nedjelja, prosinca 25, 2011

Benignitas Salvatoris


¡Svima želim blagoslovljen i radostan Božić!



Iz zadivljenosti Isusovim utjelovljenjem i rođenjem nastale su razne pobožnosti i nebrojena djela u književnosti, glazbi i umjetnosti, također pučkoj. Pobožne duše su se željele češće sjetiti ovih svetih otajstava pa je tako u Europi, u XVIII. stoljeću, bilo preko 50 hodočasničkih mjesta gdje se štovao Mali Isus. Do danas ih je preostalo 25, više ili manje poznatih. Da se ova preostala ne bi zaboravila, u Njemačkoj je 26. studenog 2011. otvoren prvi Christkindlmuseum- Muzej skulptura Malog Isusa i jaslica, a uzor mu je sličan talijanski muzej.

Mali pogled u zbirku nudi galerija fotografija Wochenblatta.

Na ovu je ideju došla bavarska umjetnica, restauratorica i kolekcionarka R. Bauer koja je i sama doživjela uslišanje Praškog Malog Isusa. Tijekom godina prikupila je više od 200 skulptura Božanskog Djetića i preko 25 jaslica i tako te vrijedne predmete nastale iz iskrene pobožnosti spasila od propadanja. Postavljeni su u pet prostorija, a obuhvaćaju razdoblje od zadnja četiri stoljeća. Glavna su tema europska središta pobožnosti Malom Isusu. Prikazi su nastali u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji, Francuskoj i Češkoj.

Za gospođu Bauer je restauriranje i održavanje ovih skulptura poput molitve. Ona u njima ne vidi materijalnu, nego prije svega duhovnu vrijednost, a iskustvo joj je priskrbilo takav glas da njene usluge traže sve do Ukrajine. Ukoliko ne može doći do izvornih dijelova odjeće ili ukrasa sama crta, rezbari, boji. Kölnski nadbiskup, Joachim kard. Meisner, tako je zaželio lik Malog Isusa iz Altöttiga, a zauzvrat joj je dao kip Malog Nonnberškog Utješitelja. Najvrjednija je u njenoj zbirci skulptura koja pripada tipu Loretskog Djetića, a kupila ga je u oronulom stanju skupa sa zamjenskom odjećom od kapucinskog samostana u Neuötingu. Potječe iz polovice XVII. st. Posebnu atrakciju u muzeju predstavlja tzv. Nebeska radionica, u kojoj su prikazani anđeli kako se bave starim obrtima.

Fotografije na kojima se može vidjeti sva istančanost njezina rada, našao sam još ovdje. Sjemenište je tražilo po tradiciji bratstva lik Praškog Malog Isusa, za što je R. Bauer stručnjakinja pa je i članica Restauratorskog povjerenstva u Pragu za održavanje originalnoga kipa Maloga Praškog Isusa koji se čuva u karmelskoj crkvi Svete Marije od Pobjede o kojemu je i ovdje bilo riječi 2009. godine.

Sastavljeno prema: wochenblatt.de, ovb-online.de, leonhardimuseum.de, priesterseminar-herz-jesu.de
Slika: LAUS DEO

nedjelja, prosinca 18, 2011

Postupno

Početkom svake godine mediji nas zaspu intervjuima poznatih i nepoznatih osoba koje iznose svoje planove i odluke kojih bi se željeli pridržavati u nadolazećem ljetu. Uglavnom se, naravno, radi o površnim i beznačajnim stvarima. Međutim, naišao sam na članak koji slijedi, a za koji sam pomislio da bi mogao biti poticaj svećenicima da se ugledaju u navedeni primjer i da ga imaju u vidu sljedeće godine. Otac Schnippel je ravnatelj ureda za zvanja Biskupije Cincinnati. Znajući da postoje mnogi svećenici koji bi se željeli pridružiti novom liturgijskom pokretu Svetog Oca, ali se ne usuđuju ili nemaju dovoljno vremena, sastavio je sljedeći naputak koji, korak po korak, objašnjava kako u tome uspjeti; na temelju njegova iskustva. Naravno, idealno bi bilo kad bi se to učilo na bogosloviji, ovako preostaje vlastita inicijativa.

"Svećenik sam sedam godina. Za to sam vrijeme želio naučiti služiti tridentsku misu iliti misu u izvanrednom obliku.

Kao što možete vidjeti, ovoga petka, uspeo sam se k oltaru Gospodnjemu da to prvi put učinim na svečanoj misi. Kako oni koji imaju malo vremena poput mene mogu u tomu uspjeti? Ovdje vam nudim ovaj naputak, korak po korak:

1.) u slobodne dane, ako nemate 'javnu misu', nego zbog legitimnih razloga, 'privatnu misu', tj. sami ili samo s jednim ministrantom, izaberite 'novus ordo' na latinskom. Sve su molitve u dodatku običnog misala. Koristite glavne molitve i čitanja na hrvatskom jeziku; sve ostalo na latinskom ili koliko više možete. Počnite samo s euharistijskom molitvom i aklamacijama; bilo što da vam latinski sjedne u misli i na jezik. To možete i bez puno vježbanja latinskoga.

2.) Polako pođite korak dalje. Ako ste najprije molili latinske dijelove tiho, to je u redu. Započnite sada dijelove izgovarati glasno da sve bude tečnije; od riječi do riječi, od rečenice do rečenice. Ako je moguće, uvedite neke dijelove u župu, predložio bih najprije u mise radnim danom.

3.) Kad ste usvojili taj dio, prisustvujte tradicionalnoj misi u koru. Pretpostavljam da već znate gdje se u vašoj dijecezi ili gradu ona služi. Bit ćete i više nego dobrodošli, makar da samo sjedite u koru. OD PRIJATELJÂ SVEĆENIKÂ ČUJEM: 'Ne bih znao što trebam raditi'! Odgovaram: 'Ne moraš ništa RADITI!'; (osim, naravno, moliti s ostalima). Sjetite se da tu nema koncelebracije; doslovno jednostavno sjedite na najboljem mjestu u crkvi. Za promjenu malo uživajte!

4.) Kupite si 'Veliku knjigu' ako je već nemate. Da, vrijeme je da kupite misal iz 1962. Predložio bih daljnje dvije stvari: a) nabavite mali hrvatsko-latinski misal, s kojim je lakše moliti molitve na početku mise u podnožju oltara; u njemu se nalazi usporedni prijevod svih molitava na istoj stranici. Kako divno! b) Ako imate iPad, tada preuzmite iMass app od Svećeničkog bratstva sv. Petra. I tu je isto; latinski i engleski tekst plus video, tako da možete pratiti što svećenik govori za vrijeme celebracije mise. To sam uočio kao iznimno korisno! Dodatna je vrijednost što svaki dan donosi misu dotičnoga dana, pa je možete potražiti i u 'Velikoj knjizi' (od velike pomoći!!!).

U slobodno vrijeme (ma znam već da je oskudno) prolistajte Misal kako biste se na nj priviknuli.

5.) Kad sljedeći put budete na tradicionalnoj misi, zaustavite nakon mise ceremonijara (ili celebranta) i upitajte ga: 'Možete li mi pomoći?' Svatko će odgovoriti: 'Svakako!' Ja sam zamolio lokalnoga ceremonijara udruge 'Una voce' da mi objasni misal i rubrike. Na ovom stupnju je dobro nabaviti vlastite oltarne kartice, koje se mogu naći na internetu i otisnuti.

6.) Umjesto novoga misnoga reda na latinskom, celebrirajte svoje privatne mise u izvanrednom obliku, i tako nastavite.

7.) Zamolite da asistirate kao đakon ili podđakon na svečanoj misi.

8.) Idite sami na sredinu oltara i UČINITE TO!

U mojem je slučaju sve to trajalo četiri do šest mjeseci, nekih dana sam uzeo više vremena (ako sam ga imao), dok katkad danima ili tjednima nisam nastavljao; no, trudio sam se ne prekinuti!

Vrijedi truda za tvoje svećeništvo!!!!! To mi je pomoglo da bolje celebriram novi misni red; s više sabranosti. Uopće mi je pomoglo da sve više cijenim misu. Pomoći će da se cijene novi tekstovi koje ćemo koristiti ovoga došašća.

Kao svećenici imamo mnogo zadaća pa se učenje i napredovanje čini kao veliki teret. Razbijte to u male odsječke i prilagodite to svom vremenu, a zatim: UČINITE TO!!!"

Izvor: Paix Liturgique, CALLED BY NAME
Slika: RORATE CÆLI

subota, prosinca 17, 2011

Konac nereda?

Na početku snimke razgovora s M. Mosebachom o vjeri i umjetnosti, Toma je stavio slike würzburške augustinske crkve koja je nakon velikih oštećenja u II. svjetskom ratu bila obnovljena, da bi danas ponovo doživjela sličnu sudbinu. To me malo potaknulo da složim jednu slikovnicu, kratku zbirku od nekoliko fotografija, bez posebnoga reda, koje prikazuju svu hladnoću i bezličnost mnogih suvremenih crkava. Pogotovo je žalosno i dramatično vidjeti zahvate u starim crkvama s ciljem da ih se prilagodi novotarijama. Nije čudno da Papa u mnogim kreativnim liturgijama vidi prave parodije. Slike sam kao i Toma u videu preuzeo pretežno s kreuz.net-a, izostavivši većinom njihove britke komentare.

Najprije je tu slika preuređene würzburške augustinske crkve. Na ovom linku možete vidjeti njezin izvorni izgled prije bombardiranja 1945., zatim poslijeratnu obnovu i konačno današnje uređenje kojemu je cilj da se tu slavi 'gozba s jednakopravnima', tj. da nitko, pa ni svećenik, ne odskače. Treba li se čuditi onda inicijativama koje zahtjevaju laičke mise?

U ciriškom kantonu se u jednoj župi od proljeća prošle godine nalazi oltar na staklenim nogama- riječ je o tzv. pleksiglasu.

Ovdje vidimo jednonogi oltar koji je prošle godine posvetio münchenski pomoćni biskup u sjemeništu, dobio je nadimak 'barski oltar'.

