ponedjeljak, svibnja 20, 2019

Jedino sredstvo

Objavljeno je zajedničko priopćenje churskog biskupa u miru V. Huondera i poglavara Piova bratstva kojim se obistinjuje najava da će biskup odsada živjeti u kući ove svećeničke zajednice.

"U ponedjeljak, 20. svibnja 2019. papa Franjo oslobodio je biskupa V. Huondera njegovih dužnosti kao ordinarija Biskupije Chur i imenovao dijecezanskog upravitelja do izbora njegova nasljednika na churskoj biskupskoj katedri.

U skladu s njegovom odavno izraženom željom biskup Huonder povući će se u jednu kuću Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Nakana i svrha toga koraka sastoji se samo u tomu da se posveti molitvi i šutnji, da isključivo celebrira tradicionalnu misu i da radi za tradiciju, u čemu vidi jedino sredstvo za obnovu Crkve.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. cijeni hrabru odluku biskupa Huondera i raduje se što je u mogućnosti ponuditi mu duhovno i svećeničko okružje koje toliko želi. Neka taj primjer slijede i drugi da se 'obnovi sve u Kristu'.

20. svibnja 2019.

msgr. V. Huonder,
biskup churski u miru

don D. Pagliarani,
poglavar Piova bratstva"

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: Heiligstes Herz Jesu/FSSP

ponedjeljak, svibnja 13, 2019

S uvjerenjem i predanjem

Spomen Gospe Fatimske podsjetio je mnoge vjernike diljem svijeta da se sjete njezinih opomena. U Beču je tako jedna kruničarska udruga organizirala tradicionalnu misu s procesijom i euharistijskim klanjanjem. 
Svetu je misu trebao služiti kard. Brandmüller, jedan od potpisnika tzv. Dubia upućenih sadašnjem papi. Devedesetogodišnji kardinal zbog bolesti, nažalost, ipak nije mogao doći pa ga organizatori preporučuju u molitve. 

"Krunica za Austriju udruga je katoličkih svećenika i laika koji slijede nalog Majke Božje Fatimske da svakodnevno mole krunicu, i koji žele promicati staru austrijsku tradiciju javne molitve krunice.



Sveti ružarij usko je povezan s poviješću naše zemlje. Kad je Ivan Austrijski 1571. vodio kršćansku flotu u Lepantskoj bitci, puk je u čitavoj Europi žarko molio krunicu. Ivan T'Serclaes od Tillyja, princ Eugen, feldmaršal Radetzky, Andrija Hofer i mnogi drugi junaci naše zemlje ušli su u povijest kao 'kruničarski generali', jer su dnevice, a osobito prije bitke, molili krunicu koju su uvijek imali uza se.


Poseban nam je uzor sluga Božji p. Petar Pavlicek. Kad je Austriji prijetila opasnost da nakon strahota II. svjetskog rata zapadne pod komunističko gospodstvo, pod njegovim su se vodstvom redovito okupljale tisuće katolika na Ringstraße - na čelu s biskupima i saveznom vladom - da bi molile krunicu za oslobođenje naše domovine.


Danas, usred velikih kriza u kojima se nalaze narod i vjera, poput naših se pređa želimo okrenuti k Mariji. Da uzdržimo katoličku Austriju, nije dostatno neodređeno ispovijedanje 'kršćanskih vrijednosti'. Samo katolička vjera življena s uvjerenjem i predanjem trajno će osigurati opstanak naše domovine kao kršćanske zemlje s kršćanskom kulturom. 


Trinaestog ćemo svibnja moleći krunicu prolaziti bečkim ulicama da posvjedočimo vjeru i molimo Marijinu zaštitu za našu domovinu."

Izvor: Rosenkranz für Österreich
Slike: ea, ia

nedjelja, travnja 21, 2019

Surrexit





Sretan Uskrs!








Tolentinska Bratovština Presvetoga Srca Isusova jedna je od brojnih bratovština koje su svesrdno prihvatile klasični rimski obred.

