Brat Jordan iz Bratstva sv. Vinka Fererskog godine 2011. dao je veliki intervju za njemački časopis Dominus vobiscum koji ovdje prenosim kao nastavak na prethodni post, posvećen jubilejskoj godini njihova zaštitnika.
"- Kako je nastalo Bratstvo sv. Vinka Fererskog?
Kao i svi osnutci, Bratstvo sv. Vinka Fererskog nastalo je preko poziva i preko susreta. Preko poziva Kristova i susreta s bijedom današnjega svijeta: poziv na potpuno predanje koje evanđeoski savjeti nastoje ostvariti u njihovoj potpunoj radikalnosti i susret s bijedom širom rasprostranjenog neznanja u vjerskim pitanjima, koja je u našim srcima probudila goruću čežnju da naviještamo istinu evanđelja. Zagrliti križ od kojega svijet bježi i predati se zadaći naviještanja istine u društvu koje je obilježeno relativizmom, bila je čežnja prve braće koja se u rujnu 1979. ostvarila u osnutku samostana sv. Tome Akvinskog u francuskom mjestu Chémére-le-Roi. Za sada nas je 16 redovnika, od toga devet svećenika i petero đakona. Osim toga, trenutačno se dva postulanta iz Švicarske i Francuske pripremaju na svoje oblačenje i na privremene zavjete.
- Redovnici koji se posvećuju propovijedanju istine - odnosno braća propovjednici. Nije li već sveti Dominik došao na tu ideju? Zašto novo utemeljenje?
Da, mi želimo živjeti karizmu braće propovjednika prema temeljnoj ideji sv. Dominika i stoljećima dokazanim sredstvima dominikanske tradicije. Međutim, naše bratstvo nastalo je u sjeni poslijekoncilske krize. Heterodoksna interpretacija koncilskih tekstova, liturgijska kriza, posvjetovljenje redovničkog života, sumnja u učinkovitost pa i u istinitosni sadržaj nauka sv. Tome Akvinskog slabile su Crkvu, a nisu poštedjele ni dominikanski red. Tu je procjenu potvrdio 1977. jedan dominikanski pater, koji je kasnije bio pozvan u najviše crkvene službe, u jednom pismu našem utemeljitelju o. de Blignièresu: 'Nijedna od mogućih opcija ne nudi savršeni dominikanski život. Vaš dominikanski poziv morao bi biti dovoljno jak da se može živjeti unatoč sadašnjoj bijedi; [...]'. Sve nas je to tada potaknulo da živimo dominikansku karizmu u okviru jednoga novog utemeljenja. I to u potpunoj svijesti o kanonski neizvjesnoj situaciji našega projekta. Tako smo do kanonskoga priznanja naše ustanove godine 1988. svjesno polagali samo privatne zavjete, a nismo primali svete redove. Osnovani kao dio 'tradicionalističkoga' pokreta, otpočetka smo se intelektualno bavili crkvenom krizom i usmjerili posebno veliku pozornost na pitanje vjerske slobode. Tada nam se činilo vrlo važnim produbiti ta doktrinarna pitanja u dijalogu s drugim teolozima i raditi na jedinstvu u istini. Zato smo od 1980. bili u redovitom kontaktu s biskupima i drugim teolozima; pa i onima koji nisu bezuvjetno bili našega mišljenja.
- A dominikanci?
Vodstvo dominikanskog reda (od kojega smo crkvenopravno neovisni) nije bilo jako sretno našim priznanjem koje nam je Sveta Stolica dala 1988. Tada smo bili započeli razgovore s vodstvom reda da bi se istražila mogućnost našeg prihvaćanja u dominikansku obitelj. Trebalo je još vremena da bi shvatila kao opravdana naša vjernost staroj dominikanskoj liturgiji. Pater D. Byrne, general dominikanaca, bio je gost u našem samostanu, a u kontaktu smo s mnogim dominikancima iz različitih provincija. Redovito nam dolaze mladi dominikanski svećenici u Chémére-le-Roi da bi kod nas doživjeli ili naučili dominikanski obred. Stari su nam dominikanci povjerili da su kod nas ponovo pronašli red u koji su bili stupili prije krize šezdesetih godina.
- Zbog čega je vaša redovnička ustanova stavljena pod zaštitu sv. Vinka Fererskog?
