ponedjeljak, kolovoza 19, 2019

Svjetlo Istine

Brat Jordan iz Bratstva sv. Vinka Fererskog godine 2011. dao je veliki intervju za njemački časopis Dominus vobiscum koji ovdje prenosim kao nastavak na prethodni post, posvećen jubilejskoj godini njihova zaštitnika.


"- Kako je nastalo Bratstvo sv. Vinka Fererskog?

Kao i svi osnutci, Bratstvo sv. Vinka Fererskog nastalo je preko poziva i preko susreta. Preko poziva Kristova i susreta s bijedom današnjega svijeta: poziv na potpuno predanje koje evanđeoski savjeti nastoje ostvariti u njihovoj potpunoj radikalnosti i susret s bijedom širom rasprostranjenog neznanja u vjerskim pitanjima, koja je u našim srcima probudila goruću čežnju da naviještamo istinu evanđelja. Zagrliti križ od kojega svijet bježi i predati se zadaći naviještanja istine u društvu koje je obilježeno relativizmom, bila je čežnja prve braće koja se u rujnu 1979. ostvarila u osnutku samostana sv. Tome Akvinskog u francuskom mjestu Chémére-le-Roi. Za sada nas je 16 redovnika, od toga devet svećenika i petero đakona. Osim toga, trenutačno se dva postulanta iz Švicarske i Francuske pripremaju na svoje oblačenje i na privremene zavjete.


- Redovnici koji se posvećuju propovijedanju istine - odnosno braća propovjednici. Nije li već sveti Dominik došao na tu ideju? Zašto novo utemeljenje?

Da, mi želimo živjeti karizmu braće propovjednika prema temeljnoj ideji sv. Dominika i stoljećima dokazanim sredstvima dominikanske tradicije. Međutim, naše bratstvo nastalo je u sjeni poslijekoncilske krize. Heterodoksna interpretacija koncilskih tekstova, liturgijska kriza, posvjetovljenje redovničkog života, sumnja u učinkovitost pa i u istinitosni sadržaj nauka sv. Tome Akvinskog slabile su Crkvu, a nisu poštedjele ni dominikanski red. Tu je procjenu potvrdio 1977. jedan dominikanski pater, koji je kasnije bio pozvan u najviše crkvene službe, u jednom pismu našem utemeljitelju o. de Blignièresu: 'Nijedna od mogućih opcija ne nudi savršeni dominikanski život. Vaš dominikanski poziv morao bi biti dovoljno jak da se može živjeti unatoč sadašnjoj bijedi; [...]'. Sve nas je to tada potaknulo da živimo dominikansku karizmu u okviru jednoga novog utemeljenja. I to u potpunoj svijesti o kanonski neizvjesnoj situaciji našega projekta. Tako smo do kanonskoga priznanja naše ustanove godine 1988. svjesno polagali samo privatne zavjete, a nismo primali svete redove. Osnovani kao dio 'tradicionalističkoga' pokreta, otpočetka smo se intelektualno bavili crkvenom krizom i usmjerili posebno veliku pozornost na pitanje vjerske slobode. Tada nam se činilo vrlo važnim produbiti ta doktrinarna pitanja u dijalogu s drugim teolozima i raditi na jedinstvu u istini. Zato smo od 1980. bili u redovitom kontaktu s biskupima i drugim teolozima; pa i onima koji nisu bezuvjetno bili našega mišljenja. 

- A dominikanci?

Vodstvo dominikanskog reda (od kojega smo crkvenopravno neovisni) nije bilo jako sretno našim priznanjem koje nam je Sveta Stolica dala 1988. Tada smo bili započeli razgovore s vodstvom reda da bi se istražila mogućnost našeg prihvaćanja u dominikansku obitelj. Trebalo je još vremena da bi shvatila kao opravdana naša vjernost staroj dominikanskoj liturgiji. Pater D. Byrne, general dominikanaca, bio je gost u našem samostanu, a u kontaktu smo s mnogim dominikancima iz različitih provincija. Redovito nam dolaze mladi dominikanski svećenici u Chémére-le-Roi da bi kod nas doživjeli ili naučili dominikanski obred. Stari su nam dominikanci povjerili da su kod nas ponovo pronašli red u koji su bili stupili prije krize šezdesetih godina. 

- Zbog čega je vaša redovnička ustanova stavljena pod zaštitu sv. Vinka Fererskog?


Zato što je sveti Vinko Fererski bio navjestitelj vjere u teškim vremenima. U doba kada su se gomilale katastrofe (ratovi, kuga i zapadni raskol), sveti Vinko (1350. - 1419.) na uzoran je način živio različite aspekte dominikanskoga poziva. Istodobno je bio čovjek molitve, studija i prije svega propovjednik poznat u čitavoj Europi. Njegovo djelo 'De vita spirituali' (O duhovnom životu) spada u velike 'klasike' duhovne literature. 

- Kako ste uopće Vi kao Nijemac ušli u Bratstvo?

To je jedna duga priča čijim detaljima ne želim zamarati Vaše čitateljstvo. Tek toliko: jedan freiburški profesor teologije, član studentske udruge koje sam bio član, poslao me, kao mladog studenta prava u potrazi za 'razumnim' samostanom, k benediktincima iz Le Barrouxa. Tamo sam upoznao staru misu i od tada mi je bilo jasno da za mene u obzir dolazi samo jedna zajednica s klasičnom liturgijom. Naposljetku sam preko francuskih prijatelja upoznao Bratstvo svetog Vinka Fererskog.

- Jeste li Vi jedini nefrancuz u Bratstvu?


