subota, listopada 13, 2018

O pravoj budućnosti Crkve

Razmišljanje o. R. G. Cipolle o budućnosti Crkve objavljeno danas na blogu Rorate caeli.


Ove sam večeri vidio budućnost, pravu budućnost Crkve. Ne onu koju zamišlja mnoštvo u Rimu koje krivo shvaća budućnost zbog bezumne birokracije koja misli da ima duha zatočena 1960-ih pod imenom 'duh II. vatikanskog'. Kad je sadašnji Prvosvećenik bio izabran, napisao sam esej 'Povratak u budućnost' koji je predvidio da će Crkva morati ponovo proživjeti šezdesete, ali ovaj put na osvetnički način. Svi oni prelati i njihovi sljedbenici koji su im pomagali i koji su bili potisnuti tijekom pontifikata Ivana Pavla II., sastat će se i tugaljivo govoriti o (za njih) mračnim vremenima pod Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. Govorili su o 'nedovršenom poslu' Koncila, poslu koji ima malo veze s koncilskim dokumentima, ali zato puno više s njihovom slikom nove Crkve koja će biti osuvremenjena tako da bude podešena potrebama i željama 'modernoga čovjeka'.

Jadničci. Nisu shvatili da je 'moderni čovjek' umro šezdesetih i da se pojavio 'postmoderni čovjek' i da se sporo vuče prema Betlehemu. Kad živite u zatvorenom spremniku kakav je Vatikan i njegova birokracija, male su šanse da ćete biti u tijeku s onim što se zaista događa u svijetu te u misli i srcima ljudi. Međutim, šezdesete su se vratile zajedno s osvetom. Jedini program iz šezdesetih koji se nastavio tijekom njihova egzila bio je program ćudorednoga kvarenja klera. Taj je nastavio rasti i cvasti. Destrukcija liturgijskoga života Crkve bila je privremeno zaustavljena i činilo se da bi mogla postojati mogućnost stavljanja u pitanje temelja poslijekoncilske liturgijske reforme i barem mišljenja da se zapravo dogodio diskontinuitet u liturgijskom životu Crkve koji je rezultirao pražnjenjem naših crkava. 

No, birokrat vjerojatno ne može zamisliti diskontinuitet u životu Crkve, on mora vjerovati da je sve što god se dogodi po definiciji djelo Duha Svetoga, pa je tako sve što mora učiniti to da ponovo premisli i promijeni smjer prema onomu što čuje i za što su mu kazali da je zadnje očitovanje Duha, bilo to na sinodi, u govoru, u okružnici, na tiskovnoj konferenciji ili ono što se šapuće hodnicima ili na lođi.

Birokrati na svim razinama klera oni su koji su kroz pedeset godina aparat sačuvali živim, tako da kad papa odstupi, oni samo moraju promijeniti smjer u kojem gledaju kad se ujutro probude: od istoka na zapad. Ne treba se čuditi kako dvostruki udar, odstup pape i izbor šezdesetaškog biskupa za papu, nije rezultirao konfuzijom i kaosom. Kad su oni koji su ranije bili na vlasti nakon pedeset godina podzemlja opet došli na svoje, natrag u budućnost, potpora birokracije na svim razinama Crkve bila je spremna i kadra pomoći im u njihovu projektu prepravljanja Crkve na njihovu sliku iz '60-ih godina. Dio adheziva koji to sve drži na okupu i omogućuje bio je gnusni uspjeh moralne pokvarenosti klera na svim razinama, korupcije koja je omogućila birokraciji kontrolu zastrašivanjem temeljenim na inkriminirajućim saznanjima kontrolira i neometan napredak svoje agende, uz izuzetak nekolicine kardinala i biskupa koji su se tomu protivili. 

Upravo dok se u Rimu odvija Sinoda o mladeži, u nekoj kvazi tajnosti, vidio sam ove večeri budućnost. Bio sam pozvan da asistiram u koru tijekom tradicionalne svečane mise u župnoj crkvi moje biskupije. Župnik celebrant, đakon i podđakon mladi su svećenici biskupije. Misa je služena bez nepotrebnih pretjeranosti, bez znaka esteticizma. Blagdan Materinstva Blažene Djevice Marije koji je ustanovio Pio XI. kao obljetnicu Efeškog koncila na kojem je Marija proglašena Bogorodicom, Theotokos, potvrđujući puno božanstvo Kristove osobe. Glazba je bila gregorijansko pjevanje, IX. misa. Ministranti su bili redom mladići, neki u tomu novi, a neki prilično uvježbani u ministriranju. Bilo je to bogoslužje u najčišćem obliku, u svom predajnom obliku, obliku čija skromnost i odmjerenost pozivaju na molitvu i stoga na klanjanje. Posvećeni su se službenici posvetili svojim službama na misi na prirodno nenametljiv način. Znali su pripadajući ton za različite pjesme i dobro su ih otpjevali. Nagovor je bio inteligentan i istinski katolički. Ta su trojica bogoslužje omogućila time što su se povukla i dala da obred govori za sebe.

Mnogi su mladi svećenici iz moje biskupije naučili tradicionalnu rimsku misu iliti izvanredni oblik. Vole tu misu na trezven način bez ikakva nagovještaja šepurenja ili nadutosti visoke crkve. Vole Krista i Njegovu Crkvu. Vjerni su nauku Učiteljstva. Svećenici su koji se snalaze u svakoj situaciji i koji se rado druže sa svećenicima i vjernicima svojih župa. Birokrati koji vode Crkvu ne znaju da takvi svećenici postoje. I to je dobro. Dok birokrati jurcaju oko sinoda i konferencija potpaljujući opasne požare bez vode moralne čistoće i stoga svaki put padaju; ovi mladi svećenici, ne samo u mojoj dijecezi, nego u većini dijeceza širom katoličkog svijeta upravo ponovo uče kako obavljati bogoslužje, otkrivaju njegovu ljepotu i tomu uče svoje stado. Oni i tradicionalna misa koju ljube budućnost su Crkve.

Izvor i slika: RORATE CÆLI

ponedjeljak, rujna 17, 2018

SVB MERCEDIS NOMINE

Red Gospe od Milosrđa za otkup robova ove godine slavi 800 godina od silaska BDM u Barcelonu kad je u noći s 1. na 2. kolovoza 1218. od sv. Petra Nolasca zatražila da se osnuje red za otkup kršćanskih robova, što se i dogodilo 10. kolovoza iste godine. Nakon trinitaraca, to je drugi red s tom zadaćom. 


Litanije na čast Gospi od Milosrđa nalaze se ovdje, a osim njih donosim još jednu pobožnost. U tom se redu, naime, uoči njihova velikog blagdana, koji se slavi 24. rujna (za sedam dana), moli tzv. septenarij:

Pobožnost sedam subota na čast Našoj Presvetoj Majci od Milosrđa
(fra Josip M. Roma, OdeM, Rim, 1909.)

NAPOMENA

Pobožnost sedam subota koja se uobičajila u mercedarskim crkvama tijekom sedam subota koje prethode blagdanu Naše Presvete Majke, 24. rujna, i koja se također može obavljati u bilo koje doba godine, sastoji se u tomu da se ispovijedi i pričesti u sedam susljednih subota u nekoj mercedarskoj crkvi, izmole pripadne molitve dotičnoga dana i izvrše preostali uvjeti za dobivanje oprosta.

OPROST

Papa Pio X. je u breveu od 25. svibnja 1908. svim vjernicima koji obave javnu pobožnost sedam subota na čast Naše Gospe Mercedarske udijelio potpuni oprost primjenjiv i na duše u čistilištu, i otpuštenje svih grijeha na svaku od sedam subota onima koji se ispovjede, pričeste i od izlaska do zalaska sunca pohode koju od mercedarskih crkava Trećeg reda ili koje mercedarske bratovštine, a nema li takvih, vlastitu župnu crkvu i tamo mole za Crkvu, papine nakane, obraćenje grješnika i iskorijenjenje krivovjerja.

