nedjelja, studenoga 11, 2018

Plašt sv. Martina

O primjeru koji je nam je dao sv. Martin (litanije) podijelivši svoju odjeću s prosjakom, svoja je razmišljanja iznio poznati njemački bloger J. Bordat.


"Kad je Martin sreo prosjaka i vidio da je potrebit, nije rekao:

'Kad bi bar plaštevi bili ravnopravno raspoređeni! Onda ne bi bilo prosjaka koji se smrzavaju!'

'Moraju se promijeniti društveni uvjeti zbog koji se ti prosjače smrzavaš, pa makar i silom!'

'Kako ću ti ja pomoći, prosjače? Pa imam samo jedan plašt!'

'Ako pomognem tebi, a ne pomognem drugim prosjacima, ne bi li to bilo nepravedno?! Sa svima želim isto postupati. Zato je najbolje da ni jednom ne pomognem.'


'Plaćam porez. To mora biti dosta!'

'Skandalozno je da se moraš smrzavati, dragi prosjače! Čim stignem u svoju toplu kolibu, sjest ću i napisati prilog u svoj dnevnik. Radni naslov: 'Crkva pušta da se prosjaci smrzavaju!' - dobro, zar ne?!'

'Kao rimski vojnik ne želim se miješati u osobne brige pripadnika okupiranih područja. Smrzavanje je privatna stvar!'

'Da, tako je to: Rimsko je Carstvo u krizi. Tople godine su iza nas. Svi moraju podnijeti žrtve!'

'Bez brige, prosjače! Uskoro će znanstveno-tehnički napredak iznjedriti grijalice! Tada više neće biti smrzavanja - vjeruj mi: To će biti veličanstveno! Nažalost, dotle moraš izdržati. Nitko zbog toga ne žali više od mene, jer ništa mi nije draže nego ukloniti nevolju. Glavu gore, prosjače! Izdržat ćeš!'


Martin nije ništa rekao. Nije postavljao pitanja niti optuživao. Nije davao jeftine upute ni mudre savjete. Martin je podijelio svoj plašt. Jednostavno tako."

Izvor: JoBos Blog

nedjelja, studenoga 04, 2018

humilitas

Velikan katoličke obnove, kardinal i nadbiskup milanski, dobrotvor siromašnih i pomoćnik okuženih, sveti Karlo Boromejski umro je 3. studenoga 1584. Geslo mu je bilo humilitas (poniznost). Svetim ga je proglasio papa Pavao V. godine 1610. Auktor je popularne knjižice Duhovni ugovor - Posljednja volja duše za koju je predgovor napisao pokojni prebendar S. Vitković za kojeg je danas služena tradicionalna sv. misa na Mirogoju.


LITANIJE SV. KARLA BOROMEJSKOG

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,


Sveta Marijo, moli za nas
Sveti Karlo Boromejski,
Najveći uresu svoga dičnoga doma,
Zrcalo plemenite mladeži,
Preziratelju raskoši,
Pobjedniče u kušnjama,
Savjetniče Svete Stolice,
Revnitelju za crkvenu stegu,
Marni popravitelju svoga puka,
Uresu svećenstva,
Kruno biskupske uzvišenosti,
Promicatelju bogoslužja,


Borče protiv krivovjerja,
Branitelju slobode Crkve,
Oče bolesnika,
Tješitelju i pomoćniče siromaha,
Neustrašivi navjestitelju Riječi Božje,
Koji si cijenio siromaštvo duhom,
Časti i slavo grada Milana,
Uvijeke blaženi stanovniče neba,
Zaštitniče svojih štićenika,


Mi siromašni grješnici, molimo te, čuj nas
Da nam božansko milosrđe isprosiš,
Da se u nebu očinskom ljubavlju svih svojih štovatelja spomeneš,
Da svima u tjeskobi utjehu i svjetlo zadobiješ,
Da nam svima iskrenu privrženost našoj Svetoj Crkvi isprosiš,
Da nas i našu zemlju od krivovjerja očuvaš,


Da nam zaštitu Božju od kuge i bolesti isprosiš,
Da nas od prevelike ljubavi za zemaljsko odvratiš,
Da nam pravu čežnju za nebom pošalješ,
Da nam milost priprave na svetu smrt isprosiš,
Da nas osobito na čas smrti Bogu preporučiš,


Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče naš...

℣. Moli za nas sv. Karlo Boromejski.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.


Svemogući Bože koji svojoj Crkvi u najtežim vremenima šalješ prikladne pastire i koji si postavio svetoga biskupa Karla za spasenje svoga puka, molimo Te po njegovim zaslugama da nas po njegovu lijepom primjeru u svojoj ljubavi užežeš, u našim nas dužnostima revnima učiniš, od svakoga zla očuvaš i sve nas jedanput okupiš kod sebe u vječnom miru. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: Vollständigstes katholisches Litaneienbuch, Einsiedeln, 1859.
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2, 4, 5, 6, 7), Facebook/G. Gasparro (3)

nedjelja, listopada 21, 2018

Prva godina

Messainlatino.it objavila je članak o ulascima u prvu godinu bogoslovija tradicijskih zajednica. Brojke se odnose samo na poznatije družbe, dok ostali monaški redovi i kongregacije vjerni tradicionalnoj misi nisu uključeni u ovu statistiku.

Budući da je danas misijska nedjelja, prije samih brojki još i zanimljiva priča o jednom misionaru  i važnosti svetih obitelji za duhovna zvanja koju je u svom nedavnom izlaganju prenio biskup A. Schneider, ORC.

"U gradu Zabrze u Gornjoj Šleskoj nalazi se grob koji hodočasnici često pohode. Ponad groba nalazi se lurdska špilja. Pod nogama kipa Bezgrješne u jednoj staklenoj kutiji leži mirtin vijenac. Ovo je priča o povijesti toga vijenca. 

U grobu leži jedan svećenik - u podnožju spomenute špilje. Bio je najmlađi od desetero djece. Kao mladić teško je radio da zasluži novac za svećenički studij jer su mu roditelji bili siromašni. Nakon ređenja otišao je kao misionar u Indiju gdje je djelovao niz godina. Kad je umro, pokopan je u rodnom gradu Zabrzu, a iznad groba je podignuta lurdska špilja jer je uvijek posebno promicao štovanje Bezgrješne Djevice Marije. Nakon pokopa toga svećenika koji je bio gorljiv za duše, među njegovim je stvarima nađena jedna mala kutija s natpisom: 'Otvoriti nakon moje smrti'. Sadržavala je mirtin vijenac i napomenu: 'Ovo je vjenčani vijenac moje majke. Nosio sam ga sa sobom u razne zemlje na mojim putovanjima kopnom i morem, kao uspomenu na onaj sveti trenutak kad je moja majka na oltaru Božjem obećala ne samo vjernost, nego i iskrenost. Ona je taj zavjet održala. Imala je hrabrosti nakon svoga devetog djeteta i meni darovati život. Nakon Boga, njoj zahvaljujem svoj život i svećenički poziv. Da me nije htjela, ne bih bio postao svećenik i misionar, ne bio bio sposoban raditi za spasenje duša. Položite ovaj vijenac, vjenčani vijenac moje majke, u moj grob. Za to molim onoga koji pronađe ovu kutiju'. Kad je vijenac pronađen, grob je već bio zatvoren, zato su vijenac stavili u podnožje kipa Bezgrješne Bogorodice kojoj je taj svećenik posvetio svoj život." 
(Izvor: Tu Domine)

Petrovo bratstvo


U wigratzbadsku bogosloviju ušla su 24 nova kandidata za svećeništvo u dva jezična odsjeka; francuskom i njemačkom.
Njihova dentonska bogoslovija primila je 15 novih polaznika.
Ukupno 39.

Ustanova Krista Kralja

U Griciglianu su studij započela 22 nova bogoslova.


Veliko sjemenište sv. Vinka Paulskog u Courtalainu koje je u Zagrebu prije nekoliko godina predstavio p. Krolikowski, primilo je šestoricu novih mladića.

Družba misionara Božanskog Milosrđa

Četiri nova kandidata započela su studij u bogosloviji de La Castille.

Piovo bratstvo


Piovci se mogu pohvaliti s više od 60 novih bogoslova.
Francuska bogoslovija u Flavignyju povećala se za 16 studenata.
U američki Dillwyn ušlo je još 27 kandidata za svete redove.
Njemački Zaitzkofen koji ove godine slavi četrdesetu obljetnicu prihvatio je sedam novih bogoslova.
Argentinska bogoslovija Gospe Suotkupiteljice primila je također sedmoricu mladića.
Goulburnška australska bogoslovija dobila je njih šestero.

Svoj su članak s ovim brojkama potonji završili kratkim zazivima:

Gospodine, daj nam svećenika!
Gospodine, daj nam svetih svećenika!
Gospodine, daj nam mnogo svetih svećenika!
Gospodine, daj nam mnogo svetih redovničkih zvanja!
Gospodine, daj nam mnogo svetih očeva i svetih majki kršćanskih obitelji!

Slike: 1, 2, 3, 4

subota, listopada 20, 2018

Korijeni krize

Na blogu S. Magistera objavljen je članak o. S. M. Lanzette o korijenima duboke krize koja razdire Crkvu, ali i o putu prema izlazu. Ovaj ugledni svećenik i teolog već se istaknuo knjigom Drugi vatikanski, pastoralni koncil. Hermeneutika koncilskih doktrina, Cantagalli, Siena, 2014. 


"Sveta majka Crkva suočava se danas s krizom bez presedana u čitavoj svojoj povijesti. Zloporabe svake vrste, posebno u spolnoj sferi, uvijek su postojale među klerom. Ipak, sadašnja epidemija atipična je zbog križanja moralne i doktrinarne krize, čiji su korijeni puno dublji od prijestupa pojedinih članova hijerarhije i klera. Moramo zagrebati površinu i dublje kopati. Doktrinarna konfuzija stvara moralni nered i obratno; spolne zloporabe napredovale su tolike godine pod velom nemara, sve do točke dok nisu uspjele doktrinu koja se odnosi na spolni moral potiho transformirati u jednostavno anakronu činjenicu.