Ne, u našem samostanu osim Francuza ima i drugih naroda: iz Irske, Brazila, Švicarske i Njemačke. Jedan se mladi Englez upravo priprema za ulazak. Naravno, Francuzi su većina - što je i normalno za zajednicu osnovanu u Francuskoj. U svakom su slučaju dobrodošla zvanja iz drugih zemalja i na duge staze je sasvim moguće i poželjno otvaranje samostana u inozemstvu. 

- Kako biste opisali duhovnost vaše zajednice?

Kontemplacija je srce dominikanskoga poziva. Međutim, kod dominikanaca molitveni život ima poseban cilj: usmjeren je 'na propovijedanje i spas duša'. Dakle, temelj je naše opstojnosti naviještanje i spasenje duša. Tako se o sv. Dominiku kaže da su njegove noći pripadale molitvi, a dnevni trud bližnjima. U dominikanskoj obitelji ima školskih sestara, koludrica, laičke braće, misionara i umjetnika. Fra Angelico je bio pravi dominikanac! Naš poziv dakle nije neizbježno intelektualne naravi, ali sve stvari motri s gledišta svjetla istine. Sveta Katarina Sijenska u svojim slavnim 'Dijalozima' piše da se specifično dominikanski moment posvete sinova svetoga Dominika sastoji u tomu, da se zadobije 'spasenje duša preko svjetla znanosti'. Osim studija objavljene istine, dominikanski je život obilježen uobičajenim monastičkim opsluživanjima i svečanom liturgijskom molitvom. Iz te je kontemplativne jezgre naš život određen svojim ciljem: propovijedanjem evanđelja koje 'izvire iz bogatstva kontemplacije'. Sveti je Dominik utemeljio svoj red za 'propovijedanje i spasenje duša'. Dakle, dominikanski je poziv istodobno kontemplativan i apostolski. Daljnja središnja točka naše duhovnosti, koja potječe od samoga Dominika, posebno je štovanje svete Bogorodice. To se kod nas konkretno ostvaruje u dnevnoj molitvi krunice i u kruničarskim duhovnim vježbama koje redovito održavamo za laike i svećenike. Pater Blignières k tomu trenutačno priprema knjigu za razmatranje 'Po Mariji k Presvetom Trojstvu' koju umjetnički oblikuje jedan naš brat laik. Marijanska pobožnost čvrsto spada u duhovnost naše zajednice i propisana je našim statutima. 

- Imate li i drugih posebnih obilježja?

Posebnost je našega reda ustrajanje na sveobuhvatnom karakteru dominikanskoga života. Razlika prema današnjem dominikanskom redu nije u duhovnom cilju, nego je utemeljena u izboru sredstava: kontemplativni život strukturiran i nošen tradicionalnim pravilima i običajima redovničkog života, studij katoličke doktrine u duhu zajedničkog naučitelja sv. Tome Akvinskog i ukorijenjenost u tradicionalnoj dominikanskoj liturgiji.


Te tri točke su propisane u našem dekretu o osnutku:
1. uporaba liturgijskih knjiga koje su u dominikanskom redu vrijedile do poslijekoncilske liturgijske reforme;
2. klasično monastičko opsluživanje;
3. vjernost zajedničkom naučitelju sv. Tomi Akvinskom.
Čvrsto vjerujemo da su ta predajna sredstva, u kojima je iskustvo mnogih generacija dominikanaca, i danas aktualna. To ustrajanje na tradicionalnom ne sprječava nas, međutim, da koristimo moderna tehnička sredstva ili da se interesiramo za moderno prirodoznanstvo! Mnoga su naša braća već došli kao inženjeri ili prirodoznanstvenici te se kritički i kompetentno bave aktualnim znanstvenim pitanjima (bioetikom, teorijom evolucije itd.).

- Dakle, Vi svetu misu celebrirate prema dominikanskom obredu. Možete li nam o tomu nešto više reći?


Kad je sveti Pio V. tridentskim reformama, među ostalim, ponovo uspostavio jedinstvo rimskog obreda, htio je da se zadrže obredi - primjerice ambrozijanski - koju su mogli tada dokazati barem dvjestogodišnju starost. Neki su redovi - kartuzijanski, cistercitski, dominikanski - prema tomu zadržali svoju liturgiju. Dominikanski je obred srodan staromu rimskom obredu, a razlikuje se uglavnom po tekstovima pristupnih molitava i po obliku ofertorija. Dominikanske svečana misa ima tragove utjecaja orijentalnih obreda; primjerice kod procesije darova. Uostalom, dominikanski obred u Njemačkoj ima jedan poseban utjecaj: u XIII. st. dominikanci su zajedno s Njemačkim redom misionirali europski sjeveroistok. Pritom je kler Njemačkog reda naučio i cijenio dominikansku liturgiju te je zamolio papu Inocenta IV. za dopuštenje da smije koristiti dominikanski obred unutar Njemačkoga reda. Snažnom utjecaju Njemačkoga reda, iz čijih su redova u Pruskoj tijekom dugo vremena bili imenovani dijecezanski biskupi, valja zahvaliti što je dominikanska liturgija bila celebrirana u župama biskupija Culm, Ermland, Samland i Marienwerder.

- Kako izgleda vaš dan?


Svakodnevno služimo sv. misu i zajedno u koru recitiramo, odnosno pjevamo, pohvale, treći čas, šesti, deveti, večernju i povečerje. K tomu, tu je i dvaput po trideset minuta tihe molitve, krunica i 'lectio divina' (duhovno čitanje). Preko dana vrijedi pravilo šutnje, a jedanput tjedno braća dolaze na 'capitulum culparum'. Postimo tijekom adventa i korizme. 
Naši skolastici studiraju četiri do pet sati na dan (predavanja i vlastiti studij). Ostatak dana odlazi na pripremanje našeg apostolata i za različite materijalne zadaće: rad u kuhinji, vrtu, na porti, u knjigovodstvu i brizi za goste. Dvaput dnevno dolazimo na bratsku razmjenu i rekreaciju tijekom 30 do 40 minuta. 

