utorak, studenoga 27, 2012

Istinovati u ljubavi

Novi bilten Ustanove Krista Kralja i Velikog Svećenika donosi lijepe vijesti o rekordnom broju ulazaka u njihovo sjemenište. Novu akademsku godinu 2012./'13. započinje još dvadeset sjemeništaraca. Iako ta brojka veseli, uz nju su povezane i brige pa msgr. Schmitz, generalni vikar, u istom broju moli za pomoć kako bi mogli dovršiti prenamjenu jedne stare kuće u zgradu koja bi mogla prihvatiti petnaestoricu mladića. 


Početci ove svećeničke zajednice sežu u 1963. kada su se neki francuski svećenici u Lourdesu okupili kako bi razmotrili stanje i službu katoličkih svećenika. Sljedeće su godine  s geslom Doctrina, fortitudo, pietas osnovali Opus sacerdotale kao udrugu za pomoć katoličkom svećenstvu da u poslijekoncilskoj zbrci očuva cjelovitu vjeru. Od velike pomoći bili su im kasnije kard. Ratzinger i kard. Oddi. Kako nije bilo izgledno kanonsko priznanje i da će u okviru toga djela moći formirati buduće svećenike, msgr. G. Wach, kojega je u svoju dijecezu inkardinirao G. kard. Siri, odlučio je krenuti s neovisnom ustanovom.

Budući da je u Europi, zbog teškoća kojima su bile izvrgnute tradicijske zajednice, bilo nemoguće osnovati novi institut, prihvatio ih je uz ohrabrenje Svete Stolice biskup Mouile u Gabonu, msgr. Cyriaque-Simeon Obamba, bivši učenik nadbiskupa Lefebvrea u Librevilleu. Biskup je  1. rujna 1990. godine kanonski potvrdio Ustanovu Krista Kralja i Velikog Svećenika, a msgr. G. Wach je postao generalnim priorom nove ustanove; suosnivač je o. P. Mora. (1)

Zajednica se kasnije preselila u Firentinsku nadbiskupiju gdje su uz pomoć A. kard. Mayera, OSB pronašli prikladan kompleks u Griciglianu, dijelu Pontassievea, koji je pripadao benediktincima iz Fontgombaulta. Tadašnji je nadbiskup Firence izdao potrebne dokumente o uspostavi generalne kuće i sjemeništa. Otada Ustanova bilježi stalan rast, a pogotovo nakon motuproprija Summorum Pontificum.

"Misija Ustanove Krista Kralja i Velikog Svećenika je proširiti Kraljevstvo Kristovo u sva područja ljudskog života. Pri tomu crpi iz tisućljetnoga blaga Rimokatoličke crkve, osobito iz njene liturgijske tradicije, neprekinute linije duhovne misli i praktičnoga djelovanja njenih svetaca kao i iz kulturnoga nasljeđa, glazbe, umjetnosti i arhitekture. Institut to postiže prije svega solidnom i dobro utemeljenom naobrazbom svojim svećenika, ukorijenjenoj u katoličkoj tradiciji koju dobivaju u međunarodnom sjemeništu u Firentinskoj nadbiskupiji. Naši svećenici, svjesni potrebe svoga vlastitog posvećenja, teže biti sredstva Božje milosti po svom apostolskom radu u crkvama koje su im povjerene, školama, misijama u Africi, po održavanju duhovnih obnova, poučavanju katekizma i duhovnom vodstvu. Institut Krista Kralja djeluje pod zaštitom Bezgrješne kojoj je i posvećen." (2)

Ustanova je, ukratko, družba apostolskog života koja se ugleda na život svjetovnih kanonika. Sastavljena je od svećenika i kleričkih oblata, a svi zajedno su usmjereni "dostojnoj celebraciji svetih otajstava, naviještanju pune katoličke istine i pravom katoličkom načinu života." (3) Danas broji 61 svećenika, 6 đakona i preko 80 sjemeništaraca. Geslo Ustanove je Veritatem facientes in caritate- Istinovati u ljubavi. Poseban im je uzor sv. Franjo Saleški koji je istodobno bio pravi teolog i Doctor caritatis (naučitelj ljubavi). Svake godine hodočaste u Treviso gdje se u samostanskoj crkvi vizitatinki čuva relikvija srca sv. Franje Saleškog.