Nesumnjivo, kako je kazao engleski biskup P. Eagan iz Portsmoutha, ta kriza postoji na tri razine: 'prvo, pretpostavljeni katalog grijeha i zločina koje su članovi klera počinili protiv mladih; drugo, istospolni krugovi centrirani oko nadbiskupa. T. McCarricka, no prisutni i u drugim područjima Crkve; i treće, loše upravljanje i prikrivanje svega toga koje je činila hijerarhija sve do najviših krugova'.

Koliko daleko moramo ići da identificiramo korijene te krize? U biti možemo, među ostalim, smatrati dva moralna uzroka kao glavne korijene. Jedan je na dalji način povezan sa sadašnjim problemom koji pogađa Crkvu, a drugi na bliži.

*

Prvi se uzrok može izdvojiti iz unutarcrkvene opozicije okružnici 'Humanae vitae'. Prigovorom protiv nerazrješive povezanosti unitivnoga načela i onoga prokreativnoga u braku, utrta je staza za toleriranje svakoga drugog oblika zajedništva opravdavajući to u ime ljubavi. Ljubav je morala biti stavljena ispred i iznad stabilnosti naravi. Kontracepcija bi se tako držala za legitimno moralno sredstvo koje osigurava prioritet čovjekove odgovornosti u odnosu na zakon Božji, bilo naravni bilo nadnaravni. 

U stvarnosti je scenarij koji se otvarao bio prilično drugačiji. Zapravo, ako prokreacija više nije glavna svrha braka, trebalo je odvojiti je ne samo od ljubavi, nego i obratno, i ljubav je trebala biti odvojena od prokreacije, sve do opravdanja prokreacije bez sjedinjenja kao logičnoga zaključka ljubavi bez prokreacije. Sterilna ljubav, izolirana od svoga naravnoga i sakramentalnoga konteksta, silom je gurnuta u društvo i u Crkvu.

U igri je bio identitet ljubavi. Kako je nedavno naglasio biskup K. Doran, predsjednik bioetičkoga povjerenstva Irske biskupske konferencije, postoji 'izravna povezanost između 'kontracepcijskoga mentaliteta' i iznenađujuće visokoga broja osoba koje su, čini se, spremne danas redefinirati brak kao odnos između dviju osoba bez obzira na spol'. Također je dodao da ako se čin ljubavi može odvojiti od svoje prokreativne svrhe, 'onda je prilično teško objasniti zašto bi brak trebao biti između jednoga muškarca i jedne žene'.

Današnja je kriza u Crkvi s jedne strane manifestacija krize spolnoga identiteta, ideološke pobune protiv Učiteljstva koje je ukorijenjeno u trajnoj moralnoj tradiciji; s druge strane, to je nesposobnost da se uvidi pravi problem, tj. istospolnost i istospolni krugovi u Crkvi. Više od 80 % slučajeva spolnoga zlostavljanja koje je počinio kler, nisu slučajevi pedofilije, nego pederastrije. Uvjerenje da svaki oblik ljubavi treba biti prihvaćen, postalo je opće mjesto kao posljedica ukidanja zabrane kontracepcije, čak i bez mijenjanja dogmatskih formula. Prava bît modernizma sastoji se u zamjenjivanju teorije praksom, navikavajući ljude na običaje koje prihvaća većina.

Okružnica 'Humanae vitae' postala je objektom nikad prije viđenih protesta koji su se digli unutar Crkve. Knjiga naslovljena 'Raskol iz '68.' među ostalim opisuje kako su se katolici borili za spolno posadašnjenje. 'Aggiornamento' je bila jedna od ključnih riječi za tumačenje II. vatikanskog i njegovih dokumenata. 

Kardinali, biskupi i episkopati preuzeli su aktivnu ulogu u toj pobuni. Belgijski primas L. J. kard. Suenens, uspio je nakon objave enciklike tiskati publikaciju s cijelim belgijskim episkopatom koja se protivi okružnici 'Humanae vitae' u ime pretpostavljene slobode savjesti. Ta je deklaracija zajedno s onom koju je formulirao njemački episkopat, služila kao uzor za proteste ostalih episkopata. Kardinal J. C. Heenan iz Westminstera opisao je encikliku pape G. B. Montinija o prenošenju života kao 'najveći šok od vremena reformacije'. Kardinal B. Alfrink, zajedno s devetoricom ostalih nizozemskih biskupa, čak je glasovao u korist deklaracije neovisnosti koja je pozivala puk Božji na odbacivanje zabrane kontracepcije.

U Engleskoj je više od 50 svećenika potpisalo pismo protesta objavljeno u 'Timesu'. Među tim je svećenicima bio i M. Winter, koji je opisujući svoju odluku da napusti svećeništvo kazao da je ona bila izazvana krizom oko 'Humanae vitae'. Winter se kasnije oženio i 1985. objavio knjigu naslovljenu 'Whatever happened to Vatican II?' s ciljem da oživi koncilski nauk od onoga što je smatrao da je pokop tog nauka koji čine rimski auktoriteti. Čini se da je bio uvjeren da se korijen kontracepcije, shvaćene kao nadmoć ljubavi, može naći u nauku II. vatikanskog. Winters je također bio i član-osnivač Pokreta za oženjeni kler. Ono što doista iznenađuje s gledišta klera - Winter nije jedini slučaj - drama je koju su neki od njih doživjeli -njihovim riječima - kada je teret zabrane kontracepcije pao na leđa laika. Kako su mogli - ako je tako bilo - doista shvatiti takvu patnju?

Međutim, postoji još jedna točka koju ovdje treba spomenuti: ako se 'službeni' protest protiv 'Humanae vitae', koji su vodili kardinali i biskupi, smatrao legitimnim zbog svoje usklađenosti s ideologijom trenutka - ne zaboravimo da je onih godina 68-aški pokret imao namjeru oboriti kršćanski moral u ime slobodnoga seksa - teško je shvatiti zašto 'službeni' mentalitet koji opravdava istospolnost među klerom i svaku vrstu spolnoga zajedništva ne bi mogao preuzeti premoć i jednoga dana postati većinski nazor. Kultura zataškavanja koja se danas čini tako proširenom među episkopatom i klerom, izvorno potječe otuda.

'Ako je pitanje pred preprekom savjesti', kako je T. Burns pisao 3. kolovoza 1968. u 'Tabletu' (isti je urednički komentar ponovo objavljen 28. srpnja 2018.), savjest uvijek može biti ta koja odbacuje prepreku kao takvu. Savjest je bez prethodnoga prosvjetljenja istinom poput broda koji bacaju morski valovi. Prije ili kasnije potone. 'Sama savjest', tj. 'savjest' bez istine, nije uopće savjest. Treba je odgajati da slijedi dobro, a odbacuje zlo.

Nije tajna da se oni koji rade na tomu da konačno pokopaju 'Humanae vitae' sada raduju kad je promulgirana 'Amoris laetitija', kao da je konačno popunjena praznina ljubavi u nauku Crkve. Sadašnji je teologijski pokušaj taj da se 'Humanae vitae' prevlada 'Amoris laetitijom', na način da se najnoviji nauk pape Franje o ljubavi u obitelji poveže izravno s 'Gaudium et spes', bez ikakvoga referiranja na 'Humanae vitae' i na 'Casti connubii'. Napast da se II. vatikanski izolira od cjelokupne Tradicije Crkve još je uvijek vrlo jaka. Kao sa 'savješću samom' tako je i s pojedinačnim dokumentom Učiteljstva (bilo 'Gaudium et spes' ili 'Amoris laetitijom'); nijedan se dokument ne može čitati u svjetlu sama sebe, već samo u svjetlu čitave Tradicije Crkve.

*

Nakon glasne pobune, počela je šutnja o nauku. I tako smo došli do najbližeg korijena ovoga skandala: prikrivanja nauka o grijehu. Riječ 'grijeh' počela je već nestajati iz poslijekoncilskih propovijedi. Grijeh kao odvajanje od Boga, povrjeda Njega, odvraćanje od Boga i okretanje stvorenjima, bio je ignoriran. Ta izvanredna praznina koja je ostala iza nauka o grijehu popunjena je psihologijskim vrjednovanjima mnogolikih uvjeta slabosti u čovjeku. Duhovno bogoslovlje nadomješteno je čitanjem Freuda i Junga, pravih učitelja u mnogim sjemeništima. Grijeh je postao irelevantan, dok su samouvažavanje i prevladavanje svih tabua, posebno u spolnoj sferi, postale nove crkvene lozinke.

S druge strane, nova teologija milosrđa, posebno ona koju promiče kard. W. Kasper, išla je u korist novoj viziji milosrđa kao intrinzičnoga atributa božanske biti (ako je tomu tako, postoji li božansko opraštanje Boga za sebe sama, jer milosrđe zahtijeva pokoru i oproštenje?) tako da se prevlada pravda koja kažnjava pretvarajući je u ljubav koja uvijek oprašta. Ima li u toj novoj definicija vječna kazna u paklu još ikakvu ulogu? Milosrđe je postalo teologijski surogat da se pokrije (i prikrije) grijeh, da ga se ignorira i prihvati pod plaštem opraštanja. Lutherova ideja o opravdanju nije daleko od toga. 

Bilo bi zanimljivo pitati one među klerom koji su počinili tako teške zločine što misle o grijehu? Svetopisamske riječi 'oni koji su Kristovi razapeli su svoje tijelo sa strastima i požudama' (Gal 5, 24), lako se mogu učiniti staromodnima, ne zato što je Pismo krivo ili nije nadahnuto Duhom Svetim, nego jednostavno zato što bi predložiti takav nauk našemu modernom društvu bilo anakrono, staromodno. Duh svijeta, često pomiješan s pretpostavljenim 'duhom Koncila', ugušio je pravi nauk o vjeri i moralu.

