srijeda, lipnja 30, 2010

Svim srcem

Za kraj lipnja nekoliko riječi o redovnicama iz Marseillea koje se nazivaju žrtvama, jer žele u jedinstvu s Kristom biti žrtve ljubavi za slavu Božju i spas bližnjih. Tu nakanu izriče i njihovo geslo; Una cum Christo hostia, Cor unum.

Institut redovnica žrtava Srca Isusova, 1838. god. osnovala je Julie-Adèle de Gérin-Ricard (1793.-1865.), redovničkim imenom Marija Viktima (što znači žrtva) od Isusa Raspetoga. Osim tri uobičajena zavjeta čistoće, siromaštva i posluha, polažu i četvrti zavjet, papinske klauzure. Sestre su privržene tradicionalnoj misi koju im nedjeljom služi svećenik iz Petrova bratstva, a u ostale dane biskupijski svećenik; po biskupovoj želji jedanput tjedno imaju misu po novom redu. Danas ih u samostanu živi dvadesetak, kao i nekoliko novakinja i postulantica. Sestre vode ozbiljan pokornički život- post, dvostruke rešetke, u nazočnosti drugih ljudi prekriju se velom, ne napuštaju samostan...- ali nipošto otužan niti pesimističan. Takav su život izabrale iz ljubavi, da tješe Presv. Srce Isusovo i pomognu bližnjima.

Zanimljivost ovoga gradskog samostana, koji je nekoć bio kuća utemeljiteljičine tete, je što nije samo molitvena oaza, nego i oaza zelenila. Sestre su se, usprkos tomu što su zbog urbanizacije izgubile nekoliko hektara, uspjele održati u gradu tako da uzgajaju grah, grašak, zelenu salatu, jabuke, naranče, drže kokoši i zečeve, a donedavno i jednog magarca.

Fotografije ovih redovnica u grubim, asketskim habitima, u otajstvenom ozračju euharistijskog klanjanja ili za vrijeme zavjeta mnoge nisu ostavile ravnodušnima, tako da su ove samozatajne sestre privukle pozornost i postale poznate također izvan svoga grada i Francuske, pa im se javljaju i djevojke iz inozemstva koje je privukla njihova karizma.

Slika: Divinas Vocaciones Religiosas

četvrtak, lipnja 24, 2010

Novi oltar

Biskup P. Pezzi posvetio je u nedjelju, 20. lipnja, novi oltar u velikoj kapeli katedrale Bezgrješnoga Začeća u Moskvi, koji će služiti za izvanredni oblik rimskog obreda (video). Posveta je bila prema starijem ususu. Msgr. Pezzi je član Svećeničkog bratstva sv. Karla Boromejskog (FSCB) koje je nastalo iz karizme pokreta Communione e Liberazione, a ordinarijem Moskovske nadbiskupije Majke Božje imenovao ga je papa Benedikt XVI., 2007. godine. Nakon posvete oltara sudjelovao je in choro na sv. misi koju je prema misalu bl. Ivana XXIII. celebrirao salezijanac A. Dziędziel, koji svake prve nedjelje služi klasičnu sv. misu u kapeli katedrale.

Vjernike privržene tradicionalnoj sv. misi okuplja Una Voce Russia. Ova je udruga u suradnji s katedralnom župom sv. Barbare u bjeloruskom Vitebsku i udrugom Una Voce Albaruthenia pripremila za ovo ljeto (13.-17. srpnja) seminar namijenjen prvenstveno svećenicima Bjelorusije, Rusije i Ukrajine koji žele obnoviti svoje znanje ili naučiti celebrirati prema drevnom obredu. U spomenutoj katedralnoj župi koju vode dominikanci, čak triput tjedno se služi klasična sv. misa. Svoj je blagoslov događaju dao msgr. W. Blin, ordinarij Vitebska, a sudjelovat će i poznati biskup A. Schneider, ORC koji će celebrirati pontifikalnu misu.


petak, lipnja 11, 2010

Sacerdos

Za kraj Svećeničke godine nekoliko stihova koji se mogu pronaći u više inačica (1, 2, 3, 4), a pripisuju se sv. Norbertu.



O sacerdos, quis es tu?
Non es a te, quia de nihilo,
Non es ad te, quia mediator ad Deum,
Non es tibi, quia sponsus Ecclesiae.
Non es tui, quia servus omnium,
Non es tu, quia Deus es.
Quid ergo es? Nihil et omnia.
O sacerdos!


O svećeniče, tko si ti?
Nisi sam od sebe, jer si od ničega,
Nisi za sebe, jer si posrednik pred Bogom,
Ne pripadaš sebi, jer si zaručnik Crkve.
Nisi svoj, jer si sluga svima,
Nisi ti, jer si Bog.
Što si dakle? Ništa i sve.
O svećeniče!


Slika: Wikimedia Commons