nedjelja, studenoga 29, 2015

Tradicionalni oblici

Universi, qui te exspectant, non confundentur, Domine.


Gospodine, neće se smesti nitko od onih koji tebe čekaju.
(Gradual, I. nedjelja došašća)

Nekoliko zanimljivosti povezanih s privatnim molitvenim praksama dvojice zadnjih papa.

"Papa Franjo odgovarao je na stadionu Kasarani u Nairobiju na pitanja mladeži. U određenom je trenutku katolički poglavar rekao mladima da im želi nešto 'povjeriti'.

- 'Uvijek nosim sa sobom dvije stvari: krunicu i križni put'

Papa im je pokazao da nosi sa sobom 'u džepu uvijek dvije stvari': 'jednu krunicu' za molitvu, 'i jednu stvar koja se može činiti neobičnom'- tada im je pokazao mali predmet u obliku kutijice. Zapravo se radilo o knjižici koja sadrži Kristovu patnju u obliku križnog puta od četrnaest postaja. 'To je jedna 'Via crucis'. Pokazuje kako je Isus patio, bio osuđen na smrt. [...] Zahvaljujući tim dvjema stvarima ne gubim nadu.'

'Time je papa Franjo dao do znanja da razmatra Kristovu patnju na način tradicionalnoga križnog puta', a ne u obliku koji je 1991. bio uveo Ivan Pavao II.- piše 'Secretum meum mihi'. Također niti na način kako se to odvija u nekim župama i zajednicama koje su uvele XV. postaju.

- 'Molim cijeli ružarij s njegove tri krunice'

Upravo je prošloga rujna katolički publicist V. Messori izvijestio o jednom popodnevu koje je mogao provesti s Benediktom XVI. u njegovu samoizabranom utočištu u Vatikanu. Messori citira Papu koji je odstupio krajem veljače 2013. riječima:

'Nastojim ispuniti svoju dužnost prema Crkvi i svijetu molitvom koja ispunjava cijeli moj dan.' 'Je li to mislena ili usmena molitva, Vaša Svetosti?'- pitao je Messori. Papa u miru je odgovorio: 'Prvenstveno usmena: cijeli ružarij s njegove tri krunice, zatim psalmi, molitve koje su napisali svetci, biblijski odlomci i zazivi iz brevijara'. Preostalo vrijeme ispunjava kontemplacija potaknuta usmenom molitvom i lektira duhovnih knjiga'. Toliko Messorijev izvještaj.

Dakle, ni Benedikt XVI. ne slijedi promjenu kojom je papa Ivan Pavao II. Apostolskim pismom Ružarij Djevice Marije, uveo četvrtu skupinu otajstava. Uz tradicionalna radosna, žalosna i slavna, smatrao je 'smislenim' da se  'razmatraju neki posebno značajni trenutci javnoga života Isusova (svjetlosna otajstva)'. Doslovno o uvođenju novine u tom pismu stoji: 'držim umjesnim poduzeti prikladnu nadopunu. [...] Ne želeći narušiti ijedan bitan aspekt tradicionalne strukture te molitve'. 

Njegov nasljednik Benedikt XVI. očito se čvrsto drži te 'tradicionalne strukture'.

Što se tiče oblika pučke pobožnosti, čini se da pape- barem u ova dva konkretna slučaja- u svojoj osobnoj molitvi i osjećaju, prednost daju tradicionalnim oblicima."

Izvor: Katholisches.info
Slika: splendor

petak, studenoga 27, 2015

Sa znakom ljubavi Marijine

Spomen je dana kad je sv. Katarina Laboure 1830. imala viđenje Presvete Djevice i primila njen nalog da se daju kovati medaljice na čast Njenog Bezgrješnog Začeća. Milosti koje je Gospa obećala nisu izostale pa je medaljica uskoro prozvana čudotvornom. Voljeli su je i širili brojni poznati nam i nepoznati svetci: Ivan Bosco, Terezija od Malog Isusa, Maksimilijan Kolbe, pa tako sve do Pija iz Pietrelcine i Terezije iz Kalkute te brojnih pobožnih ljudi koji danas žive. 

Malo nas što danas više može iznenaditi, a jedna od takvih stvari je da je postao sporan i taj pobožni znak. Od franjevaca Bezgrješne novi povjerenik traži da je maknu s habita jer: Ako ne, netko bi mogao pomisliti da je zbilja čudotvorna. Na udaru je i njihov četvrti zavjet potpune posvete Mariji u skladu s duhovnošću sv. Maksimilijana Kolbea (vidi T. Ecclesiae). 