Je li klerikalizam, dakle, korijen sadašnje krize spolnoga zlostavljanja? Papa Franjo neprestano tako govori. Zasigurno, klerikalna moć upravljala je u spolnom porobljavanju sjemeništaraca i muškaraca u formiranju. No, vrlo je teško shavatiti kako klerikalizam može objasniti napadanje generacija sjemeništaraca ako homoseksualnost nije igrala nikakvu ulogu. Bilo bi to kao kazati da je pijanac uvijek pijan ne zato što je ovisan o piću, nego zato što ima novca i može si kupiti alkohola koliko hoće. 

Klerikalizam ne može biti jedini odgovor, također stoga što postoji još jedan njegov oblik - puno suptilniji i često se zanemaruje - koji je puno gori: uporaba kleričke moći da se izopači dobar nauk. Kler lako umišlja da je vlasnik evanđelja, dopuštajući si da oslobađa od zapovijedi Božjih i crkvenih prema teologiji trenutka. Kad se tko više ne drži ispravnoga crkvenoga nauka, lako pada u jamu puke zabave i grijeha. Život u grijehu bez milosti Božje koja posvećuje najbolji je saveznik u manipulaciji naukom. Nauk vjere i moralni život uvijek idu skupa.

Da sažmem: glavni je korijen ovoga preteškoga skandala modernizam koji je danas već postao postmodernizam. Od favoriziranja promjene dogmatičkih formula tijekom vremena došli smo do toga da ih potpuno ignoriramo. Doktrina je na sigurnom, kao kakva važna knjiga na prašnjavoj polici, ali nema što reći za puls svakodnevnog života.

Ne smije biti nikakve sumnje o razmjerima ove krize i o potrebi da se poduzme akcija kako bi se iščupalo zlo u korijenu. Ali ta drastična akcija, za koju se nadamo da će se uskoro poduzeti, bit će daleko od učinkovitosti ako se ne vratimo najprije istini ljubavi, mudro shvaćajući da je kontracepcijski mentalitet donio samo vrlo rigidnu demografsku zimu s kulturom smrti. Kontracepcija je sterilna ljubav koja otvara mogućnost ljubavi izvan svoga konteksta, dalje od sebe, nezrelo. Jedna mrtva ljubav sada prijeti Crkvi sa svojim vidljivim posljedicama u spolnom zlostavljanju i kleričkim skandalima. Mentalitet svijeta silovito je utjecao na život Crkve.  

Konačno, trebamo ponovo nazivati stvari njihovim imenom. Grijeh je još grijeh. Ako za to nemamo snage, to je već znak da je grijeh prevladao. Ako, naprotiv, grijeh nazivamo njegovim imenom, utire se put tomu da ga iskorijenimo."

Izvor: Settimo CieloST. MARY'S CATHOLIC PARISH
Slika: Youtube/St. Mary Magdalen Church

petak, listopada 19, 2018

Sa zadrškom

Prije pet dana papa Franjo proglasio je sedmero svetaca, najviše pozornosti privukla su dva imena: papa Pavao VI. i msgr. O. Romero. Prenosim osvrt R. de Matteija:

"Među raznim obljetnicama koje su pale 2018. godine jedna je ostala neprimijećena: šezdeseta godišnjica smrti časnog Pija XII. koji je umro nakon 19-godišnje vladavine u Castelgandolfu, 9. listopada 1958. Ipak, spomen na nj još uvijek živi, osobito, kako to C. Siccardi primjećuje, kao slike svetosti dostojne vikara Kristova, a zbog opsežnosti njegova Učiteljstva, u surječju tragičnih događaja poput II. svjetskog rata koji je buknuo šest mjeseci nakon njegova izbora za papu, 20. ožujka 1939. Smrt Pija XII. zatvorila je jednu epohu koja se danas prijezirno naziva 'pretkoncilskom', ili 'konstantinskom'. Izborom Ivana XXIII. (28. listopada 1958.) i sazivanjem II. vatikanskog koncila, otvorila se nova era u povijesti Crkve: ona koja je svoj trenutak trijumfa dosegla 14. listopada 2018. s kanonizacijom Pavla VI., nakon pape Roncallija.

Blaženi Pio IX. još čeka kanonizaciju, a Pio XII. još nije beatificiran, ali svi koncilski pape, s iznimkom Ivana Pavla I., već su kanonizirani. Čini se da je ono što oni preko glavnih aktera žele kanonizirati određeno razdoblje, koje je pak vjerojatno najtamnije koje je Crkva ikada u svojoj povijesti doživjela.

Nećudrednost se raširila čitavim tijelom Crkve, počevši od najviših razina. Papa Franjo odbio je priznati realnost tragičnoga scenarija koji je na svjetlo iznio nadbiskup C. M. Viganò. Doktrinarna je zbrka potpuna, do te mjere da je kardinal W. J. Eijk, nadbiskup utrechtski, javno izjavio da su 'biskupi, a osobito Nasljednik Petrov zakazali u održavanju i prenošenju, vjerno i u jedinstvu, poklada vjere'.*

Ta drama svoje korijene ima u II. vatikanskom koncilu i u poslijekoncilskom razdoblju, a oni koji su najviše odgovorni bili su pape koji su upravljali Crkvom zadnjih šezdeset godina. Njihova kanonizacija proglašava herojske krjeposti u upravljanju Crkvom. Koncil i poslijekoncilsko vrijeme zanijekali su nauk poradi 'pastorala' i radi toga 'pastoralizma' odbili su definirati istinu i osuditi zabludu. Jedina je istina koja se danas svečano naviješta nepogrješivost koncilskih papa - i jedino njih. Čini se da je nakana više sugerirati kao nezabludive njihove političke i pastoralne odluke nego kanonizirati te ljude.

Ali koju vjerodostojnost moramo dati tim kanonizacijama? Čak ako i većina teologa ustraje da su kanonizacije nezabludivi čini Crkve, ovdje nije riječ o vjerskoj dogmi. Zadnji veliki predstavnik 'Rimske teološke škole', msgr. Brunero Gherardini (1925. - 2017.), oglasio je sve svoje sumnje o nezabludivosti kanonizacija u časopisu 'Divinitas'. Za toga rimskog teologa dekret o kanonizaciji nije nezabludiv jer nedostaju uvjeti za nezabludivost, počevši s činjenicom da kanonizacija kao svoj izravni ili eksplicitni objekt nema istinu vjere ili morala sadržanu u Objavi, nego samo činjenicu neizravno povezanu s dogmom, a da strogo uzevši nije 'dogmatički čin'. Doista, ni Zakonik kanonskoga prava iz 1917. ni iz 1983., niti stari niti novi Katekizam Katoličke Crkve ne razjašnjavaju nauk Crkve o kanonizaciji.

Drugi valjani suvremeni bogoslovac, o. J.-M. Gleize, iz Piova bratstva, priznaje nezabludivost kanonizacija, ali ne onih nakon II. vatikanskoga koncila i to iz sljedećih razloga: reforme nakon Koncila povlače neke nedostatnosti u proceduri i uvele su novu kolegijalnu nakanu, dvije posljedice koje su nespojive sa sigurnošću beatifikacija i nezabludivosti kanonizacija. Treće, prosudba iznesena u postupku dopušta barem dvosmisleno shvaćanje i time sumnju o svetosti i herojskim krjepostima. Nezabludivost je temeljena na rigoroznoj cjelini istraživanja i verificiranja. Nesumnjivo je da je nakon reforme postupka koju je htio Ivan Pavao II. godine 1983., taj postupak verificiranja istine postao krhkiji i da je došlo do promjene u zamisli svetosti same.

Na istoj su liniji nedavno objavljeni drugi važni prinosi; P. Kwasniewski je na stranici 'Onepeterfive'* zabilježio da je nagora promjena u kanonskom postupku ona o broju čuda koja se traže: 'U starom sustavu tražila su se dva čuda i za beatifikaciju i za kanonizaciju, tj. ukupno četiri istražena i potvrđena čuda. Smisao toga zahtjeva je da se Crkvi dade dovoljna moralna izvjesnost da Bog 'odobrava' predloženog blaženika ili svetca očitovanjem svoga izvršavanja moći na zagovor tih pojedinaca. K tomu, čuda su tradicionalno bila istaknuta svojom bjelodanošću, tj. nisu dopuštala prirodno ili znanstveno objašnjenje. Novi je sustav srezao broj čuda na pola što je, mogli bismo kazati, također prepolovilo moralnu sigurnost i, kako su mnogi primjetili, ta čudesa kako se često činilo nisu imala težinu, ostavljajući dvojbu: je li to doista bilo čudo ili samo krajnje nevjerojatan događaj?'.

C. Ferrara sa svoje je strane u preciznom članku u 'Remnantu'*, nakon što je naglasio odlučujuću ulogu koju svjedočanstvo o čudima ima u kanonizacijama, primijetio da nijedno od čuda koja se pripisuju Pavlu VI. i msgr. Romeru ne zadovoljavaju tradicionalne kriterije za verifikaciju božanskoga u čudu: 'Ti su kriteriji da je (1.) ozdravljenje (2.) trenutačno, (3.) potpuno, (4.) trajno i (5.) znanstveno neobjašnjivo, što znači da nije rezultat tretmana niti prirodnog procesa liječenja, nego događaj koji potječe izvan naravnoga reda'.