DJELO KAJANJA

- ove se molitve mole na sve subote septenarija:

O, Bože i Gospodine Svemogući, Stvoritelju i uzdržavatelju svih stvari koji si me stvorio na svoju sliku i priliku, i dao mi sredstva za postizanje radosti u nebu u istoj vječnoj sreći u kojoj se Ti raduješ! Ljubiš me vječnom ljubavlju i štitio si me u svim trenutcima moga života. Kad sam zalutao i otišao daleko od pravoga dobra, nisi me prepustio mojoj propasti, nego si me, kao ljubljeni otac, poučio putu spasenja i pozvao na pokajanje za moje grijehe. Štoviše, nezahvalno stvorenje, ponovo sam se usudio uvrijediti moga velikodušnog Dobročinitelja. Priznajem, Bože moj, prijestup moje zloće i stoga prostrt pred Tvojim nogama prosim oproštenje za moju prošlu nezahvalnost. Žao mi je što sam Te uvrijedio, o beskrajno Dobro! Učini da Ti moje raskajano srce ubuduće plaća danak ljubavi koji Ti duguje, učini da uvijek oplakuje neobjašnjivu ludost što je više voljelo stvorenja od svoga Stvoritelja. Smiluj se nad mojom bijedom i udijeli mi još jedanput svoje milosrđe, a ja Ti obećavam da ću odsada popraviti svoj život i ljubiti Te do kraja kao moje jedino ufanje. Amen.

MOLITVA NAŠOJ MAJCI

Ti si, o Majko moja, ista sućutna Djevica koja si se, vidjevši ropstvo vjernika pod islamskim imperijem, sjetila da si nas primila za sinove pod križem i sišla s neba da ublažiš naša zla i da nam objaviš slatki naslov 'od Milosrđa' [de la Merced]. Pred tako jedinstvenom blagonaklonošću koju si učinila kršćanskomu svijetu, osjećam se potaknutim da se približim Tvomu prijestolju kako bih zaiskao Tvoje milosrđe u korist potreba moje duše. Želio bih ljubiti Boga iznad svih stvari, kako su ga ljubili pravednici u svim vremenima, ali neuredna ljubav prema stvorenjima odvaja me od Njegove svete ljubavi. Želio bih biti ponizan, milosrdan i umrtvljen, no strasti i samoljublje bune se protiv mojega duha i nikako ne nalazim izlaza iz toga nesretnoga stanja koje me može odvesti u vječnu propast. Pomozi mi, o Majko od Milosrđa, da odgovorim na nadahnuća milosti i postignem svoje spasenje. Da si priskrbim k tomu Tvoju majčinsku zaštitu, prikazujem Ti sada štovanje i osjećaje moga siromašnoga srca. Prihvati, Gospo moja, zajedno s ljubavlju koju mi nadahnjuje Tvoje nebesko ime, poklon ove pobožne vježbe koji posvećujem Tvojoj slavi i Tvojemu štovanju. Prihvati pohode Tvojemu dragom liku i blago s neba poslušaj moje prošnje. Ti koja si toliko puta poslušala vapaje robova, pomoraca i nesretnika, poslušaj i mene. Ti koja imaš raširene ruke da prihvatiš svoju djecu i koja dijeliš milosti Gospodnje, primi me pod svoju zaštitu i izlij na moju dušu svoje blagoslove da nikada ne napustim ljubav i službu prema Bogu mojemu. Amen. 

PRVA SUBOTA

Moli se sedam Zdravomarija na spomen sedam glavnih povlastica Marijinih:

I. Prva Marijina povlastica je što je bila bezgrješna od prvoga trenutka svoga života.

Zdravo Marijo...

II. Druga povlastica Marijina je što ju je pozdravio anđeo koji joj je navijestio da će biti majka obećanoga Mesije.

Zdravo Marijo...

III. Treća povlastica Marijina je što je bila uzdignuta na dostojanstvo majke Boga koji je postao čovjekom za otkupljenje svijeta.

Zdravo Marijo...

IV. Četvrta povlastica Marijina je što je Djevica djevicâ.

Zdravo Marijo...

V. Peta povlastica Marijina je što je svetija od svih svetih. Nije počinila ni laki grijeh, niti je napravila najblažu nesavršenost.

Zdravo Marijo...

VI. Šesta povlastica Marijina je što je Suotkupiteljica čovječanstva ranjenog Adamovim grijehom.

Zdravo Marijo...

VII. Sedma povlastica Marijina je što je suosjećajna Posrednica između Boga i ljudi.

Zdravo Marijo...

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

R. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.


RAZMATRANJE: Marija od Milosrđa

Nije li istina, o kršćanine, da ovo lijepo ime budi u tvom srcu ljubav, ufanje i pobožnost prema Kraljici neba? Ona, Bezgrješna Djevica, prečista Majka Isusa našega Spasitelja, uzela je jednoga dana ovo slatko ime [od Milosrđa] da pouči raskajane grješnike da očekuju od božanskoga milosrđa oproštenje svojih grijeha, kad god ga zazivaju s vjerom i ljubavlju. Nebrojene su milosti, obraćenja savjeti i naklonosti koje kršćanske duše dobivaju od Marije po naslovom od Milosrđa, otkad se počelo na zemlji izgovarati ovo blagoslovljeno ime. 

Čak i prije nego što smo znali cijeniti i razumjeti svu milinu koju sadrži, čuli smo kako se s nježnošću ponavlja u crkvi, našem domu, na teškim životnim stazama. Kao djeca smo ga ponavljali s ljubavlju i jednostavnošću, no sada kad osjećamo ljubav Marijinu, sada kada smo okusili slatkoću pobožnosti prema njoj, izgovaramo ga s neobjašnjivim zadovoljstvom jer znamo da je to ime naše Majke koja nas ljubi neizrecivom ljubavlju. Da bismo se uvjerili u tu istinu, dovoljan je jedan pogled u prošlost, izbrojiti tolike milosti koje smo u našim potrebama primili od njezine neiscrpne ljubaznosti. Naša je, dakle, obveza da je ljubimo i ophodimo se prema njoj s nježnošću i istinom, što jedna tako dostojna majka zaslužuje. Ovoga prvoga dana kada smo nakanili častiti njezino sveto ime, obećajmo kao pred njezinim oltarom da ćemo je ljubiti kao dobra djeca sve dane svoga života. Da ćemo u svojim mislima kao blago neprocjenjive vrijednosti nositi spomen na njezine milosti i da će naše usne djetinjom ljubavlju zazivati njezino ime u teškoćama, opasnostima, tugama i kušnjama. 

(Nekoliko trenutaka se razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za trijumf katoličke vjere, za napredak naše zajednice i domovine.)

MOLITVA ZA PRVU SUBOTU

Prije nego što napustimo Tvoj hram, o Marijo, želim moliti da mi udijeliš milost da Ti mogu biti pobožan sve dane svoga života. 

Istina je da naslov od Milosrđa i sve što se odnosi na pobožnost prema Tebi, sadrži za mene neizrecivu draž i sreću kad govorim sa svojom nebeskom Majkom, no Ti znaš dobro Gospođo moja nestalnost ljudskoga srca. Posred svjetovnih rastresenosti može me napasti mlakost, oslabiti mi vjera i čak mogu zaboraviti zazivati Tvoje ime. Stoga, ne uzdajući se u vlastite sile, sve svoje ufanje stavljam u Tvoju zaštitu. Daj mi stalnost da ustrajem u tvojoj ljubavi i ničega se neću bojati, jer ću si tako osigurati svoje vječno spasenje.

