nedjelja, srpnja 23, 2017

Asistencija

Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei odgovorilo je na pitanje filipinske Cappelle Gregoriane na njihovu dvojbu oko toga smije li u nedostatku potrebnih klerika biskup služiti pjevanu misu na način svećenika (more sacerdotali), što predviđa naputak Inter oecumenici iz 1964. godine, a čime se koriste i biskupi Piova bratstva.

"Kongregacija za nauk vjere
Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'

Prot. br. 39/2011L-ED

14. lipnja 2017.

Dragi gospodine [...],

Papinsko povjerenstvo Vam zahvaljuje na Vašem pismu od 23. ožujka 2017. u kojem ste postavili nekoliko pitanja glede mogućnosti da biskup celebrira pjevanu misu bez posvećenih službenika (tzv. 'pontifikalnu pjevanu misu') prema izvanrednom obliku.

Ovaj dikasterij želi odgovarajući na to naglasiti da su prema motupropriju Summorum Pontificum i naputku Universae Ecclesiae, liturgijske knjige za izvanredni oblik one koje su bile na snazi 1962. god. Spomenute knjige ne predviđaju mogućnost da biskup celebrira pjevanu misu bez sudjelovanja posvećenih službenika. Prema tim knjigama, biskup može ili celebrirati tihu misu (poznatu i kao 'missa praelatitia') ili pontifikalnu misu s asistencijom potrebnih posvećenih službenika.

U nadi da smo time odgovorili na Vaša pitanja, s najboljim željama u molitvi, ostajemo u Kristu Vaši,

Tajništvo Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei'"

subota, srpnja 15, 2017

Sveti pijarist

Na spomendan sv. Pompilija Marije od Sv. Nikole (1, 2, 3), svećenika Reda regularnih klerika Majke Božje od Pobožnih Škola svetog Josipa Kalasancija (4):


℣. Ora pro nobis, beate Pompili.
℞. Ut digni efficiamur promissionibus Christi.

Oremus.
Domine Jesu Christe, verae humilitatis exemplar, qui beatum Pompilium Mariam imitatorem tui in erudienda juventute ac pauperibus evangelizandis gloriosum effecisti; praesta, quaesumus; ut ejus vestigia sectantes, praemia consequamur aeterna. Qui vivis et regnas in saecula saeculorum. Amen.


℣. Moli za nas sveti Pompilije.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.
Gospodine Isuse Kriste, uzore prave poniznosti, koji si blaženoga Pompilija Mariju nasljedovatelja svojega u poučavanju mladeži i evangelizaciji siromaha slavnim učinio; podaj, molimo, da idući njegovim stopama postignemo vječnu nagradu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Izvor: Biblio goigs
Slike: termometropolitico.it, sanpompilio.it

ponedjeljak, srpnja 10, 2017

CCXC

Prije 290 godina, 9. srpnja 1727., umrla je kapucinka sv. Veronika Giuliani. Kad je imala sedam godina, umrla joj je majka. Na samrti je svakoj od svojih pet kćeri (dvije su bile već umrle) povjerila jednu od Isusovih rana. Veronika, najmlađa, svjetovnim imenom Uršula, dobila je Isusovu Ranu na boku. U samostan je ušla sa sedamnaest godina. Otac je bio inzistirao na tomu da se uda, no Veronika se razboljela i ozdravila tek kad je od oca dobila dopuštenje za ulazak u samostan. Biskup je na svečanosti oblačenja sestre Veronike, koja je to ime uzela na spomen muke Isusove, rekao opatici: Povjeravam ovu novu kći Vašoj posebnoj brizi jer ona će jednog dana biti velika svetica. Na Veliki petak 1694. dobila je Isusove rane u vidu krvavog vijenca na glavi, a pet rana na tijelu 1697. U samostanu je živjela pedeset godina i jedanaest godina prije smrti bila izabrana za opaticu. Nakon smrti, na srcu su joj našli utisnut križ. Beatificirana je 1804., a kanonizirana 1839. Relikvije joj se čuvaju u samostanu kapucinki u mjestu Città di Castello.

Prije gotovo četiri godine ovdje smo upoznali kapucinke od vječnog klanjanja iz Salzburga koje su se uspjele izboriti za tradicionalnu svetu misu u svojoj zajednici. U međuvremenu su dobile i svoju internetsku stranicu na kojoj se može više doznati o ovoj grani kapucinki. Budući da se nalazimo u Fatimskoj godini, treba istaknuti da osim drevne pobožnosti koju šire prema Malom Isusu (uslišanja), svakog trinaestog u mjesecu imaju krunicu zadovoljštine s euharistijskim blagoslovom i polaganjem škapulara, a šire i knjižicu o fatimskim ukazanjima nedavno kanoniziranim malim pastirima. 