U lipnju 2010. münchenski je nadbiskup Marx posvetio žičani oltar.

Također u lipnju 2010. kard. Lehmann je posvetio ovakav oltar u jednom dominikanskom samostanu.

U studenom 2010. jedna je župa u Biskupiji Linz dobila oslikani stakleni oltar.

U prosincu 2010. je bolnica u Klagenfurtu dobila ovakav metalni oltar. Te šipke navodno predstavljaju apostole.

Rorate caeli spominje lijepu anegdotu iz života bl. Terezije Benedikte od Križa, prije njenog obraćenja. Vidjela je ženu koja se vraćala iz kupovine i svratila u frankfurtsku katedralu na molitvu. To je za Edith bilo nešto posve novo, jer se u inovjernim krugovima u kojima se kretala odlazilo u bogomolje samo za vrijeme službe. Sliku žene koja odlazi u praznu crkvu kao na neki intiman susret nije mogla zaboraviti. Kasnije je shvatila da jedna katolička crkva, zapravo, nikada nije prazna. Vjerojatno nema opasnosti da da bi se ovakav događaj mogao ponoviti s preuređenom crkvom hildesheimskog sjemeništa; jer u njoj Presvetoga i nema, a i po svemu drugom predstavlja vjernu sliku desakralizacije i hermeneutike diskontinuiteta:

Sve je to i podrobno objašnjeno nevjerojatnim fantaziranjem; ambon je znatno udaljen od oltara, tako da se nakon službe riječi 'cijela zajednica kreće, svatko si ponovo mora potražiti svoje mjesto. Crkva je tako vidljiva kao živa zajednica', tumači jedan svećenik. 'Crkva su oni koji se ovdje okupljaju.'

Sav je prostor u istoj ravnini- 'Nema hijerarhije između svetog prostora (prezbiterija) i gledališta.' Bitno je da je pohoditelj takve službe uvučen u zbivanje- 'Ja mogu samo suslaviti, a ne se povući.'

Biskup je pak u propovijedi istaknuo o preuređenoj crkvi: 'Ona je bez ukrasa, ukras je čovjek.' Nastala je kao rezultat iskustva raznih skupina, tečajeva za pastoralnu izobrazbu i savjetovanje, školskih bogoslužja i sl. 'Razgovarali smo s mnogim dušobrižnicima i učiteljima. Naše su ideje nastale iz njihovih iskustava, slavljenja bogoslužja s grupama.'

Uglavnom, ovaj je ikonoklastični pothvat koštao 495 000 €. Uklonjene su slike i ukrasi kao i stube prema ranijem oltarskom prostoru, a Presveto je završilo u posebnoj prostoriji i 'stoji na raspolaganju za osobnu molitvu.' Tako ta crkva 'nudi slobodu i omogućuje nova iskustva'.

Kad su mediji napadali Papu zbog ukidanja izopćenja biskupima Piova bratstva, biskup se ogradio i izjavio da se osjeća bliži svakom luteranu, nego Piovu bratstvu. Sada je jasnije na što je mislio.

Župnik u Bad Ischlu, član Inicijative župnika- pokreta koji poziva na neposluh crkvenom auktoritetu- možda je nadmašio i one kamaldulce koji služe misu na ovakvoj crvenoj plastičnoj (?) kocki.

Tamo im, naime, smeta i poslijekoncilski oltar pa su ga, uz znanje biskupije, zamijenili pomičnim kako bi bilo više mjesta za- ples!?

U novu godinu, ipak, ulazimo s nekim optimizmom. Pri Kongregaciji za bogoštovlje će se uskoro osnovati jedno povjerenstvo za umjetnost i glazbu u liturgiji, koje će biskupijama moći dati precizne naputke kako bi se izbjegli ovakvi nakaradni primjeri, i kako bi se po želji Svetog Oca obnovio osjećaj za sveto i za otajstveno u liturgiji.

nedjelja, prosinca 04, 2011

Sestre svih svetih

Nekadašnja anglikanska Kongregacija svih svetih, ili sestara siromaha, postala je prije malo više od mjesec dana dijecezanska redovnička zajednica u Nadbiskupiji Baltimore u SAD-u. Naime, personalni ordinarijat za američke anglikance koji ulaze u crkveno zajedništvo, predviđen Papinim dokumentom Anglicanorum coetibus, osnovat će se 1. siječnja 2012.

Redovnice su donedavno tvorile sjevernoameričku granu istoimene anglikanske zajednice koja je nastala u Londonu 1851. Tri su sestre iz Engleske stigle 1872. u Baltimore. Autonomiju od matične kuće postigle su 1890. i bile su dio Episkopalne crkve. Njihov se život kao djelomično kontemplativne zajednice uvelike ravnao prema pravilu sv. Augustina. Apostolat im se sastoji u pomaganju siromašnima i u pružanju gostoprimstva svima koji traže duhovnu obnovu.

Poplava modernističkih inovacija, doktrinalni nered i moralni relativizam koji je zahvatio Anglikansku zajednicu, naveo ih je da se zajedno sa svojim kapelanom daju u traženje istine. Njihova je potraga sretno dovršena 2009. ulaskom u Katoličku crkvu. Dvije sestre su odlučile ostati episkopalke, ali nisu napustile zajednicu.

Na blagdan zaštitnika družbe, Svih svetih, 1. sudenoga 2011., deset sestara predvođenih majkom Kristinom, koja je na čelu samostana od 1966., položilo je u Bazilici Uznesenja Marijina zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti do kraja moga života na ovom svijetu. Svaka je redovnica, na misi na kojoj se okupio veliki broj svećenika i redovnica raznih kongregacija, na oltaru potpisala što je zavjetovala. Svečanosti je nazočio i njihov kapelan koji je u lipnju zaređen za katoličkog svećenika.

Nadbiskup O'Brien je u propovijedi događaj nazvao velikim danom i velikim darom. Pohvalio je dugo putovanje vjere na koje su se sestre odvažile, a koje nije bilo bez teškoća. Majka priorica je izjavila da ne očekuju navalu zvanja; No, one koje nam Bog pošalje, uzet ćemo.

Na koncu, zanimljivo je usporediti gornju fotografiju američkih redovnica ove družbe s fotografijom njihovih malobrojnih, dojučerašnjih, engleskih susestara.


Sastavljeno prema/slike: Divinas Vocaciones Religiosas, The Anglo-Catholic

subota, prosinca 03, 2011

Jedanaest razloga

Jedan župnik se naslušao izlika kojima ljudi opravdavaju to što ne idu u crkvu. U jedanaest točaka je parafrazirao te neutemeljene razloge i tako im dao novu perspektivu. Evo kako zvuče kad se radi o kupanju:

"1. U djetinjstvu su me uvijek prisiljavali da se kupam.

2. Dok sam bio dijete, toliko su me često kupali da je to dosta za cijeli život.

3. Prije sam se kupao, ali kupanje je dosadno. Zato sam prestao.

4. Još sam mlad. Kad ostarim, možda ću se opet kupati.

5. Nemam vremena za kupanje.

6. Pa ja se još kupam, ali samo o posebnim prilikama; kao za Božić ili Uskrs.

7. Nijedan se moj prijatelj ne kupa.

8. Oni koji se kupaju su licemjeri; misle da su čistiji od drugih ljudi.

9. Ljudima koji proizvode sapun stalo je samo do novca.

10.Toliko je različitih vrsta sapuna; ne znam koji je za mene pravi.

11. Svi su ratovi na svijetu vođeni zbog sapuna."

Izvor: gloria.tv
Slika: Wikimedia Commons

ponedjeljak, studenoga 14, 2011

(Ne)jednakost

Od prošloga mjeseca se ne stišava bura oko jedne bogohulne predstave koja kruži Francuskom. Prošlomjesečni članak koji slijedi prikazuje razvoj događaja i pitanja koja se postavljaju. Predstava je prošloga četvrtka, 10. studenog 2011., gostovala i u Rennesu, došlo je oko tisuću prosvjednika koji su molili i dvjestotinjak onih koji su podržavali takvo uprizorenje, a komu je potporu dao nadbiskup? Poslao je jednoga svećenika kao svoga izaslanika na predstavu i ogradio se kao i većina biskupa od 'integrista', mladeži koja je na ulici molitvom izražavala svoje neslaganje s blasfemijom. Rijetki su poput biskupa bretonske Biskupije Vannes, msgr. Centenea, podržali prosvjednike. Predsjednik Francuske biskupske konferencije, kard. Vingt-Trois, izjavio je u srijedu, da su biskupi složni da treba otkloniti svako 'verbalno ili čak psihičko nasilje' protiv te predstave. Piovo bratstvo je pak najavilo da će u nadoknadu za bogohuljenje služiti svete mise (kath.net). Gloria.tv ima televizijske snimke prosvjeda kao i skandalozne izjave nadbiskupa Rennesa.
"Od 20. listopada 2011. izvodi se u 'Theatre de la Ville' u Parizu kazališna predstava 'On the Concept of the Face of God', Romea Castelluccija. Ogromnu Kristovu sliku koja zauzima pozornicu gađa se i prlja fekalijama. Poruka glasi: 'Ti nisi moj pastir'.

Već od premijere mladi katolici kleče pred kazalištem i mole se protiv toga bogohulnog komada, u nadoknadu i za prosvjetljenje voditelja kazališta, režisera i glumaca. Na taj su način izrazili svoje nezadovoljstvo.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. na svojim stranicama kritizira francusko novinstvo. "Mediji uglas viču 'cenzura' i pišu o 'fundamentalistima', pojam koji se služe francuski biskupi koji, s malim hvale vrijednim iznimkama, šute... Isti su mediji u zadnje vrijeme s oduševljenjem popratili pokret 'indignadosa': Zar se kršćani nemaju pravo ljutiti? Je li slavna sloboda mišljenja rezervirana samo za neprijatelje Crkve?'

Kako se čini, francuski ministar kulture F. Mitterand, gradonačelnik Pariza B. Delanoë i ravnatelj kazališta 'Theatre de la Ville' E. Demarcy zajedno su prijavili katoličke molitelje. Čini se pak da su mladi katolici odlučni nastaviti sa svojim oblikom mirnog prosvjeda.