Sada primi, o Majko moja, prinos svega moga bića koje sada posvećujem Tvojoj svetoj službi: moju dušu da je očistiš od svjetovnih osjećaja, moj razum da misli samo u Tebi i o Tvojim velikim povlasticama, moje pamćenje da se u svakoj prilici spominje tako slatke Majke i moju volju da se žarkim osjećajima posvetim nasljedovanju Tvojih savršenosti.

O Marijo, da mi udijeliš da mogu nasljedovati tvoje krjeposti da budem kao dobra djeca koja nalikuju na svoju majku! Udijeli mi barem milost da Te mogu ljubiti dok god živim i umrijeti izgovarajući Tvoje sveto ime. Amen.

ZAKLJUČNA MOLITVA ZA SVE DANE

Sva Te zemaljska stvorenja ljube, o Marijo, i na sva se proteže Tvoja milost i milosrđe. Priteci našoj Svetoj Crkvi u pomoć u njezinim sadašnjim potrebama, pomozi svećenicima i našim poglavarima, neka ih svi vjernici poštuju i slušaju Te neka se krivovjerci i raskolnici vrate pravoj vjeri. 

Prosvijetli siromašne nevjernike, izbavi robove od zala, utješi ožalošćene i pomozi umirućima. Ugasi vatru ratova i očuvaj mir među kršćanima. Budući da si naša majka, sve naš čuvaj i štiti, posebno blažene duše u čistilištu za koje prinosimo sve zasluge ove sedmodnevnice, proseći Tvoje milosrđe za sve njih, a osobito one koje su nam najbliže, da se jednoga dana mognu radovati u slavi vječne sreće. Amen.

Zdravo Kraljice...
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

DRUGA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, onda sedam Zdravomarija na spomen sedam glavnih krjeposti Marijinih.

I. Prva je krjepost Marijina žarka vjera kojom je povjerovala riječima anđelova navještenja koji joj je obećao da će istodobno biti Majka i Djevica, i tako nas poučila da vjerujemo božanskim otajstvima iako su neshvatljiva ljudskom razumu. Zdravo Marijo...

II. Druga krjepost je čvrsto ufanje kojim je iščekivala savjet s neba u tugama i zaštitu Božju u potrebama, da bi nas poučila da ne sumnjamo u Božju pomoć kad se nalazimo u velikim nevoljama. Zdravo Marijo...

III. Treća je krjepost milosrdna ljubav Božja koja se u Mariji čitavoga života nikada nije ohladila. Nasljedujmo je uzdižući svakoga dana naša srca Bogu s činom božanske ljubavi. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je krjepost razboritost kojom je uvijek znala svoja djela urediti na veću slavu Božju i dobro svoje duše, nikada se ne izloživši opasnosti grijeha. Zdravo Marijo...

V. Peta krjepost je pravednost kojom je točno izvršavala dužnosti prema Bogu i bližnjemu. Zdravo Marijo...

VI. Šesta krjepost je jakost kojom je pobjeđivala teškoće koje su se suprotstavljale ispunjavanju volje Božje. Zdravo Marijo...

VII. Sedma je krjepost umjerenost kojom je ravnala htijenjima osjetila.  Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Mercedarski škapular

Evo lijepoga dokaza ljubavi Marijine da shvatimo njezinu majčinsku skrb i zanimanje koje je uvijek imala za naše dobro. Povijesni mercedarski škapular nisu izmislili ljudi, nego ga je sama Presveta Djevica donijela s neba kada je odjevena u nj sišla u Barcelonu, da naredi sv. Petru Nolascu utemeljenje Reda mercedaraca. Sveto i plemenito je, dakle, podrijetlo škapulara. Zato su ga vrhovni svećenici, videći u njemu pravu vrijednost, obogatili velikim blagom oprostâ. 

U njemu su označene sve naklonosti i milosti koje je Marija dijelila svojoj djeci i pobožnicima od onoga nezaboravnoga dana i koje nastavlja dijeliti do kraja vremena. Koliko je obraćenja omogućio, koliko je žalosti umirio, koliko nesreća je izbjegnuto uz pomoć škapulara Gospe od Milosrđa! Njegova bijela boja označuje čistoću savjesti i svetost života koje uvijek trebaju imati oni koji ga nose na svojim prsima, ako hoće dostojno častiti Mariju i zavrijediti njezinu zaštitu. 

Promisli, dakle, dušo kršćanska, o vrijednosti ove dobrotvornosti koju je Marija od Milosrđa učinila svijetu, i ne oklijevaj primiti njezin sveti škapular da te ubroji među svoju odabranu djecu. Razmisli kakvo će biti tvoje zadovoljstvo sačuvaš li do konca života ovaj sveti znak; s njime ćeš osigurati zaštitu i pomoć Marijinu za čas svoje smrti. Ljubi, dakle, i s ljubavlju časti ovaj znak ljubavi Marije od Milosrđa. Uvijek ga nosi sa sobom i ne zaboravi da on govori tvome srcu; uistinu ga ljubi, no još većim oduševljenjem i gorljivošću ljubi Mariju koja ti ga je dala. Ona zaslužuje svu našu ljubav, našu zahvalnost i naše poklone zbog toga neprocjenjivoga dara. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA DRUGU SUBOTU

Kad promatram, o Majko moja, Tvoj lik i gledam bijeli škapular koji mi pokazuješ sa svoga uzvišenog prijestolja, čini mi se da čujem unutarnji glas koji mi kaže: dođi k meni, približi se da primiš ovu odjeću moje ljubavi i čuvaj je kao uspomenu na svoju Majku. Poslušao sam taj tajanstveni glas koji me zove i ovdje sam, Gospo moja, u posjedu Tvoga svetog znaka koji neću nikada ostaviti jer me podsjeća na nebo i potiče me da radim na vlastitoj posveti. 


No, bit će to malo ako mi Ti ne dođeš u pomoć. Nalazim se usred svijeta, okružen opasnostima, zabludama i prilikama da uvrijedim Boga. Ako me Ti ne podržiš svojim nadahnućima, mogu pasti i prepustiti se stramputicama mojih strasti. Ime tvoga Sina od mene zahtijeva savršeniji život, život pravoga kršćanina i komu mogu poći nego k Tebi da mi pomogneš u popravku moga ponašanja? Znak Tvoga svetog škapulara podsjeća me na milosti koje si učinila svojim slugama; daj i meni milost da me očuvaš od grijeha da mogu nositi škapular čiste duše i budem dostojan Tvojih nagrada. Obećavam Ti da ću uvijek nositi sa sobom ovaj sveti znak i cijeniti ga kao neprocjenjivi dar jer mi on govori o Tebi, podsjeća me na Tvoje milosrđe i osigurava mi Tvoju vrijednu zaštitu tijekom života i na čas smrti. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

TREĆA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda se moli sedam Zdravomarija na čast sedam radosti Marijinih na zemlji.

I. Prva je radost Marijina na zemlji bila Utjelovljenje Sina Božjega u njezinu prečistom krilu po Duhu Svetomu. Zdravo Marijo...

II. Druga Marijina radost na zemlji bila je rođenje njezina božanskoga Sina i klanjanje pastira. Zdravo Marijo...

III. Treća radost Marijina na zemlji bila je kad su se mudraci s istoka poklonili njezinu presvetom
Sinu kao pravom Bogu, Kralju i Spasitelju svijeta. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je Marijina radost na zemlji bila kad je nakon gubitka ponovo pronašla svoga ljubljenoga Sina u Hramu među učiteljima Zakona. Zdravo Marijo...

V. Peta radost Marijina na zemlji bila je kad je vidjela Isus uskrsla, u sjaju i okrunjena slavom. Zdravo Marijo...

VI. Šesta Marijina radost na zemlji bila je kad je vidjela svoga božanskoga Sina kako slavno uzlazi na nebo da sjedne zdesna svoga Vječnoga Oca. Zdravo Marijo...

