četvrtak, rujna 29, 2011

Brazil

Svetom Mihaelu Arkanđelu posvećene su mnoge crkve i kapele, kao i razna mjesta, udruge i redovničke zajednice. Među takve spada i Institut Bezgrješnog Srca Marijina i sv. Mihaela Arkanđela. Početci ove zajednice sežu u sedamdesete godine prošloga stoljeća.

Revni župnik F. Apoliano, među vjernicima je širio pobožnosti prema Srcu Isusovu i Marijinu, sv. Mihaelu i sv. anđelima, uvijek je podsjećao na potrebu molitve Gospine krunice, a bio je zauzet i u djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu. Ponajprije prema nemoćnima. Prvi dom ili sklonište za starije osobe, otvorio je 1970. godine. U njemu je isprva radilo pet djevojaka koje su težile redovničkom zvanju, a uskoro ih se pridružilo još. Jedna od njih je suutemeljiteljica, majka Virginija Alves de Lima. Nakon jednog pohoda putujućeg lika Gospe Fatimske, uz potporu biskupa A. de Castra Mayera, 22. kolovoza 1976., četrnaest djevojaka započelo je sa zajedničkim životomom u okviru pobožne udruge. Osamdesetih godina otvaraju i prvu školu te se posvećuju također katehezi i kršćanskom odgoju djece i mladeži.

Nakon što je 2002. blaženi Ivan Pavao II. uspostavio Personalnu apostolsku administraturu sv. Ivana Vianneya, pridružuju joj se i sestre, što je otvorilo put prema priznanju udruge kao redovničke zajednice. Godine 2005. je prvih dvadeset i pet sestara položilo doživotne zavjete; osam od njih je u zajednici bilo od prvih dana. Utemeljitelj je umro, 8. travnja 2005., na dan pokopa bl. Ivana Pavla II. koji ga je 1981. počastio naslovom monsinjora. Sestre su, 22. kolovoza 2008. konačno potvrđene i pod jurisdikcijom su Apostolske administrature.

Redovnice žive i šire pobožnost prema Bezgrješnom Srcu kako je to Gospa zatražila u Fatimi; molitvom, zadovoljštinom, žrtvom i posvetom Njenom Bezgrješnom Srcu. Osim toga čine djela milosrđa prema bližnjima; od najmanjih do onih na koncu ovozemaljskog putovanja.

Slika: Divinas Vocaciones Religiosas

subota, rujna 24, 2011

TIBI SERVIRE LIBERTAS

U svim zemljama Latinske Amerike i Pirenejskog poluotoka, a i šire, danas se slavi blagdan Gospe od Milosrđa, glavne zaštitnice mercedara; jednog od dvaju crkvenih redova za otkup sužanja pa zato u kalendarima piše i, Gospa od Otkupljenja Robova. Tim povodom donosim jučerašnji nagovor Svetog Oca Benedikta XVI. koji je održao u Etzelsbachu. Papa je protumačio u čemu se sastoji marijanska pobožnost. Na Večernjoj je sudjelovalo 90 000 vjernika, a nazočilo je 55 kardinala i biskupa. Video možete pogledati ovdje.

"Marijanska večernja
Nagovor pape Benedikta XVI.

Hodočasnička kapela Etzelsbach
Petak, 23. rujna 2011.

Drage sestre i braćo!

Odsrca želim pozdraviti sve vas koji ste došli u Etzelsbach na ovaj molitveni čas. Od mladosti sam puno čuo o Etzelsbachu pa sam mislio kako moram doći, i s vama zajedno moliti. Zahvaljujem biskupu Wankeu koji mi je još za leta pokazao ovaj dio vašeg kraja, i zahvaljujem vašim govornicima i zastupnicima koji su mi predali darove karakteristične za ovo područje, te mi tako mogli barem naznačili svu raznolikost ove pokrajine.

Dakle, jako sam sretan što mi se ispunila želja da pohodim Eichsfeld i da zajedno s vama zahvalim Mariji. 'Ovdje u ljupkoj tihoj dolini', pjeva se u jednoj hodočasničkoj pjesmi, 'pod starim lipama', daje nam Marija sigurnost i novu snagu. U dvije bezbožne diktature koje su htjele oduzeti ljudima njihovu naslijeđenu vjeru, stanovnici Eichsfelda su bili svjesni da će na ovom milosnom mjestu, u Etzelsbachu, naći otvorena vrata i mjesto unutarnjeg spokoja. To posebno prijateljstvo prema Mariji, koje je otuda izraslo, želimo dalje njegovati, također ovom današnjom Marijanskom večernjom.

Kad se kršćani u svim vremena i na svim mjestima okreću Mariji, oni se tada vode spontanom sigurnošću da Isus ne može odbiti svojoj majci Njene molitve; i oslanjaju se na nepokolebljivo uvjerenje da je Marija istodobno i NAŠA majka- majka koja je iskusila najveću od svih žalosti, koja suosjeća sa svim našim nevoljama i majčinski misli kako ih prevladati. Kako je puno ljudi kroz stoljeća hodočastilo k Mariji da pred slikom Prežalosne- kao ovdje u Etzelsbachu- nađu utjehu i ohrabrenje!