Izmolimo ovu molitvu za spomenute kapucinke od vječnog klanjanja,  ali i za sve tradicijske redove, a osobito one koji se nalaze u velikoj nevolji i opasnosti, poput klarisa Bezgrješne, franjevki Bezgrješne, franjevaca Bezgrješne i njihovih utemljitelja.

Litanije sv. Veronike Giuliani, OSC Cap.

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Presveta Marijo Bezgrješna, moli za nas
Presveta Marijo, zaštitnice franjevačkog reda,
Sveta majko Klaro,

Sveta Veroniko,
Prava sliko Isusova,
Nagrađena ranama Isusovim,
Preomiljena kćeri Gospina,
Tješiteljice Presvetog Srca Isusova,
Čudesni pečate vjernosti,
Bezdane poniznosti,
Kćeri svete poslušnosti,
Zrcalo božanske ljepote,
Razgorena božanskom ljubavlju,
Žaru apostolske revnosti,
Obogaćena uzvišenim darima,
Jasnoćo svete jednostavnosti,
Nježna dušo zapaljena ljubavlju,
Radosti neba i zemlje,
Voditeljice u nebo,
Goruća bakljo u Crkvi Božjoj,
Mučenice pokore,
Povjerena Rani na boku Isusovu,
Žrtvo božanske pravde,
Odjekujući glase hrabrosti Kristove,
Osloboditeljice duša iz čistilišta,
Poraziteljice pakla,
Maču koji plašiš zloduhe,
Mirise Rana Kristovih,
Zaručnice izranjenog Zaručnika,
Posjedovateljice znanja svetaca,
Slavo kćerî svete Klare,
Omiljena zaručnice Kristova,
U slavi okrunjena,
Naša moćna zaštitnice,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Isuse.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Isuse.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Isuse.

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

℣. Moli za nas sv. Veroniko Giuliani.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.


Pomolimo se. Gospodine Isuse Kriste, koji si čudesno odlikovao svetu djevicu Veroniku biljezima muke svoje, smiluj nam se i pomozi nam da razapinjemo svoja tijela kako bismo stekli vječne radosti. Koji živiš i kraljuješ u slavi s Ocem i Duhom Svetim po sve vijeke vjekova. Amen.

Slike: splendor, St. Maria (screenshot)  scuolaecclesiamater.org

subota, srpnja 08, 2017

Suradnice Gospine

Rorate je u lipnju objavio vijest da u Americi s odobrenjem biskupa J. V. Johnstona ad experimentum nastaje nova ženska tradicijska zajednica sestara. Svećenik koji je služio svetu misu 9. lipnja 2017. kojom je započeo život nove ustanove, isti je koji će služiti svetu misu sljedećih dana u Hrvatskoj. Termini se nalaze na TB&BM.


Zajednicu je pokrenula sestra Marija Regina koja je redovnica već 24 godine. Bila je potaknuta obraćanjem Benedikta XVI. iz 2007. godine posvećenim osobama kojim im je poručio da njihova glavna služba svijetu mora biti molitva i slavljenje božanskog oficija. Pontifikat Benedikta XVI. doveo ju je i do poznavanja tradicionalne mise. Tako je sestra Regina došla do uvjerenja da i u okviru aktivnoga redovničkog života ništa ne bi trebalo biti ispred časoslova.

Nova aktivna ženska zajednica nazvana je Kćeri rada Marijina. Posebnost joj je naglašenija kontemplativna dimenzija. Sestre mole sve časove tradicionalnog oficija s Crkvom i za Crkvu dok glavne časove pjevaju, svaki dan posvećuju barem polusatnom klanjanju Isusu u Svetotajstvu, a ne zanemaruju niti tradicionale pobožnosti svete krunice i križnoga puta. 


Žele pomagati Presvetoj Djevici u njezinoj misiji dovođenja duša Kristu preko tri međusobno povezana djelovanja: svete liturgije, molitve i preko svoga apostolata. Cilj im je ljude upoznati s istinom, dobrotom i ljepotom života u Kristu i to u Njegovoj Crkvi.

Providnost je pokretačicu dovela do vlč. Mate koji je u svojoj župi imao prikladan prostor za smještaj redovnica. Prva će im zadaća tako biti pomoć u župi i katehizacija. Bude li sve teklo kako treba, zajednica bi jednoga dana mogla postati redovnička zajednica biskupijskoga prava. Sestre koje su započele ovo djelo primajući čudotvornu medaljicu tomu se nadaju i potiču sve da za to mole.