J. Lamont koji je dao opsežnu i uvjerljivu studiju na temu auktoriteta kanonizacija na 'Rorate Caeli'* zaključuje svoje istraživanje ovim riječima: 'Ne trebamo smatrati da su kanonizacije Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. bile nezabludive jer nisu bili prisutni uvjeti potrebni za takvu nezabludivost. Njihove kanonizacije nije povezana ni s jednim naukom vjere, nisu bile rezultat pobožnosti koja je središnja za život Crkve i nisu bile rezultat pažljivoga i strogoga istraživanja. No, ne trebamo zbog toga bilo koju kanonizaciju isključiti iz karizme nezabludivosti; možemo tvrditi da su one kanonizacije koje su slijedile rigorozan postupak prethodnih stoljeća imale udjela u toj karizmi'.

Dakle, budući da kanonizacija nije dogma vjere, nema pozitivne obveze za katolike da na nju daju svoj pristanak. Uporaba razuma jednostavno pokazuje da koncilska papinstva nisu pogodovala Crkvi. Vjera transcendira razum i uzdiže ga, ali ne proturječi mu jer Bog, Istina u bîti, nije proturječje. Stoga, u [dobroj] savjesti možemo zadržati svoju rezerviranost o tim kanonizacijama.

Najrazorniji čin pontifikata Pavla VI. bio je razaranje drevnoga rimskog obreda. Povjesničari znaju da 'Novus ordo missae' nije Bugninijev, nego ga je pripremao, htio i proveo u djelo papa Montini uzrokujući, kako je napisao P. Kwasniewski, eksplozivni nutarnji lom: 'Bilo je to ravno bacanju atomske bombe na puk Božji koja je svojim zračenjem ili razorila vjeru ili prouzrokovala rak'.

Najpohvalniji čin pontifikata Pija XII. bila je beatifikacija (1951.), a onda i kanonizacija (1954.) svetog pape Pija X. nakon dugoga i strogoga kanonskoga postupka i četiri neoboriva čuda. Zahvaljujući Piju XII. ime Pija X. sja na svodu Crkve i predstavlja siguran vodič posred konfuzije našega vremena."

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANARORATE CÆLI

subota, listopada 13, 2018

O pravoj budućnosti Crkve

Razmišljanje o. R. G. Cipolle o budućnosti Crkve objavljeno danas na blogu Rorate caeli.


Ove sam večeri vidio budućnost, pravu budućnost Crkve. Ne onu koju zamišlja mnoštvo u Rimu koje krivo shvaća budućnost zbog bezumne birokracije koja misli da ima duha zatočena 1960-ih pod imenom 'duh II. vatikanskog'. Kad je sadašnji Prvosvećenik bio izabran, napisao sam esej 'Povratak u budućnost' koji je predvidio da će Crkva morati ponovo proživjeti šezdesete, ali ovaj put na osvetnički način. Svi oni prelati i njihovi sljedbenici koji su im pomagali i koji su bili potisnuti tijekom pontifikata Ivana Pavla II., sastat će se i tugaljivo govoriti o (za njih) mračnim vremenima pod Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. Govorili su o 'nedovršenom poslu' Koncila, poslu koji ima malo veze s koncilskim dokumentima, ali zato puno više s njihovom slikom nove Crkve koja će biti osuvremenjena tako da bude podešena potrebama i željama 'modernoga čovjeka'.

Jadničci. Nisu shvatili da je 'moderni čovjek' umro šezdesetih i da se pojavio 'postmoderni čovjek' i da se sporo vuče prema Betlehemu. Kad živite u zatvorenom spremniku kakav je Vatikan i njegova birokracija, male su šanse da ćete biti u tijeku s onim što se zaista događa u svijetu te u misli i srcima ljudi. Međutim, šezdesete su se vratile zajedno s osvetom. Jedini program iz šezdesetih koji se nastavio tijekom njihova egzila bio je program ćudorednoga kvarenja klera. Taj je nastavio rasti i cvasti. Destrukcija liturgijskoga života Crkve bila je privremeno zaustavljena i činilo se da bi mogla postojati mogućnost stavljanja u pitanje temelja poslijekoncilske liturgijske reforme i barem mišljenja da se zapravo dogodio diskontinuitet u liturgijskom životu Crkve koji je rezultirao pražnjenjem naših crkava. 

No, birokrat vjerojatno ne može zamisliti diskontinuitet u životu Crkve, on mora vjerovati da je sve što god se dogodi po definiciji djelo Duha Svetoga, pa je tako sve što mora učiniti to da ponovo premisli i promijeni smjer prema onomu što čuje i za što su mu kazali da je zadnje očitovanje Duha, bilo to na sinodi, u govoru, u okružnici, na tiskovnoj konferenciji ili ono što se šapuće hodnicima ili na lođi.

Birokrati na svim razinama klera oni su koji su kroz pedeset godina aparat sačuvali živim, tako da kad papa odstupi, oni samo moraju promijeniti smjer u kojem gledaju kad se ujutro probude: od istoka na zapad. Ne treba se čuditi kako dvostruki udar, odstup pape i izbor šezdesetaškog biskupa za papu, nije rezultirao konfuzijom i kaosom. Kad su oni koji su ranije bili na vlasti nakon pedeset godina podzemlja opet došli na svoje, natrag u budućnost, potpora birokracije na svim razinama Crkve bila je spremna i kadra pomoći im u njihovu projektu prepravljanja Crkve na njihovu sliku iz '60-ih godina. Dio adheziva koji to sve drži na okupu i omogućuje bio je gnusni uspjeh moralne pokvarenosti klera na svim razinama, korupcije koja je omogućila birokraciji kontrolu zastrašivanjem temeljenim na inkriminirajućim saznanjima kontrolira i neometan napredak svoje agende, uz izuzetak nekolicine kardinala i biskupa koji su se tomu protivili. 

Upravo dok se u Rimu odvija Sinoda o mladeži, u nekoj kvazi tajnosti, vidio sam ove večeri budućnost. Bio sam pozvan da asistiram u koru tijekom tradicionalne svečane mise u župnoj crkvi moje biskupije. Župnik celebrant, đakon i podđakon mladi su svećenici biskupije. Misa je služena bez nepotrebnih pretjeranosti, bez znaka esteticizma. Blagdan Materinstva Blažene Djevice Marije koji je ustanovio Pio XI. kao obljetnicu Efeškog koncila na kojem je Marija proglašena Bogorodicom, Theotokos, potvrđujući puno božanstvo Kristove osobe. Glazba je bila gregorijansko pjevanje, IX. misa. Ministranti su bili redom mladići, neki u tomu novi, a neki prilično uvježbani u ministriranju. Bilo je to bogoslužje u najčišćem obliku, u svom predajnom obliku, obliku čija skromnost i odmjerenost pozivaju na molitvu i stoga na klanjanje. Posvećeni su se službenici posvetili svojim službama na misi na prirodno nenametljiv način. Znali su pripadajući ton za različite pjesme i dobro su ih otpjevali. Nagovor je bio inteligentan i istinski katolički. Ta su trojica bogoslužje omogućila time što su se povukla i dala da obred govori za sebe.

Mnogi su mladi svećenici iz moje biskupije naučili tradicionalnu rimsku misu iliti izvanredni oblik. Vole tu misu na trezven način bez ikakva nagovještaja šepurenja ili nadutosti visoke crkve. Vole Krista i Njegovu Crkvu. Vjerni su nauku Učiteljstva. Svećenici su koji se snalaze u svakoj situaciji i koji se rado druže sa svećenicima i vjernicima svojih župa. Birokrati koji vode Crkvu ne znaju da takvi svećenici postoje. I to je dobro. Dok birokrati jurcaju oko sinoda i konferencija potpaljujući opasne požare bez vode moralne čistoće i stoga svaki put padaju; ovi mladi svećenici, ne samo u mojoj dijecezi, nego u većini dijeceza širom katoličkog svijeta upravo ponovo uče kako obavljati bogoslužje, otkrivaju njegovu ljepotu i tomu uče svoje stado. Oni i tradicionalna misa koju ljube budućnost su Crkve.

Izvor i slika: RORATE CÆLI

ponedjeljak, rujna 17, 2018

SVB MERCEDIS NOMINE

Red Gospe od Milosrđa za otkup robova ove godine slavi 800 godina od silaska BDM u Barcelonu kad je u noći s 1. na 2. kolovoza 1218. od sv. Petra Nolasca zatražila da se osnuje red za otkup kršćanskih robova, što se i dogodilo 10. kolovoza iste godine. Nakon trinitaraca, to je drugi red s tom zadaćom. 


Litanije na čast Gospi od Milosrđa nalaze se ovdje, a osim njih donosim još jednu pobožnost. U tom se redu, naime, uoči njihova velikog blagdana, koji se slavi 24. rujna (za sedam dana), moli tzv. septenarij:

Pobožnost sedam subota na čast Našoj Presvetoj Majci od Milosrđa
(fra Josip M. Roma, OdeM, Rim, 1909.)

NAPOMENA

Pobožnost sedam subota koja se uobičajila u mercedarskim crkvama tijekom sedam subota koje prethode blagdanu Naše Presvete Majke, 24. rujna, i koja se također može obavljati u bilo koje doba godine, sastoji se u tomu da se ispovijedi i pričesti u sedam susljednih subota u nekoj mercedarskoj crkvi, izmole pripadne molitve dotičnoga dana i izvrše preostali uvjeti za dobivanje oprosta.

OPROST

Papa Pio X. je u breveu od 25. svibnja 1908. svim vjernicima koji obave javnu pobožnost sedam subota na čast Naše Gospe Mercedarske udijelio potpuni oprost primjenjiv i na duše u čistilištu, i otpuštenje svih grijeha na svaku od sedam subota onima koji se ispovjede, pričeste i od izlaska do zalaska sunca pohode koju od mercedarskih crkava Trećeg reda ili koje mercedarske bratovštine, a nema li takvih, vlastitu župnu crkvu i tamo mole za Crkvu, papine nakane, obraćenje grješnika i iskorijenjenje krivovjerja.

