nedjelja, ožujka 30, 2014

Nakon pola stoljeća

Papa Pavao VI. ukinuo je motuproprijem Ministeria quaedam od 15. kolovoza 1972. prvu tonzuru, niže redove (ostijara, lektora, egzorcista i akolita) i podđakonat. No, podjela nižih redova zadržana je u tradicijskim redovničkim zajednicama i družbama apostolskog života (vidi Universae Ecclesiae, 30 i 31). 


Takav je događaj jučer, 29. ožujka 2014., ponovo ugledala i trapistička opatija Mariawald. Prvi put nakon više od pedeset godina. Kako se vidi na fotografiji, djelitelj je bio sam opat Josip jednom koludru ove opatije.

Prema/slika: et nunc

ponedjeljak, ožujka 24, 2014

Personalne

Acción Litúrgica je 8. ožujka 2014. donijela popis personalnih župa u svijetu za klasični rimski obred. Dodao sam im poveznice, jednu dopunu (Gabon) te župe Apostolske administrature Sv. I. M. Vianneya. Za personalne župe u SAD-u treba reći da nisu samo posljedica motuproprija Summorum Pontificum, nego su nastajale već od devedesetih godina prošlog stoljeća kao neteritorijalne kvazižupe, a osim njih imaju i dosta raznih oratorija s gotovo svim funkcijama župe. Zanimljivo je da su u Francuskoj, zemlji s mnogo vjernika odanih Tradiciji, biskupi do sada ustanovili samo četiri personalne župe, a u Njemačkoj ili Austriji, s mnogo misnih centara Petrova bratstva, nijednu. Slično je i u drugim starim katoličkim zemljama. 



AUSTRALIJA
- Melbourne: Personalna župa Bl. Ivana Henrika Newmana. Ustanovio: msgr. D. J. Hart, nadbiskup Melbourna, 2014. Župnik: dijecezanski svećenik.
- Lewisahm (Sidney): Personalna župa Majčinskog Srca Marijina. Ustanovio: G. kard. Pell, 2013. Župnik: iz FSSP-a.
- Perth: Kapelanija Belmont, Nadbiskupija Perth, 2010. Župnik: dijecezanski svećenik

ARGENTINA
- Partido de Escobar, Maschwitz: Personalna kapelanija Sv. Ivana de Luz. Ustanovio: msgr. O. D. Sarlinga, Biskupija Zárate-Campana, 2014. Kapelan: iz IBP-a.

BENIN
- Natitingou: Personalna župa Sv. Ivana Krstitelja (vidi i ovdje). Ustanovio: msgr. P. N'Koué, tada biskup Natitingoua, 2006. Župnik: dijecezanski svećenik.

BRAZIL
Bezgrješnog Srca Gospe Fatimske od Krunice, 2002.
Gospe od Krunice, 2002.
Gospe od Začeća, 2002. 
Sv. Gerarda Mailelle, 2002.
Isusa Raspetoga i Bezgrješnog Srca Marijina, 2002.
Gospe Fatimske od Krunice i sv. Gerarda, 2002.
Gospe od Milosti, 2002.
Gospe od Aparecide, 2002.
(Kvazižupa) Sv. Jude Tadeja i sv. Klare, 2002.
Gospe Fatimske od Krunice i sv. Antuna, 2002.
Gospe od Aparecide i sv. Fidelisa, 2002.
Gospe od Milosti (São João da Barra), 2002.
Gospe od Milosti i sv. Sebastijana, 2002.

FRANCUSKA
- Blois: Personalna župa Svetih apostola. Ustanovio: msgr. M. de Germiny, biskup Bloisa, 2011. Župnik: iz Bratstva sv. Tome Becketa.
- Bordeaux: Personalna župa Sv. Eligija. Ustanovio: kard. Ricard, 2007. Biskupija Bordeaux. Župnik: iz IBP-a.
- Strasbourg: Personalna župa Slavnog križa. Župnik: iz Udruge Totus Tuus.
- Toulon: Personalna župa Sv. Franje Paulskog. Ustanovio: msgr. D. Rey, biskup Frejusa i Toulona, 2006. Župnik: iz Zajednice misionara Božanskog milosrđa.

