainlatino.it

Dva puta

Prvi put (hermeneutika diskontinuiteta):

Austrijski Die Presse, donosi članak o zatvaranju samostana u gradiću Riedu, 60-ak km od sjedišta famozne biskupije u Linzu. Nakon 366 godina, uz neke prekide, samostan je spao na šestoricu redovnika koji zbog poodmakle dobi više nisu u stanju ispunjavati svoje dušobrižničke dužnosti. Tko će kapucine naslijediti još nije odlučeno [...] Ali nije svatko ovdašnjim vjernicima dobrodošao: čini se da na stolu nije više prijedlog da samostan preuzmu nadkonzervativni franjevci Bezgrješne, koji mise po starom obredu [ne isključivo, op. splendor] i ne daju pričest rastavljenima. Biskupija je tu mogućnost već otklonila. Kako se čuje, u Riedu su zbog toga zadovoljni. 'Mi dušobrižništvo shvaćamo kao službu čovjeku', objašnjava o. Berthold, osamdesetjednogodišnjak. Razgovor s novinarkom odvija se u refektoriju samostana. Gvardijan, o. Helmut (73) bez okolišanja iznosi kritiku na račun Svetog Oca zbog ukidanja izopćenja četvorice biskupa Piova bratstva: To je bila pogreška. Pater daje prijedloge za nove puteve: Slika o Bogu i o čovjeku kakvu zastupa crkveno vodstvo mora se promijeniti:'Ljudi ne mogu ništa s tim naukom 'izvedi me iz tamnice'.' Nove puteve predlaže i za pridobivanje zvanja za svoj red jer: U Europi nije više nikakav socijalni uspon kada netko uđe u redovničku zajednicu. To savjetuje čovjek kojemu je ovo četvrti put što napušta samostan koji se gasi zbog starenja redovnika (Feldkirch, Kitzbühel, Braunau i sada nakon Rieda odlazi u Klagenfurt). Govori naslonjen na stol u refektoriju, prekriženih ruku i odjeven u plavi pulover. Habit zbog nepraktičnosti više ne nosi, a što ljudi o tomu misle nije ga briga. Sedamdesetšestogodišnji o. Alfred ostat će još jednu godinu kao bolnički kapelan u gradu, a o. Berthold bit će dušobrižnik u samostanu sv. Ane. Ostala braća povući će se u jedan tirolski dom za stare redovnike.

Drugi put (hermeneutika kontinuiteta):

"Msgr. M. Aillet, ranije generalni vikar tradiciji prijateljske Biskupije toulonske, od 2008. je biskup bayonnski. Član je Zajednice sv. Martina koju je uspostavio kard. Siri, a u kojoj se sv. misa pape Pavla VI. slavi na latinskom i 'versus Deum'. Napisao je tekst o značenju motuproprija 'Summorum Pontificum', i pobrinuo se da se u njegovoj novoj biskupiji proširi klasična misa.

Izvanredna je stvar što je biskup u svega dvije godine uspio opet otvoriti dijecezansko sjemenište. Prvih pet kandidata za svećeništvo će sljedećih dana započeti svoj studij, a ostali će istovremeno započeti pripremnu godinu pod duhovnim vodstvom jednog svećenika koji je obrazovan u jednom tradicionalnom institutu.

Kako piše na službenoj stranici dijeceze, studij u sjemeništu 'otvoren je za veliku tradiciju Crkve otkrivanjem II. vatikanskog koncila u skladu s 'hermeneutikom obnove u kontinuitetu jednoga subjekta- Crkve', osobito dobro utemeljenim teološkim naukom i istinskim otkrivanjem blaga rimske liturgije.' Ove riječi dovoljno jasno ocrtavaju program studija koji će biti osiguran.

Kada je sjemenište u Bayonnu prije deset godina zbog pomanjkanja kandidata bilo zatvoreno, tadašnji je rektor govorio o prilici koja treba prisiliti Crkvu da krene novim putevima...kao da bi neki poduzetnik smatrao 'prilikom' što zbog stečaja mora svoje računovodstvene knjige predati sudu.