Početci pobožnosti prema Srcu Isusovu u Biskupiji Macerata i Tolentino vezani su uz biskupa Dominika Spinuccija (1777. - 1796.) koji je želio da u svakoj crkvi bude jedan oltar na kojem će biti istaknuta slika Srca Isusova. 

Kad se pobožnost proširila, nastala je inicijativa da se osnuje bratovština posvećena Srca Isusovu. Utemeljio ju je 14. lipnja 1805. sveti biskup Vinko M. Strambi, pasionist. 


Na blagdan Srca Isusova iste godine započela je aktivnost ove bratovštine u maloj crkvi sv. Vida. Bratimi su za odijelo izabrali grubi habit zbog kojeg su dobili nadimak vrećari. Nastojali su provoditi skroman život i vježbati se u djelima pokore, pobožnosti i šutnje. Napoleonski su zakoni 1808. prekinuli njihovo djelovanje, ali se aktivnost nastavila već 1815. otpisom biskupa Strambija od 30. prosinca iste godine - ovaj put u crkvi sv. Nikole.

Bratimi su zatim uputili molbu papi Grguru XVI. da im dodijeli napuštenu crkvu sv. Benedikta. Papa im je udovoljio svojim breveom od 17. prosinca 1835. i dao im crkvicu u trajno vlasništvo. Bratovština ju je kasnije proširila, a biskup Kajetan Franceschini (1867. - 1881.) posvetio ju je 22. travnja 1880.

Tako je ova crkva postala središte pobožnosti prema Presvetom Srcu, Presvetom Sakramentu i Gospodinovoj muci. Odjeveni u prepoznatljiv neobojeni habit opasan pasom o kojem visi krunica i lica pokrivena kapuljačom, sudjeluju u gradskim pokorničkim i euharistijskim procesijama.


Kardinal Franjo Arinze nakon restauracije crkve koja i dalje uz Presveto Srca nosi ime sv. Benedikta, posvetio je 24. studenoga 2006. oltar okrenut prema istoku (ad orientem) i u nj položio moći sv. Rajnerija mučenika, sv. Benedikta opata, sv. Josipa M. Escrive, sv. Hijacinte Marescotti i sv. Ruže Venerini.

U medije su dospjeli zbog potresa od 26. i 30. listopada 2016. Obratili su se za pomoć Mađarskoj kao jedinoj europskoj zemlji koja se u ustavu poziva na kršćanske korijene i dobili su 450 000 € za obnovu crkve, kao izraz solidarnosti s "kršćanskom braćom Talijanima pogođenima prirodnom nepogodom" [1]. Orban je dalje u svom pismu naveo da se budućnosti Europe može pomoći samo tako da se pronađu kršćanske vrijednosti i zato pomažu obnovu "kuće Božje". Postoji i izvještaj o posjetu priora Bratovštine Srca Isusova Budimpešti gdje su ga primili premijer i drugi uglednici [2]. 



Na crkvu je postavljena spomen ploča i ponovo je otvorena za bogoslužje 9. prosinca 2017. godine [3]. Uz Mađarsku ih povezuje i relikvija hrvatsko-ugarskog kralja bl. Karla IV. koju čuvaju u svojoj kapeli.


Danas je ova crkva - s malim muzejom koji čuva baštinu ove lijepe bratovštine -mjesno središte tradicionalne liturgije, gregorijanskoga pjevanja te procesijske i pokorničke tradicije. Ove su godine obrede Svetoga trodnevlja vodili svećenici Ustanove Dobroga Pastira.

Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1), Comunidade Leiga Passionista (2), E (3, 5), Messa in latino (4

subota, travnja 20, 2019

U iščekivanju

Concede, quaesumus omnipotens Deus: ut qui Filii tui resurrectionem devota exspectatione praevenimus; eiusdem resurrectionis gloriam consequamur.
[na Veliku subotu]



Litanije Isusu Kristu u Svetom grobu

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Isuse, s križa skinuti,
Isuse, u krilo Marijino položeni,
Isuse, kojega je Majka nježno zagrlila,
Isuse, suzama svoje Majke orošeni,
Isuse, kojega su Tvoji najbliži oplakivali,
Isuse, u čisto platno povijeni,
Isuse, kojega su Tvoji prijatelji u grob odnijeli,
Isuse, u grob isklesan u stijeni zatvoreni,
Isuse, koji si tri dana u grobu počivao,
Isuse, kojega su vojnici čuvali,
Isuse, koji si sašao u pretpakao,
Isuse, koji si opet slavno uskrsnuo,

Milostiv budi, oprosti nam Gospodine.
Milosti budi, usliši nas Gospodine.