Prisutni su u Italiji, Francuskoj, Belgiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Irskoj, Engleskoj, Sjedinjenim Državama. Nipošto nisu zaboravili Afriku gdje su nastali. O radu njihovih misija u Gabonu i mnoštvu koje okupljaju oko tradicionalne sv. mise pogledajte na posebnoj internetskoj stranici.

Na blagdan Kraljice sv. Krunice, 2008. godine potvrđeni su kao ustanova papinskoga prava dekretom Saeculorum Rex. Istoga dana potvrđene su i njihove redovnice. Laici su okupljeni oko pobožne udruge Zajednice Srca Isusova. O toj udruzi neki drugi put, a danas još samo o sestrama.


Redovnice nose lijepo ime: Klanjateljice Kraljevskog Srca Isusa Krista Velikog Svećenika. Prve tri sestre primile su habit 2004. iz ruku firentinskog nadbiskupa E. kard. Antonellija.

Vode kontemplativan neklauzurni život, a posebna im je zadaća zadovoljština i klanjanje Kraljevskom Srcu Isusa Velikog Svećenika. Molitve i žrtve prikazuju osobito za svećenike Ustanove i za duše koje su im povjerene.

Uzori su im isti kao i Ustanovi Krista Kralja. Sv. Benedikt, sv. Toma Akvinski i sv. Franjo Saleški. Benediktinski aspekt njihova života se ogleda u središnjem mjestu koje daju u svom životu svetoj misi i molitvi časova u izvanrednom obliku rimskog obreda. U sv. Tomi Akvinskom nalaze jasnoću i strukturu misli potrebnu za svoju formaciju i za sve dublje razumijevanje otajstava svete katoličke vjere, a u sv. Franji Saleškom imaju uzor kako rasti u ljubavi koja uvijek mora biti utemeljena u istini. Poput Bezgrješne na čiju čast nose plavi korski plašt, žele svoj život i čitavo biće suobličiti Kraljevskom Srcu Njezina Božanskoga Sina prema svom geslu- In Corde Regis. (4)

Slike: Soutien à Monsieur l'abbé Michel, ICRSP en Bourbonnais, Orbis Catholicus Secundus

srijeda, studenoga 21, 2012

Zagreb, 9. rujna 1863.

"Ipak, i danas doista nemali broj osoba, izazivajući često iznenađenje među prijateljima i znancima, napuštaju svoje profesionalne karijere, ponekad prilično uspješne, kako bi prihvatile strogo pravilo klauzurnoga samostana. Što ih potiče na tako zahtjevan korak ako ne činjenica da su shvatili, kako poučava Evanđelje, da je Kraljevstvo nebesko "blago" radi kojega se doista isplati sve ostaviti (usp. Mt 13,44)?"
(papa Benedikt XVI., Angelus, 19. studenoga  2006.)

Na blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije u Hramu obilježava se Dan Pro orantibus kad se sjećamo svih muških i ženskih klauzurnih redova. Mislim da će se danas lijepo uklopiti ovo pismo sluge Božjega opata Franje Pfannera napisano u Zagrebu u drugoj polovici XIX. st. Tada još svjetovni svećenik- ispovjednik zagrebačkih milosrdnica i zatvorski kapelan- baš je u Zagrebu, gradu u kojem stoljećima nije bilo cistercita, 1862. susreo dvojicu belgijskih trapista (1). Susret s njima dovest će do velikoga preokreta u njegovu životu i već sljedeće godine piše pismo svojoj obitelji:

"Zagreb, 9. rujna 1863.

Najdraža majko i braćo!

Iznenadit će vas ono što vam danas želim priopćiti. Napuštam Zagreb, i to zauvijek. Sutra putujem u Njemačku, u Rajnsku pokrajinu u tamošnji trapistički samostan. Činim to jer prepoznajem da je to volja Božja, kao što sam i prije trinaest godina kao volju Božju prepoznao to što sam postao svećenikom.

Ta misao da postanem redovnikom, već je dugo u meni. Nisam je više mogao izbiti iz glave posebno otkad sam bio u Jeruzalemu i vidio ona sveta mjesta. Moj mi je biskup  u Brixenu to odobrio nakon što sam ga triput za to molio. Kako se živi u trapističkom samostanu, možete čitati u knjižici o trapistima koju vam šaljem.