- Kako je oblikovan studij mlađe braće?


Izobrazba novaka traje dvije godine i sadrži među ostalim i solidnu izobrazbu u gregorijanskom koralu. Braća laici dobivaju tehničku ili umjetničku izobrazbu (orgulje, knjigoveštvo, stolarija itd.), a skolastici svoju izobrazbu započinju trogodišnjim studijem filozofije u kojem Aristotel i sv. Toma Akvinski, naravno, imaju vodeću ulogu. Zatim braća tijekom barem četiri godine studiraju teologiju. Neki naši mladi patri nastavljaju studij i nakon ređenja. Tako trenutačno braća našega reda trenutačno studiraju teologiju i crkveno pravo na različitim fakultetima u Francuskoj i u inozemstvu te stječu odgovarajuće akademske stupnjeve. Sve to s ciljem koji je htio sv. Dominik: 'Naš studij mora sa žarom i svom našom snagom pripremati na to da se bude korisno spasenju duša'. 

- Kako se taj misionarski zahtjev ostvaruje u vašem redu?


Naš je život odlikuje stalnom izmjenom između kontemplativnoga života unutar samostanskih zidova i misijskih zadaća izvan samostana. One nas redovito vode u veće gradove u krugu od otprilike 200 km (Paris, Nantes, Tours, Rennes, Angers), a s vremena na vrijeme i u južnu Francusku te u inozemstvo. Već prema sposobnostima i temperamentu pojedine braće, taj angažman može zauzimati više ili manje mjesta. I braća koja studiraju imaju aktivnoga udjela u apostolatu naše zajednice. Svatko je propovjednik na svoj način. Jedan od naše braće laika ljudima približava ljepotu vjere po svom umjetničkom radu. Jednako kao fra Angelico, koji je bio dominikanac. Braća koja ostaju u samostanu svojom molitvom potpomažu aktivnosti onih koji se upravo nalaze izvan samostana. Dakle, apostlat je stvar cijele konventualne zajednice te molitvi i poslovima onih koji su u samostanu daje poseban misijski ton.

- Koje oblike ima vaš apostolat?

Naše se apostolatske aktivnosti mogu podijeliti u tri skupine: [1] Pomoć za produbljenje duhovnoga života preko naših kruničarskih duhovnih vježba, koje dajemo za laike i za svećenike. Zbog našega marijanskoga usmjerenja te su egzercicije bitan sastavni dio našega apostolata. Osim toga, organiziramo i kraće duhovne vježbe i hodočašća i vodimo jednu župnu zajednicu. [2] Bogoslovno i mudroslovno daljnje obrazovanje: preko našeg časopisa 'Sedes Sapientiae' (Prijestolje Mudrosti: Marijin počasni naslov iz Lauretanskih litanija) želimo učiniti dostupnim blago katoličkog nauka i kulture kultiviranim laicima, kao i sjemeništarcima i svećenicima. Časopis izlazi četiri puta godišnje i na razumljiv se način bavi mudroslovnim, bogoslovnim, književnim i duhovnim temama. Osim toga, izdajemo i niz 'Classiques spirituels' kojim ponovo činimo dostupnim klasike duhovne literature. [3] Pomoć za obitelji: kateheze za djecu i odrasle, pripreme za brak, skrb za bračne parove, logorovanja za djecu i mlade, rad s izviđačima itd.

- Možete li nam reći nešto više o časopisu 'Sedes Sapientiae'?

Časopis je ugledao svjetlo u ljeto 1982. Bio je tiskan ručno na matricu, na dvanaest stranica, i sadržavao je kratke članke i novosti iz života naše tek osnovane zajednice. Pet godina kasnije, u ljeto 1987., prvi je put izdan kao tiskani i uvezani svezak. O našim novostima i aktivnostima prijatelje i dobročinitelje smo obavještavali u posebnom okružnom pismu. Povelja o utemeljenju iz 1982. ovako definira cilj našega četveromjesečnika: ''Sedes Sapientiae' svoje čitatelje treba duhovno opremiti za službu Božju i vjersko znanje svakoga pojedinog dovesti barem na razinu njegove akademske ili stručne kvalifikacije'. Povelja opisuje i duh novog časopisa: 'Primat razuma, nepopustljivost zabludi, duhovna otvorenost'. Tada smo inzistirali posebno na apologetici ljudske razumske snage i naglašavali da je 'nijekanje izvjesne racionalne razumljivosti naše vjere vlastita i duhovno smrtna zabluda modernizma'. Podsjetili smo na to da se čin doista mudroga sastoji u tomu da 'razmišlja o istini i da je drugima priopćuje; posebno onu istinu koja se odnosi na prvo počelo (Boga) (Toma Akvinski, 'Summa contra gentiles'). Konačno, predložili smo kao model duhovnu otvorenost jednoga Tome Akvinskoga: 'Duh svake sekte je duh (lažne) jednoznačnosti i isključivanja. Katolički duh je duh realističnog jedinstva u raznolikosti'. 'Sedes Sapientiae' je katolički časopis. Zato smo o stotom izdanju objavili nekoliko pisama visokih predstavnika crkvene hijerarhije, koja su za nas dragocjeno svjedočanstvo da 'Sedes Sapientiae' djeluje 'in medio Ecclesiae', u srcu Crkve. Tako je P. kard. Poupard u svojstvu predsjednika Papinskog vijeća za kulturu redakciji poslao svoje 'snažno ohrabrenje da se nastavi lijepo djelo časopisa 'Sedes Sapientiae' i nadu da će revija i ubuduće 'sve brojnijem čitateljstvu' 'nuditi solidnu (duhovnu) hranu'. Francuski vojni biskup msgr. Le Gall priopćio nam je koje rubrike naše revije osobno posebno cijeni, i zahvalio je za seriju članaka o islamu koja se sada ubraja u standardnu opremu njegovih vojnih svećenika koji djeluju u muslimanskim zemljama. Ipak, posebno smo ponosni i zahvalni za srdačno pismo kard. Ratzingera, tadašnjega prefekta Kongregacije za nauk vjere, iz listopada 2004. Prigodom predstojećega jubileja časopisa privatni nam je tajnik Benedikta XVI., prelat dr. G. Gänswein, u pismu od 12. veljače 2007. prenio izričito osobno dopuštenje Svetog Oca za objavu toga pisma. 