GABON
- Libreville: Personalna župa Gospe Lurdske. Ustanovio: msgr. B. Mvé Engone SDB, nadbiskup Librevillea, 2009. Župnik: iz ICRSS-a.



ITALIJA
- Rim: Personalna župa Presvetog Trojstva. Ustanovio: papa Benedikt XVI. (vikar za Rim: C. Ruini), 23. ožujka 2008. Župnik: iz FSSP-a.

KANADA
- Ottawa: Sv. Klementa. Ustanovio: msgr. T. Prendergast, nadbiskup Ottawe, 2012. Župnik: iz FSSP-a.
- Thorold: Sv. Alojzija. Biskupija St. Catharines. Župnik: iz FSSP-a.
- Vancouver: Sv. obitelji. Ustanovio: msgr. R. Roussin, nadbiskup Vancouvera, 2008. Župnik: iz FSSP-a.

MEKSIKO
- Guadalajara: Kvazižupa Sv. Petra u Okovima. Ustanovio: J. kard. Sandoval Íñiguez, 6. prosinca 2010. Nadbiskupija Guadalajara. Župnik: iz FSSP-a.

NIGERIJA
- Umuaka: Gospe od Neprestane Pomoći (vidi također). Ustanovio: A. T. Ukwuoma, biskup Orlua, 2008. Župnik: iz FSSP-a.

NIZOZEMSKA
- Amsterdam: Bl. Karla Austrijskog. Ustanovio: msgr. J. M. Punt, biskup haarlemsko-amsterdamski, 2013. Župnik: iz FSSP-a.

SJEDINJENE DRŽAVE
- Berlin (N. Jersey): Mater Ecclesiae. Ustanovio: msgr. N. DiMarzio, Biskupija Camden, 13. listopada 2000. Župnik: dijecezanski svećenik.
- Chesapeake (Virginia): Sv. Benedikta. Ustanovio: F. X. DiLorenzo, biskup Richmonda, 2011. Župnik: iz FSSP-a.
- Cœur d’Alene (Idaho): Sv. Ivane Orleanske. Župnik: iz FSSP-a.
- Colorado-Springs (Colorado): Bezgrješnog Začeća. Župnik: iz FSSP-a.
- Dayton (Ohio): Sv. obitelji. Župnik: iz FSSP-a.
- Fort-Wayne (Indiana): Presvetog Srca. Ustanovio: msgr. K. Rhoades, biskup Fort Waynea-South Benda, 2011. Župnik: iz FSSP-a.
- Houston (Teksas): Regina Coeli. Ustanovio kard. DiNardo, nadbiskup Galvestona-Houstona, 2011. Župnik: iz FSSP-a.
- Irving (Teksas): Mater Dei. Župnik: iz FSSP-a.
- Littleton (Colorado): Gospe Karmelske. Župnik: iz FSSP-a.
- Mableton (Georgia): Sv. Franje Saleškog. Župnik: iz FSSP-a.
- Minneapolis (Minnesota): Svih Svetih. Ustanovio: J. C. Neinstedt, biskup Saint Paula-Minneapolisa. Župnik: iz FSSP-a.
- Omaha (Nebraska): Bezgrješnog Začeća. Župnik: iz FSSP-a.
- Phoenix (Arizona): Majke Milosrđa. Župnik: iz FSSP-a. 
- Richmond (Virginia): Sv. Josipa. Župnik: iz FSSP-a.
- Quincy (Illinois): Sv. Ruže Limske. Ustanovio: msgr. T. Paprocki, biskup Springfielda, 2014. Župnik: iz FSSP-a.
- Rockdale (Illinois):  Sv. Josipa. Župnik: iz FSSP-a.
- Sacramento (Kalifornija): Sv. Stjepana. Župnik: iz FSSP-a.
- San Diego (Kalifornija): Sv. Ane. Ustanovio msgr. R. Brom, biskup San Diega, 2008. Župnik: iz FSSP-a.
- Scranton (Pennsylvania): Sv. Mihaela. Župnik: iz FSSP-a.
- Seattle (Washington): Sv. Alfonza. Župnik: iz FSSP-a.
- Tulsa (Oklahoma): Predragocjene Krvi. Župnik: iz FSSP-a.
- Tyler (Kalifornija): Sv. Josipa Radnika. Ustanovio: msgr. Á. Corrada del Río, SI, biskup Tylera. Župnik: iz FSSP-a.
- Vienna (Ohio): župa Kraljice Sv. Ružarija. Župnik: iz FSSP-a.