Pogledajmo Njezin lik! Gospođa srednjih godina, teških vjeđa od mnogih suza, zamišljena pogleda upravljena u daljinu, kao da je u svom Srcu pobudila sve ono što se zbilo. Na krilu joj leži Tijelo Njena Sina, drži ga pažljivo i s puno ljubavi, kao dragocjeni dar. Na iskrvarenom Tijelu vidimo tragove razapinjanja. Lijeva ruka Umrloga visi okomito prema dolje. Možda je skulptura, 'pietà', kako je često uobičajeno, bila izložena iznad nekog oltara. Raspeti tako svojom ispruženom rukom upućuje na zbivanje na oltaru, gdje se sveta žrtva, koju je on prinio, posadašnjuje u euharistiji.
Posebnost milosnog lika iz Etzelsbacha je u položaju Raspetoga. Kod većine 'pietà' mrtvi Isus leži glavom nalijevo. Promatrač tako može vidjeti ranu na boku Raspetoga. Ovdje, u Etzelsbachu, rana na boku je sakrivena jer je Tijelo usmjereno na drugu stranu. Čini mi se da se u tom prikazu skriva jedno duboko značenje, koje se otkriva tek u tihom razmatranju. U etzelsbaškom milosnom liku su Srca Isusa i Marije okrenuta jedno drugom; Srca se međusobno približavaju. Jedno drugom očituju svoju ljubav. Znamo da je srce i organ najdublje senzibilnosti za drugoga, kakvi su duboki osjećaji. U Srcu Marijinu je mjesto za ljubav koju Njezin božanski Sin hoće darovati svijetu.

Štovanje Marije se usredotočuje na razmatranje odnosa između Majke i Njenog božanskoga Sina. Vjernici su moleći, trpeći, zahvaljujući i radujući se, iznalazili uvijek nove aspekte i atribute, koji nam bolje mogu otkriti tu tajnu; npr. u slici Bezgrješnog Srca Marijina kao simbola dubokog i neograničenog jedinstva ljubavi s Kristom. Nije samoostvarenje, težnja za samoposjedovanjem i samooblikovanjem, ono što nam omogućuje pravi razvoj, što se danas propagira kao uzor modernog života, a lako se preokrene u profinjenu sebičnost; nego je sebedarje, samoodricanje koje je usmjereno na Srce Marijino i time na Srce Kristovo te na bližnjega, ono što nam omogućuje da nađemo same sebe.

'Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani' (Rim 8,28), tako smo upravo čuli u čitanju iz Poslanice Rimljanima. Bog je kod Marije sve izveo na dobro, i ne prestaje preko Marije činiti da se dobro dalje širi u svijetu. S križa, s prijestolja milosti i otkupljenja, dao je Isus svoju majku Mariju ljudima za majku. U trenutku svoje žrtve za čovječanstvo, učinio je istodobno Mariju posrednicom struje milosti koja silazi s križa. Pod križem je Marija postala suputnica i zaštitnica ljudi na njihovu životnom putu. 'U svojoj majčinskoj ljubavi ona nosi brige za braću i sestre svoga sina, koji su još na putovanju i nalaze se u opasnostima i mukama, dok ne dospiju u vječnu domovinu', tako je to formulirao II. vatikanski koncil ('Lumen gentium', 62). Da, prolazimo usponima i padovima, ali Marija nas zagovara kod svoga Sina i pomaže nam da pronađemo snagu Njegove božanske ljubavi i da joj se otvorimo.

Naše povjerenje u djelotvorni zagovor Majke Božje i naša zahvalnost za uvijek iznova doživljenu pomoć, tjeraju nas u isti čas da mislimo dalje od potreba sadašnjega trenutka. Što nam zapravo Marija hoće reći kad nas spasi iz neke nevolje? Želi nam pomoći da shvatimo širinu i dubinu našeg kršćanskog poziva. Majčinskom nježnošću želi da shvatimo kako naš cijeli život treba biti odgovor na milosrđem bogatu ljubav našega Boga. Shvati- čini se da nam kaže- da Bog, koji je izvor svega dobra i koji nikad neće nešto drugo, doli tvoju pravu sreću, ima pravo zahtijevati od tebe život koji potpuno i radosno odgovara Njegovoj volji, i teži za tim da i drugi isto čine. 'Gdje je Bog, tu je budućnost'. Zapravo, kad Božjoj ljubavi damo da djeluje nad našim životom i u našem životu, tad se nebo otvara. Tada je moguće tako oblikovati sadašnjost da sve više odgovara Radosnoj vijesti našega Gospodina Isusa Krista. Tada male stvari naše svakodnevice imaju svoj smisao, i tada se za velike probleme nalazi rješenje.

S tim pouzdanjem molimo Mariju, u toj sigurnosti vjerujmo u Isusa Krista, našega Gospodina i Boga. Amen."

Izvor: vatican.va
Slike: 1, 2

ponedjeljak, rujna 19, 2011

Nužno znanje

Odabrao sam dvije značajne vijesti koje se tiču tradicionalne mise.

1.) Instituto Superior de Liturgia od studijske godine 2011./'12. će u svoj program uvrstiti i drevni obred. Tečajeve o izvanrednom obliku rimskog obreda preuzeo je don P. Javier. U opisu stoji: "Znanje povijesti i sadržaja, kako misala u izdanju od 1962., tako i ostalih liturgijskih knjiga koje neposredno prethode onima izdanima mandatom II. vatikanskog, nužno je novim naraštajima; jednako kao i poredbeni studij s knjigama redovitog oblika rimskog obreda."