DJELO KAJANJA

- ove se molitve mole na sve subote septenarija:

O, Bože i Gospodine Svemogući, Stvoritelju i uzdržavatelju svih stvari koji si me stvorio na svoju sliku i priliku, i dao mi sredstva za postizanje radosti u nebu u istoj vječnoj sreći u kojoj se Ti raduješ! Ljubiš me vječnom ljubavlju i štitio si me u svim trenutcima moga života. Kad sam zalutao i otišao daleko od pravoga dobra, nisi me prepustio mojoj propasti, nego si me, kao ljubljeni otac, poučio putu spasenja i pozvao na pokajanje za moje grijehe. Štoviše, nezahvalno stvorenje, ponovo sam se usudio uvrijediti moga velikodušnog Dobročinitelja. Priznajem, Bože moj, prijestup moje zloće i stoga prostrt pred Tvojim nogama prosim oproštenje za moju prošlu nezahvalnost. Žao mi je što sam Te uvrijedio, o beskrajno Dobro! Učini da Ti moje raskajano srce ubuduće plaća danak ljubavi koji Ti duguje, učini da uvijek oplakuje neobjašnjivu ludost što je više voljelo stvorenja od svoga Stvoritelja. Smiluj se nad mojom bijedom i udijeli mi još jedanput svoje milosrđe, a ja Ti obećavam da ću odsada popraviti svoj život i ljubiti Te do kraja kao moje jedino ufanje. Amen.

MOLITVA NAŠOJ MAJCI

Ti si, o Majko moja, ista sućutna Djevica koja si se, vidjevši ropstvo vjernika pod islamskim imperijem, sjetila da si nas primila za sinove pod križem i sišla s neba da ublažiš naša zla i da nam objaviš slatki naslov 'od Milosrđa' [de la Merced]. Pred tako jedinstvenom blagonaklonošću koju si učinila kršćanskomu svijetu, osjećam se potaknutim da se približim Tvomu prijestolju kako bih zaiskao Tvoje milosrđe u korist potreba moje duše. Želio bih ljubiti Boga iznad svih stvari, kako su ga ljubili pravednici u svim vremenima, ali neuredna ljubav prema stvorenjima odvaja me od Njegove svete ljubavi. Želio bih biti ponizan, milosrdan i umrtvljen, no strasti i samoljublje bune se protiv mojega duha i nikako ne nalazim izlaza iz toga nesretnoga stanja koje me može odvesti u vječnu propast. Pomozi mi, o Majko od Milosrđa, da odgovorim na nadahnuća milosti i postignem svoje spasenje. Da si priskrbim k tomu Tvoju majčinsku zaštitu, prikazujem Ti sada štovanje i osjećaje moga siromašnoga srca. Prihvati, Gospo moja, zajedno s ljubavlju koju mi nadahnjuje Tvoje nebesko ime, poklon ove pobožne vježbe koji posvećujem Tvojoj slavi i Tvojemu štovanju. Prihvati pohode Tvojemu dragom liku i blago s neba poslušaj moje prošnje. Ti koja si toliko puta poslušala vapaje robova, pomoraca i nesretnika, poslušaj i mene. Ti koja imaš raširene ruke da prihvatiš svoju djecu i koja dijeliš milosti Gospodnje, primi me pod svoju zaštitu i izlij na moju dušu svoje blagoslove da nikada ne napustim ljubav i službu prema Bogu mojemu. Amen. 

PRVA SUBOTA

Moli se sedam Zdravomarija na spomen sedam glavnih povlastica Marijinih:

I. Prva Marijina povlastica je što je bila bezgrješna od prvoga trenutka svoga života.

Zdravo Marijo...

II. Druga povlastica Marijina je što ju je pozdravio anđeo koji joj je navijestio da će biti majka obećanoga Mesije.

Zdravo Marijo...

III. Treća povlastica Marijina je što je bila uzdignuta na dostojanstvo majke Boga koji je postao čovjekom za otkupljenje svijeta.

Zdravo Marijo...

IV. Četvrta povlastica Marijina je što je Djevica djevicâ.

Zdravo Marijo...

V. Peta povlastica Marijina je što je svetija od svih svetih. Nije počinila ni laki grijeh, niti je napravila najblažu nesavršenost.

Zdravo Marijo...

VI. Šesta povlastica Marijina je što je Suotkupiteljica čovječanstva ranjenog Adamovim grijehom.

Zdravo Marijo...

VII. Sedma povlastica Marijina je što je suosjećajna Posrednica između Boga i ljudi.

Zdravo Marijo...

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

R. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.


RAZMATRANJE: Marija od Milosrđa

Nije li istina, o kršćanine, da ovo lijepo ime budi u tvom srcu ljubav, ufanje i pobožnost prema Kraljici neba? Ona, Bezgrješna Djevica, prečista Majka Isusa našega Spasitelja, uzela je jednoga dana ovo slatko ime [od Milosrđa] da pouči raskajane grješnike da očekuju od božanskoga milosrđa oproštenje svojih grijeha, kad god ga zazivaju s vjerom i ljubavlju. Nebrojene su milosti, obraćenja savjeti i naklonosti koje kršćanske duše dobivaju od Marije po naslovom od Milosrđa, otkad se počelo na zemlji izgovarati ovo blagoslovljeno ime. 

Čak i prije nego što smo znali cijeniti i razumjeti svu milinu koju sadrži, čuli smo kako se s nježnošću ponavlja u crkvi, našem domu, na teškim životnim stazama. Kao djeca smo ga ponavljali s ljubavlju i jednostavnošću, no sada kad osjećamo ljubav Marijinu, sada kada smo okusili slatkoću pobožnosti prema njoj, izgovaramo ga s neobjašnjivim zadovoljstvom jer znamo da je to ime naše Majke koja nas ljubi neizrecivom ljubavlju. Da bismo se uvjerili u tu istinu, dovoljan je jedan pogled u prošlost, izbrojiti tolike milosti koje smo u našim potrebama primili od njezine neiscrpne ljubaznosti. Naša je, dakle, obveza da je ljubimo i ophodimo se prema njoj s nježnošću i istinom, što jedna tako dostojna majka zaslužuje. Ovoga prvoga dana kada smo nakanili častiti njezino sveto ime, obećajmo kao pred njezinim oltarom da ćemo je ljubiti kao dobra djeca sve dane svoga života. Da ćemo u svojim mislima kao blago neprocjenjive vrijednosti nositi spomen na njezine milosti i da će naše usne djetinjom ljubavlju zazivati njezino ime u teškoćama, opasnostima, tugama i kušnjama. 

(Nekoliko trenutaka se razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za trijumf katoličke vjere, za napredak naše zajednice i domovine.)

MOLITVA ZA PRVU SUBOTU

Prije nego što napustimo Tvoj hram, o Marijo, želim moliti da mi udijeliš milost da Ti mogu biti pobožan sve dane svoga života. 

Istina je da naslov od Milosrđa i sve što se odnosi na pobožnost prema Tebi, sadrži za mene neizrecivu draž i sreću kad govorim sa svojom nebeskom Majkom, no Ti znaš dobro Gospođo moja nestalnost ljudskoga srca. Posred svjetovnih rastresenosti može me napasti mlakost, oslabiti mi vjera i čak mogu zaboraviti zazivati Tvoje ime. Stoga, ne uzdajući se u vlastite sile, sve svoje ufanje stavljam u Tvoju zaštitu. Daj mi stalnost da ustrajem u tvojoj ljubavi i ničega se neću bojati, jer ću si tako osigurati svoje vječno spasenje.

Sada primi, o Majko moja, prinos svega moga bića koje sada posvećujem Tvojoj svetoj službi: moju dušu da je očistiš od svjetovnih osjećaja, moj razum da misli samo u Tebi i o Tvojim velikim povlasticama, moje pamćenje da se u svakoj prilici spominje tako slatke Majke i moju volju da se žarkim osjećajima posvetim nasljedovanju Tvojih savršenosti.

O Marijo, da mi udijeliš da mogu nasljedovati tvoje krjeposti da budem kao dobra djeca koja nalikuju na svoju majku! Udijeli mi barem milost da Te mogu ljubiti dok god živim i umrijeti izgovarajući Tvoje sveto ime. Amen.

ZAKLJUČNA MOLITVA ZA SVE DANE

Sva Te zemaljska stvorenja ljube, o Marijo, i na sva se proteže Tvoja milost i milosrđe. Priteci našoj Svetoj Crkvi u pomoć u njezinim sadašnjim potrebama, pomozi svećenicima i našim poglavarima, neka ih svi vjernici poštuju i slušaju Te neka se krivovjerci i raskolnici vrate pravoj vjeri. 

Prosvijetli siromašne nevjernike, izbavi robove od zala, utješi ožalošćene i pomozi umirućima. Ugasi vatru ratova i očuvaj mir među kršćanima. Budući da si naša majka, sve naš čuvaj i štiti, posebno blažene duše u čistilištu za koje prinosimo sve zasluge ove sedmodnevnice, proseći Tvoje milosrđe za sve njih, a osobito one koje su nam najbliže, da se jednoga dana mognu radovati u slavi vječne sreće. Amen.

Zdravo Kraljice...
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

DRUGA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, onda sedam Zdravomarija na spomen sedam glavnih krjeposti Marijinih.

I. Prva je krjepost Marijina žarka vjera kojom je povjerovala riječima anđelova navještenja koji joj je obećao da će istodobno biti Majka i Djevica, i tako nas poučila da vjerujemo božanskim otajstvima iako su neshvatljiva ljudskom razumu. Zdravo Marijo...

II. Druga krjepost je čvrsto ufanje kojim je iščekivala savjet s neba u tugama i zaštitu Božju u potrebama, da bi nas poučila da ne sumnjamo u Božju pomoć kad se nalazimo u velikim nevoljama. Zdravo Marijo...

