subota, siječnja 21, 2012

Krunica Gospodnja

Vjerojatno ste u nekim molitvenicima naišli na Isusovu krunicu. Obično se u nekoliko riječi kaže da se radi o krunici koja se sastoji od jednoga Vjerovanja, trideset i tri Oče naša (na spomen trideset i tri Isusove godine) i pet Zdravo Marija (na čast Isusovih Pet Rana). Nedavno sam naišao i na otajstva koja se mogu razmatrati prilikom njenog moljenja što mi je bio poticaj da malo istražim njen nastanak. Saznao sam da je upravo danas, 21. siječnja, 490 godina od smrti onoga koji ju je ustanovio, blaženoga Mihaela Pinija iz Firence.

Blaženi Mihael (1440./'45.-21.II.1522.) je u mladosti bio omiljeni dvorjanin Lovre de' Medicija. Uočivši njegovu sklonost prema redovništvu, a kako bi ga zadržao na dvoru, gospodar mu je dopustio da postane svećenik. Međutim, nakon jednoga posjeta Camaldoliju, odlučio je 1502. ući u taj red. Doskora je poželio postati rekluz iliti zatvornik- mogućnost koja još postoji, a kako danas izgleda možete pogledati na stranici kamaldulaca montekoronina. Poglavari su mu to dopustili najprije na jednu godinu, a zatim za stalno. Usprkos toj povučenosti, glas se o njemu širio jer je bio obdaren i darom proroštva. Juliju de' Mediciju i Aleksandru Farneseu je prorekao da će postati pape (Klement VII. odnosno Pavao III.).

Blaženik se odlikovao velikom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji i svakodnevno je molio njezinu krunicu. Jednom je za vrijeme molitve čuo Isusov glas koji je ga je pozvao da tako razmišlja i o Njemu. Odazvao se toj želji i tako je nastala Isusova krunica. Prvu je napravio svojim rukama. O njegovu životu još možete saznati primjerice na sljedećim mjestima: 1, 2, 3, a slike možete pogledati ovdje: 1, 2, 3, 4 itd.

Nekada su kamaldulci, bilo članovi Benediktinske konfederacije bilo pustinjaci kamaldulci od Brda Korone, nosili Krunicu Gospodnju o pojasu svoga habita kao što se može vidjeti na ovoj slici iz Camaldolija ili pak na ovim slikama iz 1934. poljskih kamaldulaca montekoronina (1, 2, 3). Kako se, vjerojatno, interes, osobito konfederiranih kamaldulaca 'širio', ostala je izgleda samo izložak. Ukoliko je tražite na njihovim stranicama, morat ćete se dobro potruditi. Pronašao sam je samo kod poljskih koludrica kamaldulki, a molitvu bl. Mihaelu na stranici prijatelja pustinjakâ iz Garfagnane o kojima članak postoji ovdje, a povezani su s kamaldulcima montekoroninima.

Ova je krunica, čini se, u nekim hrvatskim krajevima duboko ukorijenjena. Iako se za nju često ne čuje, mogu se naći neki članci poput ovoga o Crkvenom društvu 'Pokornik' gdje je stalna pobožnost (str. 28), u istom je broju reportaža o jednoj trećoredici koja je također moli (str. 32), zatim se ista krunica spominje i u jednom stručnom članku objavljenom u Crkvi u svijetu.

O popularnosti ove krunice govore i dodijeljeni oprosti raznih papa. Prvi je bio Lav X., 1516., koji je i osobno poznavao bl. Mihaela, zatim, Grgur XIII. 1573., Siksto V. 1589., Klement X. 1674., Benedikt XIII. 1727., Lav XII. 1824. Najdarežljiviji je, da tako kažem, bio papa Klement X. koji je breveom 'De salute Dominici gregis', 20. srpnja 1674. predvidio najviše njih. Evo nekih:

I. Tko ovu krunicu moli doista raskajan i ispovjeđen, ili barem ima čvrstu nakanu da se ispovjedi, dobiva svaki put 200 godina oprosta.

II. Onaj tko se ispovjedio i pričestio te uza se nosi ovu krunicu, i moli je ponedjeljkom, srijedom i petkom, kao i na zapovijedane svetkovine, dobiva oprost od 150 godina.

III. Tko je moli četiri puta tjedno može izabrati jednom godišnje bilo koji dan na koji će se ispovjediti i pričestiti, i moleći je toga dana dobiva potpuni oprost.

IV. Onaj tko je moli svakoga dana u mjesecu može jedanput mjesečno dobiti potpuni oprost moleći je skrušen, nakon što se ispovjedio i pričestio, za uzvišenje Svete crkve, mir i slogu među kršćanskim vladarima, iskorijenjenje raskolâ i krivovjerjâ.

V. Tko pogine u borbi protiv nevjernika, krivovjernika ili neprijatelja Svete crkve, a molio je ovu krunicu triput tjedno, dobiva, ako je raskajan zbog svojih grijeha i ako je zamolio Boga za oproštenje, potpuni oprost ukoliko je na dan pogibije ili prethodnoga dana izmolio ovu krunicu.

VI. Potpuni oprost i otpuštenje svih svojih grijeha dobiva na čas smrti onaj koji, skrušen i ispovjeđen, makar srcem ako ne može ustima, zazove Presveto Ime Isusovo; ukoliko je barem jednom izmolio navedenu krunicu tijekom svoje bolesti s nakanom da zadobije ovaj oprost. Na dan ozdravljenja, pak, može dobiti 200 godina oprosta.

VII. Onaj tko nosi uza se ovu krunicu i zazove Presveto Ime Isusovo, nakon što je učinio ispit savjesti i pokajao se za svoje grijehe, može dobiti oprost od dvadeset dana ako izmoli tri Očenaša i tri Zdravomarije za dobrobit Svete crkve.

VIII. Dvadeset godina oprosta dobiva onaj tko, nakon što je ispitao svoju savjest i ispovjedio se, moli za porast svete vjere katoličke, iskorijenjenje krivovjerja i za uzvišenje Svete crkve.