Ustanovu je 1986. kanonski uspostavila Sveta Stolica i jedinstvena je na španjolskom jezičnom području. Zbog toga njeni studenti dolaze iz svih španjolskih (nad)biskupija i zemalja Latinske Amerike. Pridružena je Katalonskom teološkom fakultetu. Ravnatelj, don J. González Padrós, doktorirao je na Papinskom ateneju Sv. Anzelma i savjetnik je u Liturgijskom povjerenstvu Španjolske biskupske konferencije. (1)

2.) U kolovozu je Libreria Editrice Vaticana objavila svezak pod naslovom "Djelatnost Svete Stolice- 2010". Iako neslužbeno izdanje, na 1343 stranice donosi popis raznih zanimljivih informacija koje se ne nalaze u drugim izvorima. Među njima je jedna koja kaže da je "sastavljeno zajedničko povjerenstvo eksperata Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei' i Kongregacije za bogoštovlje, s ciljem 'aktualizacije' spomena svetaca i 'mogućeg unosa novih predslovlja' u Rimski misal iz 1962., kojemu je Benedikt XVI. dao puno građanstvo 2007." (2)

Sastavljeno prema: (1) Acción Litúrgica , (2) S. Magister
Slika: jdbradley's photostream

četvrtak, rujna 15, 2011

Za dobro Crkve i duša

Slijedi najavljeni intervju koji je poglavar Piova bratstva dao nakon susreta u sjedištu Kongregacije za nauk vjere. "- Kako je protekao susret? Razgovor je vođen vrlo uljudno i isto tako otvoreno, jer Bratstvo sv. Pija X. iz poštenja odbija zaobići probleme koji još postoje. Uostalom, u istom su duhu bili i razgovori koji su se održavali zadnje dvije godine. Kad sam 15. kolovoza ove godine izjavio da se slažemo o činjenici kako u pogledu na Koncil nema suglasnosti, morao sam precizirati: Kad se radi o dogmama, primjerice o Trojstvu, onda smo naravno suglasni kad ih nađemo u II. vatikanskom. Rečenica se ne smije istrgnuti iz konteksta. Naši teološki razgovori su uvelike zaslužni što su se svi ti doktrinalni problemi mogli na ozbiljan način produbiti i rasvijetliti. - U zajedničkom priopćenju Vatikana i Bratstva objavljeno je da Vam je predan jedan doktrinalni dokument i da je ponuđeno kanonsko rješenje. Možete li to precizirati? Dokument je naslovljen- Doktrinalna preambula. Predan nam je na daljnje studiranje. Sve dalje je povjerljivo i razumjet ćete da Vam o tomu ne mogu ništa više reći. No, naslov 'Preambula' ukazuje da prihvaćanje istoga predstavlja preduvjet da Sveta Stolica kanonski prizna Svećeničko bratstvo sv. Pija X. - U svezi te Preambule, možete li nam- ukoliko to ne dira u tajnost- potvrditi da ona sadržava, kako je u tisku objavljeno, razlikovanje između onoga što se mora vjerovati, što je 'esencijalno'- čega se Bratstvo potpuno drži- i onoga što pripada pastoralnom koncilu, kakav je II. vatikanski želio biti. Potonje bi se moglo podvrgnuti kritici, a da se vjera ne dovodi u pitanje? To novo razlikovanje nije objavljeno samo u tisku, nego sam ga osobno čuo iz različitih izvora. Već mi je 2005. godine kardinal Castrillón Hoyos rekao, nakon što sam mu pet sati objašnjavao prigovore Bratstva protiv Koncila: 'Ne mogu reći da se slažem sa svime što ste rekli, ali iz toga što ste izjavili ne proizlazi da ste izvan Crkve. Pišite, dakle, Papi da ukine izopćenje.' Zbog objektivnosti moram ustanoviti da u Doktrinalnoj preambuli nema jasnog razlikovanja između nedodirljivog dogmatskog područja, i pastoralnog područja koje je podložno diskusiji. Jedino što mogu potvrditi- jer je već spomenuto u priopćenju- je da ta preambula 'predstavlja neka doktrinalna načela i kriterije za tumačenje katoličkog nauka nužna za osiguranje vjernosti Učiteljstvu Crkve i za 'sentire cum Ecclesia', ostavljajući otvorenim za legitimnu diskusiju studij i teološko objašnjenje posebnih izraza i formulacija koje se nalaze u tekstovima II. vatikanskog koncila i Učiteljstva koje je slijedilo.' Vidite, ništa više i ništa manje. - Što se tiče kanonskog statusa, koji bi bio ponuđen Bratstvu pod uvjetom da ono prihvati Doktrinalnu preambulu; govori se prije o prelaturi, nego o ordinarijatu. Je li tako? Kako točno zamjećujete, taj crkvenopravni status je uvjetan; njegove konkretne okolnosti moraju se sagledati u kasnijem periodu. To ostaje objekt diskusije. - Kada mislite da ćete dati svoj odgovor na preambulu? Čim nađem potrebno vrijeme da prostudiram dokument i da konzultiram odgovorne u Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. U jednoj tako važnoj stvari obećao sam svojoj subraći da neću donijeti odluku, a da se ne posavjetujem s njima. Međutim, mogu Vas uvjeriti da će naša odluka biti za dobro Crkve i duša. Naša akcija molitve ružarija, koja traje još nekoliko mjeseci, mora se intenzivirati tako da zagovorom Marije Majke Crkve dobijemo svjetla i jakosti, koje trebamo više nego ikada."
Izvor: Piusbruderschaft Slika: RORATE CÆLI