Francuska je policija sve iznova provjeravala molitelje, uzimala podatke, i pokušavala primijeniti silu protiv katolika. Lisičine je dobilo više molitelja. 'Ne boje li se vlasti da će izgubiti svaku vjerodostojnost kad s maricama i psima uhićuju mirne molitelje?', pita se Piovo bratstvo u svojoj izjavi i postavlja pitanje: 'Kakvi bi krici bijesa i demonstracija potresli Francusku kad bi se tako rugalo primjerice s Marianne, jednim rabinom ili Muhamedom u nekom kazališnom komadu?'

U subotu, 29. listopada održava se sljedeći molitveni prosvjed na Place des Pyramids pred 'Theatre de la Ville'. U pozivu stoji: 'Ponovo ćemo u velikom broju mirno klečati samo kako bismo molili'.

20. listopada, na premijeri predstave, više mladih katolika iz zajednice 'Francuska obnova' došlo je na pozornicu s transparentom na kojem je stajalo: 'Stop kristijanofobiji'. Mlade je odmah napala kazališna trupa. Policija je konačno raščistila pozornicu i udaljila mlade katolike iz kazališta.

Glasnogovornik Francuske biskupske konferencije distancirao se od mladih katolika, osudio 'nasilje' protiv predstava i uvjeravao da biskupska konferencija 'promiče dijalog između kulture i vjere'.

Talijanski novinar Marco Tossati o tomu je napisao: 'Ne slažem se često s mišljenjima i pozicijama Piova bratstva. Zapravo vrlo rijetko. Ali, u ovom slučaju ne mogu drugačije, nego se složiti s njihovom obranom mladih prosvjednika protiv toga kazališnog komada. Francuske katoličke dnevne novine, 'La Croix, pogrdile su mlade prosvjednike kao 'integraliste'. Dostaje posegnuti za današnjim pravilima medijskog jezika, pa da se shvati da se zapravo kod te mladeži radi o katolicima. U izvjesnoj mjeri s naznakom da se radi o nekomu druge klase, nekomu tko se, za razliku od drugih, još nije oslobodio izvornoga grijeha', tako Tosatti. 'Kako list izvješćuje francuski su se biskupi distancirali od mladih molitelja.'

'To mi se držanje čini izrazito slabo, ono je također izraz kompleksa manje vrijednosti. Da bih branio mlade molitelje iz Pariza, ne moram opet posezati za sakralnim. Uvjeren sam da je, kad god se nečije lice kalja izlučevinama, počinjena gesta nasilja, pa i onda ako se radi samo o slici', piše Tosetti. 'Onaj tko kalja time kaže: vi ga volite, vi ga častite i promatrate kao nešto jako važno; zato ja njegovo lice kaljam izmetom.'

Ne treba puno tražiti u misaonom svijetu auktora i redatelja uzroke za mržnju koju je s puno energije, kao svjesnu provokaciju, iznio na pozornicu. Budući da se provokacija kao stilsko sredstvo s godinama istrošila, ostalo je jedino još sveto to što može izazvati skandal. Ruganje Bogu kao jeftina reklama? Time se svakako ne objašnjava sve.

Filozofija tolerancije, razumijevanje za druge, politička korektnost, zabranjuje izmetom zamazati u jednoj kazališnoj predstavi menoru, Kuran, pa i lice rabina ili Muhameda. S pravom bi takvo ponašanje bilo shvaćeno kao 'hate speech', kao poticanje na mržnju. Stoga Tosetti pita: 'Zašto je u svjetovnoj, takozvanoj tolerantnoj i naprednoj Francuskoj moguć jedan tako brutalan 'hate speech' protiv kršćana? Zašto se njih za razliku od svih ostalih građana smije vrijeđati?'

'Odgovor je', piše Tosetti, 'jasan i jednostavan'. Dao ga je nadbiskup New Yorka, msgr. Dolan, od kojega bi francuski biskupi mogli nešto i naučiti: 'Kršćani, a osobito katolici, u međuvremenu su postali u zapadnom svijetu divljač koju se smije loviti. U laicističkoj Francuskoj je 'liberté' nešto sveto. Gotovo za sve. Za kršćane u svakom slučaju 'egalité' i 'fraternité' vrijede nešto manje.'"

Izvor i slika: katholisches.info

Molitva sv. Terezije Male Presvetom Licu za grješnike

Vječni Oče, dao si mi kao baštinu klanjanja dostojno Lice svojega Božanskoga Sina. Prikazujem Ti to Lice i molim Te zauzvrat da zaboraviš nezahvalnosti duša Tebi posvećenih i da oprostiš svim siromašnim grješnicima.

utorak, studenoga 08, 2011

Preporuka

Toma nam je preporučio u molitve prečasnog prebendara dr. S. Vitkovića da uspješno završe medicinski postupci i terapije koje ga očekuju. Odazovimo se ovom pozivu kako bismo barem na taj način uzvratili ovomu vrijednom Kristovu svećeniku, koji se "i po cijenu već narušenog zdravlja upustio u ovaj apostolat" služenja tradicionalne sv. mise koja je toliko na srcu našem papi Benediktu XVI.



Litanije sv. Odilije, zaštitnice Elzasa


Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, kraljice djevica, moli za nas


Sveta Odilijo, koja si, slijepa rođena, svjetlo očiju na svetom krštenju zadobila,
Sveta Odilijo, koja si od rođenja podnosila teške kušnje,
Sveta Odilijo, koja si u najranijoj mladosti uvelike uznapredovala u krjepostima,
Sveta Odilijo, koja si prezrjela svijet da se Bogu posvetiš,
Sveta Odilijo, koja si prije svega tražila Kraljevstvo Božje,
Sveta Odilijo, postojana u svom zvanju,
Sveta Odilijo, koja si utemeljila slavni samostan djevica,
Sveta Odilijo, ljubiteljice siromaštva,
Sveta Odilijo, uzore poniznosti,
Sveta Odilijo, primjeru strpljivosti i krotkosti,
Sveta Odilijo, priliko pobožnosti,
Sveta Odilijo, ljiljane nedirnute čistoće,
Sveta Odilijo, prema kojoj se trebaju ravnati Bogu posvećene djevice,
Sveta Odilijo, majko siromaha,
Sveta Odilijo, utočište slijepih i na oči oboljelih,
Sveta Odilijo, blizu za rasvjetljenje našega duha,
Sveta Odilijo, savjetnice u izboru zvanja,
Sveta Odilijo, djeliteljice mnogih tjelesnih i duhovnih dobročinstava,
Sveta Odilijo, koja si svojom molitvom i svojim suzama iz čistilišta svoga oca izbavila,
Sveta Odilijo, moćna zaštitnice Elzasa,
Sveta Odilijo, koja si Elzasu spomen na svoje krjeposti kao slavno nasljeđe ostavila,
Sveta Odilijo, zagovornice svih koji te zazivaju,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Moli za nas sveta Odilijo,
Da dostojni postanemo obećenja Kristovih.

MOLITVA

Bože, svjetlo istinsko, koji si blaženoj djevici Odiliji na čudesan način sljepoću s kojom se rodila izliječio, podaj da mi, prema njezinu primjeru i po njezinu zagovoru, oči naše od taština ovoga svijeta odvratimo i Tebe, jedinoga Boga, u nebeskoj slavi, licem u lice budemo dostojni gledati. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Imprimatur- Argentinae die XVII, Jul 1889, S. Hilsz, vic. gen.

Izvor: ALSATIA CATHOLICA
Slike: PetarZrinjski, Wikimedia Commons

srijeda, listopada 12, 2011

Zahvalnost

Gospa od Stupa ili Nuestra Señora del Pilar, slavi se danas širom hispanskoga svijeta kao spomen na ukazanje, 40. godine, Blažene Djevice Marije sv. Jakovu Apostolu- starijem. Ovaj je datum značajan i stoga što je 12. listopada 1492. Kolumbo stigao u Ameriku, i tada je služena prva sveta misa na tom kontinentu. Bazilika se nalazi u Zaragozi, a pohode je rijeke hodočasnika. Za vrijeme španjolskoga građanskog rata na nju su bačene tri avionske bombe, ali ni jedna nije eksplodirala. Među nebrojenima koji su se zavjetovali Gospi od Pilara bio je i Justo Gallego Martínez, koji je mlad ušao u trapistički samostan Santa María de Huerta. Međutim, obolio je od tuberkuloze koja je bila neizlječiva, pa je morao napustiti samostan jer je predstavljao opasnost za cijelu zajednicu. Zavjete nije bio položio. Justo se molio Gospi od Pilara za ozdravljenje, a zahvalio joj je na izmoljenoj milosti na jedan zaista veličanstven i nevjerojatan način- počeo je graditi katedralu kojoj je dao njeno ime.

"Jedan pobožni i tvrdoglavi Španjolac preko četrdeset godina gradi vlastitu crkvu. Tisuće posjetitelja iz cijeloga svijeta divi se njegovu djelu. No, za susjede iz mjesta Justo Gallego Martinez je lud. Mejorada del Campo je zapravo jedno posve normalno mjesto. Nastala iz sela od tisuću duša istočno od Madrida, danas je spavaonica u kojoj prebiva deset tisuća ljudi. Jednolični stambeni blokovi se izmjenjuju s novoizgrađenim tvorničkim postrojenjima. Iza okolnih polja tutnji promet autocestom prema glavnom gradu.

Jedna građevina visoka šezdeset metara uzdiže se iznad susjednih kuća. Nad njom stoji masivna konstrukcija za kupolu od plavo lakiranih metalnih šipki. Pored nje strše tornjevi u vedro nebo, zidani od starih ostataka cigle različite veličine, oblika i boje. Zidovi tornjeva sliče tepihu od starih zakrpa, kao i fasada moćnih vanjskih zidova glavne lađe. Pod gredom vire zahrđale šipke armature na čijim se vrhovima nalaze u gipsu izlivene glave apostola. Katedrala od građevinske šute. Ukupne je površine od blizu 8000 kvadratnih metara. Izgradio ju je jedan čovjek, koji nije ni zidar ni tesar, a nije studirao ni arhitekturu niti statiku.