IX. Tko nosi uza se ovu krunicu, može dobiti oprost od deset godina moleći tri Očenaša i tri Zdravomarije, kad god učini neko duhovno ili vremenito dobro djelo na čast našega Gospodina Isusa Krista, Blažene Djevice Marije ili kojega sveca, ili pak za dobro bližnjega.

itd.

Apostolska pokorničarna je 13. travnja 1935. izdala dokument kojim se zamjenjuju svi dotadašnji oprosti i vrijede tri koja je odobrio papa Pio XI. svima koji mole Isusovu krunicu koju su blagoslovili kamaldulci ili ovlašteni svećenici: I. djelomični onima koji je mole skrušenim srcem, II. potpuni jedanput na mjesec, uz uobičajene uvjete, ako se moli cijeli mjesec, III. u času smrti potpuni oprost onima koji su je u životu često molili, ako su se ispovjedili i pričestili ili barem iskreno pokajali za grijehe i zazvali Presveto Ime Isusovo ustima, a u nemoći srcem, i primaju strpljivo smrt kao pokoru za grijehe.

Od vremena pape Pavla VI. praksa oprosta se izmijenila, a niti blagoslov krunice više nije pridržan samo kamaldulcima, nego je može blagosloviti svaki svećenik.

Iz raznih izvora, navedenih na koncu, slobodno sam preveo tri načina na koja se ova krunica može moliti, a treći malo preuredio iz dva navedena izvora. Nijedan, od njih nije obvezatan, a pogotovo ne ove uvodne i zaključne molitve. Cilj je bio olakšati razmatranje otajstava iz života Spasiteljeva.

U novije su se vrijeme pojavile mnoge krunice kojima i ne znamo pravo podrijetlo; mislim da je red da ne zaboravimo ovu koja ima tradiciju u našem narodu, a nadam se i da će do 500. obljetnice smrti bl. Mihaela Pinija na njenoj popularizaciji poraditi i sami kamaldulci.

I. način u kojem se razmatra cijeli Isusov zemaljski život

Krunica Gospodnja

Započeti djelom skrušenja

Najslađi moj Gospodine Isuse Kriste! Kada razmišljam o tomu da si Ti, Bog, iz milosrđa prema mojoj bijedi sišao na zemlju i postao čovjekom da mene otkupiš, podnoseći toliku muku i na koncu mučeničku smrt na križu, srce mi se potrese i ispuni neograničenim osjećajem ljubavi i zahvalnosti prema Tebi, te trpi najveću patnju i beskrajnu tugu što sam Te toliko puta svojim grijesima uvrijedio i ražalostio. Ljubim Te, ah, ljubim Te Isuse moj svim srcem, svom dušom svojom i želim Te ljubiti kroza svu vječnost. Iz ljubavi prema Tebi opraštam svima koji su me uvrijedili na bilo koji način i odlučujem od sada ljubiti bez iznimke sve ljude te svima sve opraštati. Žalim, ah, gorko žalim zbog svih grijeha mojih i htio bih cijeloga života žaliti i okajavati ih. Zbog Tvojeg se milosrđa, Bože moj i Gospodine, nadam da ćeš me spasiti i stoga me prosvijetli, te probudi u meni svete osjećaje da pobožno molim ovu krunicu koja neka bude uvodom i početkom mojega iskrenog obraćenja. O Isuse, budi mi milostiv! O Marijo, zagovaraj me. Amen.

PRVI DIO
Skroviti život Isusov kroz trideset godina

Navještenje sv. Gabrijela Arkanđela Blaženoj Djevici Mariji./ Zdravo Marijo...

1. Sin je Božji postao čovjekom i rodio se od Marije Djevice u Betlehemskoj štalici./ Oče naš...
2. Anđeli pjevaju na nebesima: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje./ Oče naš...
3. Pastiri, poučeni od anđela, klanjaju se kod jaslica./ Oče naš...
4. Osmoga dana ga obrezaše i nadjenuše mu ime Isus./ Oče naš...
5. Dođoše kralji s istoka i donesoše Isusu dare: tamjan, zlato i smirnu. Pokloniše mu se i Bogu hvalu dadoše./ Oče naš...
6. Sijedi starac Šimu u hramu Božjem prima Isusa na ruke i proročkim duhom ga proglašava Spasiteljem svijeta./ Oče naš...
7. Sveti Josip bježi s Isusom i Marijom u Egipat da izbjegne srdžbu kralja Heroda opakoga, koji hoće pogubiti malenoga Isusa./ Oče naš...
8. Opaki kralj Herod ubija Nevinu dječicu./ Oče naš...
9. Poslije smrti opakoga kralja Heroda, sveti Josip se s Isusom i Marijom vraća u domovinu./ Oče naš...
10. Dvanaestogodišnji dječak Isus poučava u Hramu učitelje i pismoznance./ Oče naš...

Slava Ocu... (ili Pokoj vječni... kad se moli za vjerne mrtve)

DRUGI DIO
Javni život Isusov kroz tri godine

Gospodin Isus bio je poslušan svojoj Presvetoj Majci i sv. Josipu./ Zdravo Marijo...

1. Sv. Ivan Krstitelj na Jordanu krsti Isusa. Ukaza se Duh Sveti u liku goluba i ču se glas s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"/ Oče naš...
2. Isus posti u pustinji četrdeset dana i pobjeđuje napasnika./ Oče naš...
3. Izvršava i poučava svom svetom zakonu za život vječni./ Oče naš...
4. Poziva svoje učenike koji sve ostavljaju i polaze za Njim./ Oče naš...
5. Isusovo prvo čudo u Kani Galilejskoj. Pretvara vodu u vino./ Oče naš...
6. Liječi bolesne, ozdravlja hrome, slijepima daje vid, gluhima sluh, uskrisuje mrtve./ Oče naš...
7. Obraća grješnike i grješnice te im grijehe oprašta./ Oče naš...
8. Židovi ga progone do smrti, ali ih ne kažnjava, nego im dobrotom uzvraća./ Oče naš...
9. Isusovo preobraženje na gori Taboru u nazočnosti svetih Petra, Jakova i Ivana./ Oče naš...
10. Isusov slavni ulazak u Jeruzalem na magarcu. Izgoni trgovce iz Hrama./ Oče naš...