srijeda, rujna 14, 2011

Priopćenje

Dobili smo već i priopćenje Svete Stolice o današnjem sastanku. Uz sam tekst treba napomenuti da je ravnatelj Tiskovnog ureda, p. F. Lombardi, izjavio da se potpis odgovornih iz Piova bratstva na Doktrinalnu preambulu koja se spominje u priopćenju, očekuje za nekoliko mjeseci- iako rokovi nisu navedeni. Preambula se za sada neće objavljivati. Rekao je da se za rješenje kanonske situacije Piova bratstva razmišlja o personalnoj prelaturi. Poglavar Bratstva će večeras dati ekskluzivni intervju za DICI- tiskovnu agenciju Bratstva, kojoj se danas zbog velike zainteresiranosti teško pristupalo. "U uredu Kongregacije za nauk vjere održan je, 14. rujna 2011. sastanak između Njegove Uzoritosti, W. kard. Levade, prefekta navedene Kongregacije i predsjednika Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', Njegove Preuzvišenosti, nadbiskupa L. Ladarije, SJ, tajnika iste Kongregacije te msgr. G. Pozza, tajnika Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', i Njegove Preuzvišenosti, biskupa B. Fellaya, generalnog poglavara Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i otaca N. Pflugera i A.-M. Nélyja, generalnih asistenata Bratstva. Nakon zamolbe generalnog poglavara Svećeničkog bratstva sv. Pija X., 15. prosinca 2008., Njegovoj Svetosti, papi Benediktu XVI., Sveti Otac je odlučio ukinuti izopćenje četvorice biskupa koje je posvetio nadbiskup M. Lefebvre, i istodobno započeti doktrinalne razgovore s Bratstvom, s ciljem da se prevladaju teškoće i problemi doktrinalne naravi i da se umanji postojeći lom. Poslušno volji Svetog Oca, osam se puta u Rimu, od listopada 2009. do travnja 2011., okupilo mješovito studijsko povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i od stručnjaka Kongregacije za nauk vjere. Ti razgovori, čiji je predmet bio predstavljanje i ispitivanje najznačajnijih doktrinalnih teškoća o kontroverznim temama, postigli su svoj cilj koji se sastojao u razjašnjenju pojedinih pozicija i njihovih motivacija. Glede zabrinutosti i zahtjeva koje je iznijelo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. za cjelovitost katoličke vjere s obzirom na hermeneutiku prekida II. vatikanskog koncila prema Tradiciji- hermeneutike koju je spomenuo papa Benedikt XVI. u svojoj Adresi Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005.-, Kongregacija za nauk vjere uzela je kao temeljnu osnovu za puno pomirenje s Apostolskom Stolicom prihvaćanje Doktrinalne preambule koja je predana tijekom sastanka, 14. rujna 2011. Ta preambula predstavlja neka doktrinalna načela i kriterije za tumačenje katoličkog nauka, nužna za osiguranje vjernosti Učiteljstvu Crkve i za 'sentire cum Ecclesia', ostavljajući otvorenim za legitimnu diskusiju studij i teološko objašnjenje posebnih izraza i formulacija koje se nalaze u tekstovima II. vatikanskog koncila i Učiteljstva koje je slijedilo. Tijekom istoga sastanka su predloženi neki elementi glede kanonskog rješenja za Svećeničko bratstvo sv. Pija X., koje bi uslijedilo nakon eventualne pomirbe kojoj se nadamo."
Izvor: RORATE CÆLI Slika: Wikimedia Commons