U Crkvi postoji još jedna tradicijska zajednica koja na svom redovničkom odijelu ima taj znak ljubavi. To su benediktinci Bezgrješne iz Villatalle. Nose je od 2008. kad ju je u zahvalu za angažman na prenošenju tradicionalne mise, utemeljitelj franjevaca Bezgrješne dao pokretaču ove nove benediktinske obitelji.

Sveta Stolica potvrdila je konstitucije benediktinaca Bezgrješne 25. ožujka 2015. U njihovu uvodu stoji da ovi koludri uz monastičko i liturgijsko nasljeđe preuzimaju i potpunu posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu. S tim u svezi spominju i riječi oca Muarda da su krjeposti Srca Isusova i Marijina upravo te krjeposti koje su bitna oznaka njegove zajednice. 

Koludri iz Villatalle su se nazvali benediktincima Bezgrješne kako bi jasnije istaknuli tu posvetu kojom postaju potpuno vlasništvo Marijino. Svoju posvetu obnavljaju svakog dana, a zajedno svečano na Veliku Gospu pred likom Gospe od Čudotvorne Medaljice. Molitva koja se nalazi u nastavku (uz neznatne izmjene) potječe od opata Calveta

"O Marijo, naša gospodarice i blaga majko čije srce ranjeno ljubavlju gori za svakoga od nas žarkim milosrđem, pogledaj na nas, svoju djecu, koju na ovaj dan ispunjava osjećaj duboke zahvalnosti za primljene milosti kao i nepokolebljivo pouzdanje u Tvoju blagu i moćnu zaštitu koju se usuđujemo očekivati od Tebe u svojoj slaboći, okruženi tako velikim pogibeljima.

Pogledaj na našu mladu zajednicu braće čije sinovsko pouzdanje vapije za Tvojom pomoći; pogledaj kako velike pogibelji nam prijete zbog stanja u svijetu i u svetoj Crkvi, i nikada ne dopusti da u nama oslabi naš nutarnji život, nadnaravni duh, pravovjerje, ljubav prema nauku, ljubav prema osami, poniznost srca i bratska ljubav. Učini da naša zajednica uvijek ostane vjerna duhu našega oca Muarda, Tvoga gorljivog sluge, koji je svim članovima svoje redovničke obitelji preporučivao 'krjeposti Srca Isusova i Marijina' kao neizmjerno vrelo milosti i ljubavi, iz kojega do kraja našega zemaljskoga života možemo crpiti snagu koju trebamo da vodimo 'život poniznosti, siromaštva i mrtvljenja'.

Nikada ne dopusti da nas preplaši naše neiskustvo ili da zbog njega uzmaknemo. Daruj nam krotko i jako srce da nas nikada uspjeh ne uznese niti povlačenje slomi. Daj da mi, koji smo po sebi ništa, svu svoju čast nađemo u tomu da u potpunosti ovisimo o Tebi, kao ona djeca koju je Tvoj Sin svojim učenicima dao za primjer: djeca koja u svemu što se zbiva vide ruku nebeskoga Oca, koju ništa ne zaprepašćuje i koja se sve svemu divi.

Želju naših utemeljitelja zauvijek posvajamo za svoju želju, da uzmemo Tvoje Bezgrješno Srce kao uzor jer je ono 'savršena slika dvaju bitnih obilježja ovoga djela: nutarnjega života i samožrtvovanja'.

Vapijemo ti da odstraniš od nas zlo uznositosti, stremljenje za moći, privlačnost zadovoljstava i sjaja ovoga svijeta.

Neka zloduh nikada među nas ne posije korov razdora ili zavisti, nego neka u redovima naše samostanske obitelji uvijek vlada nadnaravni mir, poniznost srca i opraštanje uvrjeda.

Daj, o blaga Djevice Marijo, da siromasi kod nas uvijek budu pažljivo primljeni kao poslanici Božji, a da se svjetovni duh, napadaji raskola i krivovjerja razbiju o naše zidine, nikada ne prodrijevši među nas.

Stoga od Tebe prosimo milost da se uvijek nepopustljivo čvrsto držimo dvostrukog bedema svetog pravila i svete liturgije kao najboljih jamstava najčistije katoličke vjere i vrhunske svetosti.