Slava Ocu...(Pokoj vječni... kad se moli za vjerne mrtve)

TREĆI DIO
Pregorka muka Gospodinova

Isus se oprašta od svoje Presvete Majke prije nego što odlazi u smrt za naše spasenje./ Zdravo Marijo...

1. Isusova Posljednja večera. Pere noge apostolima./ Oče naš...
2. Isus ustanovljuje Presveti Sakrament./ Oče naš...
3. Dok moli u Getsemanskom vrtu znoji se krvavim znojem./ Oče naš...
4. Juda poljupcem izdaje Isusa./ Oče naš...
5. Isus je lažno optužen, šamaran i vrijeđan./ Oče naš...
6. Nježno gleda Petra nakon što ga je triput zatajio, i obraća ga./ Oče naš...
7. Isusa bičuju s najvećom okrutnošću./ Oče naš...
8. Okrunjen je trnovom krunom, pokazaše ga Židovima koji povikaše: "Ukoni! Ukloni! Raspni ga!"/ Oče naš...
9. Osuđen na smrt, uz velike boli za nas nosi preteški križ na Kalvariju./ Oče naš...
10. Razapeše ga među dvojicom razbojnika i nakon tri sata agonije otvoriše mu kopljem sveta prsa njegova iz kojih potekoše krv i voda./ Oče naš...

Slava Ocu... (ili Pokoj vječni... kad se moli za vjerne mrtve)

ČETVRTI DIO
Uskrsnuće i uzašašće Gospodinovo

Isus treći dan ustaje od mrtvih i ukazuje se svojoj Presvetoj Majci./ Zdravo Marijo...

1. Isus se očituje trima Marijama i šalje ih učenicima./ Oče naš...
2. Ukazuje se učenicima i pokazuje im svoje presvete rane te dopušta Tomi da ih dotakne./ Oče naš...
3. Četrdeseti dan nakon uskrsnuća, blagoslovi svoju Presvetu Majku i učenike svoje te uzađe na nebo./ Oče naš...

Molimo Presvetu Djevicu da i nama izmoli blagoslov svoga Božanskoga Sina, sada i na čas smrti naše./ Zdravo Marijo...

Slava Ocu... (ili Pokoj vječni ako se moli za vjerne mrtve)

Na čast sv. apostolima, moleći ih da posreduju za nas./ Vjerujem u Boga...

Gospodine Isuse Kriste, ti si za otkup svijeta htio da se rodiš, da te obrežu, da te Židovi odbace, izdajnik te Juda izda cjelovom, vežu te okovima, kao nevino janje povedu na žrtvovanje i nedostojno te pokažu pred Anom, Kajfom, Pilatom i Herodom, da te optuže lažni svjedoci, da te biju zaušnicama, popljuju pljuvačkom, izbičuju bičevima, okrune trnjem, udaraju trskom, pokrivaju Ti lice, da te zlostavljaju pogrdama, svlače odijelo, čavlima pribiju na križ, na križu uzdignu, stave među razbojnike, napoje žuči i octom te kopljem rane. Ti Gospodine, po ovim svojim presvetim mukama, kojih se ja nedostojan spominjem, i po svojem svetom križu i smrti svojoj, od paklenih muka oslobodi me*, i dostoj se tamo me odvesti kamo si odveo razbojnika s Tobom razapeta. Koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
(* kad se moli za umirućega: i ovoga slugu Tvojega N. umirućega...)

Molitva Presvetoj Majci Božjoj
Preblažena, Presveta Majko Božja i naša Majko, Utočište grješnika i jedina naša nado. Prinosim ti sa samim sobom ovu krunicu i najnježnije te, sa suzama, molim da je primiš i prikažeš Gospodinu Isusu te mi isprosiš Njegov blagoslov. Amen.

II. način u kojem se razmatra muka Gospodinova

Djelo skrušenja


Najslađi moj Gospodine Isuse Kriste! Kada razmišljam o tomu da si Ti, Bog, iz milosrđa prema mojoj bijedi sišao na zemlju i postao čovjekom da mene otkupiš, podnoseći toliku muku u na koncu mučeničku smrt na križu, srce mi se potrese i ispuni neograničenim osjećajem ljubavi i zahvalnosti prema Tebi, te trpi najveću patnju i beskrajnu tugu što sam Te toliko puta mojim grijesima uvrijedio i ražalostio. Ljubim Te, ah, ljubim Te Isuse moj svim srcem, svom dušom svojom i želim Te ljubiti kroza svu vječnost. Iz ljubavi prema Tebi opraštam svima koji su me uvrijedili na bilo koji način i odlučujem od sada ljubiti bez iznimke sve ljude te svima sve opraštati. Žalim, ah, gorko žalim zbog svih grijeha mojih i htio bih cijeloga života žaliti i okajavati ih. Zbog Tvojeg se milosrđa, Bože moj i Gospodine, nadam da ćeš me spasiti i stoga me prosvijetli, te probudi u meni svete osjećaje da pobožno molim ovu krunicu koja neka bude uvodom i početkom mojega iskrenog obraćenja. O Isuse, budi mi milostiv! O Marijo, zagovaraj me. Amen.

PRVI DIO

Gospodin Isus odlazi u smrt, oprašta se od svoje Presvete Majke, blagoslivlja je i od nje prima blagoslov./ Zdravo Marijo...