Odlučujuća točka

Današnji susret predstavnika Svete Stolice i Piova bratstva privukao je, uostalom kao i uvijek, zamjetnu pozornost medija; tim više što neki predviđaju da se približavamo točki na kojoj će Bratstvo morati donijeti svoju konačnu odluku- Point of no return. Prenosim dva primjera, a uskoro će se pokazati koliko su ovi analitičari bili u pravu: 1.) "Prema procjeni francuskog dnevnika 'Le Figaro', ocrtava se rješenje spora koji traje već desetljećima između tradicijskog Piova bratstva i Vatikana. U svom izdanju od utorka, list piše da na sastanku u srijedu između generalnog poglavara Piova bratstva, B. Fellaya, i prefekta Kongregacije za nauk vjere, W. kard. Levade, treba očekivati prijedloge Svete Stolice o sporazumu. Doduše, Fellay i Levada bi pri susretu ustanovili da se ne slažu u vrjednovanju II. vatikanskog koncila (1962.-1965.); no, velika novost se sastoji u tomu, kaže se dalje, da će Vatikan priznati da se kod prijepornih točaka ne radi o 'esencijalnim' pitanjima katoličke vjere. Vatikan će nadalje zahtijevati od Piova bratstva da se izjasni o središnjim točkama na kojima se već dva tisućljeća temelji katolička vjera. Složi li se Piovo bratstvo, predložit će mu se, prema 'Le Figarou', jedno pravno rješenje koje mu omogućuje da postane jedna katolička zajednica. Prema informacijama dotičnog lista u Vatikanu se razmišlja o više modela. Tako bi Bratstvo moglo biti uzdignuto na personalnu prelaturu kao što je slučaj s 'Opusom Dei'. Alternativa je i oblik ordinarijata, kakav je uspostavljen za anglikance koji prelaze u Katoličku crkvu. Dopisnik za religijska pitanja, J.-M. Guenois, piše nadalje da nije vjerojatno kako će već u srijedu biti objavljena odluka o budućnosti tradicijskog Bratstva. Razlog tomu je što poglavar Piova bratstva neće moći prihvatiti rimske prijedloge bez konzultacija. Ali postoje naznake da će velika većina Piova bratstva prihvatiti rimske prijedloge. Već gotovo dvije godine traju razgovori između Svete Stolice i Piova bratstva o pitanjima crkvenog nauka. No, sredinom kolovoza je Fellay isključio mogućnost da će Bratstvo priznati II. vatikanski koncil. [...]" Izvor: gloria.tv 2.) "Odnosi između lefebvrista i Svete Stolice su stigli do odlučujuće točke. U Apostolskoj palači je neki opisuju kao 'točku s koje nema povratka', kako izvješćuje vatikanist A. Tornielli. Sutra, 14. rujna 2011., u Vatikan će stići poglavar Piova bratstva, msgr. B. Fellay, praćen svojim pomoćnicima, o. N. Pflugerom i o. M.-A. Nelyjem. Primit će ih W. kard. Levada, prefekt Kongregacije za nauk vjere, i msgr. G. Pozzo, tajnik Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei'. Kardinal Levada će, prema Tornielliju, delegaciji Piova bratstva predati dokument od dvije stranice, o kojem će se Bratstvo onda izjasniti. Dokument, koji je potvrdio Papa, obuhvaća prosudbu Svete Stolice o doktrinalnim razgovorima s Piovim bratstvom. Kratkoća dokumenta je prikladna, kaže se u Vatikanu, da se precizno imenuju pitanja oko kojih su se vodili doktrinalni razgovori, prije svega o vjerskoj slobodi, ekumenizmu i ekleziologiji. Msgr. Fellay koji nije osobno sudjelovao u razgovorima o nauku, još ne zna sadržaj dokumenta koji će mu se 14. rujna uručiti. Kongregacija za nauk vjere zamolit će ga da u punom miru ispita dokument i u prikladnom vremenu odgovori. Bratstvo ni u kojem slučaju neće biti izloženo pritisku, nego će potpuno slobodno odgovoriti i izvijestiti. Moći će zatražiti daljnja objašnjenja ukoliko vidi za to potrebe. Time je određen okvir. Prihvaćanje dokumenta smatrat će se kao nužan uvjet za puno jedinstvo s Katoličkom crkvom. S tim je povezana i kanonska uspostava svećeničkog bratstva koje je osnovao nadbiskup M. Lefebvre, za koje Sveta Stolica predviđa stvaranje personalnog ordinarijata. Papa Benedikt XVI. je otpočetka učinio niz koraka i gesta da se prevlada prekid, koji je nastupio biskupskim posvetama koje je proveo 1988. nadbiskup Lefebvre. One sežu od primanja msgr. Fellaya u Castel Gandolfu, kratko nakon početka pontifikata, preko motuproprija 'Summorum Pontificum', do ukidanja dekreta o izopćenju četvorice biskupa Bratstva. Zadnji je korak bio zasjenjen 'slučajem Williamson'. Piovo je bratstvo za vrijeme doktrinalnih razgovora nabacilo niz pitanja o dokumentima II. vatikanskog koncila i time o značenju i prihvaćanju Koncila samoga. Kardinal Levada će im 14. rujna predati odgovor koji je potvrdio Papa. Odgovor će biti na interpretativnoj liniji koju Benedikt XVI. zastupa otpočetka svoga pontifikata, i kojom Crkvi daje novi način čitanja Koncila. Od sutra odluka prelazi u ruke Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Poznato je da papa Bendikt XVI. želi sporazum, ali na temelju jednog konkretnog i prije svega solidnog temelja. Isto je tako poznato da jedan dio Bratstva želi i teži k povratku u puno zajedništvo s Crkvom, dok drugi- njima pripada i msgr. Williamson- ustraju na stajalištu da s poslijekoncilskom Crkvom nije moguć nikakav sporazum. Odluka još nije pala. Sveta Stolica stoga želi Bratstvu dati vremena da donese odluku koju smatra ispravnom." Izvor: katholisches.info Pridružimo se nakani Svetog Oca Bendikta XVI. moleći ove litanije: Litanije sv. Pija X., pape Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas! Oče nebeski, Bože, smiluj nam se Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, Duše Sveti, Bože, Sveto Trojstvo, jedan Bože, Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas Sveti Josipe, zaštitniče Sveopće Crkve, Sveti Pio X., uzore svećenikâ, Sveti Pio X., mudri biskupe, Sveti Pio X., ponizni kardinale i patrijarše, Sveti Pio X., gorljivi Prvosvećeniče svoga stada, Sveti Pio X., pobožni učitelju, Sveti Pio X., odan siromasima, Sveti Pio X., tješitelju bolesnih, Sveti Pio X., ljubitelju siromaštva, Sveti Pio X., ponizna srca, Sveti Pio X., vjeran dužnosti, Sveti Pio X., herojski u vršenju svih krjeposti, Sveti Pio X., ispunjen duhom samoodricanja, Sveti Pio X., koji si za cilj imao obnovu svega u Kristu, Sveti Pio X., koji si doveo dječicu pričesnoj klupi, Sveti Pio X., koji si svima savjetovao dnevnu i čestu pričest, Sveti Pio X., koji si nas poticao da upoznamo i ljubimo svetu misu, Sveti Pio X., koji si svugdje tražio širenje kršćanskog nauka, Sveti Pio X., koji si se opirao svim krivovjerjima i osuđivao ih, Sveti Pio X., koji si nas učio pravoj Katoličkoj akciji, Sveti Pio X., koji si posvetio vjernike laičkom apostolatu, Sveti Pio X., koji si htio biti poznat kao siromašni pastir duša, Sveti Pio X., koji odgovaraš na molitve onih koji ti vapiju, Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine! Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine! Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se! ℣. Moli za nas sv. Pio X. ℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih, Pomolimo se. Bože, koji si ispunio dušu sv. Pija X. gorljivim milosrđem i pozvao ga da bude namjesnik Kristov, podaj da njegovim zagovorom mognemo slijediti stope Isusa, našeg božanskog učitelja; i da naše molitve ovom svetom papi budu plodonosne u ovom životu i nakon njega. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Izvor: catholictradition.org

utorak, rujna 13, 2011

Kleknuti pred Euharistijom

Iako smo mogli pročitati izvještaje o poticajnoj Papinoj propovijedi na zaključenju XXV. nacionalnog euharistijskog kongresa u Anconi, nedostaju riječi iz naslova. Vjerojatno da ne unose zabunu, nešto slično kao i s govorom kard. Bartoluccija- usp. original i vijest.