Put do Justa Gallega Martíneza vodi preko grubog betonskog poda glavne lađe, u kojem je neka mačka ovjekovječila svoje šape. Justo Gallego Martínez stoji prekriženih ruku u maloj pokrajnjoj prostoriji katedrale, koja njemu i njegovim pomoćnicima služi kao radionica i kao boravište. Vatra od europaleta plamti u kaminu. Na gredi stoji pakiranje 'Nescaféa' pokraj plastičnog kipića Isusa. Vonja na dim i svježi mort. Justo Gallego Martínez kašljuca i prelazi rukom preko sijedih, neobrijanih, upalih obraza; ruke su mu grube i prljave. "Dobro smo napredovali zadnje dvije godine." Šmugnu osmijeh preko umornog lica starog čovjeka. Preko 45 godina ovaj 85-ogodišnjak radi na svojoj katedrali, bez građevinske dozvole, poznavanja statike ili potpore Crkve. "Jednostavno sam to morao učiniti", reče i energično kimnu. Justo Gallego Martínez potječe iz starosjedilačke seoske obitelji. Na svom su posjedu uzgajali žito, rajčicu i drugo povrće. Njega je privuklo nešto drugo: kao mladić je proveo osam godina u jednom trapističkom samostanu. No, morao je napustiti bratstvo jer je obolio od tuberkuloze. Majka ga je do ozdravljenja njegovala doma. Nakon ozdravljenja, odlučio je u zahvalu sagraditi crkvu. Naslijedio je od obitelji jedno polje na rubu sela i najprije iskopao podrum za kriptu, opremljen jedino pijukom i lopatom. Kasnije mu je netko pomogao malim bagerom. "Svi su rekli da to neće biti nešto." Kratko bljesnuše starčeve duboke oči. "Ali, s Božjom pomoću čovjek može gore premještati."

Angel je ušao u sobu. Maleni, okrugli čovjek pomaže mu već mnogo godina. "On sve može i uvijek je dobre volje", hvali ga Justo Gallego Martínez. Angel se smiješi i uzima cigaretu, a zatim oblači radnu odjeću. Danas treba biti dovršena pokrajnja kupola.

Inspiraciju za svoju monumentalnu građevinu je Justo našao u knjigama o srednjovjekovnim dvorcima i crkvama. Njegova je crkva divlja mješavina različitih stilova. Špicasti lukovi i kupole s križnim rebrastim svodovima podsjećaju ponajviše na gotiku, nešto na romaniku ili barok. Materijal je darovan ili je od ostataka ili otpada. U crkvenoj lađi nagomilane poluotvorena vreća cementa, razbijeni komadi cigle, šareni komadići kaljevih krhotina, na zid naslonjena razbijena prozorska okna. U jednom kutu leže nebrojena plastična vjedra izvađenog dna. Poslagana jedno na drugo služe kao model za izradu betonskih stupova koji nose moćne lukove i svodove. Samo malo materijala mora Justo kupovati. "Trenutačno upravo dva Nijemca u svojoj domovini sakupljaju za mene čelik i cement."

Uporni majstor Justo i njegov pomoćnik pale vatru u tačkama zavarenim od metalnih ploča. Preko kosih stuba jednog kružnog stubišta tegle svoju provizornu napravu pod jednu nadstrešnicu. Tu već stoji aparat za zavarivanje. Zajedno s jednim pomoćnikom iz Rumunjske, Angel se penje na kupolu, namješta metalne šipke i zavaruje. Kasnije iznutra spaja panele od kartona na šipke, kako bi izvana ožbukao kupolu. Uvijek iznova Justo stisnutih očiju zamahuje. Cilja duž kupole. "Dalje nadesno, morate šipke pritisnuti nadesno!" Na hladnom zraku se majstorov dah pretvara u paru. Silazi namješta komad drva i trlja ruke nad vatrom. Justo nosi isluženi kaput španjolske pošte koji je naprijed povezao komadićem žice. Ostatci morta su se zalijepili na plavoj tkanini. Oko vrata mu je jedan crveni šal od filca s reklamom jednog poznatog proizvođača limunade. Na glavi crvena vunena kapa ispod koje strši njegova sijeda kosa. Za svojih 85 godina djeluje iznenađujuće okretno. "Izvrsno se osjećam, imam ideale i jedan plan- to me održava mladim." Justo svako jutro radi od šest sati na svojoj baušteli. Tek se uvečer vraća u svoj dvjesto metara udaljeni dom koji dijeli sa sestrom.

Tvrdoglavi je majstor sa svojom katedralom dospio u njujorški muzej moderne umjetnosti. Bio je model za reklamu jedne španjolske mineralne vode.

Tisuće posjetitelja iz cijeloga svijeta svake godine dolaze i čude se. Neki su kredom našarali posvete i priznanja po sivoj žbuci u crkvenoj lađi. Ljeti dolaze trupe dragovoljnih pomoćnika iz Europe. Spavaju na gradilištu i od Justa dobiju skromni obrok. Starac kod vjerničke mladeži uživa kultni status. Ipak, tko u njemu traži vjerskog reformatora, razočarat će se. "Ja nisam smutljivac, samo želim graditi svoju katedralu, a ne dovoditi u pitanje crkveni auktoritet", govori dok odlazi u malu prostoriju pokraj crkvene lađe. U prostoriji Justo Gallego Martínez podiže glas koji odzvanja od golih zidova: "Prava vjera dolazi iz Rima, a Papa je nezabludiv." Pod pokrivačem visi krletka s papigicom koja sve glasnije krešti. Zatim se majstor saginje nad jedno okno i od raznobojnih krhotina počinje slagati sliku s ovcama, koju fiksira posebnim ljepilom.

Justo bi svoje životno djelo najradije prepisao nadležnoj biskupiji u Alcali de Henares. "Obećali su mi da će se nakon moje smrti katedrala nastaviti graditi na moj način." Većina ljudi u mjestu u to sumnja, a mnogi ga drže luđakom koji je svoje nasljedstvo mogao bolje uložiti u nešto smislenije. "Crkva neće preuzeti građevinu", kaže konobar iz bara preko puta. Ona bi mogla biti magnet za publiku, ali tko će preuzeti odgovornost za tako veliku građevinu koju je podigao laik bez dozvole i znanja statike? Justo se time ne opterećuje kad njegovi posjetitelji balansiraju na vrtoglavim visinama preko klimavog kositrenog krova. Dosad se nikom ništa nije dogodilo. Ali osim njega nitko na to ne gleda tako opušteno. Službenike iz općine je uvijek potjerao s gradilišta oštrim riječima. Otkad je katedrala od šute dobila međunarodnu pozornost, nadležne vlasti se drže tiho. Ali, koliko dugo? "Lako moguće da nakon njegove smrti dođe bager i sve to sravni", kaže konobar. I to bi bilo pravedno. Konačno, svaki normalni građanin mora si već za gradnju garaže priskrbiti iscrpljujući proces ishođenja dozvole.

Ali, izvan mjesta ogromna je zadivljenost katedralom od šute. "Dolazim već drugi put- građevina je jednostavno fantastična", kaže francuski turist iz okolice Bordeauxa. Ostaje na ulazu i otvorenih usta gleda uvis. Pored njega na zidu visi cedulja s najvažnijim informacijama o izgradnji katedrale. Justo ne želi da ga znatiželjnici zapitkuju. To ga udaljuje od posla. Dovršenje katedrale od šute on neće doživjeti. Ali, možda će sve dobro završiti za njega te će grad ili Crkva dovršiti njegovo životno djelo. Na to ukazuje i ime ulice u Mejoradi del Campo u kojoj se katedrala od šute nalazi: 'Avenida Antoni Gaudi'. Genijalni arhitekt je ostavio Barceloni 1926. svoju nedovršenu katedralu, 'Sagradu Familiju'. Ona je danas najpoznatiji simbol katalonskoga glavnog grada, a papa Benedikt XVI. posvetio ju je u studenom 2010."

Izvor: kathnews.de
Slike: Wikimedia Commons 1, 2, 3

petak, listopada 07, 2011

Bratstvo sv. Vinka Fererskog

Na dan Kraljice Sv. Krunice pripremio sam nekoliko rečenica o jednoj redovničkoj zajednici dominikanske duhovnosti. Otac Ljudevit Marija de Blignières, također matematičar i astrofizičar, završio je teologiju kod Piova bratstva i zaređen je 1977., a godine 1979. osnovao je Bratstvo sv. Vinka Fererskog (jedan brat mu je član Svećeničkog bratstva sv. Petra). Prvi članovi nove zajednice položili su zavjete 1981. Razgovori oko regularizacije njihova statusa započeli su 1986., a dovršeni su 1988. njihovim službenim priznanjem kao redovničke ustanove papinskog prava. Konačni oblik konstitucija je odobren 1995.

Zajednica njeguje dominikanski obred sv. mise, dakle, onako kako se celebrira kod nas u Dubrovniku. Sjedište ovog malog bratstva je u mjestu Chémeré-le-Roi, u samostanu Sv. Tome Akvinskog. Članovi bratstva koji se spremaju za svećeništvo filozofiju studiraju na Sorbonni, a teologiju na Université Catholique de l'Ouest (Angers).

Život u samostanu ravna se prema staroj dominikanskoj disciplini što se ogleda i u odjeći, pa na ovoj slici vidimo jednog redovnika u crnom škapularu; što je u bratstvu znak, kao što je bio prije kod dominikanaca, da se ne radi o svećeniku, nego o bratu. To je razlog zašto na slikama neki dominikanski svetci poput sv. Martina de Porresa ili sv. Ivana Maciasa nose crni škapular i kapuljaču. Kako bi se razlikovali od Reda propovjednika, članovi bratstva na habitu nose križ.