1. Isusova Posljednja večera, pere apostolima noge./ Oče naš...
2. Ustanovljuje Presveti Sakrament./ Oče naš...
3. Moli u Getsemaniju, znoji se krvavim znojem./ Oče naš...
4. Poljupcem Ga Juda izdaje. Isus je uhićen i vezan./ Oče naš...
5. Napuštaju Ga učenici./ Oče naš...
6. Odveden Ani, Isusa pljuskaju./ Oče naš...
7. Pred Kajfom Ga optužuju lažni svjedoci./ Oče naš...
8. Osuđen na smrt./ Oče naš...
9. Petar Ga tripu zatajuje./ Oče naš...
10. Rugaju Mu se, vrijeđaju Ga i pljuskaju./ Oče naš...

Slava Ocu ili Pokoj vječni

DRUGI DIO

Presveta Majka zna sve što se zbiva s Gospodinom Isusom, neopisivo tuguje i ide u susret svom Preljubljenom Sinu./ Zdravo Marijo...

1. Optužen pred Pilatom da zavodi narod./ Oče naš...
2. Pilat ne nalazi na Njemu krivnje, šalje Ga Herodu./ Oče naš...
3. Herod Ga ismijava, oblači u bijelu haljinu i vraća Pilatu./ Oče naš...
4. Svjetina radije bira da se pusti Baraba, ubojica i razbojnik, negoli Isus./ Oče naš...
5. Isusa svlače i bičuju na stupu./ Oče naš...
6. Krune Ga trnovom krunom./ Oče naš...
7. Narod viče: "Raspni, raspni ga!"/ Oče naš...
8. Pilat Ga na zahtjevanje Židova osuđuje na smrt./ Oče naš...
9. Uzima križ na svoja ramena./ Oče naš...
10. Nosi križ pod čijim teretom triput pada, prima pomoć Šimuna Cirenca./ Oče naš...

Slava Ocu ili Pokoj vječni

TREĆI DIO

Izmučeni Isus susreće svoju Prežalosnu Majku./ Zdravo Marijo...

1. Na Kalvariji mu nude vino pomiješano sa žuči; "I kad okusi ne htje piti."/ Oče naš...
2. Lišen odjeće, što mu zadaje nove rane i tugu./ Oče naš...
3. Razapet na križ, na koji su mu oštrim čavlima prikovali ruke i noge./ Oče naš...
4. Podignut na križ među dvama razbojnicima./ Oče naš...
5. Moli Oca za one koji ga raspinju./ Oče naš...
6. Vojnici međusobno dijele Njegove haljine, a za nešivenu bacaju kocku./ Oče naš...
7. Po Pilatovu nalogu na križ je pribijen natpis: "Isus Nazarećanin, kralj židovski."/ Oče naš...
8. Vrijeđaju ga Židovi i zli razbojnik./ Oče naš...
9. Obraćenom dobrom razbojniku obećava raj./ Oče naš...
10. Nazočnost Presvete Majke mu povećava boli./ Oče naš...

Slava Ocu ili Pokoj vječni

ČETVRTI DIO

Isus u osobi sv. Ivana Presvetoj Majci svojoj, prepunoj žalosti, povjerava sve vjerne./ Zdravo Marijo...

1. "Žedan sam."/ Oče naš...
2. Čim preda svoju Presvetu Dušu u ruke Očeve, zemlja se potrese./ Oče naš...
3. Probodoše mu bok "i odmah poteče krv i voda."/ Oče naš...

Koplje koje je probolo Srce Gospodina Isusa, probolo je i Dušu Presvete Majke Njegove./ Zdravo Marijo...

Slava Ocu ili Pokoj vječni

Na čast svetim apostolima: Vjerujem u Boga ...

Gospodine Isuse Kriste, ti si za otkup svijeta htio da se rodiš, da te obrežu, da te Židovi odbace, izdajnik te Juda izda cjelovom, vežu te okovima, kao nevino janje povedu na žrtvovanje i nedostojno te pokažu pred Anom, Kajfom, Pilatom i Herodom, da te optuže lažni svjedoci, da te biju zaušnicama, popljuju pljuvačkom, izbičuju bičevima, okrune trnjem, udaraju trskom, pokrivaju Ti lice, da te zlostavljaju pogrdama, svlače odijelo, čavlima pribiju na križ, na križu uzdignu, stave među razbojnike, napoje žuči i octom te kopljem rane. Ti Gospodine, po ovim svojim presvetim mukama, kojih se ja nedostojan spominjem, i po svojem svetom križu i smrti svojoj, od paklenih muka oslobodi me*, i dostoj se tamo me odvesti kamo si odveo razbojnika s Tobom razapeta. Koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
(* kad se moli za umirućega: i ovoga slugu Tvojega N. umirućega...)

Molitva Presvetoj Majci Božjoj
Preblažena, Presveta Majko Božja i naša Majko, Utočište grješnika i jedina naša nado. Prinosim ti sa samim sobom ovu krunicu i najnježnije te, sa suzama, molim da je primiš i prikažeš Gospodinu Isusu te mi isprosiš Njegov blagoslov. Amen.

III. kratki način u kojem se prije svakog dijela spomenu otajstva iz života Isusova

PRVI DIO

Klanjam Ti se Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože i pravi čovječe. Utjelovio si se u prečistoj utobi Blažene Djevice Marije; rođen si u štalici; poklonili su Ti se mudraci; bio si obrezan; Herod te progonio; morao si bježati u Egipat; vratio si se u Nazaret; u Hramu poučavao učitelje i pismoznance gdje su te nakon tri dana pronašli Tvoja Presveta Majka i sveti Josip, koji su te žalosni tražili.

Jedna Zdravomarija, deset Očenaša, jedanput Slava Ocu (Pokoj vječni kad se moli za vjerne mrtve)

DRUGI DIO

Klanjam Ti se Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože i pravi čovječe. Bio si poslušan i podložan svojoj Presvetoj Majci i svome poočimu svetom Josipu u Nazaretu; s trideset godina krstio Te sv. Ivan Krstitelj na Jordanu; postio si četrdeset dana zaredom, iskušavao Te zloduh u pustinji, ali Ti si ga slavno pobijedio; propovijedao si u Judeji; činio svakovrsna čudesa da olakšaš potrebitima, prosvijetliš i utješiš grješnike, pokažeš put u nebo umornima i potlačenima.