VII. Sedma radost Marijina na zemlji bila je kad je vidjela da Duh Sveti silazi na nad nju i nad apostole na dan Pedesetnice da im izruči svoje darove. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Marija Otkupiteljica robova

Nebrojeno mnoštvo koje je pobjedonosno putovalo afričkim obalama napalo je jednoga dana kao bič Božji hispansku naciju. Bila je to velika narodna nevolja jer je veći dio zemlje pao pod vlast barbara, nepomirljivih neprijatelja kršćanskoga imena. Duga je i teška bila kušnja i nebrojeni jadi i boli poraženih koje su Mauri vrgli u ropstvo i vodili ih okovane lancima da ih zatvore u afričkim tamnicama. No, katolička se Španjolska odlikovala ljubavlju, čašćenjem i pobožnošću prema Mariji i zato je ona odlučila donijeti lijek zlima koja su pogađala njezinu djecu. Sišla je stoga s neba okružena slavom i ukazala se u gradu Barceloni trima slavnim muževima: Petru Nolascu, Rajmundu Penjafortskom i kralju Jakovu I. Aragonskom da bi im naredila utemeljenje Reda od Milosrđa za otkup kršćanskih robova. 

Marija je, dakle, glavna utemeljiteljica ovoga važnoga djela po kojem joj od onoga važnoga dana s pravom pripada naslov Otkupiteljice robova kako je sada častimo. Kao Majka Otkupiteljeva, Marija je učinkovito sudjelovala otkupljenju roda ljudskoga i ona je također glavni uzrok ovoga drugoga otkupljenja koje po njezinoj naredbi provode njezini sinovi od Milosrđa.   

U otkupljenju po križu naše su duše oslobođene od robovanja đavlu, a u otkupu robova Marija prije svega traži spasenje duša jer je to glavni cilj koji imaju mercedarci otkupljivači. Međutim, dokle god rod ljudski živi na zemlji, Marija će imati široko polje da obavlja svoje otajstveno otkupljivanje. Mi njezini sinovi koji se borimo protiv loših nagnuća naše pale naravi, slabi u našim nakanama i oskudni u solidnim krjepostima, lako se možemo prepustiti životu raskalašenom, grješnom i bez straha Božjega te dugo vremena ostati robovi grijeha. U tom slučaju moramo poći puni vjere Mariji od Milosrđa, Otkupiteljici robova. Ona će nas svojim svetim nadahnućima i moćnim zagovorom na vrijeme pomoći da ne padnemo ili će nam pomoći da se dignemo kako bismo izašli iz bijednoga ropstva. 

Ljubimo, dakle, našu milu Otkupljivačicu jer nas je ona toliko ljubila i ljubi. Zazivajmo je s čvrstim ufanjem kadgod se vidimo u opasnostima da izgubimo milost Gospodnju i ne sumnjajmo u to hoće li će ona čuti naše prošnje.

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA TREĆU SUBOTU

O Majko od Milosrđa koja si s neba sišla za razbiješ ropske okove, daj pogledaj u moju dušu i dođi da me odriješiš od spona koje me drže vezanim na sužanjstvo mojih strasti, neurednih nagnuća, vjerske ravnodušnosti. Oholost i ljubav prema samom sebi u meni su pustili duboko korijenje. Raspuštenost i svjetovni duh napali su cijelo moje biće, ne ljubim više Boga kao nekada, vjera mi je oslabila i više ne osjećam zadovoljstvo baveći se nebeskim stvarima; još samo nedostaje da padnem u ponor grijeha, da dođem u nesreću da izgubim Boga i da postanem rob đavla. 

Ali, kad pomislim da si Ti moja zaštitnica i moja Majka, budi se u meni ufanje i ne sumnjam da ću izaći iz ovoga bijednoga stanja. Provali, dakle, Otkupljivačice nebeska u tamnicu moje duše i razbij okove koji me drže vezanima za ropstvo mojih osjetila. Sjeti se da si suosjećala sa suzama i bolima robova pa da i mene oslobodiš od ropstva grijeha. Operi sve ljage moje duše, očisti mi srce i osjećaje tako da mognem voditi savršeniji život. I te slomljene verige koje držiš u svojim rukama kao simbol mnogih duša koje si spasila i otkupila, svjedočit će da si i mene oslobodila od vlasti mojih neprijatelja i štitila me sve dok me nisi dovela u nebo, gdje ću Te hvaliti i blagoslivljati zauvijek. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

ČETVRTA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam krjeposti Marijinih na zemlji.

I. Prva je krjepost Marijina čistoća po kojoj je nadmašivala same anđele i po njoj nas uči da izbjegavamo grješne prigode i opasnosti da izgubimo čistoću. Zdravo Marijo...

II. Druga krjepost Marijina je poniznost kojom je služila sv. Josipu i sv. Elizabeti, svojoj rođakinji, nakon što je došla do vrhunskog dostojanstva Majke Božje, čime nas uči da ljubimo ponizne dužnosti i služimo nižima od nas. Zdravo Marijo...

III. Treća Marijina krjepost ustrajnost je u naporima koje je ostvarivala po dužnostima koje traži ovaj život u podizanju svoga božanskoga Sina u njegovim ljudskim potrebama, čime nas uči da ne očajavamo u odgajanju i skrbi djece u naravnim i nadnaravnim stvarima. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je krjepost Marijina siromaštvo po kojem se iako je bila kraljica neba i zemlje, zadovoljavala siromašnom odjećom i skromnim prebivalištem. Zdravo Marijo...

V. Peta je Marijina krjepost strpljivost kojom je u tišini i predanju podnosila svoje poslove, učeći nas tako da podnosimo zbog svojih grijeha ono što je ona sveta podnosila. Zdravo Marijo...

VI. Šesta je krjepost Marijina umjerenost kojom je pažljivo pazila na svoje osjećaje, reseći svoja djela pristojnošću i skromnošću. Zdravo Marijo...

VII. Sedma Marijina krjepost je nutarnja sabranost kojom je uvijek održavala vezu s Bogom, učeći nas da ne rastresamo previše duh. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Svetci Reda od Milosrđa

Kršćanski svetci koje Crkva Katolička časti na svojim oltarima skromni su heroji krjeposti koji su se posvetili u tišini, ne da bi osvojili isprazni pljesak svijeta, nego da bi postigli krunu slave koju je Bog obećao i koja ih je učinila uvijeke sretnima. Oni su podno križa naučili mrtviti svoje tijelo, gospodariti svojim strastima i uskratiti svojim sjetilima sve što ih udaljuje od Boga, njihova jedinoga ideala, postigavši tako duhovno savršenstvo. Sasvim je jasno da jedan takav život tolike čistoće i odricanja zaslužuje sve naše poštovanje, i koliko su njihovi primjeri dostojni da ih proučavamo i nasljedujemo, jer svetci su uzori za kršćanina. 

Promisli ovoga dana na lijepi primjer ljubavi i pobožnosti prema Mariji koje su nam ostavili neki svetci, sinovi naše Presvete Majke od Milosrđa. Takva je bila ljubav i čašćenje koje je sveti Petar Nolasco davao Mariji da ga je ona kako bi ga nagradila, već ovdje na zemlji, više puta došla okružena anđelima da ga utješi u njegovim nevoljama, da blagoslovi njegove pothvate i da ga konačno prati na času njegove smrti. 

Zauzvrat za istu ljubav koju joj je iskazivao sveti Petar Armengol, Marija ga je tri dana održala na životu kad su ga afrički muslimani bili objesili na vješala iz mržnje prema Kristovoj vjeri. 