Prema: RORATE CÆLI
Slike: RORATE CÆLI, Facebook/St. Mary's

petak, srpnja 07, 2017

Duhovno sunce

Deset je godina otkako je Benedikt XVI. objavio glasoviti motuproprij Summorum Pontificum kojim je svima dao do znanja da tradicionalna rimska misa nikada nije bila ukinuta i da ono što je prijašnjim generacijama bilo sveto, ostaje i za nas sveto i veliko i ne može biti odjedanput zabranjeno ili čak smatrano štetnim.



M. Mosebach u razgovoru za časopis Radici Cristiane ističe tu veliku zaslugu pape u miru: Papa Benedikt više je puta naglasio da pape nisu gospodari liturgije, nego da joj trebaju služiti. Ta su lijepa i istinita načela, međutim, godinama bila ignorirana. Sveta Stolica se u stvarnosti dugo tako vladala kao da može zabraniti tradicionalni obred, i u tom ju je slijedio velik dio biskupa svijeta (v. Corrispondenza Romana).

U ovih se deset godina tradicionalna misa proširila na sve strane svijeta. Dogodilo se to zahvaljujući spomenutom motupropriju kao i čvrstoj vjeri svih onih koji su neprekidno ostali vjerni staroj misi, od kojih neke Rorate caeli ističe u jednom u od zadnjih postova.


Među takve koji su čvrsto vjerovali da će se tradicionalna misa vratiti iz progonstva koje su joj nametnuli samozvani reformatori, bio je T. Casini, pisac Razderane tunike, s čijim smo se razmišljanjima o reformi mise ovdje već susreli. Ovako je pisao u vrijeme kad se činilo da je tradicionalna misa pala i osuđena na nestanak:

"Ustat će opet, kažem vam, [stara misa] ustat će, kako sam kazao mnogima koji su mi se dolazili žaliti (katkad plačući). Onomu tko pita kako mogu biti siguran, odgovaram (ako hoćete, kao 'pjesnik') vodeći ga na terasu i pokazujući mu sunce... Uskoro će biti večer i tamo će, u crkvi svetog Dominika [Fiesole], fratri pjevati na Večernjoj: 'Iam sol recedit igneus'; ali za nekoliko će sati, prijatelji moji, ti isti dominikanci pjevati na Prvom času: 'Iam lucis orto sidere'- i tako svakodnevno.

Sunce će, želim kazati, ustati, vratiti se nakon noći da sja, da s neba razveseli zemlju jer... jer je sunce i Bog ga je odredio da bude za naš život i utjehu. Dodajem, tako je i tako će biti s misom- 'našom' misom, katoličkom, svih vremena i svih ljudi; našim duhovnim suncem, tako lijepim, tako svetim, tako posvećujućim- a protiv umišljaja šišmiša, koje je izvela reforma, da njihov čas, čas tame, neće završiti. 

Sjećam se da nas je bilo mnogo na ovoj mojoj prostranoj terasi prošle godine da gledamo potpunu pomrčinu sunca. Pamtim i gotovo da mi se čini da ponovo ćutim taj osjećaj, osjećaj hladnoće, tuge i gotovo razočaranja u promatranju i osjećaju da se postupno smračuje i zahladnjuje. Sjećam se tišine u gradu dok su lastavice, dok su ptice nestale, uplašene, a ponovo se pojavili leteći nebom odvratni netopiri.

Onomu koji je, kad je sunce bilo potpuno zamračeno, rekao: 'Što ako se više ne bude vidjelo?'- sjećam se da nitko nije odgovorio, kao da u tom ne vide šalu. I sunce se opet vidi, zapravo, sunce se opet diže nakon te kratke noći usred dana, lijepo kao prije i, kako se čini, više nego prije, dok se ponovo u zrak vraćaju lastavice, a šišmiši odlaze u jazbine.

Kao i prije, sjajno i lijepo, a ipak isto, sunce se čini i veće nego što je bilo prije, kao u leopardijanskom zakonu 'zadovoljstva kao ploda lišenosti' ili evanđeoske lekcije o izgubljenoj i nađenoj drahmi.


Onakvo kakvo je bilo prije, i veće nego što je bilo prije: tako će se dogoditi s misom, tako će se misa činiti našim očima, krivima što je prije pomrčine nisu dovoljno cijenile; našim krivim srcima što je nisu dovoljno ljubila."

Izvor: RORATE CÆLI
Slike: Orbis Catholicus Secundus, RORATE CÆLI, splendor