S Božjom pomoću i ja tako želim živjeti i zato želim taj stalež. Činim to vrlo promišljeno i zdravim razumom pa kad vam tu i tamo netko o tomu kaže i misli da ne činim pametno, ne brinem za to.

Ne želim postati bogat niti tražiti počasti, niti vrijediti u svijetu, nego živjeti tamo u osami siromašan i nepoznat; i to, nadam se, zauvijek, ukoliko budem tamo od koristi. Tijekom godine ću vam pisati što treba učiniti s mojim novcem, potraživanjima i stvarima.

Sve vas molim da se za mene molite, da imam snage izvršiti ono što se od mene tamo traži. Možda ćete reći da sam trebao doći doma i kod vas se oprostiti. Da, rado bih se s vama usmeno oprostio, ali bi i meni i vama puno teže pao zajednički oproštaj. Pismeni oproštaj ne boli toliko.

Na rastanku vam kažem ovo: Živite tako da se jednom svi mognemo ponovo sresti u nebu. Majko! Ne budite slijepi na svoju djecu, ni na malu ni na veliku. Jednom ćete kao majka morati položiti račun.

A, vi braćo, podupirite i pomažite staru majku i svojom joj poslušnošću olakšajte njenu dužnost! Često mislite na smrt, a ne samo na gospodarenje kućanstvom.

Vi, oženjena braćo, kršćanski živite u svom braku u svetom miru i mislite: Što koristi čovjeku da cijeli svijet stekne, a naudi svojoj duši.

Odgajajte djecu u ćudoređu; ne treba biti bogat da se stigne u nebo, no dobar svakako. Ja ću cijeloga života moliti za vas da dođete u nebo i ni za što više, to je dovoljno.

Sestrama ovdje u samostanu još nisam ništa rekao o tomu da idem u samostan. Reći ću to tek sutra i odmah otputovati, tako neću morati dugo slušati plač i tugovanje. Mora se tako učiniti kad se hoće osloboditi od svijeta.

Samo se ne bojte za to što u onom samostanu ne mogu imati ono što se smije imati u svijetu. Ne plačite nada mnom, nego nad sobom samima i nad svojom djecom!

Mene ne treba sažalijevati, slobodno biram taj stalež, nitko me na to ne sili. Naprotiv, potrebna je žustra borba da se odatle nastavi.

Dakle, ostajte zdravo i dobro! Doviđenja u nebu! Svima vama, posebno majci, za sve dobro kažem: Bog vam platio! U svetim Srcima Isusa i Marije

uvijek vam odani sin i brat
W. Pfanner

NB. Želim da svi pročitaju ovo pismo jer nemam vremena svakom od braće posebno pisati."


Molitva za beatifikaciju sluge Božjega opata Franje Pfannera nalazi se ovdje.

Izvor: Der Katholik und die Welt
Slike: WIKIMEDIA COMMONS, espiritualidad monástica, Croire en Jesus

ponedjeljak, studenoga 19, 2012

Baronius

Prošlogodišnji Papin pohod svojoj domovini iskoristile su stotine profesora teologije iz njemačkoga govornog prostora za kampanju kojoj su cilj stvaranje demokratskijih struktura u Crkvi, ređenje oženjenih muškaraca i žena, pa sve do prihvaćanja istospolnih zajednica u Crkvi. 

I to je jedan od razloga što tradicijske redovničke zajednice svoje kandidate školuju na vlastitim teološkim ustanovama. Na taj se korak odlučila čak i mala zajednica svećenika pod zaštitom sv. Filipa Nerija iz Berlina o kojoj ovdje postoji post iz lipnja 2011. Svoje su kandidate do sada slali u Donju Austriju na visoko učilište Slugu Isusa i Marije, ali budući da žele da njihovi sjemeništarci kontinuirano stječu iskustva u dušobrižništvu velegrada kakav je Berlin, odlučili su se na otvaranje vlastitoga kućnog studija. Svoju šansu za uspjeh toga važnog pothvata vide i u tomu što na velikom prostoru Berlina i istoka Njemačke nema katoličke bogoslovije.