O preslatka i prejaka Djevice Marijo, naša preljubljena majko, svjesni svoje nedostatnosti da ostvarimo takav program koji daleko nadilazi naše sile, Tebi danas svečano i neopozivo posvećujemo našu zajednicu, naše obitelji, naše oblate, naše prijatelje i dobročinitelje, sve Tebi predajemo. Sve je Tvoje, sve naše misli, sva naša nagnuća, naše čežnje, naši planovi: sve pripada Tebi.

Tako svečano povezani s tobom, o Marijo, želimo ostati uronjeni u Tvoje Prečisto Srce kao u oceanu nutarnjega života i milosrdne ljubavi, puni pouzdanja da ćemo od Tebe primiti sve potrebno svjetlo i sve milosti potrebne da Tebe ljubimo i učinimo da Te i drugi ljube, tako da se u nama jasno očituje život Tvoga Sina na čast Oca u jedinstvu Duha Svetoga.

O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo. (triput)"

Izvor i slika: Benediktiner der Immaculata

srijeda, studenoga 11, 2015

Glas Preteče odjekuje

Tko su novi farizeji i novi saduceji? Odgovor na to pitanje nalazi se u danas objavljenom članku R. de Matteija.

"U obraćanjima pape Franje često se nalazi kritika 'farizeja'. U mnogobrojnim govorima između 2013. i 2015. govorio je o 'bolesti farizeja' (7. rujna 2013.) koji 'predbacuju Isusu da ne pazi na subotu' (1. travnja 2014.), o 'iskušenju samodostatnosti i klerikalizma, kodificiranja vjere u pravila i naputke, kako su činili pismoznanci, farizeji i zakonoznanci Isusova vremena' (19. rujna 2014.). 

Na 'Angelusu', 30. kolovoza 2015., rekao je: 'Kao u ono vrijeme za farizeje, postoji i za nas opasnost da držimo da smo u redu ili gore: da smo bolji od drugih samo zbog činjenice da opslužujemo pravila, običaje, premda ne ljubimo bližnjega, tvrda smo srca, uznositi i oholi'. 

Držanje pismoznanaca i farizeja koje se temelji na 'isključivosti' ['esclusione'], 8. studenog 2015. postavio je nasuprot onom Isusovu koje se temelji na 'uključivosti' ['inclusione']. Napokon, referiranje na farizeje je očito u govoru kojim je Papa prošloga 24. listopada zaključio XIV. redovitu sinodu o obitelji. Tko su, uostalom, 'zatvorena srca koja se skrivaju iza crkvenog nauka ili iza dobrih nakana, da zasjednu na Mojsijevu katedru i sude- katkad svisoka i površno- teške slučajeve i ranjene obitelji' [IKA, TBBM], ako ne 'farizeji koji od religije prave beskrajan lanac zapovijedi' (26. lipnja 2014.)? Čini se da je farizej svatko tko tvrdoglavim ponosom brani opstojnost crkvenih apsolutnih i neopozivih zapovijedi, zakona, pravila.

Ali, tko su zapravo bili farizeji? Kad je Isus započeo svoje propovijedanje, židovski se svijet dijelio na različite struje o kojima govore evanđelja, a među povjesničarima Josip Flavije (3.-100. po Kr.) u svojim 'Židovskim starinama' i 'Židovskom ratu'. Glavne su sekte bile one farizeja i saduceja. Farizeji su do detalja opsluživali vjerske propise, ali su izgubili duh istine. Bili su to umišljeni ljudi koji su krivotvorili proroštva o Mesiji i tumačili božanski zakon prema svojim mišljenjima. Saduceji su naučavali još gore zablude. Sumnjali su u besmrtnost duše i odbijali velik dio svetih knjiga. Obje su se sekte borile za premoć u Sinedriju koji su bili vodili saduceji kad je Isus bio osuđen.

Saduceje je jedanput spomenuo Marko i Matej triput, dok se farizeji javljaju uvijek iznova u Markovu i Matejevu evanđelju. Posebno je u 23. poglavlju sv. Mateja otvorena optužba protiv potonjih: 'Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati'.

Komentirajući to mjesto kod Mateja, sv. Toma Akvinski objašnjava da Gospodin nije ukorio farizeje zato što su namirivali desetinu, 'nego samo zato što su prezirali važnije zapovijedi, one duhovnoga reda. No, zbog prakse po sebi [namirivati desetinu], čini se da ih hvali time što kaže: 'Te stvari je trebalo činiti' ('Haec oportuit facere'), prema Zakonu, kako dodaje Zlatousti ('Summa Theologica', II-IIae, q. 87, a. 2 ad 3). Referirajući se na farizeja o kojem govori Luka (18, 10-14), sv. Augustin kaže da je on osuđen ne zbog svojih djela, nego zato što se hvalio svojom navodnom svetošću (Epistola 121 1,3) . 