Sada kad se promijenio biskup imamo opet potvrdu: progresisti sjemeništa prazne, a tradicionalisti ih pune. I jedni i drugi u relativno kratkom vremenu. Nije sve izgubljeno ako dobijemo dobre biskupe."

Izvor: Messainlatino.it

Nota bene

PetarZrinjski se stvarno potrudio; kad sam otvorio njegov najnoviji uradak nije mi bilo jasno zašto je stavio video koji je već objavljen na raznim mjestima- sve dok se nisu pojavili titlovi.

Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei objavilo je 2009. dvostruki DVD kao pomoć svećenicima koji žele naučiti služiti svetu misu prema klasičnom obliku rimskog obreda. Na prvom se nalazi snimka cijele tihe mise, dok se na drugom DVD-u nalaze objašnjenja rubrika i gesta, kao i priprave i zahvale nakon sv. mise. To je izdanje dostupno na talijanskom, engleskom, španjolskom i francuskom. S izdavanjem ovakvih didaktičnih DVD-a započelo je naprije Piovo bratstvo, a postoje i izdanja Petrova bratstva kao i Regularnih kanonika sv. Ivana Kentskog (sve o tim i drugim materijalima za tradicionalnu misu detaljno kod Tome).

Petru sve pohvale i velika zahvala, u nadi da će ovakva obrada olakšati upoznavanje s klasičnom misom i tako pripomoći da Papina liturgijska nastojanja zažive i na našem prostoru! Do sada je objavio tri dijela.

I. dio
II. dio
III. dio

Nemirno je srce naše...

...dok se ne smiri u Tebi (Ispovijesti I, 1). Prošle je srijede na generalnoj audijenciji, papa Benedikt XVI. održao lijepu katehezu o svetom Augustinu, čiji blagdan danas slavimo, kao neumornom tragatelju za Istinom. Opisao ga je i kao svoga dobrog suputnika u životu i u službi.

Preveo sam litanije sv. Augustina, a kako su suze svete Monike uvelike zaslužne za njegovo obraćenje, dodao sam i litanije na njenu čast. Slika prikazuje epizodu iz njihova života koju je Sveti Otac spomenuo u katehezi- trenutci razgovora i šutnje, odnosno tišine u kojoj Bog govori.

Litanije svetog Aurelija Augustina

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,

Sveti Oče Augustine,
Sveti Augustine, uzore pokajničkih duša,
Sveti Augustine, sine suza svoje majke Monike,
Sveti Augustine, svjetlo naučiteljâ,
Sveti Augustine, iskorjenitelju krivovjerjâ,
Sveti Augustine, glasoviti borče protiv neprijateljâ Crkve,
Sveti Augustine, stupe prave vjere,
Sveti Augustine, posudo božanske mudrosti,
Sveti Augustine, pravilo apostolskog života,
Sveti Augustine, čije je srce bilo ražareno ognjem božanske ljubavi,
Sveti Augustine, ponizni i milosrdni oče,
Sveti Augustine, gorljivi propovjedniče Riječi Božje,
Sveti Augustine, dragocjeno blago ispovjedateljâ,
Sveti Augustine, prosvijetljeni tumaču Svetog pisma,
Sveti Augustine, uresu biskupâ,
Sveti Augustine, svjetlo prave vjere,
Sveti Augustine, plemeniti branitelju Svete Crkve,
Sveti Augustine, odsjaju slave Božje,
Sveti Augustine, cvatuća maslino Kuće Božje,
Sveti Augustine, neumorni klanjatelju Presvetom Trojstvu,
Sveti Augustine, nepresušno vrelo kršćanske rječitosti,
Sveti Augustine, sjajno zrcalo svetosti,
Sveti Augustine, uzoru svih krjeposti,
Sveti Augustine, tješitelju ožalošćenih,
Sveti Augustine, utješitelju napuštenih,
Sveti Augustine, prijatelju i pomoćniče siromaha,
Sveti Augustine, naš oče,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Pomolimo se! Bože koji si svetom Augustinu skrivena otajstva svoje mudrosti otkrio i u njegovu srcu plamen božanske ljubavi razgorio, obnavljajući tako u svojoj Crkvi stup od oblaka i vatre; podaj milostivo da kroz oluje ovoga svijeta sigurno prolazimo i u vječnu domovinu koju si nam obećao dospijemo . Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