III. Treća je krjepost milosrdna ljubav Božja koja se u Mariji čitavoga života nikada nije ohladila. Nasljedujmo je uzdižući svakoga dana naša srca Bogu s činom božanske ljubavi. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je krjepost razboritost kojom je uvijek znala svoja djela urediti na veću slavu Božju i dobro svoje duše, nikada se ne izloživši opasnosti grijeha. Zdravo Marijo...

V. Peta krjepost je pravednost kojom je točno izvršavala dužnosti prema Bogu i bližnjemu. Zdravo Marijo...

VI. Šesta krjepost je jakost kojom je pobjeđivala teškoće koje su se suprotstavljale ispunjavanju volje Božje. Zdravo Marijo...

VII. Sedma je krjepost umjerenost kojom je ravnala htijenjima osjetila.  Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Mercedarski škapular

Evo lijepoga dokaza ljubavi Marijine da shvatimo njezinu majčinsku skrb i zanimanje koje je uvijek imala za naše dobro. Povijesni mercedarski škapular nisu izmislili ljudi, nego ga je sama Presveta Djevica donijela s neba kada je odjevena u nj sišla u Barcelonu, da naredi sv. Petru Nolascu utemeljenje Reda mercedaraca. Sveto i plemenito je, dakle, podrijetlo škapulara. Zato su ga vrhovni svećenici, videći u njemu pravu vrijednost, obogatili velikim blagom oprostâ. 

U njemu su označene sve naklonosti i milosti koje je Marija dijelila svojoj djeci i pobožnicima od onoga nezaboravnoga dana i koje nastavlja dijeliti do kraja vremena. Koliko je obraćenja omogućio, koliko je žalosti umirio, koliko nesreća je izbjegnuto uz pomoć škapulara Gospe od Milosrđa! Njegova bijela boja označuje čistoću savjesti i svetost života koje uvijek trebaju imati oni koji ga nose na svojim prsima, ako hoće dostojno častiti Mariju i zavrijediti njezinu zaštitu. 

Promisli, dakle, dušo kršćanska, o vrijednosti ove dobrotvornosti koju je Marija od Milosrđa učinila svijetu, i ne oklijevaj primiti njezin sveti škapular da te ubroji među svoju odabranu djecu. Razmisli kakvo će biti tvoje zadovoljstvo sačuvaš li do konca života ovaj sveti znak; s njime ćeš osigurati zaštitu i pomoć Marijinu za čas svoje smrti. Ljubi, dakle, i s ljubavlju časti ovaj znak ljubavi Marije od Milosrđa. Uvijek ga nosi sa sobom i ne zaboravi da on govori tvome srcu; uistinu ga ljubi, no još većim oduševljenjem i gorljivošću ljubi Mariju koja ti ga je dala. Ona zaslužuje svu našu ljubav, našu zahvalnost i naše poklone zbog toga neprocjenjivoga dara. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA DRUGU SUBOTU

Kad promatram, o Majko moja, Tvoj lik i gledam bijeli škapular koji mi pokazuješ sa svoga uzvišenog prijestolja, čini mi se da čujem unutarnji glas koji mi kaže: dođi k meni, približi se da primiš ovu odjeću moje ljubavi i čuvaj je kao uspomenu na svoju Majku. Poslušao sam taj tajanstveni glas koji me zove i ovdje sam, Gospo moja, u posjedu Tvoga svetog znaka koji neću nikada ostaviti jer me podsjeća na nebo i potiče me da radim na vlastitoj posveti. 


No, bit će to malo ako mi Ti ne dođeš u pomoć. Nalazim se usred svijeta, okružen opasnostima, zabludama i prilikama da uvrijedim Boga. Ako me Ti ne podržiš svojim nadahnućima, mogu pasti i prepustiti se stramputicama mojih strasti. Ime tvoga Sina od mene zahtijeva savršeniji život, život pravoga kršćanina i komu mogu poći nego k Tebi da mi pomogneš u popravku moga ponašanja? Znak Tvoga svetog škapulara podsjeća me na milosti koje si učinila svojim slugama; daj i meni milost da me očuvaš od grijeha da mogu nositi škapular čiste duše i budem dostojan Tvojih nagrada. Obećavam Ti da ću uvijek nositi sa sobom ovaj sveti znak i cijeniti ga kao neprocjenjivi dar jer mi on govori o Tebi, podsjeća me na Tvoje milosrđe i osigurava mi Tvoju vrijednu zaštitu tijekom života i na čas smrti. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

TREĆA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda se moli sedam Zdravomarija na čast sedam radosti Marijinih na zemlji.

I. Prva je radost Marijina na zemlji bila Utjelovljenje Sina Božjega u njezinu prečistom krilu po Duhu Svetomu. Zdravo Marijo...

II. Druga Marijina radost na zemlji bila je rođenje njezina božanskoga Sina i klanjanje pastira. Zdravo Marijo...

III. Treća radost Marijina na zemlji bila je kad su se mudraci s istoka poklonili njezinu presvetom
Sinu kao pravom Bogu, Kralju i Spasitelju svijeta. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je Marijina radost na zemlji bila kad je nakon gubitka ponovo pronašla svoga ljubljenoga Sina u Hramu među učiteljima Zakona. Zdravo Marijo...

V. Peta radost Marijina na zemlji bila je kad je vidjela Isus uskrsla, u sjaju i okrunjena slavom. Zdravo Marijo...

VI. Šesta Marijina radost na zemlji bila je kad je vidjela svoga božanskoga Sina kako slavno uzlazi na nebo da sjedne zdesna svoga Vječnoga Oca. Zdravo Marijo...

VII. Sedma radost Marijina na zemlji bila je kad je vidjela da Duh Sveti silazi na nad nju i nad apostole na dan Pedesetnice da im izruči svoje darove. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Marija Otkupiteljica robova

Nebrojeno mnoštvo koje je pobjedonosno putovalo afričkim obalama napalo je jednoga dana kao bič Božji hispansku naciju. Bila je to velika narodna nevolja jer je veći dio zemlje pao pod vlast barbara, nepomirljivih neprijatelja kršćanskoga imena. Duga je i teška bila kušnja i nebrojeni jadi i boli poraženih koje su Mauri vrgli u ropstvo i vodili ih okovane lancima da ih zatvore u afričkim tamnicama. No, katolička se Španjolska odlikovala ljubavlju, čašćenjem i pobožnošću prema Mariji i zato je ona odlučila donijeti lijek zlima koja su pogađala njezinu djecu. Sišla je stoga s neba okružena slavom i ukazala se u gradu Barceloni trima slavnim muževima: Petru Nolascu, Rajmundu Penjafortskom i kralju Jakovu I. Aragonskom da bi im naredila utemeljenje Reda od Milosrđa za otkup kršćanskih robova. 

Marija je, dakle, glavna utemeljiteljica ovoga važnoga djela po kojem joj od onoga važnoga dana s pravom pripada naslov Otkupiteljice robova kako je sada častimo. Kao Majka Otkupiteljeva, Marija je učinkovito sudjelovala otkupljenju roda ljudskoga i ona je također glavni uzrok ovoga drugoga otkupljenja koje po njezinoj naredbi provode njezini sinovi od Milosrđa.   

U otkupljenju po križu naše su duše oslobođene od robovanja đavlu, a u otkupu robova Marija prije svega traži spasenje duša jer je to glavni cilj koji imaju mercedarci otkupljivači. Međutim, dokle god rod ljudski živi na zemlji, Marija će imati široko polje da obavlja svoje otajstveno otkupljivanje. Mi njezini sinovi koji se borimo protiv loših nagnuća naše pale naravi, slabi u našim nakanama i oskudni u solidnim krjepostima, lako se možemo prepustiti životu raskalašenom, grješnom i bez straha Božjega te dugo vremena ostati robovi grijeha. U tom slučaju moramo poći puni vjere Mariji od Milosrđa, Otkupiteljici robova. Ona će nas svojim svetim nadahnućima i moćnim zagovorom na vrijeme pomoći da ne padnemo ili će nam pomoći da se dignemo kako bismo izašli iz bijednoga ropstva. 

Ljubimo, dakle, našu milu Otkupljivačicu jer nas je ona toliko ljubila i ljubi. Zazivajmo je s čvrstim ufanjem kadgod se vidimo u opasnostima da izgubimo milost Gospodnju i ne sumnjajmo u to hoće li će ona čuti naše prošnje.

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA TREĆU SUBOTU

O Majko od Milosrđa koja si s neba sišla za razbiješ ropske okove, daj pogledaj u moju dušu i dođi da me odriješiš od spona koje me drže vezanim na sužanjstvo mojih strasti, neurednih nagnuća, vjerske ravnodušnosti. Oholost i ljubav prema samom sebi u meni su pustili duboko korijenje. Raspuštenost i svjetovni duh napali su cijelo moje biće, ne ljubim više Boga kao nekada, vjera mi je oslabila i više ne osjećam zadovoljstvo baveći se nebeskim stvarima; još samo nedostaje da padnem u ponor grijeha, da dođem u nesreću da izgubim Boga i da postanem rob đavla. 

Ali, kad pomislim da si Ti moja zaštitnica i moja Majka, budi se u meni ufanje i ne sumnjam da ću izaći iz ovoga bijednoga stanja. Provali, dakle, Otkupljivačice nebeska u tamnicu moje duše i razbij okove koji me drže vezanima za ropstvo mojih osjetila. Sjeti se da si suosjećala sa suzama i bolima robova pa da i mene oslobodiš od ropstva grijeha. Operi sve ljage moje duše, očisti mi srce i osjećaje tako da mognem voditi savršeniji život. I te slomljene verige koje držiš u svojim rukama kao simbol mnogih duša koje si spasila i otkupila, svjedočit će da si i mene oslobodila od vlasti mojih neprijatelja i štitila me sve dok me nisi dovela u nebo, gdje ću Te hvaliti i blagoslivljati zauvijek. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

ČETVRTA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam krjeposti Marijinih na zemlji.