Sveti Rajmund Nerođeni, veliki ljubitelj Marijin, svakog je dana molio pred oltarom koji bi uresio predivnim cvijećem, a kasnije kad je postao redovnikom sav je svoj užitak nalazio u propovijedanju njezinih veličina i predajući bližnjima svoj žar pobožnosti prema njoj. 

I sveti Petar Pascual, slavni biskup i mučenik, zaljubljen u nebesku ljepotu Marijine duše, u svojim je spisima poučavao i branio, prije i jednoga naučitelja, nauk o njezinu Bezgrješnom Začeću. 

Učimo se i mi od ovih plemenitih sinova Marije od Milosrđa da je s nježnošću ljubimo i častimo svakom prilikom našu Majku i Gospu. Ne zaboravimo ove svete primjere, brižno gajimo ovu slatku ljubav u našim srcima, širimo je sa žarom na sve strane i budimo sigurni da će Marija velikodušno nagraditi naša skromna nastojanja.

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA ČETVRTU SUBOTU

Priznajem, o Majko moja od Milosrđa, da je ljubav Božja učinila sve one svete koji sada okružuju Tvoje prijestolje slave u nebu. I ja jednoga dana želim stići u njihovo društvo da Te hvalim, nakon što nasljedujem njihove primjere ovdje na zemlji, ljubeći vjerno Boga i obavljajući pobožnost prema Tebi, kako su činili tvoji preomiljeni sinovi koje si izbavljala iz vremenitih opasnosti da ih pridružiš svojoj svetoj obitelji i počastiš svojim bijelim škapularom. 

No, gledajući mlakost i rastresenost u kojima se nalazi moj duh, dolazim tražiti od tebe milost prave ljubavi prema Bogu da spasim moju dušu, jer do sada umjesto da ga ljubim iznad svih stvari, dugo sam živio u ravnodušnosti i zaboravljajući svoj krajnji cilj. Tražio sam sreću u bogatstvu , u užitcima i svjetovnim zabavama, i rijetko sam se sjetio beskonačne ljepote koja zavrjeđuje svu moju ljubav. 

Ali, od sada nadalje želim popraviti svoj život i nadoknaditi vrijeme koje sam izgubio ljubeći neuredno zemaljska dobra; zato dolazim k Tebi da mi udijeliš tu milost budući da si moja odvjetnica i zaštitnica. Po Tvom se zagovoru nadam zadobiti ljubav Božju, Boga koji me oduvijek ljubio i prije nego što sam ga ja mogao ljubiti; Boga koji me stvorio za sebe, koji mi je dao anđele da me čuvaju i koji mi je obećao nebo u zamjenu za moju ljubav. Prikloni, dakle, Gospo, svoje uši na moju molitvu i obećaj da ćeš moliti za mene da postignem ovu milost koju toliko želim. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

PETA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam stupnjeva ljubavi kojima je Marija ljubila Boga. *Prema sv. Bernardinu Sijenskom. 

I. Prvi stupanj je ljubav odijeljenosti po kojoj je Marija izbjegavala i udaljavala se od svega onoga što je bilo protiv prečiste ljubavi prema njezinu Ljubljenomu. Zdravo Marijo...

II. Drugi je stupanj ljubav preobraženja koja je usavršila i nesavladivo ujedinila Marijinu dušu s Bogom u začeću njezina božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

III. Treći je stupanj ljubav priopćavanja kojom je Marija bližnjima prenosila i priopćavala oganj ljubavi Božje koji je gorio u njezinu Srcu. Zdravo Marijo...

IV. Četvrti stupanj je ljubav savršene radosti i veselja kojom je Marija slavila Boga i pjevala mu u svom Srcu, pjesmama ljubavi i zahvalnosti za primljena dobročinstva. Zdravo Marijo...

V. Peti je stupanj ljubav okusa i mirisa duhovnoga kojim je otkrivala i kušala različita svojstva božanske ljubavi. Zdravo Marijo...

VI. Šesti je stupanj ljubav sućuti kojom se, kao Majka puna ljubavi, žalosti zbog naših nebrojenih grijeha i mana. Zdravo Marijo...

VII. Sedmi je stupanj ljubav ispunjenja ili savršenosti kojom nas poziva da budemo savršeni, opslužujemo vjerno zapovijedi i savjete Gospodnje. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Mučenici Reda od Milosrđa

Mučeništvo pretrpljeno u obrani vjere Kristove najplemenitija je žrtva koju čovjek može prinijeti Bogu da dokaže svoju ljubav i apsolutnu ovisnost. Mučenici prvih stoljeća kršćanstva imali su živu vjeru u vjerske istine, čvrsto ufanje u vječnu nagradu i gorljivu ljubav koje su ispovijedali prema božanskom Učitelju; zato su s radošću predavali svoja tijela na muke. 

Takva ista ljubav prema Kristu, povećana i usavršena vježbama redovničkoga života, bila je ta koja je pokretala sinove Reda od Milosrđa da svoj život predaju mukama koje su im nanosili muslimanski Mauri iz mržnje prema kršćanskoj vjeri kad su išli otkupljivati robove. Više je od tisuću tih junaka milosrđa* koji su, nasljedujući primjer Otkupiteljev, svoju krv prolijevali u zemlji nevjernika da bi oslobodili bližnjega od ropstva i opasnosti od gubitka vjere. Ljubav prema Bogu pokretala je njihove čine.

Ali, zajedno s tom ljubavlju ti su nesebični dobročinitelji čovječanstva u svojim grudima nosili drugu ljubav koja je zaslađivala njihovo mučeništvo: gorljivu ljubav koju su ispovijedali prema svojoj nebeskoj Majci, Mariji od Milosrđa. Ta ih je ljubav tješila u tamnicama, davala im hrabrost da ispovijedaju vjeru i da neustrašivo podnesu i smrt. Svi su umirali izgovarajući slatko ime svoje Majke. Promotri sada kako i tebe ljubav prema Mariji može učiniti kadrim da ostvariš velika djela u Redu za život vječni. Možeš lako spasiti svoju dušu ako uspiješ ukorijeniti ovu ljubav u svom srcu, jer će ti služiti kao štit u napastima i pomoći ti da očuvaš nedirnutom milost Božju. Ona će ti nadahnjivati želje za najvišim savršenstvom s ciljem da živiš životom pravog kršćanina opslužujući točno zakon Božji i tako mogneš jednoga dana prikazati Stvoritelju prinos cijeloga svoga bića, kao dostojnu žrtvu Njegovoj beskrajnoj svetosti.

*P. Vidondo, Espejo católico de la caridad, Pamplona, 1658. str. 199. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA PETU SUBOTU u kojoj se moli za kajanje

Ovdje je, o Majko od Milosrđa, najnezahvalnije od Tvoje djece koje Ti dolazi ištući milosti. Osim opstojanja, Bog mi je udijelio sve dare potrebne da postignem spasenje, ali umjesto da budem zahvalan za njegove darove, nisam mislio na drugo nego samo da zadovoljim svoja osjetila kršeći njegov Zakon. Sin sam, dakle, rasipni koji je nakon što je dobio bogatu baštinu nebeskih milosti, izgubio ih u zamkama života, odijelivši se od svoga dobroga Oca. 

Ali, poznavajući već moju bezumnost, dolazim k Tebi, Gospođo moja, koja si utočište grješnika, da mi isprosiš savršeno kajanje za moje dosadašnje grijehe. Velika je milost koju prosim, ali u skladu s Tvojom blagošću i milosrđem. Ti koja si svojim sinovima otkupljivačima robova davala milost i postojanost da ispovijedaju vjeru u nazočnosti nevjernika, Ti koja si im pomagala da osvoje palmu mučeništva, isprosi mi neprocjenjivi dar pokajanja koji će me učiniti ugodnim u očima Božjim i anđeoskim. Taj će mi dar nadahnuti pokornička djela, učiniti me živim hramom Duha Svetoga i dati mi ljubav prema Bogu, kao neprocjenjivi zalog oproštenja. Po zaslugama svoga božanskoga Sina, udijeli mi ovu milost da se u meni ne izgubi plod otkupljenja, da znam biti zahvalan za sve što dugujem svom Spasitelju i da ga zauvijek ljubim. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

ŠESTA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na čast duše i tijela Presvete Djevice.

I. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje prečiste ruke kojima si pomagala i služila svoga božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

II. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam tvoje oči kojima si toliko puta gledala Pomazanika kojega su žudili vidjeti kraljevi i proroci. Zdravo Marijo...

III. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam tvoje čedne uši koje su slušale riječi života božanskoga Učitelja. Zdravo Marijo...

IV. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje Srce koje je tako nježno ljubilo Stvoritelja. Zdravo Marijo...

V. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje pamćenje u kojem si čuvala božanske pouke Isusove. Zdravo Marijo...

VI. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje razumijevanje kojim si shvaćala znanost spasenja. Zdravo Marijo...

VII. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoju volju kojom si izvršavala planove Gospodinove. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Časne sluge Božje Reda od Milosrđa

Usmjeri svoju pozornost na brojnu falangu redovnika koji su od osnutka pripadali Redu od Milosrđa, shvatit ćeš koliko je velika privlačnost i ljubav koje ime Marije od Milosrđa može nadahnuti u dobrim dušama. Dijelom su to mladi, mnogi od njih bogati i plemenita roda, kojima je svijet nudio časti, udobnosti i užitke, no jednoga su dana u svom srcu čuli Marijin glas, ostavili sve i s radošću otrčali u samostan u potrazi za boljim životom. Drugim su dijelom to isto tako krjeposni, pred kojima je bila svijetla budućnost, koji su se u cvijetu svoje mladosti, odrekli velikodušno svojih nada i posvetili se ljubavi i službi Marije od Milosrđa. Mnogi od njih, i to ne malobrojni, slijedeći nauk i primjer Isukrstov živjeli su u samostanu anđeoskim životom i posvetili se pod zaštitom i blagoslovom Marijinim. Povijest i kronike mercedarskoga reda s čašćenjem čuvaju velike kataloge s njihovim slavnim imenima, a kršćanski im je puk, svjedok njihovih junačkih krjeposti i čudesa, dao naslov svetih i časnih koje s pravom zaslužuju.

Ne zaboravi, dakle, da uz Marijinu naklonost i ti možeš obogatiti svoju dušu zaslugama koje će ti koristiti kad se od tebe bude tražio račun. Istina je da kršćanska savršenost ovisi velikim dijelom od napora vlastite volje, međutim ako istinski radiš da je postigneš, milost Božja i pomoć Marije od Milosrđa priteći će ti u pomoć da stekneš čistoću savjesti. Pođi, dakle, od danas pod zaštitu naše Majke i zazivaj je u svim duhovnim potebama. Ispunjavaj vjerno dužnosti i obveze koje joj duguješ i tako ćeš steći krjepost i savršenost svetih. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA ŠESTU SUBOTU

Kad god, o Majko moja, razmišljam o problemu svoga spasenja, preplavljuje me pravedan strah zbog neizvjesnosti moje buduće sreće. Ali, kada se sjetim da si Ti Izbaviteljica grješnika i izvor svih milosti, osjećam se utješenim i ohrabrenim da Te zamolim da mi pomogneš u postizanju moga vječnog spasenja. Istina je da sam više puta zavrijedio pakao jer sam zlorabio milosrđe Božje, uvrijedivši ga svaki put kad bi mi oprostio. Ali, Ti koja si došla na svijet da spasiš one koji su u opasnosti da se izgube, pronađi mi siguran put da stignem u nebo. Tebe koja si od đavolskih zamka izbavila tolike duše, stavljajući ih u sjenu svoje zaštite da tvore odabrani dio Tvoje mercedarske obitelji; Tebe koja si kao brižna Majka ogrnula svoju djecu i štitila ih sve dok nisu ušla u nebo, uresivši ih aureolom svetosti, molim, zaštiti i mene i pomozi da prihvatim tako učinkovito sredstvo za spasenje svoje duše. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

SEDMI DAN 

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam radosti Marijinih u nebu.

I. Prva je radost Marijina njezino slavno uznesenje dušom i tijelom u nebo. Zdravo Marijo...

II. Druga je radost Marijina u nebu to što je okrunjena za kraljicu svega stvorenoga. Zdravo Marijo...

III. Treća je radost Marijina u nebu to što je postavljena zdesna svoga božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta radost Marijina u nebu je ta što je zbog svoje neusporedive čistoće uzvišena nad sve anđele i svete. Zdravo Marijo...

V. Peta je radost Marijina ta što je svi pravednici u nebu ljube, slušaju i slave kao svoju kraljicu. Zdravo Marijo...

VI. Šesta je radost Marijina u nebu ta što se sva Crkva vojujuća utječe njoj kao svojoj Majci i Odvjetnici. Zdravo Marijo...

VII. Sedam radost Marijina u nebu ta je što joj njezin božanski Sin daje sve milosti koje ga ona moli za naše dobro. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Milosrđa Marijina

Kada promatramo kako je Marija koja je imala istu našu ljudsku narav, živjela također ovdje na zemlji sudjelujući u našim tugama i bolima, i poznavajući naše nevolje; kad se razmišlja kako nakon toliko stoljeća u nebu još rabi svoju milost i dobrotu u korist grješnika, dobro se shvaća da se nikada neće iscrpiti njezino milosrđe dok postoje duše potrebne njezinih milosti. Tko može izračunati nebrojene milosti koje je ona izlijevala kao kišu s neba na duše koje su je nježno zazivale? Duga je lijepa povijest koju o tim milostima zahvalno čuva kršćanski puk. Mi, njezina pobožna djeca, moramo biti zahvalni za jednu od mnogih milosti koja nam vrlo jasno govori o ljubavi naše Majke, a ta je što nam je objavila slatko ime Marije od Milosrđa, koje je ona sama došla obznaniti na zemlji. Puna je zemlja sjećanja na tu jedinstvenu milost Marijinu. I tko od nas ne čuva sa zahvalnošću u pamćenju neku milost koju je primio od Kraljice milosrđa?

Zadnjega od ovih sedam dana koji su posvećeni čašćenju naše Majke, razmislimo malo o velikom milosrđu koje je ona dala svijetu općenito, a posebno tebi tijekom života. Ta su milosrđa dvojaka: jedna su duhovna koja je odnose na sveta nadahnuća i svete želje, da popraviš svoj život i čvrstoću u odluci, u tomu je ona imala udjela, a da to nisi ni zamijetio. Druga su vremenita i odnose se na opasnosti, tjeskobe i patnje od kojih te mnogo puta oslobodila. 

Odaj joj za sve to gorljivu zahvalnost i oprosti se na koncu ove sedmodnevnice od Majke od Milosrđa svečano joj obećavši da nikada nećeš zaboraviti njezinu ljubav, i da ćeš je častiti čistijim životom i uvijek nositi njezino sveto ime u svom srcu da je zazivaš u svim svojim potrebama. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA SEDMU I ZADNJU SUBOTU

Zahvaljujem Ti Presveta Majko od Milosrđa za milosti koje si uvijek davala Katoličkoj Crkvi i za one koje si toliko puta i meni dala. Ovoga zadnjega dana koji sam posvetio čašćenju Tvoga imena i spomenu Tvoje slave, molim Te da mi udijeliš milost ustrajnosti do kraja vršeći krjeposti i ljubeći pobožnost prema Tebi. Dobro znaš, Gospođo moja, da krjepost nije sigurna u ovom svijetu i da u krhkim posudama nosimo blago božanske milosti. Tko će me izbaviti od grješnih lutanja ako mi Ti ne daš ruku da s lakoćom stignem do kraja svoga puta? 