Od svakoga grijeha, oslobodi nas Gospodine
Od srdžbe svoje,
Od gubitka milosti Tvoje,
Od nasrtaja đavolskih,
Od zle smrti,
Po skidanju svome s križa,
Po svojemu počivanju u krilu Majčinu,
Po svetom ukopu svojemu,
Po suzama svoje drage Majke,
Po žalovanju svojih prijatelja,
Po trodnevnom počivanju u grobu,
Po svojem silasku u pretpakao,
Po svojem slavnom uskrsnuću,

Mi, siromašni grješnici, Tebe molimo usliši nas
Da nam na samrti dođeš u pomoć,
Da nam prije smrti milostivo oprostiš sve naše grijehe,
Da nam na času smrti savršeno pokajanje i čvrsto pouzdanje udijeliš,
Da nas na samrti od lukavstva zlog neprijatelja milostivo zaštitiš,
Da nam na času smrti milost svetog sakramenta umirućih udijeliš,
Da nam po smrti dadeš da nađemo pokoj u Tebi,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče naš...

Pomolimo se.

Gospodine Bože i Otkupitelju Isuse Kriste, koji si nakon svoje gorke smrti skinut s križa, u naručje Te primila Tvoja draga Majka, prijatelji su Te povili u čisto platno i u suzama Te položili u grob. Ponizno Ti se klanjam u Svetom grobu i molim Te po Tvojem svetom pokopu da mene siromašnoga grješnika ne zapustiš na času smrti, nego da mi dođeš sa svojom dragom Majkom u pomoć. Pomozi mojoj duši, primi je milostivo i odvedi u mjesto pokoja i mira. Amen.

nedjelja, travnja 14, 2019

Pretium nostrae salutis

Razmišljanje o Predragocjenoj Krvi Isusovoj o. Marka iz Ustanove sv. Filipa Nerija koja ova godine obilježava 15 godina svoga postojanja. 


"Razmatranje Dragocjene Krvi Kristove ima svoje čvrsto mjesto u liturgiji i u životu Crkve - ne samo u korizmi. Zapravo oznaka 'Dragocjena Krv' govori puno manje nego što treba. Blagdan posvećen ovom otajstvu u predajnoj liturgiji prema Rimskom misalu glasi: festum pretiosissimi sanguinis D. N. J. C. - blagdan Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista. Superlativ. Može se to smatrati sitničavim, ali kad se razmisli kakve sve zemaljske stvari označujemo kao 'dragocjene', čini se primjerenim, upravo kao priprava na Uskrs, razmišljati dublje o Predragocjenoj Krvi Kristovoj.

Dragocjena je već po sebi krv svakog čovjeka. U misaonom i jezičnom svijetu Svetoga pisma krv je sjedište života. Tko prolije svoju krv, taj daje sve, predaje sav svoj život. Kad je, dakle, krv svakoga čovjeka dragocjena, što bi onda moglo biti dragocjenije nego Krv Bogočovjeka Isusa Krista!


Ta se spoznaja višestruko odrazila u povijesti kršćanstva. Na prikazima raspeća u umjetnosti često se nalazi na anđela koji kaležom pažljivo hvata svaku kap Krvi Kristove. Primjerice, ta je ideja dirljivo prikazana u Gibsonovu filmu 'Pasija': nakon bičevanja Isusova dolaze Marija, majka Isusova, i Marija Magdalena. Padaju na koljena plačući i lanenim platnom nježno upijaju Predragocjenu Krv koju je Isus obilno prolio već kod toga mučenja. Ništa manje ni liturgija ne odražava svijest o predragocjenosti Krvi Kristove: kalež iznutra mora biti pozlaćen; za ofertorija, nakon ulijevanja vina i vode, svećenik pažljivo briše unutarnji rub kaleža da ondje ne ostane ni kapljica vina i da se kasnije, pretvorena u Krv Kristovu, ne zaboravi prilikom purificiranja. Kalež štiti pokrivajući ga palom, temeljito ga čisti nakon pričesti i pritom moli. Čak ni kaležno ruho ne ide jednostavno u perilicu rublja. Pere se prethodno u tri posude. Voda se prolijeva u sakrarij, otvor u podu sakristije koji vodi izravno u zemlju.