Apostolski djeluju na različitim područjima; tradicionalna misa, propovijedaju na pučkim misijama, vode hodočašća, pripreme za brak, duhovne obnove, tomističke kružoke, imaju zajednice mladeži kao i laika koji su pridruženi bratstvu preko pobožne udruge, Družbe ružarija. Objavljuju reviju Sedes Sapientiae, a zaštitnici bratstva su sv. Dominik, sv. Vinko Fererski, sv. Toma Akvinski, sv. Katarina Sijenska i sv. Pio V. Ideal im je kontemplirati, a zatim komunicirati drugima kontempliranu istinu.

U rujnu je generalni kapitul ovoga bratstva izabrao novog poglavara, o. Dominika Mariju de St. Laumera, koji će sljedećih šest godina voditi zajednicu čiji je član od njena osnutka. Prefekt Kongregacije za nauk vjere, ujedno predsjednik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, W. kard. Levada, potvrdio je izbor, 23. rujna 2011.

Slika: chemere.org

ponedjeljak, listopada 03, 2011

Razabiranja

Gloria.tv je danas objavila snimku razgovora koji je 17. rujna održala s tajnikom Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', msgr. G. Pozzom. Dakle, nedugo nakon predaje Doktrinalne preambule, o čemu smo mogli čitati prethodnoga mjeseca. O tomu i o drugim pitanjima:

"- Monsinjore, sudjelovali ste u razgovorima sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. Kakav je Vaš osobni dojam o tim susretima? Koliko smo napredovali? Vjerujete li da će uskoro doći do sporazuma?

Moj dojam je načelno pozitivan. Razgovori i dogovori su se odvijali u srdačnoj atmosferi. Moram reći da je to bio uvijek vrlo slobodan, iskren dijalog, i s vremena na vrijeme vrlo živahan; što se moglo i očekivati s obzirom na diskutiranu problematiku i tematiku. Mislim da smo stigli na odlučujuću, iako ne i konačnu točku toga puta. On je uvelike i značajno poslužio da se razjasne pozicije Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i one stručnjaka Kongregacije za nauk vjere. Sada se ide za tim da se prijeđe na razinu vrjednovanja prijepornih točaka, odnosno da se konkretno ustanovi postoje li mogućnosti da se prevladaju doktrinalne teškoće i problemi o kojima se razgovaralo.

- Je li predviđen postupak za slučaj da se Doktrinalna preambula ne potpiše?

Trenutačno je tekst Doktrinalne preambule predan msgr. Fellayu i glavarima Bratstva, te ga mogu proučiti i na nj odgovoriti. Nadamo se jednom, u biti dobrom, pozitivnom i potvrdnom odgovoru. Uvijek postoji mogućnost da se zatraže neka preciziranja i razjašnjenja na koja ćemo sigurno odgovoriti u razumnom roku. Sada mi se čini neprikladnim baviti se problemom koji bi se mogao dogoditi u slučaju da se teškoće pokažu značajnima i neprevladivima. U sadašnjem trenutku se taj problem ne postavlja.

- Bratstvo nije nastalo iz ničega, nego kao odgovor na značajnu crkvenu krizu, osobito u zemljama poput Njemačke, Francuske ili Švicarske. Ta kriza traje. Vjerujete li da bi nakon dogovora u Rimu, Bratstvo moglo biti pod krovom službene Crkve?

Pa, samo bih rekao da onaj tko je zaista i pravi katolik, taj može potpuno i s punim pravom biti u Katoličkoj crkvi, gdje god Katolička crkva živi i djeluje. To nije samo načelna izjava, nego egzistencijalna, koja odgovara stvarnosti Katoličke crkve. To, naravno, ne znači da nema poteškoća; također zbog kritičnog položaja u kojem se katolici i Katolička crkva nalaze u tim zemljama. Ali, ne vjerujem da u povijesti nije već bilo sličnih slučajeva. Stoga je odgovor vrlo jednostavan: onaj tko je istinski i pravi katolik, ne samo da ima pravo, nego dobro živi i dobro se osjeća u Katoličkoj crkvi.

- Iz kojih razloga postoji neprijateljstvo u mnogim crkvenim krugovima prema onoj liturgiji Crkve koju je slavilo tako mnogo svetaca tako dugo vremena, i koja je bila instrumentom veličnstvenog razvoja Crkve?

To je kompleksno pitanje. Vjerujem da treba uzeti u obzir mnoge čimbenike kako bi se razumjela ta, još uvijek tako raširena, zadrška protiv liturgije u izvanrenom obliku, starom obredu. Mora se misliti na to da tijekom niza godina u Katoličkoj crkvi nije bilo ponuđena prikladna i cjelovita liturgijska izobrazba. Htjelo se uvesti načelo loma, udaljenja, radikalnog kontrasta između liturgijske reforme koji je predložio, uspostavio i promulgirao papa Pavao VI., te tradicionalne liturgije. U zbilji stvari stoje drugačije. Jasno je da postoji bitni kontinuitet u liturgiji i u liturgijskoj povijesti. Postoji rast, napredak, obnova, ali nema loma, nema diskontinuiteta, a takve predrasude bitno utječu na mentalitet ljudi; klera kao i vjernika. Mora se prevladati ta predrasuda, mora se ponuditi cjelovita i autentična liturgijska izobrazba. Liturgijske knjige koje je željela reforma Pavla VI. su jedno. Načini primjene, kakvi su se u mnogim dijelovima katoličkog svijeta provodili i koji predstavljaju pravu zloporabu te liturgijske reforme Pavla VI., nešto su drugo, a sadržavaju i doktrinalne zablude te moraju biti ispravljeni i odbačeni. To je Sveti Otac Benedikt XVI. u svom govoru na 'Anselmianumu' krajem prošlog proljeća htio još jedanput naglasiti. Jedno su liturgijske knjige reforme, a drugo je njihova konkretna primjena. Ta se, nažalost, naširoko rasprostranila, a ne odgovara načelima koja su fiksirana i protumačena u konstituciji II. vatikanskog koncila o svetoj liturgiji, 'Sacrosanctum Concilium'.

- Povjerljiva preamblua predana je 14. rujna msgr. Fellayu. Dan kasnije je već A. Tornielli znao o tomu. Kako tako povjerljive informacije dolaze tako brzo u medije?

Sposobnosti novinara su jako poznate. Radi se o sposobnosti da se ulove vijesti koje su na određeni način dojmljive. U ovom su slučaju novinari, ne samo A. Tornielli, nego i drugi, dan nakon, preuzeli u biti samo priopćenje za medije koja već informira o nekim bitnim izjavama Doktrinalne preambule. Dublji sadržaji preambule u pojedinostima nisu poznati. Barem do sada nisu obznanjeni. Novinari o tomu nisu govorili, nisu detaljno opisali razvoj i izgradnju Doktrinalne preambule. Dakle, vjerujem, da je u ovom slučaju povjerljivost, u bitnome, očuvana, a nadam se da će tako i ostati.

- Jeste li prije nego što ste bili član 'Ecclesiae Dei' imali osobna iskustva sa starom misom? Kako ste doživjeli liturgijske promjene šezdesetih?

To su dva pitanja. Na prvo bih odgovorio da prije motuproprija 'Summorum Pontificum', 2007., nisam imao kontakta s celebracijom mise prema starom obredu. Počeo sam s celebracijom u izvanrednom obliku točno s motuproprijem 'Summorum Pontificum', koji je otvorio mogućnost za celebraciju mise u tom obliku.

Kako sam doživio promjene u šezdesetima i sedamdesetima? Uvijek sam pokušavao, kako sam naučio i kako su me pripremili moja sjemenišna izobrazba i moji učitelji teologije na Papinskom sveučilištu 'Gregoriana', razumjeti Učiteljstvo čitajući tekstove, a ne po onome što su Učiteljstvu htjeli pripisati pojedini teolozi ili izvjesni katolički auktori.

Nisam imao teškoća s prihvaćanjem mise prema liturgijskoj reformi Pavla VI. Ali, odmah sam uočio da se, zbog velikog nereda koji je nakon 1968. ušao u Crkvu, misa Pavla VI. slavila često strano i potpuno protivno temeljnim nakanama Zakonodavca, dakle, Svetog Oca. Tako da sam prilično izravno doživio taj nered, taj slom liturgije o kojem je kardinal Ratzinger govorio u nekim svojim knjigama i publikacijama. Uvijek sam htio razdvojiti dvije stvari- jedna su stvar obredi, misni tekstovi, a druga je stvar način na koji se liturgija celebrira, odnosno kako se slavila u mnogim prigodama i mjestima- osobito polazeći od načela kreativnosti. Ta divlja kreativnost nema ništa s Duhom Svetim. Ona je upravo suprotnost onomu što Duh Sveti hoće.

- Zašto vrijedi promicati staru misu?

Zato što u drevnom obredu izvjesne vrijednosti postaju jasne i rasvijetljene, izvjesni temeljni aspekti liturgije koje vrijedi očuvati. Ne govorim samo o latinskom jeziku ili gregorijanskom pjevanju. Govorim o osjećaju za otajstvo, za sveto, o osjećaju za žrtvu, za misu kao žrtvu, stvarnu i bitnu prisutnost Kristovu u Euharistiji; i govorim o činjenici da postoje veliki trenutci unutarnje sabranosti, unutarnjeg udjelovanja u svetoj liturgiji.

To su sve temeljni elementi koji u misi u drevnom obredu posebno dolaze do izražaja. Ne kažem da ih nema u misi prema reformi Pavla VI., ali govorim o jasnijoj vidljivosti. Oni mogu obogatiti i one koji celebriraju misu u redovitom obliku ili na njoj sudjeluju.

Ništa nas ne priječi da mislimo kako bi u budućnosti moglo doći do ponovnog jedinstva dvaju oblika; s elementima koji se međusobno nadopunjuju. No, to nije kratkoročni cilj, posebno ne takav koji se može postići odlukom za pisaćim stolom, nego koji traži sazrijevanje čitavog kršćanskog naroda koji je pozvan da shvati vrijednost obaju liturgijskih oblika rimskog obreda."