Zato što je sveti Vinko Fererski bio navjestitelj vjere u teškim vremenima. U doba kada su se gomilale katastrofe (ratovi, kuga i zapadni raskol), sveti Vinko (1350. - 1419.) na uzoran je način živio različite aspekte dominikanskoga poziva. Istodobno je bio čovjek molitve, studija i prije svega propovjednik poznat u čitavoj Europi. Njegovo djelo 'De vita spirituali' (O duhovnom životu) spada u velike 'klasike' duhovne literature.
- Kako ste uopće Vi kao Nijemac ušli u Bratstvo?
To je jedna duga priča čijim detaljima ne želim zamarati Vaše čitateljstvo. Tek toliko: jedan freiburški profesor teologije, član studentske udruge koje sam bio član, poslao me, kao mladog studenta prava u potrazi za 'razumnim' samostanom, k benediktincima iz Le Barrouxa. Tamo sam upoznao staru misu i od tada mi je bilo jasno da za mene u obzir dolazi samo jedna zajednica s klasičnom liturgijom. Naposljetku sam preko francuskih prijatelja upoznao Bratstvo svetog Vinka Fererskog.
- Jeste li Vi jedini nefrancuz u Bratstvu?
Ne, u našem samostanu osim Francuza ima i drugih naroda: iz Irske, Brazila, Švicarske i Njemačke. Jedan se mladi Englez upravo priprema za ulazak. Naravno, Francuzi su većina - što je i normalno za zajednicu osnovanu u Francuskoj. U svakom su slučaju dobrodošla zvanja iz drugih zemalja i na duge staze je sasvim moguće i poželjno otvaranje samostana u inozemstvu.
- Kako biste opisali duhovnost vaše zajednice?
Kontemplacija je srce dominikanskoga poziva. Međutim, kod dominikanaca molitveni život ima poseban cilj: usmjeren je 'na propovijedanje i spas duša'. Dakle, temelj je naše opstojnosti naviještanje i spasenje duša. Tako se o sv. Dominiku kaže da su njegove noći pripadale molitvi, a dnevni trud bližnjima. U dominikanskoj obitelji ima školskih sestara, koludrica, laičke braće, misionara i umjetnika. Fra Angelico je bio pravi dominikanac! Naš poziv dakle nije neizbježno intelektualne naravi, ali sve stvari motri s gledišta svjetla istine. Sveta Katarina Sijenska u svojim slavnim 'Dijalozima' piše da se specifično dominikanski moment posvete sinova svetoga Dominika sastoji u tomu, da se zadobije 'spasenje duša preko svjetla znanosti'. Osim studija objavljene istine, dominikanski je život obilježen uobičajenim monastičkim opsluživanjima i svečanom liturgijskom molitvom. Iz te je kontemplativne jezgre naš život određen svojim ciljem: propovijedanjem evanđelja koje 'izvire iz bogatstva kontemplacije'. Sveti je Dominik utemeljio svoj red za 'propovijedanje i spasenje duša'. Dakle, dominikanski je poziv istodobno kontemplativan i apostolski. Daljnja središnja točka naše duhovnosti, koja potječe od samoga Dominika, posebno je štovanje svete Bogorodice. To se kod nas konkretno ostvaruje u dnevnoj molitvi krunice i u kruničarskim duhovnim vježbama koje redovito održavamo za laike i svećenike. Pater Blignières k tomu trenutačno priprema knjigu za razmatranje 'Po Mariji k Presvetom Trojstvu' koju umjetnički oblikuje jedan naš brat laik. Marijanska pobožnost čvrsto spada u duhovnost naše zajednice i propisana je našim statutima.
- Imate li i drugih posebnih obilježja?
Posebnost je našega reda ustrajanje na sveobuhvatnom karakteru dominikanskoga života. Razlika prema današnjem dominikanskom redu nije u duhovnom cilju, nego je utemeljena u izboru sredstava: kontemplativni život strukturiran i nošen tradicionalnim pravilima i običajima redovničkog života, studij katoličke doktrine u duhu zajedničkog naučitelja sv. Tome Akvinskog i ukorijenjenost u tradicionalnoj dominikanskoj liturgiji.
Te tri točke su propisane u našem dekretu o osnutku:
1. uporaba liturgijskih knjiga koje su u dominikanskom redu vrijedile do poslijekoncilske liturgijske reforme;
2. klasično monastičko opsluživanje;
3. vjernost zajedničkom naučitelju sv. Tomi Akvinskom.
Čvrsto vjerujemo da su ta predajna sredstva, u kojima je iskustvo mnogih generacija dominikanaca, i danas aktualna. To ustrajanje na tradicionalnom ne sprječava nas, međutim, da koristimo moderna tehnička sredstva ili da se interesiramo za moderno prirodoznanstvo! Mnoga su naša braća već došli kao inženjeri ili prirodoznanstvenici te se kritički i kompetentno bave aktualnim znanstvenim pitanjima (bioetikom, teorijom evolucije itd.).