Osnutak akademije najavljen je u srpnju. Prepošt Ustanove sv. Filipa Nerija, dr. o. G. Goesche, za ravnatelja je imenovao dr. o. T. Jatzkowskog. Potonji je do 2010. bio član Piova bratstva i vodio njihov priorat u Hamburgu. Studirao je filozofiju, teologiju, sociologiju i pedagogiju. Doktorirao je iz filozofijske hermeneutike. Njegova je prva zadaća bila da najprije ostvari uvjete za pokretanje studija filozofije. Mnogi sveučilišni profesori i prijatelji Ustanove sv. Filipa Nerija rado  su pristali na suradnju, tako da je nova akademija 5. studenog 2012. mogla početi s radom. Program Philosophicuma za prva dva semestra možete pogledati ovdje.

Ustanova sv. Filipa Nerija kao ni nova akademija ne financiraju se iz crkvenog poreza, zato se sami moraju pobrinuti za financiranje svojih sjemeništaraca i održavanje studija pa pozivaju i sponzore da im u tomu pomognu. Akademija će se postupno razvijati i rasti sa studentima, tako da je sljedeća briga da se pripravi sve kako bi 2015. mogla početi predavanja iz teologije. 

Nova visokoškolska ustanova nosi naziv Baronius-Akademie. Nazvana je po časnom sluzi Božjem Cezaru kardinalu Baroniju, prvom nasljedniku sv. Filipa Nerija na čelu Kongregacije oratorija i ispovjedniku pape Klementa VIII. Taj je crkveni povjesničar i bibliotekar Svete Rimske Crkve svojim djelom u dvanaest svezaka, Annales Ecclesiastici, odgovorio na pokušaj protestantizacije crkvene povijesti, odnosno na Magdeburške centurije. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je časnim slugom Božjim, a naš slavno vladajući papa Benedikt XVI., koji je sanjao da postane bibliotekarom Svete Rimske Crkve, dopustio je nastavak procesa beatifikacije 2008. godine. Relikvije kard. Baronija nalaze se u crkvi Svete Marije in Vallicella, a sve događaje vezane uz njegovu kauzu možete pratiti na službenoj stranici oratorijanaca.

 Molitva za beatifikaciju

"Bože koji si obećao uzdići ponizne, udostoj se poslušati molitve koje ti upravljam za proslavu časnoga kardinala Cezara Baronija, gorljivoga branitelja Crkve i istine na području povijesnih istraživanja. Učini da nasljedujući njegovu krjepost, gledam Isusa u licu braće, živim u svjetlu evanđelja i da mi po njegovu zagovoru bude udijeljena milost za koju te ponizno molim (...).

Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen."

(Izvor: Oratorio San Felipe Neri de Alcalá)

DODATAK, 23. studenoga 2012.

O kardinalu Baroniju važno je dodati još nešto na što me upozorio jedan čitatelj, naime da je u Annales Ecclesiastici uvrstio i dolazak pape Aleksandra III. u Zadar citiravši kardinala Bosona iz papine pratnje (vidi ovdje): 

-u prijevodu don Ante Strgačića:
"A odatle [tj. s Visa, 11 galija], ploveći mimo ostalih dalmatinskih otoka, prije nego je sunce granulo, zajedno s braćom ... [nabraja imena] dovezoše ga zdrava i vesela u grad Zadar, koji se nalazi na rubu ugarskog kraljevstva. A kako dotada nije taj grad posjetio nijedan papa, s dolaska papina nasta u gradu veliko veselje i neopisiva radost u kleru i puku, i svi su blagoslivljali Gospoda, koji se u naše dane udostojao pohoditi Zadar preko Aleksandra svoga sluge i nasljednika sv. Petra. I tako, pošto mu je po rimskom običaju pripremljen bijeli konj, povedoše ga u povorci gradom uz pjevanje bezbrojnih lauda i kantika, koje su gromko odjekivale u njihovu hrvatskom jezku, do u glavnu crkvu sv. Stošije, u kojoj počiva uz počasti pohranjena ona djevica i mučenica. Poslije četiri dana boravka u Zadru iziđe iz grada, te ploveći sretno uz hrvatske otoke i malene primorske gradove Istre, uz pomoć Gospodnju, veseo stiže u samostan sv. Nikole u Rialtu [u Mletcima]."
(Izvor: croatianhistory.net)

