ponedjeljak, ožujka 14, 2011

Mladica iz panja

Benediktinski život u Nursiji trajao je sve do 1810. kada je ukinut zbog Napoleonova zakonodavstva, koje je dokrajčilo i benediktince u našim krajevima. U rodnom gradu sv. Benedikta živjeli su benediktinci celestinci koje je utemeljio Pietro da Morrone, kasniji papa sv. Celestin V. koji je sve do izbora za prvosvećenika živio pustinjačkim životom u brdima Abruzza. Njegove se relikvije nalaze u L'Aquili, a pohodio ih je čak dvaput papa Benedikt XVI. kad je posjećivao stradalnike velikog potresa. Povijesne nevolje preživjela je ženska grana reda, celestinke (1, 2), koje danas imaju pet samostana; također i izvan Europe, u Afici i na Filipinima. Veliki životopis svetog Celestina V.- La Vie admirable de notre glorieux Père Saint Pierre Célestin, Pape- s konstitucijama celestinaca- Constitutiones monachorum O.S.B. Congregationis Coelestinorum- možete pronaći ovdje.

Prije jednog desetljeća, nakon 190 godina prekida, obnovljen je život prema Pravilu sv. Benedikta u Nursiji. U došašću Svete 2000. godine vratili su se u nju prvi benediktinci zaslugom dom Kasijana Folsoma, OSB. Prior nove zajednice potječe iz SAD-a, koludrom je postao 1979. u Nadopatiji sv. Majnarda u Indiani, a svećenikom 1984. Studirao je liturgiku u Rimu, a 1992. je imenovan predsjednikom Papinskog liturgijskog instituta. U njemu je sazrijevala ideja o osnutku nove monaške zajednice što se dogodilo 3. rujna 1998. Prema njegovim riječima početci su izgledali ovako: Tada smo živjeli u jednom stanu, često smo zbog siromaštva trpjeli hladnoću, ali bili smo puni unutarnjeg žara.

U Nursiju ih je pozvao 2000. nadbiskup spoletsko-nursijski. Prior Kasijan u pismu prigodom ove obljetnice piše da je to za njih bio veliki milosni dar i ogromna radost što su se mogli nastaniti u rodnom mjestu utemeljitelja svoga reda. Samostan se nalazi uz Baziliku sv. Benedikta koja je podignuta nad mjestom rodne kuće svetog patrijarha.

S ciljem promicanja liturgijskoga mira koji je Sveti Otac Benedikt XVI. označio unutarnjim pomirenjem, zatražili su i dobili 2009. od Svete Stolice poseban apostolat da njeguju rimsku liturgiju u oba njena oblika (in utroque usu), o čemu i ovdje postoje dva priloga iz srpnja te godine (1, 2). Kako prema odredbi nadbiskupa redovnici mogu služiti nedjeljom samo jednu sv. misu, od 5. prosinca 2010. služe nedjeljama i blagdanima, kao i radnim danima, samo u izvanrednom obliku.

U grbu novog samostana se ogleda povijest benediktinske nazočnosti u tom mjestu; s jedne strane je tu veliko 'S' iz grba celestinaca jer je prvi samostan koji je sv. Celestin V. osnovao bio posvećen Duhu Svetom, a s druge posječeno stablo koje predstavlja uništenu opatiju. Iz njega izbija novi izdanak, odnosno samostan (usp. Iz 11, 1: Isklijat će mladica iz panja/ Jišajeva,/ izdanak će izbit' iz njegova/ korijena). Tri lista predstavljaju trojicu koludara koji su pokrenuli obnovu benediktinskoga života u Nursiji. Danas zajednica ima već četrnaest članova, a uskoro dolaze novi, tako da benediktinci obnavljaju ruševni samostan izvan gradskih zidina gdje će biti sjedište nove opatije.

Sastavljeno prema: Messainlatino.it, katholisches.info
Slika: New Liturgical Movement

Nema komentara:

Objavi komentar