U duhu sv. Filipa Nerija

U intervjuu s don Antom Sumićem, FSSP mogli smo, između ostaloga, pročitati kako je za vrijeme svoga boravka u Makarskoj svakodnevno služio klasičnu svetu misu u konkatedrali sv. Marka i Jeronima. U toj sustolnoj crkvi počivaju moći velikoga biskupa, misionara, dobročinitelja i čudotvorca Nikole Bjankovića za kojeg je trebinjski biskup A. de Primi rekao da je 'apostol Hrvata' (životopis). Sluga Božji N. Bjanković je oduševljen primjerom oratorijanaca iz Ferma od roditeljske ostavštine osnovao najprije oratorij u Splitu, s ciljem da 'poučavanjem, propovijedanjem i službom Božjom' njeguju 'živu vjeru i pobožnost u gradu Splitu' (idem). Danas je na tom mjestu Akademska crkva posvećena sv. Filipu Neriju, utemeljitelju oratorijanaca. Kasnije su osnovani oratoriji u Brelima i u Makarskoj, a zadnji naš oratorijanac bio je o. P. Ivanišević koji je umro 1844.

Članovi oratorija su svećenici koji žive poput redovnika, ali bez redovničkih zavjeta. Razni oratoriji su okupljeni u konfederaciju, a dosta ih provodi liturgijsku obnovu pape Benedikta XVI. Primjer su oratoriji u Birminghamu, Oxfordu, Londonu, Torontu, također su i bečki oratorijanci krenuli tim tragom, ali prvenstveno u smjeru reforme reforme.

Danas pak nekoliko riječi o jednoj ustanovi koja se ugledala na oratorijansku karizmu, ali nije članica te konfederacije. U Njemačkoj je 2003. godine nastao Institut sv. Filipa Nerija kao pokušaj da se odgovori na 'pad vjere u društvu i Crkvi te na rastuću polarizaciju između različitih unutarcrkvenih misaonih usmjerenja'.

Ustanova želi spojiti njegovanje katoličke tradicije sa suvremenim pastoralom, ne popuštajući duhu vremena i tendencijama banalizacije koje su s tim duhom povezane. S tim ciljevima je Sveta Stolica, uz aktivnu potporu tada kardinala J. Ratzingera, a danas pape Benedikta XVI., 26. svibnja 2004. godine službeno priznala institut kao družbu apostolskog života papinskog prava. Kao prvi prepošt postavljen je dr. G. Goesche i 2007. potvrđen na toj poziciji.

Dakle, riječ je o novoj, maloj zajednici koja polako raste, ne samo novim kandidatima za svećenike, nego se oko nje okuplja sve više vjernika i dobročinitelja tako da su mogli otkupiti berlinsku crkvu sv. Afre i samostan od jedne druge družbe koja ga je morala napustiti zbog pada zvanja. Vlastita rezidencija im je omogućila stabilnost. Osim svakodnevne klasične sv. mise, ispovijedanja, vjeronauka i raznih pobožnosti, organiziraju koncerte i različita događanja kojima žele misijski djelovati u raskršćanjenom okružju, i biti također jasno uočljivi kao svećenici, jer se u neopoganskom i dekristijaniziranom području njemačke metropole rijetko može vidjeti svećenička sutana. U Sv. Afri živi i jedna slijepa pustinjakinja kao oblatkinja instituta. Osim u Berlinu ustanova ima apostolat u obližnjem Potsdamu i u Trieru.

Slika: New Liturgical Movement

DODATCI:

1.) Malo sam preuredio Litanije sv. Augustina.
2.) Komentar iz prethodnog posta sam ipak izbrisao jer odstupa od molitvenog duha i namjere s kojom je nastao članak. Molim sve da se pri pisanju klone nepotrebne žučljivosti i polemičnosti!