(Catholic Culture)

Litanije sv. Monike

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Marijo bez grijeha začeta,
Sveti Josipe, glavaru Svete obitelji,

Sveta Moniko, primjeru kršćanskim ženama,
Sveta Moniko, koja si svojim primjerom i molitvom svoga muža obratila,
Sveta Moniko, uzoru bogobojaznih majki,
Sveta Moniko, uzoru bogobojaznih udovica,
Sveta Moniko, majko svetog Augustina,
Sveta Moniko, koja si toliko zbog lutanjâ svoga sina plakala,
Sveta Moniko, uistinu ustrajna u svojim molitvama za njegovo obraćenje,
Sveta Moniko, zaštito svoga izočnoga sina,
Sveta Moniko, kojoj je dana sigurnost da dijete tolikih suza neće propasti,
Sveta Moniko, kojoj je dana utjeha da svoga sina obraćena vidi,
Sveta Moniko, koja si sa svojim sinom o Bogu i vječnom životu razgovarati mogla,
Sveta Moniko, koja si u miru Božjem s molitvama svoga sina usnula,
Sveta Moniko, koja svoj zagovor majkama, koje mole i plaču poput tebe, ne možeš odbiti,
Sveta Moniko, koja si mnogim majkama u njihovim tjeskobama pomogla,
Sveta Moniko, zaštiti nevinost naše djece,
Sveta Moniko, isprosi zabludjeloj djeci milost da ne ostanu gluha na majčinske savjete i ne budu otvrdnula na njihovu bol,
Sveta Moniko, kršćanske majke Presvetoj Djevici, majci svih majki, preporuči ,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Pomolimo se! Bože, smilovao si se suzama svete Monike i dao joj i više nego što je prosila. Njenom sinu Augustinu nisi samo milost obraćenja podario, nego si ga do vrhunca svetosti uzdigao. Daj nam preblagi Oče da za našu djecu takovim pouzdanjem i poniznošću molimo, da njihov spas i našu svetost zadobijemo. To Te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

(Lumen Cordium)

Fuga mundi

Pustinjaci Blažene Djevice Marije od Karmela nova su redovnička zajednica dijecezanskoga prava nastala u Brazilu koja je za vlastiti obred 2009. prihvatila tradicionalni karmelski obred, odnosno obred Regularnih kanonika Sv. Groba Jeruzalemskog. Slijedi intervju s priorom samostana fra Jakovom od Sv. Josipa, ECarm:

"- Velečasni oče, koliko vidimo ovo je nova kongregacija koja ne pripada niti obuvenim niti bosonogim karmelićanima. Je li naš dojam točan?

Da, mi smo novoosnovana zajednica, ali radi se o obnovi originalne monaške karizme Karmela koja je bila izgubljena već od XIII. st. Sveta Terezija [Avilska] ju je htjela obnoviti predlažući za nasljedovanje izvorno pravilo za svoju reformu. Međutim, sredinom XIX. st. blaženi Franjo Palau vođen mističnim uvidom, s istim je ciljem u Španjolskoj utemeljio pustinjački karmel. Ta je skupina postojala sve do 1930.-ih. Mi započinjemo s istim konstitucijama koje je on napisao.

- Postoje li drugi samostani Vašega instituta u Brazilu i u svijetu?

Ne. Naša je ustanova upravo nastala u Atibaji. Postoji samostan sv. Ilije za koludre i samostan sv. Marije za koludrice.

- Pripadaju li Karmelski monasi iz SAD-a Vašoj kongregaciji?

Oni su posebna ustanova iako su nastali u isto vrijeme s istim ključnim elementima karizme. Bili smo zainteresirani za možebitno sjedinjenje, ali ne slažemo se s nekim njihovim stavovima. Na primjer, mi ništa ne prodajemo, ne skupljamo novac u neku svrhu, ne želimo graditi velike opatije, nego siromašne i jednostavne pustinjačke nastambe; nemamo tako intenzivan zajednički život, odnosno mi više naglašavamo samotništvo.

- Koji su Vas razlozi naveli da kao vlastitu liturgiju prihvatite karmelski obred?

