četvrtak, ožujka 17, 2011

Poljska

Sigurno ste primijetili da su Poljaci nazočni vjerojatno u svim velikim svećeničkim ustanovama koje njeguju klasičnu rimsku liturgiju. Danas su napravili još jedan korak dalje; objavljen je ovaj oglas s pozivom na molitvu kako bi uskoro nastao domaći, poljski klerički institut na temeljima "stoljetne poljske pobožnosti i klasične latinske liturgije".

"Molitva za poljsku tradicijsku svećeničku ustanovu

17. ožujka 2011.

Korizma zahtijeva intenzivniju i dublju molitvu. Među mnogim nakanama koje iznosimo Gospodinu Bogu posebno mjesto zauzimaju molitve za svete svećenike, vjerne Crkvi i njenoj nadahnutoj dvotisućljetnoj tradiciji.

Neka se u našim molitvama nađe prošnja Gospodinu Isusu Kristu da bi u domovini Pape Poljaka, časnog sluge Božjeg Ivana Pavla II., nastala ustanova, bratstvo svećenika koji njeguju klasični rimski obred i žive zajedničkim životom u skladu s tradicionalnim pravilom posvećenog života.

Nastanak takvog domaćega svećeničkog bratstva, na temelju stoljetne poljske pobožnosti i klasične latinske liturgije, neka posluži na duhovnu korist svećenicima i vjernicima po kultu Presvetom Sakramentu i štovanju Majke Božje.

Obraćam se svima gorućom prošnjom; započnimo molitvenu akciju na ovu posebnu nakanu.

o. Marek Kaczmarek
dušobrižnik vjernika latinske tradicije u Nadbiskupiji łodzskoj

Svećenici i zainteresirani laici koji žele pružiti podršku ili pristupiti ovoj inicijativi, mogu nas kontaktirati na: pastores[pri]sanctus.pl"

Izvor: Sanctus.pl, Nowy Ruch Liturgiczny, Instytut Summorum Pontificum

ponedjeljak, ožujka 14, 2011

Mladica iz panja

Benediktinski život u Nursiji trajao je sve do 1810. kada je ukinut zbog Napoleonova zakonodavstva, koje je dokrajčilo i benediktince u našim krajevima. U rodnom gradu sv. Benedikta živjeli su benediktinci celestinci koje je utemeljio Pietro da Morrone, kasniji papa sv. Celestin V. koji je sve do izbora za prvosvećenika živio pustinjačkim životom u brdima Abruzza. Njegove se relikvije nalaze u L'Aquili, a pohodio ih je čak dvaput papa Benedikt XVI. kad je posjećivao stradalnike velikog potresa. Povijesne nevolje preživjela je ženska grana reda, celestinke (1, 2), koje danas imaju pet samostana; također i izvan Europe, u Afici i na Filipinima. Veliki životopis svetog Celestina V.- La Vie admirable de notre glorieux Père Saint Pierre Célestin, Pape- s konstitucijama celestinaca- Constitutiones monachorum O.S.B. Congregationis Coelestinorum- možete pronaći ovdje.

Prije jednog desetljeća, nakon 190 godina prekida, obnovljen je život prema Pravilu sv. Benedikta u Nursiji. U došašću Svete 2000. godine vratili su se u nju prvi benediktinci zaslugom dom Kasijana Folsoma, OSB. Prior nove zajednice potječe iz SAD-a, koludrom je postao 1979. u Nadopatiji sv. Majnarda u Indiani, a svećenikom 1984. Studirao je liturgiku u Rimu, a 1992. je imenovan predsjednikom Papinskog liturgijskog instituta. U njemu je sazrijevala ideja o osnutku nove monaške zajednice što se dogodilo 3. rujna 1998. Prema njegovim riječima početci su izgledali ovako: Tada smo živjeli u jednom stanu, često smo zbog siromaštva trpjeli hladnoću, ali bili smo puni unutarnjeg žara.