Sve te mjere bez puno riječi svjedoče o strahopoštovanju Crkve pred beskrajnom dragocjenošću Krvi Isusa Krista. To su mjere opreza da se ne mogne izgubiti ni najmanja kapljica. I odluka Crkve da se vjernicima ne pruža kalež za pričest, povezana je s tim strahopoštovanjem i oprezom. Izgubiti i najmanju kap Krvi Kristove, prema sv. Ćirilu Jeruzalemskom, trebamo smatrati kao da bismo izgubili jedan vlastiti ud. 

Istina o Predragocjenoj Krvi otvara nam također oči za jednu drugu dragocjenost: dragocjenost svake pojedine ljudske duše. Liturgija Krv Kristovu zove 'pretium nostrae salutis' - cijena našeg spasenja. Da mene -  da, mene - otkupi od grijeha i smrti, Isus Krist je na križu prolio svoju Krv. Dostajala bi već i kapljica, kaže nam sv. Toma Akvinski. Njemu, Kristu, to nije bilo dovoljno. Htio nam je dokazati svoju ljubav do zadnje kapi Krvi. 


Razmatranje Predragocjene Krvi Kristove poput ogledala je pred nama. U njemu vidimo koliko svaki od nas dragocjen u Njegovim očima. Tako dragocjen da nas je otkupio svojom Predragocjenom Krvlju. U zrcalu Predragocjene Krvi prepoznajemo pravo vrijednost i čovjekovo dostojanstvo. Sveti Augustin zadivljen je stajao pred tim otajstvom, a njegove tadašnje riječi vrijede i za kasnije naraštaje: 'Jedinorođeni Sin Božji prolio je za nas svoju Krv. Dušo, uspravi se! Toliko si vrijedna!'"

Izvor: ISPN (1/2015)
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2, 3)

utorak, ožujka 26, 2019

J M J

Samostani karmelićanki koje su se vratile starom obredu i dalje izvrsno napreduju. Najnoviji je otvoren u Australiji 23. ožujka 2019. pod imenom Karmel Isusa, Marije i Josipa. Biskup Kolumba koji pripada pavlinskom redu, prepoznao je u tradicionalnim koludricama duh pokore i žrtve i pozvao ih svoju biskupiju. 


Naizgled nevjerojatno, u biskupiji gdje je 1980-ih izdahnuo jedini njihov karmelski samostan, klauzurni život obnavljaju četiri sestre vjerne predajnoj misi, časoslovu i starim običajima svoga reda. Dvije od njih su Australke. Dolaze iz američkih tradicionalnih samostana u Valparaisu i Elysburgu koji gotovo svakog mjeseca imaju ozbiljne kandidatice za ulazak u redovnički život (1, 2, 3, 4).


Biskup Koluba obilježio je otvaranje karmela svečanom pontifikalnom misom prema klasičnom rimskom obredu (fotografije možete pogledati ovdje) i izrazio svoje zadovoljstvo novim kontemplativnim samostanom (elektranom) koji će moliti za biskupiju i za čitavu njihovu naciju. 