- Oče Jordane, zahvaljujemo Vam na ovom intervjuu!"

subota, kolovoza 17, 2019

TIMETE DEVM ET DATE ILLI HONOREM

quia venit hora iudicii eius  (Ap 14,7)

Deus, qui infidelium multitudinem mira Beati Vincentii Confessoris tui praedicatione ad agnitionem tui nominis venire tribuisti: praesta quaesumus, ut quem venturum Judicem nuntiavit in terris, remuneratorem habere mereamur in caelis. Per Christum Dominum nostrum. Amen.


Prošle i ove godine obilježava se 600 godina od smrti sv. Vinka Fererskog, velikoga dominikanskog propovjednika i pokornika koji je svojim primjerom i riječju pokretao mnoštvo ljudi na obraćenje i pokoru. I danas postoje bratovštine pod njegovim imenom ili zaštitom (1, 2, 3...), a pokrenuta je također internetska stranica posvećena velikoj obljetnici (4).


Tijekom ovoga jubileja msgr. G. Pozzo blagoslovio je 29. rujna 2018. novu crkvu Bratstva sv. Vinka Fererskog, tradicijske redovničke zajednice koja se drži dominikanskog obreda. Crkva je posvećena BDM Kraljici Krunice. Na obredu i sv. misi okupilo se oko 1200 vjernika.


U samostanu sve do listopada traje izložba o zaštitniku Bratstva - propovjedniku Sudnjega dana - na kojoj se mogu vidjeti brojni predmeti kojima se svetac svakodnevno služio: misno posuđe, šešir, pojas itd. Vrijedi istaknuti da je zadnjih godina zajednica angažirana oko pomoći progonjenim kršćanima na Bliskom istoku.


Litanije sv. Vinka Fererskog

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,

Sveti Vinko, slavo Valencije,
Sveti Vinko, ljiljane čistoće,
Sveti Vinko, od djetinjstva čudo pobožnosti,
Sveti Vinko, tumaču Presvetoga Trojstva,
Sveti Vinko, biseru djevičanstva,
Sveti Vinko, goruća zubljo milosrđa,
Sveti Vinko, zrcalo pokore,
Sveti Vinko, trubljo vječnoga spasenja,
Sveti Vinko, cvijete nebeske mudrosti,
Sveti Vinko, propovjedniče svetoga evanđelja,
Sveti Vinko, moćan riječju i djelom,
Sveti Vinko, apostole sveopći,
Sveti Vinko, proroče Posljednjega suda,
Sveti Vinko, Majci Božjoj prepobožni,
Sveti Vinko, vazda najpobožniji,
Sveti Vinko, gorljivi pomiritelju duša,
Sveti Vinko, prema siromasima najdarežljiviji,
Sveti Vinko, premudri naučitelju,
Sveti Vinko, učeni ispovjedatelju,
Sveti Vinko, sveti propovjedniče Istine,
Sveti Vinko, pobjedniče u svakoj napasti,
Sveti Vinko, slavni čudotvorče,
Sveti Vinko, miljeniče Isukrstov,
Sveti Vinko, u molitvi ustrajni,
Sveti Vinko, za spasenje duša gorljivi,
Sveti Vinko, veliki ljubitelju poniznosti,
Sveti Vinko, koji su po znaku križa mrtve podizao,
Sveti Vinko, prijatelju duša vjernih Bogu,
Sveti Vinko, neumorni branitelju svete vjere,
Sveti Vinko, slavni sine svetoga Dominika,
Sveti Vinko, učitelju pokornikâ,
Sveti Vinko, utočište bolesnih i slabih,
Sveti Vinko, zvijezdo onih koji se ufaju u Boga,
Sveti Vinko, sjaju izabranih,
Sveti Vinko, pobjedniče zloduhâ,
Sveti Vinko, družbeniče anđela,
Sveti Vinko, riznico svekolikih krjeposti,
Sveti Vinko, vide slijepih,
Sveti Vinko, sluše gluhih,
Sveti Vinko, govore nijemih,
Sveti Vinko, utjeho napuštenih,

Mi grješnici, molimo te, zagovaraj nas
Da se dostojiš udijeliti nam porast u vjeri i pobožnosti,
Da po tvojim  zaslugama mognemo biti dionici vječnoga blažnstva,
Da po tvojim svetim molitvama zadobijemo oproštenje naših grijeha,
Da po tvojem svetom zagovoru zavrijedimo biti prava djeca Marijina,
Da po tebi budemo oslobođeni svih zala duše i tijela,
Da se dostojiš zadobiti nam prije smrti pravu pokoru i iskreno pokajanje,
Da se dostojiš zagovarati nas,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

℣. Moli za nas blaženi Vinko.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.
Bože, koji si dao, da divnim propovijedanjem blaženoga Vinka ispovjedaoca tvoga mnoštvo neznabožaca dođe do spoznaje tvoga imena, podaj molimo, da zavrijedimo dobiti nagradu na nebesima od onoga, koga je on kao budućeg suca navješćivao na zemlji. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Izvor: saintvincentferrier-vannes.com
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1), Facebook.com/FraterniteSaintVincentFerrier (2, 3, 4, 5), M. B. (6)

srijeda, kolovoza 14, 2019

Marijanski franjevci


Sveti Maksimilijan Kolbe, čije je djelo predstavljalo zvijezdu vodilju franjevcima Bezgrješne, pogubljen je na današnji dan, 14. kolovoza 1941. Komesarijat nametnut spomenutom mladom redu uništio je izvornu karizmu te zajednice, a pokušaji za obnovom bili su okrutno ugušeni. Ipak, u Engleskoj je jedan biskup bio dovoljno odvažan i omogućio je početak novoj franjevačkoj marijanskoj zajednici pod vodstvom poznatoga teologa fra Serafina M. Lanzette.