"Dvotisućljetna povijest crkve obilježena je svetim muževima i ženama čija je egzistencija rječit znak za to kako se iz zajedništva s Gospodinom, iz Euharistije, rađa nova i produbljena odgovornost na svim razinama društvenog života. Nastaje, dakle, jedan pozitivan društveni razvoj u čijem je središtu čovjek, prije svega siromašan, bolestan, potrebit čovjek.

Hraniti se Kristom, put je prema tomu da ne budemo otuđeni ili ravnodušni prema udesu naše braće, nego da stupimo u logiku ljubavi i dara žrtve križa. Tko zna kleknuti pred Euharistijom, tko prima Tijelo Gospodinovo, dijelit će svoj kruh s gladnima, vodu sa žednima, odijevati gole, pohoditi bolesne i utamničene (usp. Mt 25, 34-36). U svakom će čovjeku prepoznati Gospodina koji se nije kolebao sama sebe žrtvovati za naše spasenje. Euharistijska je duhovnost, dakle, pravi protuotrov protiv individualizma i egoizma koji često karakteriziraju naš svagdanji život, i vodi k ponovnom otkrivanju besplatnosti i središnjem značaju odnosâ, počevši s obitelji- pri čemu želimo misliti prije svega na one raspale. Duša kršćanske zajednice je euharistijska duhovnost koja nadilazi podjele i protimbe, te cijeni različitost karizma i služba, stavljajući ih u službu jedinstva Crkve, njene životnosti i misije. Euharistijska duhovnost je put kojim se vraća dostojanstvo čovjeku, također njegovu radu- brinući se za ravnotežu koja omogućuje i slobodno vrijeme za odmor i obitelj- te da se nadvlada nesigurnost privremenih radnih odnosa i problem nezaposlenosti. Euharistijska duhovnost nam pomaže, također, da se približimo različitim oblicima ljudske krhkosti, u sigurnosti da one ne umanjuju vrijednost osobe, nego zahtijevaju blizinu, prihvaćanje i pomoć. Iz Kruha Života nastaje snaga obnovljene odgojne sposobnosti koja pazi na to da svjedoči temeljne vrjednote opstojnosti, znanja, duhovnog i kulturalnog nasljeđa. Tom snagom možemo živjeti u gradu ljudi, spremni posvetiti se općem dobru i pridonijeti izgradnji pravednog i bratskog društva."

Izvor: katholisch-informiert.ch, vatican.va, WDTPRS
Slika: Acción Litúrgica

ponedjeljak, rujna 12, 2011

Preslavno ime

Na današnji je dan pod zaštitom Presvete Djevice, 1683. godine, zalaganjem slavnog propovjednika Kapucinskog reda, bl. Marka iz Avijana, vojska poljskog kralja Ivana III. Sobjeskog pritekla upomoć Beču i tako spasila grad i Europu. Križ kojim je bl. Marko blagoslovio vojsku, danas se čuva u riznici kotorske katedrale. Nakon toga događaja osmanska vojska više nije smogla snage za neki budući prodor. U zahvalu za pobjedu, blaženi papa Inocent XI., koji je i sam pomagao kršćansku vojsku, proširio je blagdan Preslavnog imena Marijina na cijelu Crkvu. Blagdan je nakon zadnjeg koncila izbrisan iz Općeg rimskog kalendara, a nakon strašnih događaja u Americi početkom XXI. st., ponovo ga je uveo bl. Ivan Pavao II. Crkve posvećene Preslavnom imenu Marijinu su karakteristične osobito za područje Srednje Europe, gdje se blagdan uvijek slavio zbog povijesnih razloga i ukorijenjenosti u narodu. Sljedeće litanije posvećene imenu Blažene Djevice Marije sastavio je bl. Ivan Henrik Newman, CO.

Gospodine, smiluj se
Kriste, smiluj se
Gospodine, smiluj se

Kriste, čuj nas
Krist, usliši nas

Sine Marijin, čuj nas
Sine Marijin, usliši nas

Nebeski Oče, kojemu je Marija kći, smiluj nam se
Vječni Sine, kojemu je Marija majka,
Duše Sveti, kojemu je Marija zaručnica,
Slavno Trojstvo, kojemu je Marija službenica,

Marijo, majko Boga živoga, moli za nas
Marijo, kćeri Svjetlosti nedostupne,
Marijo, naše svjetlo,
Marijo, naša sestro,
Marijo, lozo Jišajeva,
Marijo, mladice kraljevâ,
Marijo, najbolje djelo Božje,
Marijo, bezgrješna,
Marijo, sva lijepa,
Marijo, djevičanska majko,
Marijo, koja si patila s Isusom,
Marijo, probodena mačem,
Marijo, lišena utjehe,
Marijo, koja si uz križ stajala,
Marijo, oceane gorčine,
Marijo, koja si se radovala volji Božjoj,
Marijo, naša gospo,
Marijo, naša kraljice,
Marijo, sjajna kao sunce,
Marijo, lijepa kao mjesec,
Marijo, okrunjena s dvanaest zvijezda,
Marijo, koja sjediš zdesna Isusu,
Marijo, naša slatkoćo,
Marijo, naša nado,
Marijo, slavo Jeruzalema,
Marijo, radosti Izraela,
Marijo, časti puka našega,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

℣. Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom.
℞. Blagoslovljena Ti među ženama.