U Nursiju ih je pozvao 2000. nadbiskup spoletsko-nursijski. Prior Kasijan u pismu prigodom ove obljetnice piše da je to za njih bio veliki milosni dar i ogromna radost što su se mogli nastaniti u rodnom mjestu utemeljitelja svoga reda. Samostan se nalazi uz Baziliku sv. Benedikta koja je podignuta nad mjestom rodne kuće svetog patrijarha.

S ciljem promicanja liturgijskoga mira koji je Sveti Otac Benedikt XVI. označio unutarnjim pomirenjem, zatražili su i dobili 2009. od Svete Stolice poseban apostolat da njeguju rimsku liturgiju u oba njena oblika (in utroque usu), o čemu i ovdje postoje dva priloga iz srpnja te godine (1, 2). Kako prema odredbi nadbiskupa redovnici mogu služiti nedjeljom samo jednu sv. misu, od 5. prosinca 2010. služe nedjeljama i blagdanima, kao i radnim danima, samo u izvanrednom obliku.

U grbu novog samostana se ogleda povijest benediktinske nazočnosti u tom mjestu; s jedne strane je tu veliko 'S' iz grba celestinaca jer je prvi samostan koji je sv. Celestin V. osnovao bio posvećen Duhu Svetom, a s druge posječeno stablo koje predstavlja uništenu opatiju. Iz njega izbija novi izdanak, odnosno samostan (usp. Iz 11, 1: Isklijat će mladica iz panja/ Jišajeva,/ izdanak će izbit' iz njegova/ korijena). Tri lista predstavljaju trojicu koludara koji su pokrenuli obnovu benediktinskoga života u Nursiji. Danas zajednica ima već četrnaest članova, a uskoro dolaze novi, tako da benediktinci obnavljaju ruševni samostan izvan gradskih zidina gdje će biti sjedište nove opatije.

Sastavljeno prema: Messainlatino.it, katholisches.info
Slika: New Liturgical Movement

utorak, ožujka 08, 2011

Stubama ljubavi

Na Strmcu kod Nove Gradiške se u svibnju (1, 2) otvara prva katolička bolnica u Hrvatskoj pod okriljem Bolničkoga reda sv. Ivana od Boga- Ordo Hospitalarius Sancti Ioannis de Deo, kratica OH. Nosit će ime sv. Rafaela Arkanđela. Ni činjenica da dogradnju i gradnju financiraju sama milosrdna braća, nije pomogla da ne upadnu u zamršene i međusobno proturječne zakonske i birokratske odredbe (3), tako da se posao otegnuo na gotovo šest godina. Za razliku od ostalih redova nazočnih u Hrvatskoj posebnost je milosrdne braće da nisu klerički red. Postoji dosta preglednih članaka koji nas upoznaju s ovim redom kao i intervjua s priorom samostana i provincijalom novoosnovane hrvatske Provincije sv. Ambrozija Bolničkog reda milosrdne braće (npr. 4, 5). Tako će nakon 93 godine ovaj red započeti ponovo svoju djelatnost u Hrvatskoj.

Možda je najviše promicanju reda kod nas pridonijela izdavačka kuća U pravi trenutak koja je objavila niz knjiga preko kojih se može upoznati povijest i duhovnost reda. To su romansirana biografija sv. Ivana od Boga koju je napisao W. Hünermann, Prosjak iz Granade, UPT, Đakovo, 2001., zatim životopis koji je napisao W. Nigg, Sveti Ivan od Boga, UPT, Đakovo, 2003., uopće prva biografija svetog utemeljitelja F. de Castra, Povijest života i svetih djela Ivana od Boga, UPT, Đakovo, 2005. te životopis koji je napisao milosrdni brat V. A. Riesco Álvarez, I Bog postade bratom ljudima. Život i poslanje svetog Ivana od Boga, UPT, Đakovo, 2005., kao i knjige o sv. Rikardu Pampuriju- F. Cavazza, Sveti Rikard Pampuri. Život, čudesa, štovanje, UPT, Đakovo, 2003., M. Soroldoni, Ulomci nade, UPT, Đakovo, 2004., letak s devetnicom sv. Rikardu i knjižica Devetnica u čast sv. Rikarda zaštitnika bolesnika, UPT, Đakovo, 2009. Godine 2007. isti je izdavač objavio i knjigu o mučenicima Bolničkoga reda- Svjedoci milosrđa. Milosrdna braća u Španjolskom građanskom ratu (1936.-1939.).