Mala franjevačka skupina razvijala se podalje od medija pa je prošlomjesečna vijest o ređenju fratara Obitelji Marije Bezgrješne i sv. Franje bila lijepo i neočekivano iznenađenje. Biskup Portsmoutha podijelio je svećenički red po klasičnom rimskom obredu četvorici njihovih članova: fra Filomenu, fra Rozariju, fra Mihaelu i fra Faustinu.


O sebi ukratko kažu: "Gosportski marijanski franjevci zajednica su klerika i redovnika pri rimokatoličkoj župi sv. Marije i sv. Kolumbe. Redovnička zajednica živi životom pokore i molitve prema duhu sv. Franje Asiškog i sv. Maksimilijana Kolbea. 


Kao redovnici smo na poseban način posvećeni Blaženoj Djevici Mariji i svim mogućim sredstvima širimo pobožnost prema Majci Božjoj u dušama ljudi.

Molimo za vaše molitve da bi pomogle naš pastoralni rad, kako bismo po Bezgrješnom Srcu Marijinu pridobili duše za Srce Isusovo." (izvor)


Na stranici Portsmouthske biskupije možete pročitati intervju koji je dao fra Rozario o svom pozivu, a ovdje izdvajam njegovu poruku onima koji razmišljaju o redovništvu:

"Idite za zvanjem! Ne oklijevajte. Ne sumnjajte o Božjoj dobroti. On vam želi dati sve, a dat će vam sve ako mu vjerujete. Što je to 'sve'? To je On sam. Dat će potpuno sama sebe onomu tko mu vjeruje. On je sve. On je ljubav, On je mir, On je radost, On je vječni život. Vječni je život za one koji čine ono što je Bog zatražio od njih da naprave u ovom životu, za one koji Bogu ne kažu 'ne', nego 'da'. Ako vas Bog zove, pobrinite se da kažete 'da' i da mu vjerujete - neće vam htjeti dati ništa loše, naprotiv, želi vam dati svoju dobrotu jer Bog je sama dobrota i želi vam dati sebe.

Kao prvo, savjetovao bih vas da mnogo molite krunicu i tražite da vam Gospa pomogne. Rastite u ljubavi i pobožnosti prema Njoj jer je Bog Njoj dao sve što trebamo da ispunimo Njegov plan za nas - svakomu je od nas dao poslanje. Molite se Duhu Svetom da vas dovede do dobra svećenika koji Vam može dati dobar savjet, i koji vam može biti duhovni vođa (onaj koji vas usmjerava u duhovnom životu).


I konačno, rekao bih, 'ne bojte se'. Ne bojte se svojih slabosti; ako shvatite da ste još ista grešna osoba sa svim svojim sklonostima i lošim kvalitetama. Idite naprijed i držite se za ruku Majke Božje, Ona će biti s vama na svakom koraku puta. Nikad ne ispuštajte Njezinu ruku i uvijek joj se obraćajte. Ona će vas privesti Isusu, učiniti da shvatite sve što On od vas traži. Preporučio bih vam da se posvetite Mariji. Možete o tomu pitati svoga župnika ili svećenika koji poznaje Gospu i pobožnost prema Njoj. Ona će se o svemu brinuti za vas." (izvor)

nedjelja, kolovoza 11, 2019

Opasani krjepostima

Sveta Filomena nastavlja privlačiti vjernike i više desetljeća nakon njezina brisanja iz kalendara pod utjecajem racionalističkih predrasuda (1). Među razne pokorničke bratovštine koje su ovdje spomenute (2, 3, 4), od ove godine možemo ubrojiti još jednu pod imenom omiljene svetice arškog župnika sv. Ivana M. Vianneya

Prvi zajednički čin članovi su održali u siječnju na američkom Hodu za život. Tada su imali tradicionalnu svetu misu i oblačenje. Za odijelo su odabrali tradicionalno ruho srednjovjekovnih pokornika i bijelo-crveni konopac sv. Filomene koji podsjeća na njezino djevičanstvo i mučeništvo. Razlog postojanja i svoje ciljeve objašnjavaju u malom letku:

"Privremeno pravilo pokorničke bratovštine sv. Filomene

Na slavu Božju, Njegove djevičanske majke Marije i svete Filomene, na zadovoljštinu za javne i privatne zločine zbog kršenja božanskoga i naravnoga zakona, uspostavljena je ova bratovština 2. siječnja, na blagdan Presvetoga Imena Isusova, godine od preplodonosnoga Utjelovljenja Gospodina našega 2019.

Pokornička bratovština priznaje se i ispovijeda podložnom zakonitom auktoritetu svete Rimokatoličke Crkve, Vrhovnom svećeniku, biskupima nadležnih dijeceza u kojima će održavati svoje javne vježbe i naputcima svojih kapelana. 

I. Presveta euharistija, budući da je beskrajne pomirbene vrijednosti pred licem Očevim, vrjednija je od svih molitava, postova, bdijenja i bičevanja. Stoga, neka braća barem jedanput mjesečno prime svetu pričest na zadovoljštinu za svoje grijehe i za javne uvrjede počinjene protiv Božjeg veličanstva.