I. Prva je krjepost Marijina čistoća po kojoj je nadmašivala same anđele i po njoj nas uči da izbjegavamo grješne prigode i opasnosti da izgubimo čistoću. Zdravo Marijo...

II. Druga krjepost Marijina je poniznost kojom je služila sv. Josipu i sv. Elizabeti, svojoj rođakinji, nakon što je došla do vrhunskog dostojanstva Majke Božje, čime nas uči da ljubimo ponizne dužnosti i služimo nižima od nas. Zdravo Marijo...

III. Treća Marijina krjepost ustrajnost je u naporima koje je ostvarivala po dužnostima koje traži ovaj život u podizanju svoga božanskoga Sina u njegovim ljudskim potrebama, čime nas uči da ne očajavamo u odgajanju i skrbi djece u naravnim i nadnaravnim stvarima. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je krjepost Marijina siromaštvo po kojem se iako je bila kraljica neba i zemlje, zadovoljavala siromašnom odjećom i skromnim prebivalištem. Zdravo Marijo...

V. Peta je Marijina krjepost strpljivost kojom je u tišini i predanju podnosila svoje poslove, učeći nas tako da podnosimo zbog svojih grijeha ono što je ona sveta podnosila. Zdravo Marijo...

VI. Šesta je krjepost Marijina umjerenost kojom je pažljivo pazila na svoje osjećaje, reseći svoja djela pristojnošću i skromnošću. Zdravo Marijo...

VII. Sedma Marijina krjepost je nutarnja sabranost kojom je uvijek održavala vezu s Bogom, učeći nas da ne rastresamo previše duh. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Svetci Reda od Milosrđa

Kršćanski svetci koje Crkva Katolička časti na svojim oltarima skromni su heroji krjeposti koji su se posvetili u tišini, ne da bi osvojili isprazni pljesak svijeta, nego da bi postigli krunu slave koju je Bog obećao i koja ih je učinila uvijeke sretnima. Oni su podno križa naučili mrtviti svoje tijelo, gospodariti svojim strastima i uskratiti svojim sjetilima sve što ih udaljuje od Boga, njihova jedinoga ideala, postigavši tako duhovno savršenstvo. Sasvim je jasno da jedan takav život tolike čistoće i odricanja zaslužuje sve naše poštovanje, i koliko su njihovi primjeri dostojni da ih proučavamo i nasljedujemo, jer svetci su uzori za kršćanina. 

Promisli ovoga dana na lijepi primjer ljubavi i pobožnosti prema Mariji koje su nam ostavili neki svetci, sinovi naše Presvete Majke od Milosrđa. Takva je bila ljubav i čašćenje koje je sveti Petar Nolasco davao Mariji da ga je ona kako bi ga nagradila, već ovdje na zemlji, više puta došla okružena anđelima da ga utješi u njegovim nevoljama, da blagoslovi njegove pothvate i da ga konačno prati na času njegove smrti. 

Zauzvrat za istu ljubav koju joj je iskazivao sveti Petar Armengol, Marija ga je tri dana održala na životu kad su ga afrički muslimani bili objesili na vješala iz mržnje prema Kristovoj vjeri. 

Sveti Rajmund Nerođeni, veliki ljubitelj Marijin, svakog je dana molio pred oltarom koji bi uresio predivnim cvijećem, a kasnije kad je postao redovnikom sav je svoj užitak nalazio u propovijedanju njezinih veličina i predajući bližnjima svoj žar pobožnosti prema njoj. 

I sveti Petar Pascual, slavni biskup i mučenik, zaljubljen u nebesku ljepotu Marijine duše, u svojim je spisima poučavao i branio, prije i jednoga naučitelja, nauk o njezinu Bezgrješnom Začeću. 

Učimo se i mi od ovih plemenitih sinova Marije od Milosrđa da je s nježnošću ljubimo i častimo svakom prilikom našu Majku i Gospu. Ne zaboravimo ove svete primjere, brižno gajimo ovu slatku ljubav u našim srcima, širimo je sa žarom na sve strane i budimo sigurni da će Marija velikodušno nagraditi naša skromna nastojanja.

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA ČETVRTU SUBOTU

Priznajem, o Majko moja od Milosrđa, da je ljubav Božja učinila sve one svete koji sada okružuju Tvoje prijestolje slave u nebu. I ja jednoga dana želim stići u njihovo društvo da Te hvalim, nakon što nasljedujem njihove primjere ovdje na zemlji, ljubeći vjerno Boga i obavljajući pobožnost prema Tebi, kako su činili tvoji preomiljeni sinovi koje si izbavljala iz vremenitih opasnosti da ih pridružiš svojoj svetoj obitelji i počastiš svojim bijelim škapularom. 

No, gledajući mlakost i rastresenost u kojima se nalazi moj duh, dolazim tražiti od tebe milost prave ljubavi prema Bogu da spasim moju dušu, jer do sada umjesto da ga ljubim iznad svih stvari, dugo sam živio u ravnodušnosti i zaboravljajući svoj krajnji cilj. Tražio sam sreću u bogatstvu , u užitcima i svjetovnim zabavama, i rijetko sam se sjetio beskonačne ljepote koja zavrjeđuje svu moju ljubav. 

Ali, od sada nadalje želim popraviti svoj život i nadoknaditi vrijeme koje sam izgubio ljubeći neuredno zemaljska dobra; zato dolazim k Tebi da mi udijeliš tu milost budući da si moja odvjetnica i zaštitnica. Po Tvom se zagovoru nadam zadobiti ljubav Božju, Boga koji me oduvijek ljubio i prije nego što sam ga ja mogao ljubiti; Boga koji me stvorio za sebe, koji mi je dao anđele da me čuvaju i koji mi je obećao nebo u zamjenu za moju ljubav. Prikloni, dakle, Gospo, svoje uši na moju molitvu i obećaj da ćeš moliti za mene da postignem ovu milost koju toliko želim. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

PETA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam stupnjeva ljubavi kojima je Marija ljubila Boga. *Prema sv. Bernardinu Sijenskom. 

I. Prvi stupanj je ljubav odijeljenosti po kojoj je Marija izbjegavala i udaljavala se od svega onoga što je bilo protiv prečiste ljubavi prema njezinu Ljubljenomu. Zdravo Marijo...

II. Drugi je stupanj ljubav preobraženja koja je usavršila i nesavladivo ujedinila Marijinu dušu s Bogom u začeću njezina božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

III. Treći je stupanj ljubav priopćavanja kojom je Marija bližnjima prenosila i priopćavala oganj ljubavi Božje koji je gorio u njezinu Srcu. Zdravo Marijo...

IV. Četvrti stupanj je ljubav savršene radosti i veselja kojom je Marija slavila Boga i pjevala mu u svom Srcu, pjesmama ljubavi i zahvalnosti za primljena dobročinstva. Zdravo Marijo...

V. Peti je stupanj ljubav okusa i mirisa duhovnoga kojim je otkrivala i kušala različita svojstva božanske ljubavi. Zdravo Marijo...

VI. Šesti je stupanj ljubav sućuti kojom se, kao Majka puna ljubavi, žalosti zbog naših nebrojenih grijeha i mana. Zdravo Marijo...

VII. Sedmi je stupanj ljubav ispunjenja ili savršenosti kojom nas poziva da budemo savršeni, opslužujemo vjerno zapovijedi i savjete Gospodnje. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Mučenici Reda od Milosrđa

Mučeništvo pretrpljeno u obrani vjere Kristove najplemenitija je žrtva koju čovjek može prinijeti Bogu da dokaže svoju ljubav i apsolutnu ovisnost. Mučenici prvih stoljeća kršćanstva imali su živu vjeru u vjerske istine, čvrsto ufanje u vječnu nagradu i gorljivu ljubav koje su ispovijedali prema božanskom Učitelju; zato su s radošću predavali svoja tijela na muke. 

Takva ista ljubav prema Kristu, povećana i usavršena vježbama redovničkoga života, bila je ta koja je pokretala sinove Reda od Milosrđa da svoj život predaju mukama koje su im nanosili muslimanski Mauri iz mržnje prema kršćanskoj vjeri kad su išli otkupljivati robove. Više je od tisuću tih junaka milosrđa* koji su, nasljedujući primjer Otkupiteljev, svoju krv prolijevali u zemlji nevjernika da bi oslobodili bližnjega od ropstva i opasnosti od gubitka vjere. Ljubav prema Bogu pokretala je njihove čine.

Ali, zajedno s tom ljubavlju ti su nesebični dobročinitelji čovječanstva u svojim grudima nosili drugu ljubav koja je zaslađivala njihovo mučeništvo: gorljivu ljubav koju su ispovijedali prema svojoj nebeskoj Majci, Mariji od Milosrđa. Ta ih je ljubav tješila u tamnicama, davala im hrabrost da ispovijedaju vjeru i da neustrašivo podnesu i smrt. Svi su umirali izgovarajući slatko ime svoje Majke. Promotri sada kako i tebe ljubav prema Mariji može učiniti kadrim da ostvariš velika djela u Redu za život vječni. Možeš lako spasiti svoju dušu ako uspiješ ukorijeniti ovu ljubav u svom srcu, jer će ti služiti kao štit u napastima i pomoći ti da očuvaš nedirnutom milost Božju. Ona će ti nadahnjivati želje za najvišim savršenstvom s ciljem da živiš životom pravog kršćanina opslužujući točno zakon Božji i tako mogneš jednoga dana prikazati Stvoritelju prinos cijeloga svoga bića, kao dostojnu žrtvu Njegovoj beskrajnoj svetosti.