Izvor: gloria.tv

četvrtak, rujna 29, 2011

Brazil

Svetom Mihaelu Arkanđelu posvećene su mnoge crkve i kapele, kao i razna mjesta, udruge i redovničke zajednice. Među takve spada i Institut Bezgrješnog Srca Marijina i sv. Mihaela Arkanđela. Početci ove zajednice sežu u sedamdesete godine prošloga stoljeća.

Revni župnik F. Apoliano, među vjernicima je širio pobožnosti prema Srcu Isusovu i Marijinu, sv. Mihaelu i sv. anđelima, uvijek je podsjećao na potrebu molitve Gospine krunice, a bio je zauzet i u djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu. Ponajprije prema nemoćnima. Prvi dom ili sklonište za starije osobe, otvorio je 1970. godine. U njemu je isprva radilo pet djevojaka koje su težile redovničkom zvanju, a uskoro ih se pridružilo još. Jedna od njih je suutemeljiteljica, majka Virginija Alves de Lima. Nakon jednog pohoda putujućeg lika Gospe Fatimske, uz potporu biskupa A. de Castra Mayera, 22. kolovoza 1976., četrnaest djevojaka započelo je sa zajedničkim životomom u okviru pobožne udruge. Osamdesetih godina otvaraju i prvu školu te se posvećuju također katehezi i kršćanskom odgoju djece i mladeži.

Nakon što je 2002. blaženi Ivan Pavao II. uspostavio Personalnu apostolsku administraturu sv. Ivana Vianneya, pridružuju joj se i sestre, što je otvorilo put prema priznanju udruge kao redovničke zajednice. Godine 2005. je prvih dvadeset i pet sestara položilo doživotne zavjete; osam od njih je u zajednici bilo od prvih dana. Utemeljitelj je umro, 8. travnja 2005., na dan pokopa bl. Ivana Pavla II. koji ga je 1981. počastio naslovom monsinjora. Sestre su, 22. kolovoza 2008. konačno potvrđene i pod jurisdikcijom su Apostolske administrature.

Redovnice žive i šire pobožnost prema Bezgrješnom Srcu kako je to Gospa zatražila u Fatimi; molitvom, zadovoljštinom, žrtvom i posvetom Njenom Bezgrješnom Srcu. Osim toga čine djela milosrđa prema bližnjima; od najmanjih do onih na koncu ovozemaljskog putovanja.

Slika: Divinas Vocaciones Religiosas

subota, rujna 24, 2011

TIBI SERVIRE LIBERTAS

U svim zemljama Latinske Amerike i Pirenejskog poluotoka, a i šire, danas se slavi blagdan Gospe od Milosrđa, glavne zaštitnice mercedara; jednog od dvaju crkvenih redova za otkup sužanja pa zato u kalendarima piše i, Gospa od Otkupljenja Robova. Tim povodom donosim jučerašnji nagovor Svetog Oca Benedikta XVI. koji je održao u Etzelsbachu. Papa je protumačio u čemu se sastoji marijanska pobožnost. Na Večernjoj je sudjelovalo 90 000 vjernika, a nazočilo je 55 kardinala i biskupa. Video možete pogledati ovdje.

"Marijanska večernja
Nagovor pape Benedikta XVI.

Hodočasnička kapela Etzelsbach
Petak, 23. rujna 2011.

Drage sestre i braćo!

Odsrca želim pozdraviti sve vas koji ste došli u Etzelsbach na ovaj molitveni čas. Od mladosti sam puno čuo o Etzelsbachu pa sam mislio kako moram doći, i s vama zajedno moliti. Zahvaljujem biskupu Wankeu koji mi je još za leta pokazao ovaj dio vašeg kraja, i zahvaljujem vašim govornicima i zastupnicima koji su mi predali darove karakteristične za ovo područje, te mi tako mogli barem naznačili svu raznolikost ove pokrajine.

Dakle, jako sam sretan što mi se ispunila želja da pohodim Eichsfeld i da zajedno s vama zahvalim Mariji. 'Ovdje u ljupkoj tihoj dolini', pjeva se u jednoj hodočasničkoj pjesmi, 'pod starim lipama', daje nam Marija sigurnost i novu snagu. U dvije bezbožne diktature koje su htjele oduzeti ljudima njihovu naslijeđenu vjeru, stanovnici Eichsfelda su bili svjesni da će na ovom milosnom mjestu, u Etzelsbachu, naći otvorena vrata i mjesto unutarnjeg spokoja. To posebno prijateljstvo prema Mariji, koje je otuda izraslo, želimo dalje njegovati, također ovom današnjom Marijanskom večernjom.

Kad se kršćani u svim vremena i na svim mjestima okreću Mariji, oni se tada vode spontanom sigurnošću da Isus ne može odbiti svojoj majci Njene molitve; i oslanjaju se na nepokolebljivo uvjerenje da je Marija istodobno i NAŠA majka- majka koja je iskusila najveću od svih žalosti, koja suosjeća sa svim našim nevoljama i majčinski misli kako ih prevladati. Kako je puno ljudi kroz stoljeća hodočastilo k Mariji da pred slikom Prežalosne- kao ovdje u Etzelsbachu- nađu utjehu i ohrabrenje!

Pogledajmo Njezin lik! Gospođa srednjih godina, teških vjeđa od mnogih suza, zamišljena pogleda upravljena u daljinu, kao da je u svom Srcu pobudila sve ono što se zbilo. Na krilu joj leži Tijelo Njena Sina, drži ga pažljivo i s puno ljubavi, kao dragocjeni dar. Na iskrvarenom Tijelu vidimo tragove razapinjanja. Lijeva ruka Umrloga visi okomito prema dolje. Možda je skulptura, 'pietà', kako je često uobičajeno, bila izložena iznad nekog oltara. Raspeti tako svojom ispruženom rukom upućuje na zbivanje na oltaru, gdje se sveta žrtva, koju je on prinio, posadašnjuje u euharistiji.
Posebnost milosnog lika iz Etzelsbacha je u položaju Raspetoga. Kod većine 'pietà' mrtvi Isus leži glavom nalijevo. Promatrač tako može vidjeti ranu na boku Raspetoga. Ovdje, u Etzelsbachu, rana na boku je sakrivena jer je Tijelo usmjereno na drugu stranu. Čini mi se da se u tom prikazu skriva jedno duboko značenje, koje se otkriva tek u tihom razmatranju. U etzelsbaškom milosnom liku su Srca Isusa i Marije okrenuta jedno drugom; Srca se međusobno približavaju. Jedno drugom očituju svoju ljubav. Znamo da je srce i organ najdublje senzibilnosti za drugoga, kakvi su duboki osjećaji. U Srcu Marijinu je mjesto za ljubav koju Njezin božanski Sin hoće darovati svijetu.

Štovanje Marije se usredotočuje na razmatranje odnosa između Majke i Njenog božanskoga Sina. Vjernici su moleći, trpeći, zahvaljujući i radujući se, iznalazili uvijek nove aspekte i atribute, koji nam bolje mogu otkriti tu tajnu; npr. u slici Bezgrješnog Srca Marijina kao simbola dubokog i neograničenog jedinstva ljubavi s Kristom. Nije samoostvarenje, težnja za samoposjedovanjem i samooblikovanjem, ono što nam omogućuje pravi razvoj, što se danas propagira kao uzor modernog života, a lako se preokrene u profinjenu sebičnost; nego je sebedarje, samoodricanje koje je usmjereno na Srce Marijino i time na Srce Kristovo te na bližnjega, ono što nam omogućuje da nađemo same sebe.

'Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani' (Rim 8,28), tako smo upravo čuli u čitanju iz Poslanice Rimljanima. Bog je kod Marije sve izveo na dobro, i ne prestaje preko Marije činiti da se dobro dalje širi u svijetu. S križa, s prijestolja milosti i otkupljenja, dao je Isus svoju majku Mariju ljudima za majku. U trenutku svoje žrtve za čovječanstvo, učinio je istodobno Mariju posrednicom struje milosti koja silazi s križa. Pod križem je Marija postala suputnica i zaštitnica ljudi na njihovu životnom putu. 'U svojoj majčinskoj ljubavi ona nosi brige za braću i sestre svoga sina, koji su još na putovanju i nalaze se u opasnostima i mukama, dok ne dospiju u vječnu domovinu', tako je to formulirao II. vatikanski koncil ('Lumen gentium', 62). Da, prolazimo usponima i padovima, ali Marija nas zagovara kod svoga Sina i pomaže nam da pronađemo snagu Njegove božanske ljubavi i da joj se otvorimo.

Naše povjerenje u djelotvorni zagovor Majke Božje i naša zahvalnost za uvijek iznova doživljenu pomoć, tjeraju nas u isti čas da mislimo dalje od potreba sadašnjega trenutka. Što nam zapravo Marija hoće reći kad nas spasi iz neke nevolje? Želi nam pomoći da shvatimo širinu i dubinu našeg kršćanskog poziva. Majčinskom nježnošću želi da shvatimo kako naš cijeli život treba biti odgovor na milosrđem bogatu ljubav našega Boga. Shvati- čini se da nam kaže- da Bog, koji je izvor svega dobra i koji nikad neće nešto drugo, doli tvoju pravu sreću, ima pravo zahtijevati od tebe život koji potpuno i radosno odgovara Njegovoj volji, i teži za tim da i drugi isto čine. 'Gdje je Bog, tu je budućnost'. Zapravo, kad Božjoj ljubavi damo da djeluje nad našim životom i u našem životu, tad se nebo otvara. Tada je moguće tako oblikovati sadašnjost da sve više odgovara Radosnoj vijesti našega Gospodina Isusa Krista. Tada male stvari naše svakodnevice imaju svoj smisao, i tada se za velike probleme nalazi rješenje.

S tim pouzdanjem molimo Mariju, u toj sigurnosti vjerujmo u Isusa Krista, našega Gospodina i Boga. Amen."

Izvor: vatican.va
Slike: 1, 2

ponedjeljak, rujna 19, 2011

Nužno znanje

Odabrao sam dvije značajne vijesti koje se tiču tradicionalne mise.