- Dakle, Vi svetu misu celebrirate prema dominikanskom obredu. Možete li nam o tomu nešto više reći?
Kad je sveti Pio V. tridentskim reformama, među ostalim, ponovo uspostavio jedinstvo rimskog obreda, htio je da se zadrže obredi - primjerice ambrozijanski - koju su mogli tada dokazati barem dvjestogodišnju starost. Neki su redovi - kartuzijanski, cistercitski, dominikanski - prema tomu zadržali svoju liturgiju. Dominikanski je obred srodan staromu rimskom obredu, a razlikuje se uglavnom po tekstovima pristupnih molitava i po obliku ofertorija. Dominikanske svečana misa ima tragove utjecaja orijentalnih obreda; primjerice kod procesije darova. Uostalom, dominikanski obred u Njemačkoj ima jedan poseban utjecaj: u XIII. st. dominikanci su zajedno s Njemačkim redom misionirali europski sjeveroistok. Pritom je kler Njemačkog reda naučio i cijenio dominikansku liturgiju te je zamolio papu Inocenta IV. za dopuštenje da smije koristiti dominikanski obred unutar Njemačkoga reda. Snažnom utjecaju Njemačkoga reda, iz čijih su redova u Pruskoj tijekom dugo vremena bili imenovani dijecezanski biskupi, valja zahvaliti što je dominikanska liturgija bila celebrirana u župama biskupija Culm, Ermland, Samland i Marienwerder.
- Kako izgleda vaš dan?
Svakodnevno služimo sv. misu i zajedno u koru recitiramo, odnosno pjevamo, pohvale, treći čas, šesti, deveti, večernju i povečerje. K tomu, tu je i dvaput po trideset minuta tihe molitve, krunica i 'lectio divina' (duhovno čitanje). Preko dana vrijedi pravilo šutnje, a jedanput tjedno braća dolaze na 'capitulum culparum'. Postimo tijekom adventa i korizme.
Naši skolastici studiraju četiri do pet sati na dan (predavanja i vlastiti studij). Ostatak dana odlazi na pripremanje našeg apostolata i za različite materijalne zadaće: rad u kuhinji, vrtu, na porti, u knjigovodstvu i brizi za goste. Dvaput dnevno dolazimo na bratsku razmjenu i rekreaciju tijekom 30 do 40 minuta.
- Kako je oblikovan studij mlađe braće?
Izobrazba novaka traje dvije godine i sadrži među ostalim i solidnu izobrazbu u gregorijanskom koralu. Braća laici dobivaju tehničku ili umjetničku izobrazbu (orgulje, knjigoveštvo, stolarija itd.), a skolastici svoju izobrazbu započinju trogodišnjim studijem filozofije u kojem Aristotel i sv. Toma Akvinski, naravno, imaju vodeću ulogu. Zatim braća tijekom barem četiri godine studiraju teologiju. Neki naši mladi patri nastavljaju studij i nakon ređenja. Tako trenutačno braća našega reda trenutačno studiraju teologiju i crkveno pravo na različitim fakultetima u Francuskoj i u inozemstvu te stječu odgovarajuće akademske stupnjeve. Sve to s ciljem koji je htio sv. Dominik: 'Naš studij mora sa žarom i svom našom snagom pripremati na to da se bude korisno spasenju duša'.
- Kako se taj misionarski zahtjev ostvaruje u vašem redu?
Naš je život odlikuje stalnom izmjenom između kontemplativnoga života unutar samostanskih zidova i misijskih zadaća izvan samostana. One nas redovito vode u veće gradove u krugu od otprilike 200 km (Paris, Nantes, Tours, Rennes, Angers), a s vremena na vrijeme i u južnu Francusku te u inozemstvo. Već prema sposobnostima i temperamentu pojedine braće, taj angažman može zauzimati više ili manje mjesta. I braća koja studiraju imaju aktivnoga udjela u apostolatu naše zajednice. Svatko je propovjednik na svoj način. Jedan od naše braće laika ljudima približava ljepotu vjere po svom umjetničkom radu. Jednako kao fra Angelico, koji je bio dominikanac. Braća koja ostaju u samostanu svojom molitvom potpomažu aktivnosti onih koji se upravo nalaze izvan samostana. Dakle, apostlat je stvar cijele konventualne zajednice te molitvi i poslovima onih koji su u samostanu daje poseban misijski ton.