Sluga Božji papa Pio XII. o sv. Ivanu od Boga kaže da je bio najsjajniji primjer izvanredne pokore i prezira samoga sebe, promatranja božanskih stvari, krajnjeg siromaštva i savršene poslušnosti, bio je najčistije zrcalo ljubavi za dobro duša i bolesnih tjelesa (6). Kako osim jedne kratke molitve nisam pronašao na hrvatskom drugih molitava na čast ovom izuzetnom svecu od lošeg drveta koji je ipak stubama ljubavi dospio do slave oltara (W. Nigg), preveo sam ove njegove litanije. Primjer njegova obraćenja i njegov današnji spomen, samo dan prije ovogodišnje Pepelnice, dobar su uvod u korizmu.


Litanije sv. Ivana od Boga

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveti Ivane, koji si od djetinjstva iskazivao blagost nesretnicima,
Sveti Ivane, vjerni radniče od mladosti svoje,
Sveti Ivane, koji si razumio siromahe i potrebite,
Sveti Ivane od Boga, koji si to ime primio iz Gospodinovih usta,
Sveti Ivane, mužu milosrđa, zavjetovan za sva dobra djela,
Sveti Ivane, kojemu je Bog povjerio siromašne i malene,
Sveti Ivane, koji si se razdavao slobodno i radosno,
Sveti Ivane, koji si oslobađao siromahe i spašavao one koji oskudijevaju,
Sveti Ivane, noge hromima,
Sveti Ivane, oči slijepima,
Sveti Ivane, oče potrebitima,
Sveti Ivane, pomoćniče siročadi,
Sveti Ivane, zaštitniče djevica i udovica,
Sveti Ivane, utješitelju nesretnih,
Sveti Ivane, zagovorniče potlačenih,
Sveti Ivane, liječniče u svim tegobama,
Sveti Ivane, radosti bolesnika,
Sveti Ivane, utjeho umirućih,
Sveti Ivane, utočište bijednika,
Sveti Ivane, žaru milosrđa,
Sveti Ivane, ljubitelju čistoće,
Sveti Ivane, krotka i ponizna srca,
Sveti Ivane, mučeniče željom,
Sveti Ivane, uzore strpljivosti,
Sveti Ivane, žrtvo pokore,
Sveti Ivane, pobjedniče nad zlodusima,
Sveti Ivane, koji si zavrijedio osobitu pomoć Blažene Djevice Marije i svetog Ivana Evanđelista,
Sveti Ivane, kojega je arkanđeo Rafael često posjećivao i pomagao,
Sveti Ivane, koji si na koljenima izdahnuo držeći raspelo,
Sveti Ivane, na dan sudnji,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste koji si udijelio blaženom Ivanu od Boga, našem patrijarhu i Tvojemu vjernom sluzi, tako obilno milosrđe prema siromasima, da se sav posvetio njihovu posluživanju postavši im otac; udijeli da možemo služiti Tvojim trpećim udovima takovim milosrđem da zadobijemo nagradu biti s Tobom, našom Božanskom Glavom, ujedinjeni na nebesima. Koji s Ocem živiš i kraljuješ u jedinstvu Duha Svetoga po sve vijeke vjekova. Amen.

O slavni sveti Ivane od Boga, pun sućuti i blagosti za nesretnike! Ti koji si kao nagradu za svoje milosrđe zavrijedio posluživati Isusa Krista pod prilikom hodočasnika, zadobij nam milost da u našemu bližnjem uvijek vidimo Isusa Krista, tako da budemo dostojni primiti vječno blaženstvo obećano onima koji služe Božanskom Gospodaru u bolesnima. Amen.

Izvor: CatholicCulture.org
Slika: Wikimedia Commons

nedjelja, ožujka 06, 2011

Do nogu Isusovih

2. ožujka 2011. ubijen je S. Bhatti, ministar za vjerske manjine u Pakistanu. Pročitao sam neke komentare na Rorate caeli od toga dana gdje su mu se neki već preporučili u molitve- učinilo mi se to pretjerano sve dok nisam pročitao njegovu oporuku iz 2005., objavljenu 2008. na talijanskom jeziku. Njegove pogibije se spomenuo danas i Sveti Otac prigodom molitve Angelusa.