Glavni je razlog što se ne možemo identificirati s prvim karmelićanima slijedeći prvotno pravilo ako ne celebriramo istu liturgiju, jer je bitni dio našega života liturgija.

- Obuveni i bosonogi karmelićani još uvijek, iako samo zgodimice, koriste ovaj obred.

Bosonogi su se odrekli vlastite liturgije od objave poslijetridentskog Karmelskog misala (1585.). Obuveni su očuvali obred Sv. Groba Jeruzalemskog sve do 1971. Nakon toga datuma, prema odredbi generalnog kapitula, nisu ga mogli celebrirati niti ponekad. Argumentirali su to njegovom neprikladnošću za župne aktivnosti. Kako mi nemamo župu, nego živimo u samostanu, obred je savršeno prihvatljiv.

- Možete li opisati neke posebnosti toga obreda?

Jedna od njih je da uvodni psalam moli svećenik u tišini. Prve riječi nakon početka su: 'Confitemini Domino quoniam bonus, quoniam in saeculum misericordia ejus'. Ova nas rečenica uvodi u liturgiju uskrsnuća, jer obred je nastao na Svetom Grobu. U obredu se, međutim, više od pedeset puta na različite načine čini znak križa koji označava snagu Kalvarije.

- Kako ste naučili obred? Postoje li još liturgijske knjige i priručnici?

Misal ima rubrike i različite varijacije. Gledali smo i video mise celebrirane 1950.-ih što nam je pomoglo da poboljšamo neke aspekte svečane liturgije.

- Koji su plodovi ove lturgije celebrirane u samostanu i u životu vjernika koji Vas posjećuju?

Celebriranje ovoga obreda od prošloga listopada uvelike je produbilo moju svećeničku duhovnost. U ostale braće smo zamijetili porast pobožnosti i introspekcije. Mnogo duhovnih plodova smo vidjeli i među narodom.

- Koristite li možda i drevni rimski obred? Možda i moderni rimski obred? Ukoliko da, na latinskom ili na pučkom?

Ne. Celebriramo samo karmelski obred tj. obred Sv. Groba u cijelosti na latinskom.

- Misa je 'versus Deum'? Što nam možete reći o toj orijentaciji?

Navikli smo to tako nazivati, ali prava orijentacija je 'versus orientem' tj. prema istoku. Tako je Crkva u rano doba celebrirala euharistiju. Mnogi se zbog pospješenja participacije naroda okrenu prema narodu. Crkva to nikada nije poznavala. Propovijedanje je prema narodu. Žrtva je prema Bogu Ocu, s narodom, 'po Kristu i s Kristom i u Kristu'.

- Kako obnoviti autentičnu liturgijsku duhovnost u Brazilu? Ne mislite li da ljudi žeđaju za pobožnošću koja se rađa iz euharistije?

I ja to vjerujem. Također vidim Brazil kao riznicu zvanja. Ali ignorancija klera i ljudi čini tu zadaću teškim izazovom, ali pomaže nam milost Duha Svetoga.

- Koji su planovi Vašega Karmela? Smjerate li k izgradnji novih kuća u Brazilu?

Zaređen sam 2000. i htio sam celebrirati tradicionalnim obredom. Nisam imao prilike. Otišao sam u Italiju i u Francusku, ali nisam bio sretan daleko od svog naroda.

2002. sam ušao u ovaj karmel koji su nedavno osnovali bosonogi karmelićani. Poglavar je imao dobre namjere, glede nošenja habita i života po pravilu, ali nije prihvaćao tradicionalnu liturgiju. Konačno, 2007. otišao je u svoju biskupiju i postao svjetovni svećenik.

Ostao sam sâm. Prošle godine započeli smo sređivati stvari i dobivati zvanja. Vjerujem da je to Gospino djelo i da imamo potencijala da jako narastemo. Ona zna najbolje...

- Na koncu, riječ članovima i čitateljima bloga, i savjet onima koji žele 'sačuvati liturgiju'.

Molim Boga da blagoslovi sve koji gorljivo žele sačuvati liturgiju, jer to znači sačuvati Crkvu. Neprijatelji Crkve to znaju... Zato podignimo ponovo oltare Gospodnje!"

Izvor i slika: New Liturgical Movement