Slika: iagiforum.info

nedjelja, studenoga 11, 2012

Gola odjenuti

Nastavak današnje proslave sv. Martina neka budu i ove kratke litanije na njegovu čast. Velike možete pronaći u knjizi Život sv. Martina, biskupa turonskoga (str. 328-333). U zemljama njemačkog jezika za ovaj se blagdan održavaju povorke s lampionima i uz pjesmu se uprizoruje poznati događaj kad je sv. Martin podijelio svoj plašt s prosjakom. 
Na kraju još jedna zanimljivost koja povezuje hrvatskog junaka baruna Nikolu Jurišića i sv. Martina, a o njoj možete čitati ovdje.



Litanije na čast sv. Martinu, biskupu turonskomu


Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas

Sveti Martine, velikodušni vojniče Isukrstov,
Sveti Martine, savršeni uzore ratnikâ,
Sveti Martine, koji si prezro svjetovna dobra i užitke,
Sveti Martine, koji si još kao katekumen dijelom svojem odjeće odjenuo siromaha,
Sveti Martine, uzore razboritosti i uzdržljivosti,
Sveti Martine, koji si govorio samo o Isusu Kristu,
Sveti Martine, anđele mira,
Sveti Martine, čovječe molitve,
Sveti Martine, prijatelju siromaštva,
Sveti Martine, tješitelju žalosnih,
Sveti Martine, branitelju potlačenih,
Sveti Martine, doista apostolski čovječe,
Sveti Martine, koji si s toliko strpljivosti podnosio nepravde,
Sveti Martine, vatrom milosrđa raspaljeni,
Sveti Martine, koji si tvorio tolika čudesa,
Sveti Martine, koji si na zemlji s anđelima razgovarao,
Sveti Martine, slavo svećeništva,
Sveti Martine, koji si propovijedao svojim primjerom poniznosti i krotkosti,
Sveti Martine, divni biskupe,
Sveti Martine, radosti i srećo Crkve,
Sveti Martine, koji si bio biskup i monah
Sveti Martine, pastiru pokrajine turonske,
Sveti Martine, apostole Galâ, kao sv. Pavao pogana,
Sveti Martine, koji si slaveći sveta otajstva bio okružen čudesnim svjetlom,
Sveti Martine, koji si posvuda nosio dobar miris Isukrstov,
Sveti Martine, koji si uskrsavao mrtve,
Sveti Martine, koji si uništio tolike idole,
Sveti Martine, strahu zloduhâ,
Sveti Martine, branitelju katoličke vjere,
Sveti Martine, ispovjedatelju dogme o Presvetom Trojstvu,
Sveti Martine, koji si vodio apostolski život,
Sveti Martine, koji si zaštitio grad Tours od bijesa njegovih neprijatelja,
Sveti Martine, koji si bio počašćen darom proroštva,
Sveti Martine, koji si slavno nastavio rad svetog Gracijana,
Sveti Martine, gorljivi propovjedniče Evanđelja,
Sveti Martine, čovječe moćan na riječi i na djelu,
Sveti Martine, svetošću poznat po svoj zemlji,
Sveti Martine, koji nikada nisi odbijao raditi,
Sveti Martine, koji si do smrti bio podložan svetoj volji Božjoj,
Sveti Martine, koji si Bogu velikodušno žrtvovao svoj život,
Sveti Martine, u kojemu neprijatelj spasenja nije pronašao ništa što mu pripada,
Sveti Martine, koji si bio primljen u krilo Abrahamovo,
Sveti Martine, na čijem su se grobu dogodila tolika čudesa,
Sveti Martine, čiji je grob slavan,
Sveti Martine, čiji su život i smrt vrijedni divljenja,
Sveti Martine, čiji je pogreb bio doista trijumfalan,
Sveti Martine, koji sada kraljuješ s Isusom Kristom,
Sveti Martine, radosti Crkve Isukrstove,
Sveti Martine, koji s nebesa skrbiš o svome stadu,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Moli za nas sveti Martine.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Gospodine, Ti vidiš da ne možemo ništa vlastitim silama, učini, po svom milosrđu, da nas zagovor svetog Martina, našeg biskupa, štiti od svih protivština. Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: images saintes
Slika: WIKIMEDIA COMMONS