"Zovem se Shahbaz Bhatti. Rođen sam u katoličkoj obitelji. Moj otac, umirovljeni učitelj, i moja majka, kućanica, odgojili su me prema kršćanskim vrijednostima i biblijskom nauku, što je oblikovalo moje djetinjstvo.

Od malena mi je bilo samorazumljivo ići u crkvu, našao sam duboko nadahnuće u vjerskim istinama, žrtvi i raspeću Isusovu. Ljubav Isusova me potaknula da svoje usluge stavim na raspolaganje Crkvi. Potresli su me strašni uvjeti u kojima žive pakistanski kršćani. Sjećam se Velikoga petka kad mi je bilo trinaest godina; slušao sam propovijed o Isusovoj žrtvi za naše otkupljenje i za spasenje svijeta. Tako sam se osjećao ponukanim da kao odgovor na tu Njegovu ljubav darujem našoj braći i sestrama moju ljubav, stavljajući se u službu kršćana, osobito siromašnih, nevoljnih i progonjenih koji žive u ovoj islamskoj zemlji.

Ponuđene su mi visoke časti i službe u vladi da prekinem s mojom borbom, ali uvijek sam ih odbijao, čak uz opasnost za vlastiti život. Moj je odgovor uvijek bio isti: 'Ne, Isusu želim služiti kao jednostavan čovjek.'

Ta me predanost usrećuje. Ne želim popularnost niti pozicije moći. Jedino želim mjesto pored Isusovih nogu. Želim da moj život, moj karakter, moje djelovanje govore za mene i pokazuju da nasljedujem Isusa Krista. Ta je želja u meni tako velika da bih se u mojim naporima za nevoljne, siromašne i progonjene kršćane Pakistana osjećao izabranim kad bi Isus prihvatio moj život kao žrtvu.

Za Krista hoću živjeti, za Njega hoću umrijeti. Zato se ne bojim u ovoj zemlji. Mnogo su me puta ekstremisti željeli ubiti ili zatvoriti. Prijetili su mi, progonili me i terorizirali moju obitelj, ali ja sam rekao: 'Sve dok živim, do zadnjega daha, nastavit ću služiti Isusu i tom siromašnom, trpećem čovječanstvu, kršćanima, nevoljnima, siromašnima.'

Mislim da su kršćani svijeta koji su pružili ruku muslimanima pogođenim 2005. potresom, sagradili mostove solidarnosti, ljubavi, razumijevanja, suradnje i tolerancije između dviju religija. Ako se ti napori nastave, uvjeren sam, da ćemo uspjeti osvojiti srca i umove ekstremista. Iz toga će proizaći pozitivna promjena: ljudi se neće mrziti, neće u ime religije ubijati, nego će jedni druge ljubiti, bit će složni i njegovat će u ovoj regiji mir i razumijevanje.

Moram vam reći da puno pobude nalazim u Svetom pismu i u životu Isusa Krista. Što više čitam Novi i Stari zavjet, biblijske retke i riječi Gospodinove, to se više osjećam ojačanim i raste u meni odlučnost. Kad razmišljam o činjenici da je Isus Krist sve žrtvovao, da je Bog svoga Jedinorođenca poslao radi našega otkupljenja i spasenja, pitam se na koji način ja mogu slijediti put na Kalvariju. Naš je Gospodin rekao: 'Onda dođi, uzmi križ svoj i hajde za mnom!' [Mk 10, 21, op. splendor].

Mjesto koje najviše volim u Bibliji glasi: 'Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni' [Mt 25, 35, op. splendor]. Kad vidim siromašne i potrebite, pomislim da me u njima susreće Isus. Tako da je to moja nakana, da prema mogućnostima budem uvijek susretljiv i zajedno s ostalima podupirem nevoljnike, gladne, žedne.