Isti sveti Augustin u Pismu Kazulanu objašnjava da taj farizej nije bio osuđen zato što je postio (Lk 18, 11 i dalje), nego 'jer se umišljen od ponosa uznosio nad carinikom' (Epistola 36 4,7). Zapravo, 'nema zasluge za jednu osobu kao što je farizej da posti dvaput tjedno, dok je to za osobu koja je ponizno vjerna ili vjerno ponizna religiozan čin; iako evanđelje ne govori o osudi za farizeja, nego radije o opravdanju za carinika' (Epistola 36 4,7).

Najsažetiju definiciju farizeja daje sv. Bonaventura: 'Pharisaeus significat illos qui propter opera exteriora se reputant bonos; et ideo non habent lacrymas compunctionis' ('De S. Maria Magdalena Sermo I': 'Opera omnia', 'Ad Claras Aquas', vol. IX, col. 556b, Firenca, 2001.); 'Farizejima se nazivaju oni koji se sami drže dobrima zbog svojih vanjskih djela i stoga nemaju pokajničkih suza'.

Isus farizeje osuđuje jer im poznaje srce: bili su grješnici, a smatrali su se svetcima. Gospodin je htio poučiti svoje učenike da nije dovoljno vanjsko izvršavanje dobrih djela; ono što jedan čin čini dobrim nije samo njegov objekt, nego nakana. Međutim, ako je istina da nisu dostatna dobra djela ako nedostaje dobra nakana, isto je tako istina da nije dostatna dobra nakana ako manjkaju dobra djela.

Farizejska stranka kojoj su pripadali Gamaliel, Nikodem, Josip Arimatejac ('Židovske starine', 20.9.1) i sam sv. Pavao (Dj 23,6), bila je bolja od saducejske, jer su farizeji- usprkos svom licemjerju- poštovali zakone, dok su ih saduceji- među koje su pripadali veliki svećenici Ana i Kajfa ('Židovske starine', 18.35.95)- prezirali. Farizeji su bili ponosni konzervativci, a saduceji nevjerni progresivci, no i jedni i drugi su dijelili odbacivanje Isusova božanskog poslanja (Mt 3, 7-10).

Tko su farizeji i saduceji našega vremena? Na to možemo odgovoriti spokojnom sigurnošću. To su svi oni koji su prije, tijekom i nakon Sinode pokušavali i koji će pokušavati promijeniti crkvenu praksu te preko prakse promijeniti crkveni nauk o obitelji i braku. Isus je naviještao nerazrješivost braka temeljeći ga na ponovnoj uspostavi naravnoga zakona od kojeg su se Židovi bili udaljili, te ga je ojačao uzdižući bračni vez na sakrament. Farizeji i saduceji su odbacili to učenje niječući Isusovu božansku riječ i suprotstavljajući joj svoje vlastito mišljenje. Neiskreno su se pozivali na Mojsija kako se i današnji novotari pozivaju na navodnu tradiciju prvih stoljeća, krivotvoreći povijest i nauk Crkve.

Zato smjeli biskup i branitelj prave vjere, msgr. A. Schneider, govori o jednoj 'neomojsijevskoj praksi': 'Novi učenici Mojsijevi i novi farizeji su tijekom zadnjih dviju skupština Sinode (2014. i 2015.) svoje praktično nijekanja nerazrješivosti braka i dokidanje šeste zapovijedi Božje od slučaja do slučaja, maskirali pod krinkom koncepta milosrđa, rabeći izraze poput: 'put razlučivanja', 'pratnja', 'usmjerenje preko biskupa', 'dijalog sa svećenikom', 'forum internum', 'punija integracija u život Crkve', da bi naznačili moguće ukidanje ubrojivosti za slučajeve suložništva u neregularnim zajednicama (usp. Zaključni izvještaj, 84-86)' [vidi TBBM].


Saduceji su novotari koji zagovaraju nadilaženje crkvene doktrine i prakse. Farizeji su oni koji ustima, doduše, ispovijedaju nerazrješivost braka, ali ga licemjerno niječu time što predlažu prestupanje moralnog zakon 'od slučaja do slučaja'. Pravi učenici Isusa Krista ne pripadaju ni neofarizejskoj ni neosaducejskoj stranci koje su obje modernističke, nego slijede školu sv. Ivana Krstitelja koji je propovijedao u duhovnoj pustinji svoga vremena.