Jedna Zdravomarija, deset Očenaša, jedanput Slava Ocu (Pokoj vječni kad se moli za vjerne mrtve)

TREĆI DIO

Klanjam Ti se Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože i pravi čovječe. Nevjerni Židovi- pismoznanci, farizeji i svećenici Sinagoge zavidjeli su Ti, klevetali te, vrijeđali i progonili; u dvorani Posljednje večere si ponizno oprao noge apostolima i ustanovio Presvetu Euharistiju; krvlju si se znojio u Getsemaniju, anđeo Te tješio; Juda Te izdao, ostali učenici napustili, vojnici vezali i vukli Te nevina pred Anu i Kajfu, optuživali različitim klevetama, udarali pljuskama i zlostavljali; Herod Te ismijao; Pilat Te proglasio nevinim, no, izbičevao, trnjem okrunio i na smrt na križu osudio te među dva razbojnika razapeo; bio si strahovito žedan od žuči; neprijatelji su Ti se rugali; vapio si Ocu; dali su ti ocat; pred očima svoje predrage Majke si izdahnuo; nakon smrti su ti bok kopljem probili i potekla je krv i voda.

Jedna Zdravomarija, deset Očenaša, jedanput Slava Ocu (Pokoj vječni kad se moli za vjerne mrtve)

ČETVRTI DIO

Klanjam Ti se Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože i pravi čovječe. U grob si bio sahranjen; sašao nad pakao; nakon tri dana uskrsnuo; ukazao se svojoj Presvetoj Majci i svojim učenicima; Petru podijelio prvenstvo; poslao apostole svim narodima; nakon četrdeset dana uzašao na nebo odakle ćeš doći suditi žive i mrtve.

Dvije Zdravomarije, tri Očenaša, jedanput Slava Ocu (Pokoj vječni kad se moli za vjerne mrtve) i Vjerujem u Boga...
Sastavljeno prema: 1, 2, 3, 4, 5, 6,
Slike: Corona del..., benedictus.pun.pl, Rimski obrednik, Zagreb, 1929.

četvrtak, siječnja 19, 2012

Malabar

Papa Benedikt XVI. će na svom četvrtom konzistoriju, 18. veljače 2012., uz ostale, kardinalom kreirati velikog nadbiskupa Siromalabarske crkve, koji je ujedno i nadbiskup Ernakulama i Angamalyja, mar Jurja Alencherryja.

Vjernici Siromalabarske crkve žive pretežito u indijskoj Saveznoj državi Kerali, a nazivaju se i Tominim kršćanima jer im je taj apostol donio Radosnu vijest 52. godine, a dvadeset godina kasnije pretrpio mučeničku smrt. Grob sv. Tome u Chennaiju važno je hodočasničko mjesto. Vjeru su dalje učvrstili sirijski misionari koji su došli sve do Kine. U Indiji u kojoj je postotak kršćana oko 2%, u Kerali, naprotiv, iznosi gotovo 20%. Ponosni su na svoj identitet koji su uspjeli očuvati usprkos nekršćanskom okruženju i kolonizaciji.

Mar Juraj je tek od svibnja 2011. veliki nadbiskup Siromalabarske crkve, nakon smrti velikog nadbiskupa V. kard. Vithayathila, i prvi kojega su izabrali samostalno. Na čelu je vrlo žive crkve s mnogo zvanja te s mnoštvom muških i ženskih redovničkih zajednica, čiji članovi dolaze u pomoć i zapadnim zemljama koje se suočavaju s nedostatkom klera. Osim toga od velike su pomoći svojim sunarodnjacima koji rade u okolnim, kršćanstvu nesklonim, zemljama. Zadnjih je desetljeća više Božjih ugodnika Siromalabarske crkve uzdignuto na čast oltara, a 12. listopada 2008. papa Benedikt XVI. kanonizirao je prvu Indijku, sv. Alfonzu.

Treba spomenuti da je mar Juraj još 2006. godine bio u Međunarodnom sjemeništu Sv. Petra u Wigratzbadu i da je tamo slao neke kandidate za svećeništvo iz svoje biskupije na studij filozofije. Vjesnik Petrova bratstva od srpnja 2011. donosi izvještaj o mladoj misi o. J. P. Puthuvalputhena. On se nakon studija filozofije, vratio se u domovinu i nastavio s teologijom. Kad je 30. travnja 2011. postao svećenikom vratio se u Wigratzbad kako bi služio svoju mladu misu. Iako su do sada u tom mjestu vidjeli mnogo mladih misa, ova je bila posebna po tome što ju je o. John Paul služio prema svom obredu. Prenosim jednu zanimljivu sliku, a ostale možete pogledati na blogu Frischer Wind.

Tijekom bogoslužja svećenik više puta dijeli blagoslov, pri čemu mu jedna ruka ostaje na oltaru. Tako blagoslov dolazi iz povezanosti s Kristovom žrtvom.

Sastavljeno prema: katholisches.info, Frischer Wind, petrusbruderschaft.eu
Slika: Frischer Wind

utorak, siječnja 17, 2012

Otac monahâ

Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije lud, napast će ga govoreći: "Ti si lud, nisi kao mi!" (sv. Antun Veliki)
Litanije sv. Antuna Velikog, pustinjaka i opata

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,

Sveti Antune, kojega su roditelji u krjeposti odgojili, moli za nas
Sveti Antune, svjetlo pustinje,
Sveti Antune, uzore pustinjaka,
Sveti Antune, zrcalo svih krjeposti,
Sveti Antune, ražaren ljubavlju prema Bogu,
Sveti Antune, primjeru ljubavi prema čovjeku,
Sveti Antune, preziratelju zemaljskih stvari,
Sveti Antune, uzvišen po poniznosti,
Sveti Antune, bogat siromaštvom,
Sveti Antune, ogledalo pokore,
Sveti Antune, žedan slave Božje,
Sveti Antune, protivniče krivovjerjâ,
Sveti Antune, veliki ljubitelju svetoga križa,
Sveti Antune, pun povjerenja u Boga,
Sveti Antune, gorljiv u molitvi,
Sveti Antune, zaštitniče od mnogih bolesti,
Sveti Antune, naš zaštitniče,
Sveti Antune, naš zagovorniče kod Boga,