Pomolimo se

Svemogući Bože koji vidiš kako se iskreno želimo skloniti pod sjenu imena Marijina, dostoj se, molimo Te, da što je češće u našim potrebama zazivamo, primimo milost i oproštenje s Tvojih svetih nebesa. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

grob bl. Marka Avijanskog u kapucinskoj crkvi u Beču

Izvor: Quenta Nârwenion
Slike: 1, 2

četvrtak, rujna 08, 2011

Ja sam pastir dobri (Iv 10,11)

Prije pet godina potvrđena je Ustanova Dobrog Pastira. Iako tek nedavno utemeljena, brzo se proširila među mnogim narodima, a osim u Europi nazočna je i u Južnoj Americi. Sada se očekuje konačna potvrda. Osnovao ju je o. P. Laguérie, a karizma joj se sastoji u dušobrižništvu u duhu klasične rimske liturgije.

Za potvrdu ustanove najzaslužniji je naš slavno vladajući Prvosvećenik, papa Benedikt XVI., koji iz svoje riznice iznosi novo i staro (Mt 13,52). Dekret koji je oživotvorio Institut Dobrog Pastira potpisao je stari predsjednik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, D. kard. Castrillón Hoyos, 8. rujna 2006. U cijelosti glasi:


"Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'
Dekret br. 118/2006.

Naš Gospodin Isus Krist je pravi pastir i čuvar naših duša. Tako poučava apostol Petar u svojoj prvoj poslanici (1.Pt 2,25). Na istom mjestu je ohrabrio vjernike da slijede Pastira. Na taj poticaj trebaju, svakako, odgovoriti svi kršćani, u prvom redu oni koji su pozvani na pastirsku službu, tj. biskupi i njihovi suradnici, svećenici i đakoni, za koje Krist, Dobri Pastir, koji je svoj život položio za svoje ovce, predstavlja jasan uzor života i apostolske službe.

U nekim francuskim dijecezama nedostaju vjernicima, privrženim starijoj liturgijskoj praksi rimskog obreda, pastiri koji bi mogli pomoći biskupima da preuzmu odgovornost za dušobrižništvo u takvim skupinama.

Konačno je nadbiskup Bordeauxa preuzeo jednu skupinu svećenika pod zaštitom Krista Dobrog Pastira. Njihovi članovi pokušavaju pomoći Njegovoj Uzoritosti J.-P. kard. Ricardu oko skrbi za te zajednice, prije svega tako što pod svoje okrilje uzimaju vjernike laike koji žeđaju za tradicionalnom rimskom liturgijom. Sâm nadbiskup, uvjeren o golemoj koristi koju ti suradnici donose, prihvatio je tu zajednicu i povjerio joj pastoralne zadaće u svojoj dijecezi kao i crkvu Sv. Eligija u biskupskom gradu Bordeauxu.

A kako u specifičnim današnjim uvjetima novi institut nudi svim biskupima svoju pastoralnu službu, zamolio je ponizno Svetu Stolicu za pomoć i savjet. Nakon detaljnoga ispitivanja, Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' srdačno je prihvatilo tu zamolbu, i uz pomoć Božanske providnosti, snagom prenesenih ovlasti od Vrhovnog Svećenika Benedikta XVI., nakon što je obavijestilo prefekta Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, uspostavlja ovime kao družbu apostolskog života papinskog prava u gradu Bordeauxu, točnije u crkvi Sv. Eligija:

USTANOVU DOBROG PASTIRA.

Povjerenstvo ovime na pet godina, 'ad experimendum', potvrđuje konstitucije koje je promulgirala ustanova, priložene ovom dekretu.

Sveta Stolica potvrđuje da je u svim liturgijskim činima, Rimski obred sadržan u četirima liturgijskim knjigama iz 1962., tj. Rimskom misalu, Rimskom ritualu, Pontifikalu za ređenje svećenika i u časoslovu prema Rimskom brevijaru objavljenom iste godine, vlastito pravo instituta.

Ovime se, zaključno, velečasni otac P. Laguérie imenuje poglavarom ustanove.

'Contrariis quibuslibet minime obstantibus'

U sjedištu Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei'

Na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije,
8. rujna 2006.

+D. kard. Castrillón Hoyos
predsjednik

+C. Perl
tajnik"

Prema statutima ustanove članovi se obvezuju na "punu vjernost nezabludivom Učiteljstvu Crkve" (Statuti II, 2), ne izbjegavajući "ozbiljnu i konstruktivnu kritiku" tekstova i provedbe II. vatikanskog koncila, imajući u vidu govor pape Benedikta XVI. Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005., o ispravnom tumačenju II. vatikanskog u skladu s hermeneutikom kontinuiteta.

"Ciljevi instituta:

Čast Božja


Prvi cilj Ustanove Dobrog Pastira glasi: Štovati Trojedinoga Boga, častiti Blaženu Djevicu Mariju i Sv. Majku Crkvu, po molitvi, bogoslužju i cjelokupnom radu članova instituta, 'ut in omnibus Deus glorificetur' (1.Pt. 4,11).