II. Da bi bili prikladnije posude Svetotajstvu, neka se braća suzdržavaju od svakoga oblika zla života. Osobito neka izbjegavaju svaku nečistoću i neka zauzdavaju svoj jezik od olaka govora.

III. Neka braća ispovijedaju svoje grijehe dvaput mjesečno ili češće, prema svojoj pobožnosti i uputama svojih ispovjednika.


IV. Neka se bratimi s raznih mjesta i područja okupljaju kad je to prikladno da obavljaju javne pokorničke vježbe na zadovoljštinu za javne grijehe. Neka nose juteni habit opasan pasom naše zaštitnice sv. Filomene. Oko vrata neka nose konop osuđenika ili sliku Raspetoga, a u rukama svijeće. 

V. Svaki brat treba nastojati oko mrtvljenja sama sebe i nastojati redovito činiti pokoru na način prikladan dužnostima njegova staleža i prema njegovoj osobnoj pobožnosti. Neka braća koja nastoje obavljati izvanredna mrtvljenja traže savjet svoga ispovjednika ili duhovnog voditelja. Svaki neka dnevice izmoli koju molitvu našoj bez grijeha začetoj Kraljici i našoj slavnoj zaštitnici svetoj Filomeni, da bi se sve više suobličio duhu pokore i zadovoljštine."

Izvor: Twitter.com/pbsphilomena
Slike: ea, Twitter.com/pbsphilomena

srijeda, kolovoza 07, 2019

Propast umjerenjakâ

Papa Franjo nemilice nastavlja s rušenjem ostavštine svojih prethodnika. Ovaj put radi se o preobrazbi Instituta Ivana Pavla II. za brak i obitelj. Mijenja se sve osim imena. Čini se kao da je vrijeme poljskoga pape stoljećima iz nas. Iz pera R. de Matteija:

"U epohalnoj bitci koja traje u Crkvi pao je toranj: Institut Ivana Pavla II. Da bi se događaj smjestio u svoj kontekst, koristan je članak G. Weigela znakovitoga naslova Vandali pljačkaju Rim... ponovo. Prema Weigelu, nakon II. vatikanskoga koncila otvoren je 'rat za koncilsko nasljeđe' između 'dviju skupina prethodno povezanih reformskih teologa'. Okupljali su se oko dvaju časopisa, 'Concilium' i 'Communio' - Prvi ultraprogresivni, a drugi umjereni. U igri je bila bitka 'za kontrolu bogoslovnih fakulteta diljem svijeta'.

Izbor Ivana Pavla II., koji je postavio J. Ratzingera za prefekta Kongregacije za nauk vjere, obilježio je dominaciju umjerenih nad ekstremistima. Potonji su se od 1978. našli 'na marginama velike igre crkvene politike - iako su i dalje zadržali željezni stisak na većem dijelu mjesta na bogoslovnim fakultetima i u mnogim bogoslovnim izdanjima'. Ivan Pavao II. - tumači američki autor - nije očistio crkvena sveučilišta od progresivnih profesora, nego je umjesto toga promovirao osnutke novih ustanova poput Ateneja Svetoga Križa i Djela Božjega (dodajemo i 'Reginu Apostolorum' Kristovih legionara). Papa Wojtyła bio je zapravo 'mirno uvjeren da će dobra moneta - dobra teologija - u konačnici istjerati lošu etičku monetu'.

Institut Ivana Pavla II. za brak i obitelj bio je 'ključni instrument' te kulturalne operacije, posebno za prihvaćanje u cijeloj Crkvi okružnice Ivana Pavla II. 'Veritatis splendor' (1993.). Progresivci, koje Weigel opisuje kao 'tvrdoglave' i 'nemilosrdne', čekali su pravi trenutak za obračun. Prilika se pružila proteklih tjedana kada je novi Institut Ivana Pavla II., čiji je veliki kancelar nadbiskup V. Paglia, proveo čistku 'staljinističkoga stila' protiv bogoslovnoga i pastirskoga nasljeđa Ivana Pavla II. Najsenzacionalniji je slučaj ukidanje (nakon 38 godina) katedre za moralnu teologiju koju je držao msgr. L. Melina. Zaključak, koji je ujedno i 'incipit' Weigelova članka', glasi da se 'u Rimu od 23. srpnja odvija grubi intelektualni vandalizam: Papinski institut Ivana Pavla II. za brak i obitelj strogo je, ali sustavno, lišen svojih najsjajnijih profesora i ukinuti su središnji tečajevi moralne teologije'.

U rekonstrukciji događaja našega prijatelja G. Weigela ima jedna rupa koju ćemo pokušati ispuniti. Prije svega treba se sjetiti da je nakon 27 godina pontifikata Ivana Pavla II. slijedilo osam godina upravljanja Crkvom Benedikta XVI. Ukupno 35 godina crkvene dominacije umjerenih. Dakle, kako se moglo dogoditi da, usprkos tako dugoga razdoblja reformističke uprave, jakobinci mognu preuzeti moć i izvršavaju nemilosrdnu represiju protiv svojih protivnika?

Javlja se sumnja da je to zbog intrinzične slabosti fronta umjerenih. Doktrinarna slabost, jer se temeljila na pokušaju da pod svaku cijenu opravda jedan događaj - II. vatikanski koncil - koji snosi teške odgovornosti, počevši s izostankom osude komunizma u povijesnom trenutku u kojem je on predstavljao najtežu prijetnju Crkvi i Zapadu. Strategijska slabost, jer onaj koji je uvjeren u obranu istine ne može podnositi da se na crkvenim sveučilištima i sjemeništima desetljećima nastavljaju poučavati zablude, kao što se dogodilo tijekom pontifikata Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Strategija promicanja istine, uz izbjegavanje osude zablude, nema uspjeha. Činjenice nisu potvrdile tu strategiju, no jesu zakon Thomasa Greshama (1519. - 1579.) prema kojemu je loša moneta ta koja izgoni dobru, a ne obratno. 


