Benediktinski život u Nursiji trajao je sve do 1810. kada je ukinut zbog Napoleonova zakonodavstva, koje je dokrajčilo i benediktince u našim krajevima. U rodnom gradu sv. Benedikta živjeli su benediktinci celestinci koje je utemeljio Pietro da Morrone, kasniji papa sv. Celestin V. koji je sve do izbora za prvosvećenika živio pustinjačkim životom u brdima Abruzza. Njegove se relikvije nalaze u L'Aquili, a pohodio ih je čak dvaput papa Benedikt XVI. kad je posjećivao stradalnike velikog potresa. Povijesne nevolje preživjela je ženska grana reda, celestinke (1, 2), koje danas imaju pet samostana; također i izvan Europe, u Afici i na Filipinima. Veliki životopis svetog Celestina V.- La Vie admirable de notre glorieux Père Saint Pierre Célestin, Pape- s konstitucijama celestinaca- Constitutiones monachorum O.S.B. Congregationis Coelestinorum- možete pronaći ovdje.
Prije jednog desetljeća, nakon 190 godina prekida, obnovljen je život prema Pravilu sv. Benedikta u Nursiji. U došašću Svete 2000. godine vratili su se u nju prvi benediktinci zaslugom dom Kasijana Folsoma, OSB. Prior nove zajednice potječe iz SAD-a, koludrom je postao 1979. u Nadopatiji sv. Majnarda u Indiani, a svećenikom 1984. Studirao je liturgiku u Rimu, a 1992. je imenovan predsjednikom Papinskog liturgijskog instituta. U njemu je sazrijevala ideja o osnutku nove monaške zajednice što se dogodilo 3. rujna 1998. Prema njegovim riječima početci su izgledali ovako: Tada smo živjeli u jednom stanu, često smo zbog siromaštva trpjeli hladnoću, ali bili smo puni unutarnjeg žara.
Prije jednog desetljeća, nakon 190 godina prekida, obnovljen je život prema Pravilu sv. Benedikta u Nursiji. U došašću Svete 2000. godine vratili su se u nju prvi benediktinci zaslugom dom Kasijana Folsoma, OSB. Prior nove zajednice potječe iz SAD-a, koludrom je postao 1979. u Nadopatiji sv. Majnarda u Indiani, a svećenikom 1984. Studirao je liturgiku u Rimu, a 1992. je imenovan predsjednikom Papinskog liturgijskog instituta. U njemu je sazrijevala ideja o osnutku nove monaške zajednice što se dogodilo 3. rujna 1998. Prema njegovim riječima početci su izgledali ovako: Tada smo živjeli u jednom stanu, često smo zbog siromaštva trpjeli hladnoću, ali bili smo puni unutarnjeg žara.
U Nursiju ih je pozvao 2000. nadbiskup spoletsko-nursijski. Prior Kasijan u pismu prigodom ove obljetnice piše da je to za njih bio veliki milosni dar i ogromna radost što su se mogli nastaniti u rodnom mjestu utemeljitelja svoga reda. Samostan se nalazi uz Baziliku sv. Benedikta koja je podignuta nad mjestom rodne kuće svetog patrijarha.S ciljem promicanja liturgijskoga mira koji je Sveti Otac Benedikt XVI. označio unutarnjim pomirenjem, zatražili su i dobili 2009. od Svete Stolice poseban apostolat da njeguju rimsku liturgiju u oba njena oblika (in utroque usu), o čemu i ovdje postoje dva priloga iz srpnja te godine (1, 2). Kako prema odredbi nadbiskupa redovnici mogu služiti nedjeljom samo jednu sv. misu, od 5. prosinca 2010. služe nedjeljama i blagdanima, kao i radnim danima, samo u izvanrednom obliku.
U grbu novog samostana se ogleda povijest benediktinske nazočnosti u tom mjestu; s jedne strane je tu veliko 'S' iz grba celestinaca jer je prvi samostan koji je sv. Celestin V. osnovao bio posvećen Duhu Svetom, a s druge posječeno stablo koje predstavlja uništenu opatiju. Iz njega izbija novi izdanak, odnosno samostan (usp. Iz 11, 1: Isklijat će mladica iz panja/ Jišajeva,/ izdanak će izbit' iz njegova/ korijena). Tri lista predstavljaju trojicu koludara koji su pokrenuli obnovu benediktinskoga života u Nursiji. Danas zajednica ima već četrnaest članova, a uskoro dolaze novi, tako da benediktinci obnavljaju ruševni samostan izvan gradskih zidina gdje će biti sjedište nove opatije.
Sastavljeno prema: Messainlatino.it, katholisches.info
Slika: New Liturgical Movement
Nema komentara:
Objavi komentar