Dušobrižništvo

Drugi cilj ustanove je: neprestana molitva, rad i služenje k spasu neumrlih duša. Ustanova nema svrhu u sebi samoj, nego njeni članovi pokušavaju ispunjavati svoje pastoralne zadaće gdjegod su poslani. Stoga svećenici ustanove imaju pred očima glavno načelo Crkve: 'salus animarum suprema lex' (CIC 1752).


Vječno svećeništvo


Treći cilj ustanove glasi: priprema i izobrazba mladića za svećeništvo, tako da mognu, po uzoru na svoga Božanskog Učitelja, postati gorljivi dušobrižnici i voditelji svoga stada. Budući svećenici trebaju biti tako obrazovani da sveta misna žrtva bude u središtu njihova života i da se ostvaruju ljubav prema Crkvi i njenom Vrhovnom pastiru, prema riječima 'zelus tuae commedit me' (Iv 2,17).

Služenje istini


Četvrti cilj: služiti Kristu koji je sâm put, istina i život, braneći katolički nauk. Svećenici instituta su pozvani k trajnom studiju pisma, crkvenih otaca i dokumenata učiteljstva. Od članova instituta se zahtijeva izvrsno znanje teologije i apologetike, jednako tako hrabra obrana vjere, ukoliko je potrebno, da budu pravi 'cooperatores veritatis'."

Osim svećenika, institut želi vrjednovati i poziv časne braće koja postoje u dvije grane; braća pomoćnici i braća učitelji koji rade u školama. Započelo je i formiranje ženske grane instituta. Sjemeništarci se školuju u vlastitom Sjemeništu 'Sv. Vinka Paulskog' u Biskupiji Chartres, u Courtalainu i u Rimu. O jednom danu njihovih rimskih bogoslova postoji zanimljiva reportaža koju možete pogledati ovdje: I. dio, II. dio. Na stranici sjemeništa se nalazi i bogata galerija fotografija kojom su obuhvaćeni svi važni događaji zajednice. Izobrazba je zasnovana na klasičnim uzorima katoličke teologije, duhovnosti, stege i askeze s posebnom naklonošću i ljubavlju prema klasičnoj rimskoj liturgiji, koja je prema statutima vlastiti obred instituta.

Nakon osnutka, ustanova je u manje od pet mjeseci porasla na deset svećenika i dva đakona. Godine 2008. imali su osamnaest svećenika i trideset sjemeništaraca. Sljedeće godine dvadeset i četiri svećenika. Prošle jeseni je u sjemenište ušlo dvanaest mladića. Kandidati dolaze iz Francuske, Italije, Poljske, Brazila..., a sam institut djeluje u šest zemalja: Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, Čileu i Kolumbiji.

Ustanova Dobrog Pastira je otvorena svim oblicima pastorala: "Sve na čast Božju, Svete crkve i kršćanske civilizacije."

Izvor: Instytut Dobrego Pasterza
Slike: Messainlatino.it, Nowy Ruch Liturgiczny

srijeda, rujna 07, 2011

Rekonstrukcija

Zanimljivu kompjutorsku rekonstrukciju konstantinske Bazilike sv. Petra možete pogledati na blogu Traditio Liturgica (video).

"[...] Rekonstrukcija jasno pokazuje da tvrdnje o navodno jasno vidljivom 'sjedalu celebranta' ili 'oltaru usmjerenom prema narodu' u kasnoj antici i u ranom srednjovjekovlju nisu imale onaj smisao koji se tim riječima pokušava dati danas. Papa je sjedio iza, pod mozaikom ukrašenom apsidom tako da je bio teško vidljiv iz crkvene lađe. Celebracija prema istoku, u smjeru portala bazilike, a ne u smjeru apside, kako rekonstrukcija pokazuje, ni u kojem slučaju ne znači da su celebrant i vjernici bili izravno usmjereni jedni prema drugima. Vjernici su se nalazili vidljivo dublje, znatno udaljeno i uglavnom u pokrajnjim lađama, jer se glavna lađa dijelom koristila za liturgiju. Rekonstrukcija omogućuje da se lakše shvate riječi posvete u rimskom kanonu: 'Memento Domine... et omnium circumstantium'. Riječi koje se nisu odnosile na cijelu okupljenu zajednicu vjernika, nego u užem smislu na one, koji su posluživali papu za vrijeme liturgije i izravno ga okruživali u prezbiteriju. Trodimenzionalna rekonstrukcija pomaže u razjašnjenju liturgijskih pitanja.

Ikonostas (bez ikona) na koji su dolazile zavjese koje su se mogle navući, povišenje oltara koji je bio dostupan preko dvaju stubišta (pod oltarom se još danas nalazi grob apostola Petra), ciborij iznad oltara, upućuju na to da briga ranog kršćanstva ni u kojem slučaju nije bila ona kao u naših današnjih suvremenika, da svi stoje 'po mogućnosti bliže oltaru', da se točno sve 'vidi, što svećenik radi'. Sveti misterij celebriran je na oltarima- kako ova rekonstrukcija pokazuje- koji su po svojoj etimologiji bili gore: 'alta res' [altus, 3- visok, res, rei, f.- stvar]. [...]"

Uporaba zastora u liturgiji zadržala se do danas u nekim istočnim obredima: npr. u Armenskoj, Kaldejskoj ili Malabarskoj crkvi.

Izvor: katholisches.info
Slika: Traditio Liturgica