Odricanje Benedikta XVI. od svoga pontifikata 11. veljače 2013. bilo je zapravo priznanje da je ta strategija propala. Hermeneutika kontinuiteta pokazala se nesposobnom suprotstaviti se crkvenom jakobinizmu, koji nije interpretacijska linija za teologijske dokumente, nego koncept za osvajanje moći preko osoba i činâ. Izbor pape Franje bio je neizbježna posljedica toga povijesnoga pada umjerenih reformatora. 

J. M. Bergoglio svoje 'živo Učiteljstvo' Crkve suprotstavlja onima koji zazivaju 'živo Učiteljstvo' II. vatikanskoga koncila. Ako je crkveni koncil uvijek u pravu, kako može biti u krivu jedan papa koji se predstavlja kao inkarnacija toga događaja? Papa Franjo, kao i svi jakobinci, ništa više ne prezire od dvosmislenosti i proturječja umjerenih, dok respektira i boji se koherencije kontrarevolucionara. Nadalje, ako Institut Ivana Pavla II. danas pustoše vandali, to je upravo zato što se nije otvoreno odupro papi Franji kad je za to bio trenutak.

Pobudnica 'Amoris laetitia' od 19. ožujka 2016. imala je jasan cilj, uništiti 'Veritatis splendor' i moralni nauk Ivana Pavla II. da bi ga nadomjestila novom moralnom paradigmom. Profesori Instituta Ivana Pavla II., u ime enciklike 'Veritatis splendor' i svoje osobne povijesti, trebali su se dići kao jedan protiv toga atentata na katolički moral, posebno nakon što je papa Franjo odbio primiti u audijenciju kardinale autore 'dubije', i nakon reskripta od 5. srpnja 2017. prema kojemu je autentična interpretacija papinskog dokumenta ona koju su dali argentinski biskupi. Namjera pape Franje bila je i jest svakomu jasna. Ipak, nitko od teologa Instituta nije potpisao 'Correctio filialis de haeresibus propagati' od 24. rujna 2017., niti su napisali ikakav dokument u kojem bi podbudnicu 'Amoris laetitita' podvrgnuli oštroj kritici.

U intervjuu za 'La Verità', 3. kolovoza, msgr. Livi se predstavio kao žrtva nepravedne čistke zato što želi interpretirati pobudnicu 'Amoris laetitia' u svjetlu crkvenoga Učiteljstva. Ali, problem je što se 'Amoris laetitia' ne da interpretirati u svjetlu trajnoga Učiteljstva; jer zastupa novu moralnu paradigmu koja je nespojiva s okružnicom 'Veritatis splendor'. Papa Franjo uvjeren je u to, a s njime i mi. Možda je i msgr. Melina u to uvjeren, ali to javno nikada nije izjavio. Šutnja mu nije pomogla da izbjegne svoj glavosijek. Čemu se čuditi? Zar nas povijest Francuske revolucije ničemu nije naučila?

Bitka danas traži ljude koji se za Tradiciju Crkve bore s jasnoćom - 'pro' ili 'contra'. 

Međutim, dogodi li se da se neki papa postavi protiv Tradicije, trebamo se s poštovanjem od njega distancirati, ostajući čvrsti unutar Crkve od koje se on, a ne mi, čini se, želi odijeliti. Nadaren teolog poput msgr. Meline ima sve intelektualne instrumente da shvati kako je moguće suprotstaviti se doktrinarnim i pastoralnim zabludama jednog pape, a da pritom ne bude odsutna ljubav i odanost koju moramo imati prema Petrovoj katedri. 

Prošlo je vrijeme minimalizma. Došao je trenutak kada se Istina i zabluda moraju gledati u lice, bez kompromisa. To je jedina mogućnost koju istina ima za pobjedu. Trebamo ljude koji se bore, ako je potrebno i ginu, ali časno."

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANARORATE CÆLI
Slike: WIKIMEDIA COMMONSRORATE CÆLI

nedjelja, lipnja 30, 2019

Amazonija

Biskupska će se sinoda ove godine baviti Amazonijom (1, 2). Međutim, kako se dogodilo s famoznom Sinodom o obitelji, tako i ovaj put tajni kružoci utiru stazu za nove odluke kojima će ovaj veliki skup dati pokriće. O nekim članovima spomenutoga kruga i njihovim idejama pisano je i ovdje 2014. god. Uskoro ćemo vidjeti jesu li sada korak bliže svojim zamislima. 



"Kao lice Crkve želim da imamo Kristovo lice onako kako nam je predstavljeno u evanđeljima. U tom smislu za mene nema Crkve 's amazonskim licem'. Također nije poželjno da određene regije u svijetu nameću svoje lice općoj Crkvi. Lice Kristovo radije treba biti vidljivo u svim kulturama svijeta. No, za to bi se prije svega morali obratiti k Njemu. Evanđelje je sol zemlje i svjetlo svijeta: u tom smislu uvijek postoji potreba kritike kulture.

To vrijedi i za amazonsko područje koje jako treba jednu takvu kritiku na temelju Objave, da bi moglo zrcaliti Kristovo lice, a ne da ga izobličuje preko svojih kulturalnih ideja i obreda. Evanđelje je svojedobno na Sredozemlju promijenilo i humaniziralo kulturu antičkoga svijeta. Tako je bilo tada, a nije puno drukčije ni danas. To vrijedi za sve kulture svijeta. Isus je svoje evanđelje shvaćao kao tijesto koje prožima i mijenja ljudsko srce, a s njim i kulturu.