- Koje oblike ima vaš apostolat?
Naše se apostolatske aktivnosti mogu podijeliti u tri skupine: [1] Pomoć za produbljenje duhovnoga života preko naših kruničarskih duhovnih vježba, koje dajemo za laike i za svećenike. Zbog našega marijanskoga usmjerenja te su egzercicije bitan sastavni dio našega apostolata. Osim toga, organiziramo i kraće duhovne vježbe i hodočašća i vodimo jednu župnu zajednicu. [2] Bogoslovno i mudroslovno daljnje obrazovanje: preko našeg časopisa 'Sedes Sapientiae' (Prijestolje Mudrosti: Marijin počasni naslov iz Lauretanskih litanija) želimo učiniti dostupnim blago katoličkog nauka i kulture kultiviranim laicima, kao i sjemeništarcima i svećenicima. Časopis izlazi četiri puta godišnje i na razumljiv se način bavi mudroslovnim, bogoslovnim, književnim i duhovnim temama. Osim toga, izdajemo i niz 'Classiques spirituels' kojim ponovo činimo dostupnim klasike duhovne literature. [3] Pomoć za obitelji: kateheze za djecu i odrasle, pripreme za brak, skrb za bračne parove, logorovanja za djecu i mlade, rad s izviđačima itd.
- Možete li nam reći nešto više o časopisu 'Sedes Sapientiae'?
Časopis je ugledao svjetlo u ljeto 1982. Bio je tiskan ručno na matricu, na dvanaest stranica, i sadržavao je kratke članke i novosti iz života naše tek osnovane zajednice. Pet godina kasnije, u ljeto 1987., prvi je put izdan kao tiskani i uvezani svezak. O našim novostima i aktivnostima prijatelje i dobročinitelje smo obavještavali u posebnom okružnom pismu. Povelja o utemeljenju iz 1982. ovako definira cilj našega četveromjesečnika: ''Sedes Sapientiae' svoje čitatelje treba duhovno opremiti za službu Božju i vjersko znanje svakoga pojedinog dovesti barem na razinu njegove akademske ili stručne kvalifikacije'. Povelja opisuje i duh novog časopisa: 'Primat razuma, nepopustljivost zabludi, duhovna otvorenost'. Tada smo inzistirali posebno na apologetici ljudske razumske snage i naglašavali da je 'nijekanje izvjesne racionalne razumljivosti naše vjere vlastita i duhovno smrtna zabluda modernizma'. Podsjetili smo na to da se čin doista mudroga sastoji u tomu da 'razmišlja o istini i da je drugima priopćuje; posebno onu istinu koja se odnosi na prvo počelo (Boga) (Toma Akvinski, 'Summa contra gentiles'). Konačno, predložili smo kao model duhovnu otvorenost jednoga Tome Akvinskoga: 'Duh svake sekte je duh (lažne) jednoznačnosti i isključivanja. Katolički duh je duh realističnog jedinstva u raznolikosti'. 'Sedes Sapientiae' je katolički časopis. Zato smo o stotom izdanju objavili nekoliko pisama visokih predstavnika crkvene hijerarhije, koja su za nas dragocjeno svjedočanstvo da 'Sedes Sapientiae' djeluje 'in medio Ecclesiae', u srcu Crkve. Tako je P. kard. Poupard u svojstvu predsjednika Papinskog vijeća za kulturu redakciji poslao svoje 'snažno ohrabrenje da se nastavi lijepo djelo časopisa 'Sedes Sapientiae' i nadu da će revija i ubuduće 'sve brojnijem čitateljstvu' 'nuditi solidnu (duhovnu) hranu'. Francuski vojni biskup msgr. Le Gall priopćio nam je koje rubrike naše revije osobno posebno cijeni, i zahvalio je za seriju članaka o islamu koja se sada ubraja u standardnu opremu njegovih vojnih svećenika koji djeluju u muslimanskim zemljama. Ipak, posebno smo ponosni i zahvalni za srdačno pismo kard. Ratzingera, tadašnjega prefekta Kongregacije za nauk vjere, iz listopada 2004. Prigodom predstojećega jubileja časopisa privatni nam je tajnik Benedikta XVI., prelat dr. G. Gänswein, u pismu od 12. veljače 2007. prenio izričito osobno dopuštenje Svetog Oca za objavu toga pisma.
- Oče Jordane, zahvaljujemo Vam na ovom intervjuu!"
Izvor: Pro Missa Tridentina
Nema komentara:
Objavi komentar