Zbog mojih grijeha imam razloga strahovati u posljednjem času; toliko sam puta uvrijedio dobroga Boga da drhtim pred zadnjom presudom pravednoga Suca. Zato u tom strašnom času želim osigurati Tvoju majčinsku zaštitu. Zaštiti me, dakle, Majko moja od sada i daj mi ustrajnost u ljubavi i u službi Božjoj dokle god živim da imam sretan svršetak. Daj mi također ustrajnost u ljubavi prema Tebi da ostatak svojih dana posvetim Tvome čašćenju, razmatrajući Tvoja savršenstva i nasljedujući Tvoje krjeposti da se tako pripravim na na smrt pravednika. Amen. 

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve. Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

Izvor: pjvmercedcastilla
Slike: Facebook/Twitter OdeM, E. Ricci

nedjelja, rujna 09, 2018

Euharistija i brak

"Papa Franjo krši katoličke tradicije kad god hoće, jer on je 'slobodan od neurednih navezanosti'. Naša je Crkva zaista ušla u novu fazu: dolaskom ovoga prvoga isusovačkog pape otvoreno je vodi pojedinac, prije negoli auktoritet samoga Pisma ili njezini vlastiti diktati Tradicije i Pisma."

Na prvoj obljetnici smrti kard. Caffarre 6. rujna 2018. kardinal Burke izjavio je da dubia "prije ili kasnije moraju dobiti odgovor. Očekujem jednostavan odgovor: da ili ne, to je dovoljno i nije komlicirano".[1] Odbijanje pape Franje da primi potpisnike dubia i da dade svoj odgovor, prema njemu se negativno odrazilo na zdravstveno stanje kard. Caffarre.  

Pitanje pričesti rastavljenih koji su ponovo civilno vjenčani nije potpuno nestalo s dnevnoga reda. Iz jednoga drugog kuta na njega se u svojoj knjizi osvrnuo kard. Scola. O tomu piše S. Magister:

"Eksplozivni čin optužbe bivšeg nuncija u SAD-u C. M. Viganòa protiv pape Franje zasjenio je ostale kontroverzne točke ovoga pontifikata, osobito pričest za rastavljene i ponovo civilno vjenčane.

Franjo nikada nije odgovorio na 'dubia' u svezi s tim koje su mu 2016. podnijela četvorica uvaženih kardinala. Čak ih nije htio niti primiti. U međuvremenu je odobrio da se u praksi trebaju provoditi 'liberalne' interpretacije njegove postsinodske pobudnice 'Amoris laetitia'. 

Međutim, proteklih je tjedana još jedan kardinal najvišega kalibra stupio na bojno polje da ponovi 'ne' pričesti za rastavljene: sedamdesetsedmogodišnji Angelo Scola koji je - kako se šapuće - u prvom glasovanju na konklavama 2013. - koje su izabrale J. M. Bergoglija - imao najviše glasova. 

Scola je od 2011. do 2017. bio nadbiskup milanski, nakon što je prije bio mletački patrijarh, a još prije toga biskup Grosseta, rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta i profesor moralne teologije u Fribourgu, na tragu velikog H. U. von Balthasara, a bio je zajedno s J. Ratzingerom suosnivač međunarodnoga teološkog časopisa 'Communio'. U mladosti se družio s o. L. Giussanijem, utemeljiteljem pokreta Zajedništvo i oslobođenje.

Scolino protivljenje pričesti za rastavljene poznato je odavno. Protiv toga je argumentirao 2014. i 2015. u dva duga članka u časopisu 'Il Regno'. To je potvrdio nakon što je u njegovoj biskupiji u Milanu bila objavljena 'Amoris laetitia'. Sada piše da je 'govorio o tomu sa Svetim Ocem tijekom privatne audijencije'.

Ovo otkriće, zajedno s mnogim drugim, može se pronaći u autobiografskom intervjuu u obliku knjige koju je Scola objavio sredinom kolovoza.

A. Scola, Ho scommesso sulla libertà. Autobiografia. Conversazioni con Luigi Geninazzi, Solferino, Milano, 2018.[2]

Kao opravdanje svoga 'ne' pričesti za rastavljene i ponovo vjenačne, kardinal piše:

'Rado bih započeo s onim što ostaje u srži problema, odnosno supstancijalnom svezom između braka i euharistije, jer je ona sakrament zaručničke ljubavi između Krista i njegove Crkve'.

Obično se kaže - nastavlja Scola - da je odnos između Krista zaručnika i Crkve zaručnice 'model međusobnog sebedarivanja supružnika. Ali, još više od toga, on je sam temelj braka'.

Tko zapravo može jamčiti konačno 'da' kojim se dvoje zaručnika obvezuje pred zajednicom? - pita se kardinal. I odgovara: 'Jamačno ne nestalni pijesak njihove slobode. Samo se snagom zaručničkog saveza između Krista i Crkve, implicitno ili neimplicitno priznato, žena i muškarac mogu obvezati na nerazrješivi odnos. Veza s euharistijom nije, dakle, nešto ekstrinzično braku, nego za nj ima temeljni značaj'.

Scola ne daje citate, ali taj njegov argument isti je onaj koji leži u temelju do sada najoštrije kritike 'Amoris laetitije', one benediktinskog teologa G. Meiattinija u njegovoj knjizi 'Amoris laetitia. I sacramenti ridotti a morale', o kojoj je Settimo Cielo već izvijestio.[3]

Snagom toga argumenta kardinal se ne boji zadati udarac protiv 'Amoris laetitije' i sinode koja joj je prethodila, gdje - kako piše - 'nije vidljiv temeljni odnos između euharistije i braka, a to je prema mojem sudu nedostatak koji košta'. Također stoga što je 'taj nedostatak 'Amoris laetitiju' izložio silnom nizu interpretativnih upada'.

'Objasnit ću' - nastavlja Scola:

'Nepripuštanje rastavljenih i ponovo vjenčanih pričesti nije kazna koja se može ukinuti ili umanjiti, nego je ono inherentno u samom karakteru kršćanskoga braka koji, kako sam rekao, živi na temelju euharistijskoga dara Krista zaručnika Crkvi zaručnici. Rezultat je toga da se netko tko je sama sebe isključio iz euharistije uspostavljajući novu zajednicu, može vratiti primanju euharistijskoga sakramenta samo tako da živi u savršenoj čistoći, kako je potvrdila apostolska pobudnica Ivana Pavla II. 'Familiaris consortio'. No, o tomu nema spomena u 'Amoris laetitiji'. Nije rečeno da ta smjernica nije više valjana, ali nije rečeno ni da je još valjana. Jednostavno je ignorirana. Istodobno je napomenuto da, kako kaže sv. Ambrozije, euharistija 'nije nagrada za savršene, nego velikodušan lijek i hrana za slabe'. Istina je da euharistija ima funkciju da liječi, ali ta se tvrdnja ne može rabiti izvan onoga što kaže koncilska konstitucija 'Lumen gentium' u br. 11, o crkvenoj naravi sakramenata'.

O kard. C. Caffarri, jednom od četvorice koji su potpisali 'dubia', Scola naglašava da je prema njemu 'uvijek imao iskrenu naklonost i veliko prijateljstvo', da je radio s njim 'u potpunoj harmoniji mnogo godina na Institutu za studije braka i obitelji, i njegova me iznenadna smrt bolno pogodila'.

I dodaje:

'Vjerujem da nitko ne može prigovoriti njegovoj bogoslovnoj i kanonističkoj kompetenciji, kao ni njegovoj otvorenosti i lojalnosti prema papi'.