Ne izokrećimo stoga naglavce situaciju i duhovni red istine, kao da u kulturi amazonskog područja Duh Sveti prethodi evanđelju i kao da se evanđelje oslobađa uz pomoć urođeničkih kultura, a ne obratno!

Slažem se s kard. Brandmüllerom kad kaže da ne bismo trebali govoriti o Amazoniji kad zapravo mislimo i ciljamo na opću Crkvu. Sakramentalno svećeništvo nije stvar o kojoj se može odlučiti u Amazoniji niti ga se tamo može redefinirati. Zadnji koncili, nakon Tridentskoga, jasno su međusobno povezali jurisdikciju, vladajući auktoritet i sakramentalno ređenje. Oni se ne smiju odijeliti ako želimo ostati vjerni volji tih koncila. Pitanje žena ne bi se smjelo zlorabiti kao poluga da se od toga udalji i da se naprave nove službe za žene. Hijerarhijsko-sakramentalna crkvena struktura nije na raspolaganju za razmatranje. Nije moguće da tek 50 godina nakon Koncila, njegove izjave više ne bi trebale biti normativne, s ciljem započinjanja novoga laboratorijskog eksperimenta u Amazoniji, koji će zauzvrat kontaminirati čitavo Mistično Tijelo Crkve - i teško mu naškoditi. 

Snaga ređenja (svećeništvo: 'munus sanctificandi'; učiteljstvo: 'munus docendi'; služba upravljanja: 'munus regendi') nerazdjeljiva je i ne može se ograničiti na određene zadaće ili sakramentalne čine. Teološki gledano, ne može biti 'svećeničkog ređenja' 'sui generis' za 'oženjene starješine', kako su to neki već počeli razmatrati.

Celibat također ima nutarnju (isključivu vezanost s Bogom, odnosno s Kristom) i vanjsku (neograničenu raspoloživost za Kraljevstvo Božje) karakteristiku, zbog čega je sam Isus ostao neoženjen. 

Kako se to može tako nepromišljeno stavljati na kocku i udaljavati se od Isusova načina života, od njegova primjera? Posebno bi svećenik trebao prvenstveno svim srcem slijediti primjer Isusov, bez oklijevanja i prigovora, i biti Njegov odraz. A nego čiji?"

Izvor: lifesitenews.com
Slika (screenshot): Youtube.com/Loretto

ponedjeljak, lipnja 24, 2019

Patrona huiusce blogis

Povodom desete obljetnice ovoga mrežnog dnevnika, pripremio sam mali prilog o Nebeskoj Pastirici čija se slika od samoga početka nalazi na ovom blogu.


Prošle 2018. obilježavala se godina slavnoga španjolskog slikara Murilla. U njegovoj je sjeni radio još jedan poznati barokni umjetnik, njegov učenik, A. de Tovar, auktor slike koju vidimo gore desno. 


Onako kako je Murillo poznat i priznat kao slikar Bezgrješne, Tovara prepoznajemo kao najslavnijeg slikara Božanske Pastirice, tj. Majke Božanskog Pastira. Nakon viđenja BDM koje je imao fra Izidor iz Seville, taj je pobožni kapucin angažirao upravo Tovara da naslika Gospu kao pastiricu naših duša. Tovarov prikaz i kompozicija utjecala je i na njegove suvremenike kao i na kasnije slikare, kipare, keramičare... koji dodajući nove elemente ipak slijede Tovarov uzor.


"Zasigurno, pastirsko slikoslovlje jedinstvena je metafora murillovske latencije koja uvjerava paradoksom Djevice odjevene poput pastirice, dok nježno pase stado, što je crkvena figura dubokih biblijskih korijena. Anđeli u gesti krunjenja naglašavaju kontrast vizije Djevičina posredništva na pastirski način (s gunjem, sombrerom i pastirskim štapom) te Njezina kraljevskoga dostojanstva koje simbolizira nebeska kruna. Ona se odnosi na ruže koje joj prikazuju ovce, alegorija molitve Zdravo Marijo koja se moli u pobožnoj vježbi ružarija ili krunice članova bratovštine, i kojom recitacijom oni krune čelo Božanske Pastirice. 


Isto tako, arkanđeo Mihael, nadglednik stada, čim čuje zaziv Zdravomarije, hita u obranu ovce koju vreba demonska zvijer." (izvor: A. R. Villalón)


U siječnju je povodom restauracije jedne Tovarove slike održana izložba "U Murillovoj sjeni. Tovar i Božanska Pastirica". Na jednom je mjestu bilo skupljeno deset slika toga andaluzijskoga baroknog slikara s likom Nebeske Pastirice. Mogla se vidjeti evolucija slikareva stila od najranijih slika do zadnje potpisane, Pastirice iz Cortelazora. Drugi dio izložbe prikazivao je Tovarov utjecaj na umjetnike do naših dana, a u zadnjoj su cjelini bila izložena djela pastirske tematike Tovarovih suvremenika. 


Izložba koju je organiziralo Pokrajinsko vijeće Huelve trajala je do 9. veljače ove godine i privukla je pozornost župa, bratovština, umjetnika i raznih administrativnih, muzejskih i obrazovnih ustanova. Bila je to jedinstvena prilika da se na jednom mjestu i s više strana doživi ne samo slikarski rad jednog umjetnika i ikonografija BDM kao pastirice naših duša, nego - budući da su bile izložene i knjige povezane s ovim Gospinim naslovom - također povijest jedne pobožnosti koja se upravo iz Andaluzije proširila diljem svijeta.

***

Ostale postove o Majci Božanskog Pastira možete pogledati ovdje: 123 (bl. Miroslav Bulešić), 456 (litanije), 7

Slike: 1, 2 (Twitter/dipuhu), 3, 4, 5, 6 (Cantillana y su Pastora)