Uobičajeni dan u samostanu izgleda ovako:

5:00 laude
5:20 tiha molitva pred Svetotajstvom
6:40 prima s martirologijem
7:00 sveta misa prema tradicionalnom obliku, zahvala u koru, terca, a zatim doručak
9:00 kućanski poslovi: šivanje, kuhanje, korespondencija, vezenje, izrada škapularâ, vrtlarenje, čišćenje, rad oko životinja, umjetnički rad... svaka sestra radi u osami, u duhu molitve i sabranosti; najvažnija je oznaka toga rada što se obavlja u poslušnosti spremna i radosna srca
10:40 šesti čas i ispit savjesti, odlazak u refektorij s recitacijom De profundis
11:00 ručak u tišini dok jedna sestra čita duhovno štivo; vrijeme tijekom ručnoga pranja posuđa sestre koriste za molitvu za duše u čistilištu
12:00 sabiru se kao obitelj na rekreaciju tijekom koje uz rad razgovaraju; nedjeljom i blagdanima šetnja samostanskim posjedom ili glazba
14:15 deveti čas i Gospina krunica, a zatim duhovno čitanje u ćeliji
15:00 učiteljica novakinja poučava gojenice karmelskoj duhovnosti; naglašava se važnost krjeposti, posebno poslušnosti, i upravlja ih se prema jedinstvu s Božanskim Zaručnikom
15:30 nastavak poslova
16:30 večernja molitva nakon koje slijedi sat tihe molitve
18:00 večernji obrok, a zatim jedan sat rekreacije
20:00 kompletorij, potom velika šutnja do lauda sljedećega dana
21:15 matutin
22:30 počinak.

Slike: Facebook/BishopColumba , PROYECTO BICENTENARIO

nedjelja, ožujka 17, 2019

Sub Crucis vexillo

Danas kad se Irci spominju svoga vjerovjesnika sv. Patrika, prenosim jedinstven primjer mladoga irskog isusovca koji se odvažio zatražiti podjelu nižih redova. 


"U župnoj crkvi sv. Klementa koju u Ottawi drži Petrovo bratstvo, nadbiskup T. Prendergast, SJ prošle je veljače podijelio niže redove jednom bogoslovu, u okviru "tihe mise višeg prelata" - u tradicionalnoj liturgiji jedine dopuštene alternative pontifikalnoj službi.


Ceremoniju su obilježile dvije posebnosti: kandidat je bio T. Avram, SJ. Kao što se vidi iz kratice, pripada Družbi Isusovoj u kojoj nema podjele nižih redova koje je, kao što je poznato, 'ukinuo' Pavao VI. godine 1972. motuproprijem Ministeria quaedam. Avram je izričito molio za primanje tih sakramentala i očito dobio dopuštenje svojih poglavara - vjerojatno je bila od pomoći okolnost da nadležni tradiciji naklonjeni mjesni biskup Prendergast također pripada isusovcima. 

Druga je osobitost činjenica što su u konkretnom slučaju svi redovi očito (izvještaj nije posve jednoznačan) podijeljeni odjedanput. Ni u prošlosti to nije bilo neuobičajeno, no normalno je bilo da se dijele pojedinačno ili po dva ili po tri tijekom studija bogoslovlja. Tako se obično radi i u zajednicama vjernima tradicionalnoj liturgiji.


Ovakva postupna podjela - što nije kritika spomenutoga postupka u Ottawi, koji može imati mnogo dobrih razloga - općenito je vrlo smislena. Za nju postoje naravne i nadnaravne osnove. Te posvete kao sakramentali bogoslovima koji ih primaju pružaju osobite milosti i podupiru ih na teškom putu njihova zvanja. Istodobno su također psihološki važna podrška na tom putu jer ga rastavljaju na pregledne etape i pritom - kao međuispiti - pružaju priliku i pobudu uvjeriti se u zvanje i vlastitim ga naporima učvrstiti.


Zasigurno nije pretjerivanje pretpostaviti da je ukidanje tih međukoraka bitan uzrok što je danas mnogo svećenika potpuno svjetovnog karaktera. Poslijekoncilska je Crkva htjela svećenike koji su potpuno od ovoga svijeta - i prečesto je i dobila takve čiji se pogled ne proteže iznad ovoga svijeta. 


Ceremonija u Ottawi je dakle ohrabrujući znak da čak i unutar isusovačkoga reda koji sve snažnije klizi u moderna krivovjerja, ima također svećeničkih kandidata koji proziru te mehanizme i pokušavaju im se suprotstaviti."

Izvor: summorum-pontificum.de