Da možemo savršeno nasljedovati tvoje krjeposti, moli za nas sv. Antune
Da po tvom primjeru čvršće prianjamo uz vječna dobra, nego uz propadljive zemaljske stvari,
Da mognemo Bogu služiti u poniznosti i jednostavnosti srca,
Da zatvorimo svoje srce pred pokvarenim svjetovnim nasladama i nasljedujemo tebe u tvojoj čistoći,
Da svoje pouzdanje stavimo u Boga i da iz Njegove očinske ruke očekujemo sva dobra,
Da ne pokleknemo u našim slabostima, nego da ostanemo čvrsti u napastima,
Da se strpljivo utječemo molitvi i tako primimo što je potrebno za spasenje,
Da oplakujemo svoje grijehe i istinskom pokorom damo zadovoljštinu,
Da budemo od zamki i navala đavolskih slobodni,
Da Bog od nas pošasti bolesti i vatre odvrati,
Da Bog našu stoku od svih zala očuva,
Da Bog naše molitve usliši,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Oče naš...

Moli za nas sveti Antune,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Gospodine usliši molitvu moju,
I vapaj moj k Tebi da dođe!

Pomolimo se
Gospodine, udijeli nam milost po zagovoru svetoga Antuna, da se Tvojom zaštitom od svake pobune naše volje očuvamo i u našoj nevolji u tvoju dobrotu pouzdajemo. Po Isusu Kristu. Amen.

Gospodine, daj da Ti po zagovoru sv. Antuna omilimo, da po njemu dobijemo što ne možemo postići vlastitim zaslugama, daj da nasljedujemo primjer njegova života i zatim Te zajedno s njim kroz svu vječnost gledamo u nebu. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: adolphus.nl
Slike: Orbis Catholicus Secundus, Zakony i zgromadzenia zakonne na świecie

utorak, siječnja 10, 2012

Mirjam

Na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije prošle godine, biskup Tulse, msgr. E. Slattery, u svojoj je biskupiji uspostavio novu kongregaciju benediktinki otvorenih objema formama rimskog obreda. U obje koriste latinski, a svećenik je usmjeren 'ad Dominum'.

Utemeljiteljica je R. Moss, sada majka Mirjam od Jaganjca Božjega. Rođena je u brooklynskoj židovskoj obitelji koja je čekala dolazak Mesije.

"S trideset i dvije godine je prvi put čula o Židovima koji više ne čekaju Mesiju jer vjeruju da je već došao. 'Naučili su me da su sva žrtvena janjad Staroga zavjeta, iako nisu mogla skinuti grijehe, bila praslike jednoga Jaganjca Božjega, koji je doista bio sposoban da oduzme grijehe svijeta. Nakon što smo prošli kroz cijeli Stari zavjet, pokazali su mi samo jednu rečenicu iz Novoga zavjeta; u kojoj Ivan navješćuje Isusa Krista riječima: 'Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta!' Tada sam spoznala da je Isus bio Mesija za kojim sam tragala.'

Rosalind je put vodio najprije jedinom obliku kršćanstva koji je do tada upoznala; k jednoj evangeličkoj, protestantskoj- usto još protukatoličkoj skupini." Napustila je posao menadžerice, završila protestantsku teologiju i nastojala obratiti i katolike, među kojima je bio i njezin brat David koji se obratio šesnaest godina prije nje. S njim je prvi put bila na svetoj misi. Uskliknula je: "To je sinagoga, ali s Kristom!" Tako je počelo njezino obraćenje; studirala je katoličku vjeru i na Uskrsnoj vigiliji 1995. ušla u Katoličku crkvu. Sestra je pokušavala spasiti brata, a brat sestru. "On je pobijedio", kaže majka Mirjam. Kasnije će reći: "Puno sam puta rekla da je najžidovskija stvar koju jedan Židov može učiniti, ta da postane katolikom. To ne vrijedi samo općenito, nego i u detaljima. Nema ništa što je katoličko, a da nije ukorijenjeno u Starom zavjetu. Naša katolička vjera nije nikla iz ničega, nego iz vjere Abrahamove, Izakove i Jakovljeve. Isto vrijedi i za liturgiju- imamo tabernakul, oltar i svećeništvo u Novom zavjetu; slično kao i u Starom."

U njenom životu kao katolikinje, veliku su ulogu imala djela sv. Franje Saleškog. Iz bratove knjižnice je uzela "Uvod u pobožni život ili Filoteu". "Tada sam najprije razmišljala: 'Zašto bih čitala ovu knjigu? Pa već sam kršćanka devetnaest godina- ne trebam knjigu za početnike. No, ipak sam je pročitala- i otada je ne mogu ostaviti iz ruku. Pročitala sam zatim još devet knjiga sv. Franje Saleškoga koji je svojim spisima, punima najdubljega razumijevanja ljudske naravi i odgovora na sva društvena zla, vratio 72000 kalvina natrag u Crkvu. Molila sam Gospu da mi toga velikog sveca dade kao duhovnog učitelja s neba. Pet dana kasnije mi je netko poklonio "Duhovni boj" Lorenza Scupolija, a na stražnjoj strani korica sam pročitala da je upravo ova knjiga bila ta koju je sv. Franjo Saleški davao svima koji su se povjeravali njegovu duhovnom vodstvu. Gospa je uslišila moju molitvu. Taj me duhovni učitelj odveo k jednom drugom- svetom Benediktu, ocu zapadnoga monaštva, čije će pravilo slijediti Kćeri Marije, Majke Nade Izraelove."