*P. Vidondo, Espejo católico de la caridad, Pamplona, 1658. str. 199. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA PETU SUBOTU u kojoj se moli za kajanje

Ovdje je, o Majko od Milosrđa, najnezahvalnije od Tvoje djece koje Ti dolazi ištući milosti. Osim opstojanja, Bog mi je udijelio sve dare potrebne da postignem spasenje, ali umjesto da budem zahvalan za njegove darove, nisam mislio na drugo nego samo da zadovoljim svoja osjetila kršeći njegov Zakon. Sin sam, dakle, rasipni koji je nakon što je dobio bogatu baštinu nebeskih milosti, izgubio ih u zamkama života, odijelivši se od svoga dobroga Oca. 

Ali, poznavajući već moju bezumnost, dolazim k Tebi, Gospođo moja, koja si utočište grješnika, da mi isprosiš savršeno kajanje za moje dosadašnje grijehe. Velika je milost koju prosim, ali u skladu s Tvojom blagošću i milosrđem. Ti koja si svojim sinovima otkupljivačima robova davala milost i postojanost da ispovijedaju vjeru u nazočnosti nevjernika, Ti koja si im pomagala da osvoje palmu mučeništva, isprosi mi neprocjenjivi dar pokajanja koji će me učiniti ugodnim u očima Božjim i anđeoskim. Taj će mi dar nadahnuti pokornička djela, učiniti me živim hramom Duha Svetoga i dati mi ljubav prema Bogu, kao neprocjenjivi zalog oproštenja. Po zaslugama svoga božanskoga Sina, udijeli mi ovu milost da se u meni ne izgubi plod otkupljenja, da znam biti zahvalan za sve što dugujem svom Spasitelju i da ga zauvijek ljubim. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

ŠESTA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na čast duše i tijela Presvete Djevice.

I. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje prečiste ruke kojima si pomagala i služila svoga božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

II. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam tvoje oči kojima si toliko puta gledala Pomazanika kojega su žudili vidjeti kraljevi i proroci. Zdravo Marijo...

III. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam tvoje čedne uši koje su slušale riječi života božanskoga Učitelja. Zdravo Marijo...

IV. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje Srce koje je tako nježno ljubilo Stvoritelja. Zdravo Marijo...

V. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje pamćenje u kojem si čuvala božanske pouke Isusove. Zdravo Marijo...

VI. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje razumijevanje kojim si shvaćala znanost spasenja. Zdravo Marijo...

VII. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoju volju kojom si izvršavala planove Gospodinove. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Časne sluge Božje Reda od Milosrđa

Usmjeri svoju pozornost na brojnu falangu redovnika koji su od osnutka pripadali Redu od Milosrđa, shvatit ćeš koliko je velika privlačnost i ljubav koje ime Marije od Milosrđa može nadahnuti u dobrim dušama. Dijelom su to mladi, mnogi od njih bogati i plemenita roda, kojima je svijet nudio časti, udobnosti i užitke, no jednoga su dana u svom srcu čuli Marijin glas, ostavili sve i s radošću otrčali u samostan u potrazi za boljim životom. Drugim su dijelom to isto tako krjeposni, pred kojima je bila svijetla budućnost, koji su se u cvijetu svoje mladosti, odrekli velikodušno svojih nada i posvetili se ljubavi i službi Marije od Milosrđa. Mnogi od njih, i to ne malobrojni, slijedeći nauk i primjer Isukrstov živjeli su u samostanu anđeoskim životom i posvetili se pod zaštitom i blagoslovom Marijinim. Povijest i kronike mercedarskoga reda s čašćenjem čuvaju velike kataloge s njihovim slavnim imenima, a kršćanski im je puk, svjedok njihovih junačkih krjeposti i čudesa, dao naslov svetih i časnih koje s pravom zaslužuju.

Ne zaboravi, dakle, da uz Marijinu naklonost i ti možeš obogatiti svoju dušu zaslugama koje će ti koristiti kad se od tebe bude tražio račun. Istina je da kršćanska savršenost ovisi velikim dijelom od napora vlastite volje, međutim ako istinski radiš da je postigneš, milost Božja i pomoć Marije od Milosrđa priteći će ti u pomoć da stekneš čistoću savjesti. Pođi, dakle, od danas pod zaštitu naše Majke i zazivaj je u svim duhovnim potebama. Ispunjavaj vjerno dužnosti i obveze koje joj duguješ i tako ćeš steći krjepost i savršenost svetih. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA ŠESTU SUBOTU

Kad god, o Majko moja, razmišljam o problemu svoga spasenja, preplavljuje me pravedan strah zbog neizvjesnosti moje buduće sreće. Ali, kada se sjetim da si Ti Izbaviteljica grješnika i izvor svih milosti, osjećam se utješenim i ohrabrenim da Te zamolim da mi pomogneš u postizanju moga vječnog spasenja. Istina je da sam više puta zavrijedio pakao jer sam zlorabio milosrđe Božje, uvrijedivši ga svaki put kad bi mi oprostio. Ali, Ti koja si došla na svijet da spasiš one koji su u opasnosti da se izgube, pronađi mi siguran put da stignem u nebo. Tebe koja si od đavolskih zamka izbavila tolike duše, stavljajući ih u sjenu svoje zaštite da tvore odabrani dio Tvoje mercedarske obitelji; Tebe koja si kao brižna Majka ogrnula svoju djecu i štitila ih sve dok nisu ušla u nebo, uresivši ih aureolom svetosti, molim, zaštiti i mene i pomozi da prihvatim tako učinkovito sredstvo za spasenje svoje duše. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

SEDMI DAN 

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam radosti Marijinih u nebu.

I. Prva je radost Marijina njezino slavno uznesenje dušom i tijelom u nebo. Zdravo Marijo...

II. Druga je radost Marijina u nebu to što je okrunjena za kraljicu svega stvorenoga. Zdravo Marijo...

III. Treća je radost Marijina u nebu to što je postavljena zdesna svoga božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta radost Marijina u nebu je ta što je zbog svoje neusporedive čistoće uzvišena nad sve anđele i svete. Zdravo Marijo...

V. Peta je radost Marijina ta što je svi pravednici u nebu ljube, slušaju i slave kao svoju kraljicu. Zdravo Marijo...

VI. Šesta je radost Marijina u nebu ta što se sva Crkva vojujuća utječe njoj kao svojoj Majci i Odvjetnici. Zdravo Marijo...

VII. Sedam radost Marijina u nebu ta je što joj njezin božanski Sin daje sve milosti koje ga ona moli za naše dobro. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Milosrđa Marijina

Kada promatramo kako je Marija koja je imala istu našu ljudsku narav, živjela također ovdje na zemlji sudjelujući u našim tugama i bolima, i poznavajući naše nevolje; kad se razmišlja kako nakon toliko stoljeća u nebu još rabi svoju milost i dobrotu u korist grješnika, dobro se shvaća da se nikada neće iscrpiti njezino milosrđe dok postoje duše potrebne njezinih milosti. Tko može izračunati nebrojene milosti koje je ona izlijevala kao kišu s neba na duše koje su je nježno zazivale? Duga je lijepa povijest koju o tim milostima zahvalno čuva kršćanski puk. Mi, njezina pobožna djeca, moramo biti zahvalni za jednu od mnogih milosti koja nam vrlo jasno govori o ljubavi naše Majke, a ta je što nam je objavila slatko ime Marije od Milosrđa, koje je ona sama došla obznaniti na zemlji. Puna je zemlja sjećanja na tu jedinstvenu milost Marijinu. I tko od nas ne čuva sa zahvalnošću u pamćenju neku milost koju je primio od Kraljice milosrđa?

Zadnjega od ovih sedam dana koji su posvećeni čašćenju naše Majke, razmislimo malo o velikom milosrđu koje je ona dala svijetu općenito, a posebno tebi tijekom života. Ta su milosrđa dvojaka: jedna su duhovna koja je odnose na sveta nadahnuća i svete želje, da popraviš svoj život i čvrstoću u odluci, u tomu je ona imala udjela, a da to nisi ni zamijetio. Druga su vremenita i odnose se na opasnosti, tjeskobe i patnje od kojih te mnogo puta oslobodila. 

Odaj joj za sve to gorljivu zahvalnost i oprosti se na koncu ove sedmodnevnice od Majke od Milosrđa svečano joj obećavši da nikada nećeš zaboraviti njezinu ljubav, i da ćeš je častiti čistijim životom i uvijek nositi njezino sveto ime u svom srcu da je zazivaš u svim svojim potrebama. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA SEDMU I ZADNJU SUBOTU

Zahvaljujem Ti Presveta Majko od Milosrđa za milosti koje si uvijek davala Katoličkoj Crkvi i za one koje si toliko puta i meni dala. Ovoga zadnjega dana koji sam posvetio čašćenju Tvoga imena i spomenu Tvoje slave, molim Te da mi udijeliš milost ustrajnosti do kraja vršeći krjeposti i ljubeći pobožnost prema Tebi. Dobro znaš, Gospođo moja, da krjepost nije sigurna u ovom svijetu i da u krhkim posudama nosimo blago božanske milosti. Tko će me izbaviti od grješnih lutanja ako mi Ti ne daš ruku da s lakoćom stignem do kraja svoga puta? 

Zbog mojih grijeha imam razloga strahovati u posljednjem času; toliko sam puta uvrijedio dobroga Boga da drhtim pred zadnjom presudom pravednoga Suca. Zato u tom strašnom času želim osigurati Tvoju majčinsku zaštitu. Zaštiti me, dakle, Majko moja od sada i daj mi ustrajnost u ljubavi i u službi Božjoj dokle god živim da imam sretan svršetak. Daj mi također ustrajnost u ljubavi prema Tebi da ostatak svojih dana posvetim Tvome čašćenju, razmatrajući Tvoja savršenstva i nasljedujući Tvoje krjeposti da se tako pripravim na na smrt pravednika. Amen. 

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve. Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

Izvor: pjvmercedcastilla
Slike: Facebook/Twitter OdeM, E. Ricci