1.) Instituto Superior de Liturgia od studijske godine 2011./'12. će u svoj program uvrstiti i drevni obred. Tečajeve o izvanrednom obliku rimskog obreda preuzeo je don P. Javier. U opisu stoji: "Znanje povijesti i sadržaja, kako misala u izdanju od 1962., tako i ostalih liturgijskih knjiga koje neposredno prethode onima izdanima mandatom II. vatikanskog, nužno je novim naraštajima; jednako kao i poredbeni studij s knjigama redovitog oblika rimskog obreda."

Ustanovu je 1986. kanonski uspostavila Sveta Stolica i jedinstvena je na španjolskom jezičnom području. Zbog toga njeni studenti dolaze iz svih španjolskih (nad)biskupija i zemalja Latinske Amerike. Pridružena je Katalonskom teološkom fakultetu. Ravnatelj, don J. González Padrós, doktorirao je na Papinskom ateneju Sv. Anzelma i savjetnik je u Liturgijskom povjerenstvu Španjolske biskupske konferencije. (1)

2.) U kolovozu je Libreria Editrice Vaticana objavila svezak pod naslovom "Djelatnost Svete Stolice- 2010". Iako neslužbeno izdanje, na 1343 stranice donosi popis raznih zanimljivih informacija koje se ne nalaze u drugim izvorima. Među njima je jedna koja kaže da je "sastavljeno zajedničko povjerenstvo eksperata Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei' i Kongregacije za bogoštovlje, s ciljem 'aktualizacije' spomena svetaca i 'mogućeg unosa novih predslovlja' u Rimski misal iz 1962., kojemu je Benedikt XVI. dao puno građanstvo 2007." (2)

Sastavljeno prema: (1) Acción Litúrgica , (2) S. Magister
Slika: jdbradley's photostream

četvrtak, rujna 15, 2011

Za dobro Crkve i duša

Slijedi najavljeni intervju koji je poglavar Piova bratstva dao nakon susreta u sjedištu Kongregacije za nauk vjere.

"- Kako je protekao susret?

Razgovor je vođen vrlo uljudno i isto tako otvoreno, jer Bratstvo sv. Pija X. iz poštenja odbija zaobići probleme koji još postoje. Uostalom, u istom su duhu bili i razgovori koji su se održavali zadnje dvije godine.

Kad sam 15. kolovoza ove godine izjavio da se slažemo o činjenici kako u pogledu na Koncil nema suglasnosti, morao sam precizirati: Kad se radi o dogmama, primjerice o Trojstvu, onda smo naravno suglasni kad ih nađemo u II. vatikanskom. Rečenica se ne smije istrgnuti iz konteksta.

Naši teološki razgovori su uvelike zaslužni što su se svi ti doktrinalni problemi mogli na ozbiljan način produbiti i rasvijetliti.

- U zajedničkom priopćenju Vatikana i Bratstva objavljeno je da Vam je predan jedan doktrinalni dokument i da je ponuđeno kanonsko rješenje. Možete li to precizirati?

Dokument je naslovljen- Doktrinalna preambula. Predan nam je na daljnje studiranje. Sve dalje je povjerljivo i razumjet ćete da Vam o tomu ne mogu ništa više reći. No, naslov 'Preambula' ukazuje da prihvaćanje istoga predstavlja preduvjet da Sveta Stolica kanonski prizna Svećeničko bratstvo sv. Pija X.

- U svezi te Preambule, možete li nam- ukoliko to ne dira u tajnost- potvrditi da ona sadržava, kako je u tisku objavljeno, razlikovanje između onoga što se mora vjerovati, što je 'esencijalno'- čega se Bratstvo potpuno drži- i onoga što pripada pastoralnom koncilu, kakav je II. vatikanski želio biti. Potonje bi se moglo podvrgnuti kritici, a da se vjera ne dovodi u pitanje?

To novo razlikovanje nije objavljeno samo u tisku, nego sam ga osobno čuo iz različitih izvora. Već mi je 2005. godine kardinal Castrillón Hoyos rekao, nakon što sam mu pet sati objašnjavao prigovore Bratstva protiv Koncila: 'Ne mogu reći da se slažem sa svime što ste rekli, ali iz toga što ste izjavili ne proizlazi da ste izvan Crkve. Pišite, dakle, Papi da ukine izopćenje.'

Zbog objektivnosti moram ustanoviti da u Doktrinalnoj preambuli nema jasnog razlikovanja između nedodirljivog dogmatskog područja, i pastoralnog područja koje je podložno diskusiji. Jedino što mogu potvrditi- jer je već spomenuto u priopćenju- je da ta preambula 'predstavlja neka doktrinalna načela i kriterije za tumačenje katoličkog nauka nužna za osiguranje vjernosti Učiteljstvu Crkve i za 'sentire cum Ecclesia', ostavljajući otvorenim za legitimnu diskusiju studij i teološko objašnjenje posebnih izraza i formulacija koje se nalaze u tekstovima II. vatikanskog koncila i Učiteljstva koje je slijedilo.'

Vidite, ništa više i ništa manje.

- Što se tiče kanonskog statusa, koji bi bio ponuđen Bratstvu pod uvjetom da ono prihvati Doktrinalnu preambulu; govori se prije o prelaturi, nego o ordinarijatu. Je li tako?

Kako točno zamjećujete, taj crkvenopravni status je uvjetan; njegove konkretne okolnosti moraju se sagledati u kasnijem periodu. To ostaje objekt diskusije.

- Kada mislite da ćete dati svoj odgovor na preambulu?

Čim nađem potrebno vrijeme da prostudiram dokument i da konzultiram odgovorne u Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. U jednoj tako važnoj stvari obećao sam svojoj subraći da neću donijeti odluku, a da se ne posavjetujem s njima.

Međutim, mogu Vas uvjeriti da će naša odluka biti za dobro Crkve i duša. Naša akcija molitve ružarija, koja traje još nekoliko mjeseci, mora se intenzivirati tako da zagovorom Marije Majke Crkve dobijemo svjetla i jakosti, koje trebamo više nego ikada."

Izvor: Piusbruderschaft
Slika: RORATE CÆLI

srijeda, rujna 14, 2011

Priopćenje

Dobili smo već i priopćenje Svete Stolice o današnjem sastanku. Uz sam tekst treba napomenuti da je ravnatelj Tiskovnog ureda, p. F. Lombardi, izjavio da se potpis odgovornih iz Piova bratstva na Doktrinalnu preambulu koja se spominje u priopćenju, očekuje za nekoliko mjeseci- iako rokovi nisu navedeni. Preambula se za sada neće objavljivati. Rekao je da se za rješenje kanonske situacije Piova bratstva razmišlja o personalnoj prelaturi. Poglavar Bratstva će večeras dati ekskluzivni intervju za DICI- tiskovnu agenciju Bratstva, kojoj se danas zbog velike zainteresiranosti teško pristupalo.

"U uredu Kongregacije za nauk vjere održan je, 14. rujna 2011. sastanak između Njegove Uzoritosti, W. kard. Levade, prefekta navedene Kongregacije i predsjednika Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', Njegove Preuzvišenosti, nadbiskupa L. Ladarije, SJ, tajnika iste Kongregacije te msgr. G. Pozza, tajnika Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', i Njegove Preuzvišenosti, biskupa B. Fellaya, generalnog poglavara Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i otaca N. Pflugera i A.-M. Nélyja, generalnih asistenata Bratstva.

Nakon zamolbe generalnog poglavara Svećeničkog bratstva sv. Pija X., 15. prosinca 2008., Njegovoj Svetosti, papi Benediktu XVI., Sveti Otac je odlučio ukinuti izopćenje četvorice biskupa koje je posvetio nadbiskup M. Lefebvre, i istodobno započeti doktrinalne razgovore s Bratstvom, s ciljem da se prevladaju teškoće i problemi doktrinalne naravi i da se umanji postojeći lom.

Poslušno volji Svetog Oca, osam se puta u Rimu, od listopada 2009. do travnja 2011., okupilo mješovito studijsko povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i od stručnjaka Kongregacije za nauk vjere. Ti razgovori, čiji je predmet bio predstavljanje i ispitivanje najznačajnijih doktrinalnih teškoća o kontroverznim temama, postigli su svoj cilj koji se sastojao u razjašnjenju pojedinih pozicija i njihovih motivacija.

Glede zabrinutosti i zahtjeva koje je iznijelo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. za cjelovitost katoličke vjere s obzirom na hermeneutiku prekida II. vatikanskog koncila prema Tradiciji- hermeneutike koju je spomenuo papa Benedikt XVI. u svojoj Adresi Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005.-, Kongregacija za nauk vjere uzela je kao temeljnu osnovu za puno pomirenje s Apostolskom Stolicom prihvaćanje Doktrinalne preambule koja je predana tijekom sastanka, 14. rujna 2011. Ta preambula predstavlja neka doktrinalna načela i kriterije za tumačenje katoličkog nauka, nužna za osiguranje vjernosti Učiteljstvu Crkve i za 'sentire cum Ecclesia', ostavljajući otvorenim za legitimnu diskusiju studij i teološko objašnjenje posebnih izraza i formulacija koje se nalaze u tekstovima II. vatikanskog koncila i Učiteljstva koje je slijedilo.

Tijekom istoga sastanka su predloženi neki elementi glede kanonskog rješenja za Svećeničko bratstvo sv. Pija X., koje bi uslijedilo nakon eventualne pomirbe kojoj se nadamo."

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: Wikimedia Commons

Odlučujuća točka

Današnji susret predstavnika Svete Stolice i Piova bratstva privukao je, uostalom kao i uvijek, zamjetnu pozornost medija; tim više što neki predviđaju da se približavamo točki na kojoj će Bratstvo morati donijeti svoju konačnu odluku- Point of no return. Prenosim dva primjera, a uskoro će se pokazati koliko su ovi analitičari bili u pravu:

1.)

"Prema procjeni francuskog dnevnika 'Le Figaro', ocrtava se rješenje spora koji traje već desetljećima između tradicijskog Piova bratstva i Vatikana.

U svom izdanju od utorka, list piše da na sastanku u srijedu između generalnog poglavara Piova bratstva, B. Fellaya, i prefekta Kongregacije za nauk vjere, W. kard. Levade, treba očekivati prijedloge Svete Stolice o sporazumu.