Rosalind je bila od 1999. do 2008. stalna apologetkinja za "Catholic Answers", redaktorica mnogih katoličkih publikacija i moderatorica emisija na EWTN-u. U kolovozu 2008. slijedila je poziv tadašnjega nadbiskupa St. Louisa, danas R. kard. Burkea, da u njegovoj dijecezi ostvari svoj san o ženskoj redovničkoj kongregaciji koja bi trebala iz kontemplativnoga života prema tradicionalnom uzoru, crpiti snagu za navješćivanje evanđelja u svijetu. Kao osobnu pripremu na utemeljenje provela je novicijat (2009./'10.) kod vizitatinki u Tyringhamu- kontemplativnom redu s papinskom klauzurom kojemu je utemeljitelj sv. Franjo Saleški.

U intervjuu je ispričala i jedan doživljaj koji joj se dogodio davno prije nego što je spoznala da je Krist došao. Kada je kao mlada djevojka prije pedeset godina čitala da su katoličke redovnice dobile dopuštenje da skrate svoje habite (era mini-sukanja iz '60.-ih godina) kaže da ju je to tada "upravo pogodilo na tjelesan način". Zapitala se: "Kako su te žene, koje su, naprotiv, trebale svijet otvoriti utjecaju Božjem, mogle tako podleći utjecaju svijeta?"

Sestre njezine kongregacije nose puni benediktinski habit u javnosti, što je važan dio njihova apostolata- "Mnogi ljudi- i katolici i nekatolici- spontano nas zamole da za njih molimo. Nekima zasuze oči dok nam govore kako im je drago ponovno vidjeti koludrice u habitu. Mi smo znak Božji u svijetu i svatko nam se može slobodno obratiti, a najuzbudljivije je što ljudi vjeruju da im mi na neki način pripadamo. Vjeruju da nam mogu pristupiti, da smo mi tu za njih, da imaju pravo očekivati od nas da molimo za njih, da im pomognemo, da smo Božja ruka za njihove potrebe. To je predivno očekivanje s njihove strane, i mislim, da to tako i treba biti."

Odlazak nadbiskupa Burkea iz St. Louisa u Rim i dolazak novoga nadbiskupa R. J. Carlssona, ljeti 2009., značio je udarac za planove sestre Rosalind. Novi joj je nadbiskup dao do znanja da u njegovoj nadbiskupiji nema mjesta za redovničku zajednicu po njenim predodžbama; neka si potraži drugo mjesto. Zato je odabrala nekolicinu biskupa kojima je odlučila pisati, a prije nego što je poslala pisma, izmolila je za njih devetnicu. Od biskupa Slatteryja je dobila lijep odgovor i poziv da dođe u Tulsu, kamo se s prvim susestrama preselila u ožujku 2011. "Mnogo je onih koji se zanimaju za ulazak u družbu. U svibnju je bilo sedamdeset žena na listi za uži izbor. Otada Mirjam od Jaganjca Božjega provodi puno vremena u pojedinačnim razgovorima kako bi ispitala ta zvanja i dala rastu zajednice siguran temelj."

Nova redovnička zajednica je svim srcem prihvatila primjer Svetog Oca kojim želi obnoviti liturgiju. Onomu što je na početku rečeno o latinskom i usmjerenosti svećenika "ad Dominum" za vrijeme svete mise, treba dodati i da sestre njeguju gregorijanski koral "čiji korijeni leže u bogoslužju Staroga zavjeta. Psalmi se nisu samo čitali, nego i pjevali u javnom bogoslužju, u kojemu je sudjelovao i Isus u djetinjstvu. To pjevanje je dalje razvijeno u Katoličkoj crkvi i konačno postalo onim što danas zovemo gregorijanskim koralom. Čula sam mnoge vrste koralnoga pjevanja, ali ni jedno nije kao gregorijansko.

Papa Benedikt je potaknuo vjernike da se priviknu na taj oblik pjevanja i da ga primjenjuju u liturgiji; mi želimo slijediti taj Papin naputak."

Biskup je primio zavjete majke Mirjam na svetoj misi, 8. rujna 2011. i objavio dekret o ustanovljenju nove zajednice:


"U svako doba i na svakom mjestu, Duh Sveti, Gospodin i Životvorac, djeluje u Tijelu Kristovu da obnavlja i širi različite oblike posvećenog života kojima se Crkva obogaćuje i uprisutnjuje u svijetu.

Počevši sa zvanjem sv. Antuna Egipatskog, oca svakog oblika posvećenog života na Istoku i na Zapadu, te nastavljajući preko karizmi sv. Pahomija, sv. Bazilija, sv. Augustina i sv. Benedikta, te nebrojenih svetih utemeljitelja i utemeljiteljica u svakom stoljeću, Crkva nikada nije bila bez novih i različitih izražaja poziva da se slijedi siromašnoga i djevičanskoga Krista, poslušna do smrti, i to do smrti na križu.

Čak što više, od apostolskih su vremena neudane žene i udovice težile nasljedovati Kći Sionsku, Blaženu Djevicu Mariju, u njenom bezuvjetnom predanju volji Očevoj i sjeni Duha Svetoga. Rekavši svoje 'da' na poruku Gabrijela Arkanđela, Nazaretska Djevica je postala blagoslovljena nad svim ženama, radost Izraela i slava Jeruzalema.

Među ženama koje nastoje nasljedovati Blaženu Djevicu Mariju i teže danas udjelovati u njenom duhovnom majčinstvu, Kćeri su Marije, Majke Nade Izraelove. Otajstvo Prikazanja Isusova u Hramu svijetli je uzorak njihove crkvene misije svim narodima: Židovima i poganima, mladima i starima, bogatima i siromašnima.

Razmatrajući to otajstvo, one se raduju da je došlo Svjetlo svijeta i primaju Dijete Isusa, Izraelovo Ufanje i Utjehu, iz ruku Njegove Presvete Majke kao što je to učinio Šimun; njihova misija je da pouče druge da isto čine i tako nađu nadu u ovoj dolini suza.