Mislim da potrebite, siromahe, siročad, koje god religije, treba najprije gledati kao ljude. Mislim da su ti ljudi dio moga tijela u Kristu, da su progonjeni i potrebiti dio Kristova Tijela. Ako dovršimo tu misiju, zaslužit ćemo si mjesto pokraj Isusovih nogu, i moći ću ga gledati, a da se ne posramim."

Izvor: katholisches.info, lugopress
Slika: RORATE CÆLI

subota, ožujka 05, 2011

Neočekivana činjenica

Nova knjiga msgr. N. Buxa, konzultora Ureda za liturgijska slavlja Svetog Oca, nosi provokativan naslov Kako ići na misu, a ne izgubiti vjeru. Predstavili su je prefekt Kongregacije za bogoštovlje, A. kard. Cañizares Llovera i prefekt Vrhovnog sudišta Apostolske signature, R. kard. Burke. Uvod je napisao V. Messori. Knjiga se bavi problemima koji su nastali u liturgiji zadnjih desetljeća. Misa se prema auktorovim riječima često ne slavi kao izraz dvotisućljetnog obreda Katoličke crkve, nego prema sklonostima i kreativnosti pojedinih celebranata koji tako stvaraju vlastite obrede. Liturgijske zloporabe, koje se nikada ne mogu opravdati, za posljedicu imaju gubitak vjere. Monsinjor je povodom izlaska knjige dao intervju iz kojega Rorate caeli izdvaja odgovore na dva aktualna pitanja. Drugi odgovor tiče se nadolazećeg naputka o primjeni motuproprija Summorum Pontificum.

"- Na kojoj je točki 'reforma reforme' koju želi Benedikt XVI.?

Tim izrazom, koji je Ratzinger koristio dok je još bio kardinal prefekt Kongregacije za nauk vjere, mislio je da se reforma nastala nakon Koncila treba nastaviti i da je na neki način treba ispraviti ondje, rabeći njegove riječi, gdje se slika previše restaurirala, to jest, gdje se u pokušaju čišćenja preuzelo rizik da se ukloni previše slojeva boje. Tu je restauraciju započeo vlastitim stilom. Papa celebrira liturgiju na nježan, a ne na bučan način. Također želi da molitve, pjesme i sve ostalo ne bude u egzibicionističkim tonovima. Treba uočiti dva čina u njegovim liturgijama koja su bjelodana: između njega i zajednice je križ, što naznačuje da liturgijski obred nije upravljen svećeniku, nego Kristu; i primanje pričesti klečeći, što ukazuje da se ne radi o gozbi, u svjetovnom smislu riječi, nego o pričesti Tijelom Isusa Krista, kojemu se najprije klanja, kako kaže sv. Augustin, a tek zatim ga se blaguje.

- S koliko se zaprjeka susreće motuproprij 'Summorum Pontificum' o pretkoncilskoj misi?

Vjerujem da zaprjeke postaju sve slabije, nego kad je motuproprij 2007. objavljen. Možemo putem interneta vidjeti da postoji diskretan pokret mladih ljudi koji traže i, koliko je moguće, idu na tradicionalnu misu, zvanu i latinskom ili misom svih vremena, a to je, vjerujem, važan znak na koji treba obratiti pozornost.

Jasno je da pastiri Crkve, najprije biskupi, a onda župnici, premda često govore da trebamo biti sposobni shvatiti znakove vremena, izraz koji se nakon II. vatikanskog često rabi, često ne shvaćaju da te znakove ne određuju oni, nego se oni događaju i njima upravljaju većinom mladi ljudi. Mislim da je to najzanimljiviji simptom, jer ako [samo] stariji, odrasli, dolaze na tradicionalni misu, moglo bi se posumnjati na nostalgiju. Činjenica da je većinom mladi ljudi traže i sudjeluju na toj misi, potpuno je neočekivana i stoga zaslužuje da je uvide, razumiju i da je poprate osobito biskupi.

Mislim da Papa to priznaje i zato namjerava učiniti daljnji doprinos instrukcijom o primjeni motuproprija kako bi pomogao svakomu da shvati, kako uz novi oblik rimskog obreda, postoji drevni ili izvanredni oblik."

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: Papa Ratzinger Blog