Scola se trudi pokazati da je njegova 'kritika 'Amoris laetitije' druge naravi u odnosu na onu iznesenu u 'dubia' koje otkrivaju intelektualistički okvir u kojem se teologija i moral shvaćaju na deduktivistički način. Osim toga, 'dubia' 'prema mojem shvaćanju ne podupiru dovoljno zaručničku narav euharistije kao temelja braka, koja je na izvoru njegova crkvenoga značenja'.

U autobiografskoj knjizi-intervjuu Scola se prisjeća pohoda Benedikta XVI. Svjetskom susretu obitelji u lipnju 2012. u Milanu. i kaže:

'Zadivilo me posebno njegov izvanredni nepripremljeni odgovor na jedno pitanje o razvedenima koji su ponovo vjenčani. Rekao je da nije dosta da Crkva ima nakanu voljeti te osobe, nego da 'oni trebaju vidjeti i osjećati tu ljubav'. I dodao je da je 'njihovo trpljenje, ako ga doista iznutra prihvaćaju, dar za Crkvu'. Dirljive riječi koje dokumentiraju pozornost i senzibilnost za probleme koji nisu odjedanput nastali s 'Amoris laetitijom', kako bi to htjelo grubo i površno opće mišljenje."

Izvor: Settimo Cielo
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

subota, rujna 08, 2018

Antropologijski obrat

"Pedeset i pet godina nakon [II. vatikanskog koncila i nakon] što je Ivan Pavao I. odložio tijaru, Franjo je ponovo okrunjen. Čovjeka koji je izjavio da je 'karneval gotov'[1, 2], njegovi su prijatelji i savjetnici aklamacijom izabrali za apsolutnog monarha, s punim auktoritetom nad naukom Crkve.

'Duh II. vatikanskog' pokazao se totalitarnijim nego što je itko ikada očekivao."

Sljedeći članak R. de Matteija iz burne je godine uoči odreknuća Benedikta XVI. Jučer ga je "zbog važnosti i aktualnosti" ponovo objavio Katholisches.info


"Što se događa u Vatikanu? Katolici čitavoga svijeta zapanjeni se pitaju i čude koji je smisao vijesti koje izbijaju u tisku, a koje čini se otkrivaju postojanje crkvenoga rata unutar Leonovih zidina, koji masovni mediji hotimice preuveličavaju. No, iako se nije lako domisliti što se zbiva, možemo pokušati shvatiti zašto se sve to danas događa.

Nije bez značaja da je ovo samozapaljenje buknulo upravo u trenutku kad se navršava 50 godina II. vatikanskoga koncila. Među svim dokumentima toga koncila jedan je posebno amblematski i možda najprijeporniji, naime Konstitucija 'Gaudium et spes' koja se nije svidjela teologu Ratzingeru. U tom se dokumentu s ireničnim optimizmom slavi zagrljaj između Crkve i modernoga svijeta. Bio je to svijet '60-ih godina, opijen konzumizmom i sekularizmom, svijet na kojem je ležala sjena komunističkoga imperijalizma, a o kojem Koncil nije htio govoriti. 

Drugi vatikanski vidio je pozitivno sjeme modernoga vremena, ali ne i njegove opasnosti. Odrekao se toga da prokaže zablude i odbio prepoznati njegove protukršćanske korijene. Htio je slušati svijet i pokušao čitati 'znakove vremena' u uvjerenju da povijest znači beskrajni napredak. Čini se da su se koncilski oci požurili raskinuti s prošlošću u uvjerenju da će budućnost biti povoljna za crkvu i čovječanstvo. Nažalost, nije bilo tako. U poslijekoncilskim je godinama vertikalni zamah prema transcendentnim vrijednostima zamijenjen trčanjem za zemaljskim i mondenim vrijednosnim.

Filozofijsko načelo imanentnosti pretočilo se u horizontalno i sociologijsko viđenje kršćanstva koje u liturgiji simbolizira oltar okrenut prema puku. 'Conversio ad populum' plaćena cijenom nečuvene devastacije umjetnosti, izobličila je sliku mističnoga Tijela Kristova u sliku socijalnoga tijela ispražnjena od njegove nadnaravne duše. No, ako Crkva okrene leđa nadnaravnomu i transcendentnomu, da se okrene prirodnomu i imanentnomu, preokreće naglavce evanđeoski nauk prema kojemu treba biti 'u svijetu, ali ne od svijeta'. Prestaje kristijanizirati svijet i umjesto toga postaje posvjetovljena.

Kraljevstvo Božje postaje čista struktura moći u kojoj dominiraju računica i političko shvaćanje, ljudske strasti i sporedni interesi. 'Antropologijski obrat' donio je puno ljudske prisutnosti u Crkvu, ali malo božanske. Kad govorimo o Crkvi, to se naravno ne odnosi na Crkvu po sebi, nego na ljude koji joj pripadaju. Crkva ima božansku narav koja ničim ne može biti zamračena, i koja uvijek ostaje čista i neokaljana. Međutim, njezina ljudska dimenzija može biti prekrivena onom čađom koju je Benedikt XVI. na Križnom putu prije svoga izbora nazvao 'prljavštinom', a Pavao VI. pred koncilskim pukotinama nehotice označio proročkim riječima kao 'dim Sotonin' koji je prodro u kuću Božju.

Više nego ljudske slabosti i bijede, dim Sotonin su heretizirajući diskursi i dvoznačne izjave koji su u Crkvi uslijedili od II. vatikanskog koncila, a da još nije počelo ono djelo koje je Ivan Pavao II. nazvao 'čišćenjem pamćenja' i koje jednostavnije možemo nazvati 'ispitom savjesti', da spoznamo gdje smo pogriješili, što trebamo popraviti, kako se trebamo uskladiti s voljom Isusa Krista koji ostaje jedini Spasitelj, ne samo svojega mističnoga Tijela, nego i društva koje je na stramputici. Crkva proživljava epohu krize, ali je bogata duhovnim sredstvima i svetosti koji nastavljaju sjati u mnogim dušama. Časovi tame uvijek su u povijesti bili praćeni časovima svjetla koje rasvjetljuje."

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

četvrtak, rujna 06, 2018

Ugašeno svjetlo

Nestalo je trapističkoga života u Mariawaldu, jedinom samostanu cistercita strožijega opsluživanja u Njemačkoj. Prihvaćanjem stare mise i običaja svoga reda, privukli su dovoljno neprijatelja koji su se potrudili da njihova zajednica nestane.


Nastojanja oko kompromisnog rješenja opisana su u siječnju, a sada već čitamo o najavljenom žalosnom ishodu: 

"Pri zadnjem posjetu trapističkoj opatiji Mariawald krajem kolovoza dao se osjetiti pa gotovo i opipati žalosni rastanak od koludarskoga života. 

Bio je otvoren samo glavni ulaz u opatijsku crkvu. Molitelj može doći samo do kovane ograde koja dijeli predvorje od crkvene lađe. Sve je bilo tiho. Potpuno napušteno. Čak je i vječno svjetlo bilo ugašeno. A i zvona su šutjela; ni malo zvono nije pozivalo na molitvu šestoga časa."

Kad su se pojavili prvi znaci prijetnje opstojnosti samostana, prijatelji trapista osnovali su molitvenu zajednicu koja i dalje nastavlja s molitvom, nadajući se da je ovo samo jedna prolazna epizoda u povijesti samostana kakvih je već bilo i da će se život u njemu ponovo obnoviti. Zato prvenstveno mole za zvanja, a one koji se osjećaju pozvanima na koludarski život upućuju na novu adresu dojučerašnjega opata dom Josipa: tradicijski višebrodski samostan cistercita općega opsluživanja.

Izvor: Tu Domine
Slika: WIKIMEDIA COMMONS