One slušaju Šimunovu proročku izjavu i u njegovim rukama prepoznaju Obećanoga, koji će s oltara križa prinijeti sebe Ocu kao pomirno janje. Stoga su potaknute poduzimati djela kateheze kako bi svi ljudi u svetoj misnoj žrtvi mogli pronaći vrelo spasenja, života i uskrsnuća.

One promatraju Anu, kći Penuelovu, koja je hvalila Boga i govorila o Djetetu svima koji su iščekivali otkupljenje Izraela. Ojačane hrabrošću i gorljivošću svete Ane, one će se posvetiti misijama prema onima 'koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj', apostolskim djelima evangelizacije, učvršćivanju obiteljskog života i promicanju katoličke kulture dobrote, ljepote, istine i života.

Nove ustanove posvećenog života su krhki pothvati; moraju s poniznošću i zahvalnošću prihvatiti mudrost prošlih generacija, učiti od nauka i primjera svetaca koji nikad ne zastarjevaju. Hvalevrijedan je i pouzdan instinkt kojim su Kćeri Marije, Majke Nade Izraelove izabrale ucijepiti svoj nježni izdanak na vjekovito stablo benediktinske tradicije.

Od vremena svete Liobe jedne od evangelizatora Sjeverne Europe u osmom stoljeću, benediktinke misionarke su donosile ljubav prema učenju i želju za Bogom narodima koji su bili u verigama neznanja i idolatrije. U XV. stoljeću je sv. Franjka Rimska u Pravilu sv. Benedikta pronašla snažan poticaj za svoje služenje siromašnima, bolesnima i napuštenima. Od toga vremena su brojne misijske ustanove sestara posvećenih djelima aktivnoga apostolata, u Pravilu sv. Benedikta pronašle jako uporište, potrebno onima koje će kao ponizne službenice raditi u vinogradu Gospodnjem.

Iz toga razloga, zadovoljstvo mi je potvrditi i odobriti Pravilo sv. Benedikta kao temeljni obrazac života Kćeri Marije, Majke Nade Izraelove. Njihov život će se nadalje ravnati prema Konstitucijama, ovdje priloženima, koje ovime odobravam i objavljujem.

S tm plemenitim ciljem na umu i na veću radost Crkve u Tulsi koja je povjerena mojoj skrbi, ovim dekretom, dakle, uzdižem i uspostavljam Kćeri Marije, Majke Nade Izraelove kao javnu udrugu vjernika, u skladu s kanonom 312, s perspektivom da će kasnije biti priznate kao redovnička ustanova dijecezanskoga prava.

U skladu s gore spomenutim Konstitucijama, imenujem Rosalindu Moss, u redovništvu majku Mirjam od Jaganjca Božjega, prioricom zajednice i odobravam otvorenje njihove rezidencije u Biskupiji Tulsa kao Priorata Gospe Guadalupske.

Dano u Tulsi, godine Gospodnje 2011., 8. rujna, na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije"

Sastavljeno prema: ncregister.com, vultus.stblogs.org, summorum-pontificum.de, marian.org
Slike: vultus.stblogs.org

nedjelja, siječnja 01, 2012

Došlo je vrijeme

Prvi dan nove godine započinjem prošloga mjeseca objavljenim pismom kard. Ranjitha, nastalim u kolovozu 2011., kojim pozdravlja generalnu skupštinu udruge Una voce koja se još od '60.-ih godina bavi očuvanjem i promicanjem klasične rimske mise.

"Dragim sudionicima generalne skupštine Međunarodne federacije 'Una voce' koja će se održati 5. i 6. studenoga u Rimu

Pozdravi i bratske dobre želje iz Colomba, Sri Lanke

Izvršni predsjednik Vaše Federacije, g. L. Darroch, obavijestio me da ćete se okupiti u Rimu na Vašu opću skupštinu u studenom ove godine. Ponajprije želim zahvaliti svima Vama za Vašu zauzetost i entuzijazam kojima promičete djelo ponovne uspostave istinske liturgijske tradicije Crkve.

Kao što znate, bogoslužje je ono što produbljuje vjeru i omogućuje njeno herojsko ostvarenje u životu. Ono je sredstvo kojim se ljudska narav uzdiže na razinu transcendentnoga i vječnoga, mjesto dubokog susreta između Boga i čovjeka.

Stoga, liturgija nikada ne može biti ono što stvara čovjek. Ako Boga častimo onako kako to mi hoćemo i sami si postavljamo pravila, riskiramo da ponovo napravimo Aronovo zlatno tele. Moramo čvrsto ustrajati na tomu da je bogoslužje naše udjelovanje u onomu što sâm Bog čini- inače smo u opasnosti da zapadnemo u idolatriju. Simbolizam liturgije nam pomaže u tomu da se uzdignemo iznad onoga što je ljudsko k onomu što je božansko. S obzirom na to, moje je čvrsto uvjerenje, 'vetus ordo' [stari (misni) red, op. splendor] predstavlja u najvećoj mjeri i na najpotpuniji način taj mistični i transcendentni poziv k susretu s Bogom u liturgiji. Došlo je, dakle, vrijeme ne samo da radikalnim promjenama obnovimo sadržaj reformirane liturgije, nego također, da sve jače ohrabrujemo povratak k 'vetus ordu' kao putu prema istinskoj obnovi Crkve, kojoj su se tako jako nadali oci Drugog vatikanskog koncila.

Pažljivo čitanje koncilske Konstitucije o svetoj liturgiji 'Sacrosanctum Concilium' pokazuje da brze promjene, kasnije uvedene u liturgiju, nikada nisu bile na umu koncilskim ocima.

Došlo je, dakle, vrijeme da budemo odlučni u radu za pravu reformu reforme, kao i za povratak k istinskoj liturgiji Crkve koja se razvijala tijekom svoje dvotisućljetne povijesti u kontinuiranom tijeku. Nadam se i molim da se to dogodi!

Neka Bog Vaše napore blagoslovi uspjehom

+ M. kard. Ranjith
nadbiskup Colomba

24. VIII. 2011."

Izvor/slika: New Liturgical Movement