Krstitelj, kad je stigmatizirao farizeje i saduceje kao 'leglo gujinje' (Mt 3,7) i kad je opominjao Heroda Antipu zbog njegova preljuba, nije bio tvrda srca, nego je bio pokretan ljubavlju prema Bogu i dušama. Licemjeri i tvrda srca bili su Herodovi savjetnici koji su htjeli njegovu grješnost i neraskajanost uskladiti s naukom Pisma. Herod je dao pogubiti Krstitelja da uguši glas istine, no glas Preteče odjekuje još i nakon dvadeset stoljeća. Onaj tko javno brani dobar nauk, ne slijedi primjer farizeja i saduceja, nego primjer sv. Ivana Krstitelja i našega Gospodina."

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA, Katholisches.info
Slika: padreperegrino.org

petak, studenoga 06, 2015

Dekreti

Messainlatino.it javlja da je komesarska uprava dekretom od 12. listopada 2015. uvedena i franjevkama Bezgrješne.  


S pravom napominju da se u Crkvi trpi svašta. Na današnji smo dan 2013. mogli čitati o uhićenju generala kamilijanaca, prošlog mjeseca je bio u žarištu slučaj s bosonogim karmelićanima, da ne spominjemo i druge puno gadnije skandale. Ipak, niti jedan se od tih redova nije našao pod prisilnom upravom. 

Talijanski Corriere della Sera (1, 2) već dva dana prenosi priče nezadovoljnih bivših redovnica franjevaka Bezgrješne (ukupno dvije) koje se stupile u doista siromašan red, pa se sad žale što je hrani koju su jele znao isteći rok trajanja (znamo da ovi redovnici i redovnice ne kupuju po dućanima, već jedu što im se daruje). Tuže se na negativne prakse, pokorničke vježbe i na atmosferu u samostanima. Spominje se riječ logor i teško optužuje utemeljitelja. Snimka je pomalo čudna jer zamagljuju lice bivše redovnice, a pokazuju njen potpis redovničkim imenom. Majka dviju redovnica poziva na intervenciju papu Franju koji je "toliko dobar i hrabar".

Sigurno Papinu pomoć očekuju i brojni franjevci Bezgrješne koji su prisiljeni ostati pod komesarskom upravom, jer im se ne uvažava molba za razrješenjem od zavjeta kako bi se mogli inkardinirati u biskupije sa zdravijim ozračjem. Njihov usud nije zanimljiv nikomu.

List je također prenio da je dekretom Kongregacije za redovnike Papa oslobodio franjevce i franjevke Bezgrješne posebnog obećanja poslušnosti utemeljitelju koje su neki od njih položili.

Taj dekret koji je donesen 19. listopada 2015.  glasi:

"Na temelju vjerodostojnih naznaka glede jednoga privatnog zavjeta (ili obećanja) posebne poslušnosti koje su neki redovnici i redovnice polagali prema utemeljitelju, povrh uobičajenog zavjeta poslušnosti prema poglavarima, ovaj se dikasterij požurio ovaj problem dati do znanja Svetom Ocu od kojeg je dobio mandat i svaku potrebnu posebnu ovlast da intervenira u odnosu na to.

Dakle, Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života ispunjavajući taj mandat na dobro duša, sve redovničke članove franjevaca i franjevaka Bezgrješne, i sve eventualno povezane s tim ustanovama, razrješuje od privatnoga zavjeta (ili obećanja) posebne poslušnosti prema utemeljitelju/utemeljiteljima.

Utvrđuje, dakle, da se taj zavjet ili obećanje ubuduće ne smije više polagati niti u do sada prakticiranom niti u bilo kojem drugom obliku.

Povrh toga, svaki dokument, ako takav postoji, gubi svoju vrijednost ako se u njemu na bilo koji način poziva na ovdje navedeni zavjet (ili obećanje).

Zadaća je nadležnoga auktoriteta svake od dviju ustanova da na način koji smatraju prikladnijim i diskretnijim, ove odredbe daju do znanja svim članovima ustanova na koje se to odnosi, da znaju kako se trebaju ponašati oni koji bi imali položen takav zavjet.

Isti poglavari imaju izvijestiti ovaj dikasterij o vremenima i načinima izvršenja ovoga dekreta.

Bez obzira na protivne odredbe.

Dano u Vatikanu, 19. listopada 2015.

J. B. kard. de Aviz
prefekt

+J. Rodríguez Carballo, OFM
nadbiskup, tajnik"

Slike: Messainlatino.it (1, 2)