Doduše, Fellay i Levada bi pri susretu ustanovili da se ne slažu u vrjednovanju II. vatikanskog koncila (1962.-1965.); no, velika novost se sastoji u tomu, kaže se dalje, da će Vatikan priznati da se kod prijepornih točaka ne radi o 'esencijalnim' pitanjima katoličke vjere.

Vatikan će nadalje zahtijevati od Piova bratstva da se izjasni o središnjim točkama na kojima se već dva tisućljeća temelji katolička vjera. Složi li se Piovo bratstvo, predložit će mu se, prema 'Le Figarou', jedno pravno rješenje koje mu omogućuje da postane jedna katolička zajednica.

Prema informacijama dotičnog lista u Vatikanu se razmišlja o više modela. Tako bi Bratstvo moglo biti uzdignuto na personalnu prelaturu kao što je slučaj s 'Opusom Dei'. Alternativa je i oblik ordinarijata, kakav je uspostavljen za anglikance koji prelaze u Katoličku crkvu.

Dopisnik za religijska pitanja, J.-M. Guenois, piše nadalje da nije vjerojatno kako će već u srijedu biti objavljena odluka o budućnosti tradicijskog Bratstva. Razlog tomu je što poglavar Piova bratstva neće moći prihvatiti rimske prijedloge bez konzultacija. Ali postoje naznake da će velika većina Piova bratstva prihvatiti rimske prijedloge.

Već gotovo dvije godine traju razgovori između Svete Stolice i Piova bratstva o pitanjima crkvenog nauka. No, sredinom kolovoza je Fellay isključio mogućnost da će Bratstvo priznati II. vatikanski koncil. [...]"

Izvor: gloria.tv

2.)

"Odnosi između lefebvrista i Svete Stolice su stigli do odlučujuće točke. U Apostolskoj palači je neki opisuju kao 'točku s koje nema povratka', kako izvješćuje vatikanist A. Tornielli. Sutra, 14. rujna 2011., u Vatikan će stići poglavar Piova bratstva, msgr. B. Fellay, praćen svojim pomoćnicima, o. N. Pflugerom i o. M.-A. Nelyjem. Primit će ih W. kard. Levada, prefekt Kongregacije za nauk vjere, i msgr. G. Pozzo, tajnik Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei'.

Kardinal Levada će, prema Tornielliju, delegaciji Piova bratstva predati dokument od dvije stranice, o kojem će se Bratstvo onda izjasniti. Dokument, koji je potvrdio Papa, obuhvaća prosudbu Svete Stolice o doktrinalnim razgovorima s Piovim bratstvom.

Kratkoća dokumenta je prikladna, kaže se u Vatikanu, da se precizno imenuju pitanja oko kojih su se vodili doktrinalni razgovori, prije svega o vjerskoj slobodi, ekumenizmu i ekleziologiji.

Msgr. Fellay koji nije osobno sudjelovao u razgovorima o nauku, još ne zna sadržaj dokumenta koji će mu se 14. rujna uručiti. Kongregacija za nauk vjere zamolit će ga da u punom miru ispita dokument i u prikladnom vremenu odgovori. Bratstvo ni u kojem slučaju neće biti izloženo pritisku, nego će potpuno slobodno odgovoriti i izvijestiti. Moći će zatražiti daljnja objašnjenja ukoliko vidi za to potrebe. Time je određen okvir.

Prihvaćanje dokumenta smatrat će se kao nužan uvjet za puno jedinstvo s Katoličkom crkvom. S tim je povezana i kanonska uspostava svećeničkog bratstva koje je osnovao nadbiskup M. Lefebvre, za koje Sveta Stolica predviđa stvaranje personalnog ordinarijata.

Papa Benedikt XVI. je otpočetka učinio niz koraka i gesta da se prevlada prekid, koji je nastupio biskupskim posvetama koje je proveo 1988. nadbiskup Lefebvre. One sežu od primanja msgr. Fellaya u Castel Gandolfu, kratko nakon početka pontifikata, preko motuproprija 'Summorum Pontificum', do ukidanja dekreta o izopćenju četvorice biskupa Bratstva. Zadnji je korak bio zasjenjen 'slučajem Williamson'.

Piovo je bratstvo za vrijeme doktrinalnih razgovora nabacilo niz pitanja o dokumentima II. vatikanskog koncila i time o značenju i prihvaćanju Koncila samoga. Kardinal Levada će im 14. rujna predati odgovor koji je potvrdio Papa. Odgovor će biti na interpretativnoj liniji koju Benedikt XVI. zastupa otpočetka svoga pontifikata, i kojom Crkvi daje novi način čitanja Koncila.

Od sutra odluka prelazi u ruke Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Poznato je da papa Bendikt XVI. želi sporazum, ali na temelju jednog konkretnog i prije svega solidnog temelja. Isto je tako poznato da jedan dio Bratstva želi i teži k povratku u puno zajedništvo s Crkvom, dok drugi- njima pripada i msgr. Williamson- ustraju na stajalištu da s poslijekoncilskom Crkvom nije moguć nikakav sporazum. Odluka još nije pala. Sveta Stolica stoga želi Bratstvu dati vremena da donese odluku koju smatra ispravnom."

Izvor: katholisches.info

Pridružimo se nakani Svetog Oca Bendikta XVI. moleći ove litanije:

Litanije sv. Pija X., pape

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas
Sveti Josipe, zaštitniče Sveopće Crkve,

Sveti Pio X., uzore svećenikâ,
Sveti Pio X., mudri biskupe,
Sveti Pio X., ponizni kardinale i patrijarše,
Sveti Pio X., gorljivi Prvosvećeniče svoga stada,
Sveti Pio X., pobožni učitelju,
Sveti Pio X., odan siromasima,
Sveti Pio X., tješitelju bolesnih,
Sveti Pio X., ljubitelju siromaštva,
Sveti Pio X., ponizna srca,
Sveti Pio X., vjeran dužnosti,
Sveti Pio X., herojski u vršenju svih krjeposti,
Sveti Pio X., ispunjen duhom samoodricanja,
Sveti Pio X., koji si za cilj imao obnovu svega u Kristu,
Sveti Pio X., koji si doveo dječicu pričesnoj klupi,
Sveti Pio X., koji si svima savjetovao dnevnu i čestu pričest,
Sveti Pio X., koji si nas poticao da upoznamo i ljubimo svetu misu,
Sveti Pio X., koji si svugdje tražio širenje kršćanskog nauka,
Sveti Pio X., koji si se opirao svim krivovjerjima i osuđivao ih,
Sveti Pio X., koji si nas učio pravoj Katoličkoj akciji,
Sveti Pio X., koji si posvetio vjernike laičkom apostolatu,
Sveti Pio X., koji si htio biti poznat kao siromašni pastir duša,
Sveti Pio X., koji odgovaraš na molitve onih koji ti vapiju,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

℣. Moli za nas sv. Pio X.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih,

Pomolimo se.

Bože, koji si ispunio dušu sv. Pija X. gorljivim milosrđem i pozvao ga da bude namjesnik Kristov, podaj da njegovim zagovorom mognemo slijediti stope Isusa, našeg božanskog učitelja; i da naše molitve ovom svetom papi budu plodonosne u ovom životu i nakon njega. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: catholictradition.org

utorak, rujna 13, 2011

Kleknuti pred Euharistijom

Iako smo mogli pročitati izvještaje o poticajnoj Papinoj propovijedi na zaključenju XXV. nacionalnog euharistijskog kongresa u Anconi, nedostaju riječi iz naslova. Vjerojatno da ne unose zabunu, nešto slično kao i s govorom kard. Bartoluccija- usp. original i vijest.

"Dvotisućljetna povijest crkve obilježena je svetim muževima i ženama čija je egzistencija rječit znak za to kako se iz zajedništva s Gospodinom, iz Euharistije, rađa nova i produbljena odgovornost na svim razinama društvenog života. Nastaje, dakle, jedan pozitivan društveni razvoj u čijem je središtu čovjek, prije svega siromašan, bolestan, potrebit čovjek.

Hraniti se Kristom, put je prema tomu da ne budemo otuđeni ili ravnodušni prema udesu naše braće, nego da stupimo u logiku ljubavi i dara žrtve križa. Tko zna kleknuti pred Euharistijom, tko prima Tijelo Gospodinovo, dijelit će svoj kruh s gladnima, vodu sa žednima, odijevati gole, pohoditi bolesne i utamničene (usp. Mt 25, 34-36). U svakom će čovjeku prepoznati Gospodina koji se nije kolebao sama sebe žrtvovati za naše spasenje. Euharistijska je duhovnost, dakle, pravi protuotrov protiv individualizma i egoizma koji često karakteriziraju naš svagdanji život, i vodi k ponovnom otkrivanju besplatnosti i središnjem značaju odnosâ, počevši s obitelji- pri čemu želimo misliti prije svega na one raspale. Duša kršćanske zajednice je euharistijska duhovnost koja nadilazi podjele i protimbe, te cijeni različitost karizma i služba, stavljajući ih u službu jedinstva Crkve, njene životnosti i misije. Euharistijska duhovnost je put kojim se vraća dostojanstvo čovjeku, također njegovu radu- brinući se za ravnotežu koja omogućuje i slobodno vrijeme za odmor i obitelj- te da se nadvlada nesigurnost privremenih radnih odnosa i problem nezaposlenosti. Euharistijska duhovnost nam pomaže, također, da se približimo različitim oblicima ljudske krhkosti, u sigurnosti da one ne umanjuju vrijednost osobe, nego zahtijevaju blizinu, prihvaćanje i pomoć. Iz Kruha Života nastaje snaga obnovljene odgojne sposobnosti koja pazi na to da svjedoči temeljne vrjednote opstojnosti, znanja, duhovnog i kulturalnog nasljeđa. Tom snagom možemo živjeti u gradu ljudi, spremni posvetiti se općem dobru i pridonijeti izgradnji pravednog i bratskog društva."

Izvor: katholisch-informiert.ch, vatican.va, WDTPRS
Slika: Acción Litúrgica