ŠVICARSKA
- Oberarth: Marije Bezgrješne. Ustanovio: msgr. V. Huonder, biskup Chura, 2012. Župnik: dijecezanski svećenik.
- Thalwil (Zürich): Sv. Maksimilijana Kolbea. Ustanovio: msgr. V. Huonder, biskup Chura, 2012. Župnik: iz FSSP-a.

UJEDINJENO KRALJEVSTVO
- New Brighton: Sv. Petra, Pavla i Filomene. Ustanovio: msgr. M. Davies, biskup Shrewsburyja,  2012. Župnik: iz ICRSS-a.

Prema: Acción Litúrgica
Slike: NLM/Acción Litúrgica/ICRSS

srijeda, ožujka 19, 2014

Zaštitnik umirućih


Potrebno je dobro živjeti, ali još je potrebnije dobro umrijeti. 


Bratovština sv. Josipa za pomoć umirućima je mnogima poznata. Današnji blagdan zaštitnika dobre smrti povod je da se podsjetimo ovog važnog djela za pomoć umirućima i njegova utemeljitelja kojeg je Sveti Otac Benedikt XVI. kanonizirao 2011. godine.

"Sveti Alojzije Guanella ugledao je svjetlo dana 19. prosinca 1842. u malom alpskom selu sjeverno od jezera Como. Tijekom svoje kapelanske službe, tri je godine bio u Torinu sa sv. Ivanom Boscom. No, osjećao je više pozvanim posvetiti se duhovno i tjelesno hendikepiranim ljudima, negoli radu s mladeži kao don Bosco.

U dušobrižništvu se susreo s jednom djevojačkom skupinom koja se htjela potpuno posvetiti Bogu. Bila mu je to prigoda da osnuje redovničku zajednicu sestara. Dao im je ime Kćeri Gospe od Providnosti.

Kasnije je osnovao zajednicu svećenika i braće pod imenom Sluge milosrđa, pučki guanellijanci. Danas muška i ženska kongregacija guanellijanaca djeluje u 20 zemalja." (kloster-st-trudpert.de)

"Pobožna udruga od Preminuća sv. Josipa ima početak u posebnom čašćenju i bezgraničnom povjerenju koje je u sv. Josipa imao sv. Alojzije Guanella.

U ostvarenju toga djela na čast sv. Josipa, zaručnika BDM, imao je prvorazrednog pomoćnika i pravog prijatelja u sv. Piju X. Osim na Svetog Oca, don A. Guanella je mogao računati i na brojne druge osobe, također na one skromnog podrijetla koje su mu prema svojim mogućnostima i sposobnostima iskazivale svoju naklonost, poštovanje i spremnost na suradnju.


Papa Pio X. čije je krsno ime bilo Josip, jako je častio hranitelja Isusova te i financijski pomagao don A. Guanellu, koji je tako mogao ostvariti svoj projekt u Vječnom gradu; veliku crkvu na čast zaštitniku Katoličke crkve.

Gradnja je počela 1909., a posvećena je 19. ožujka 1912.

Od 1967. crkva San Giuseppe al Trionfale je 'diaconia cardinalizia'. Papa Pavao VI. dao joj je 1970. naslov manje bazilike.

Nakon što je crkva podignuta prigodom dvostrukoga jubileja pape Pija X. (50 godina svećeništva i 25 godina biskupstva), don A. Guanella je Svetom Ocu priopćio svoju nakanu da osnuje zajednicu sa svrhom molitve i dobrih djela za umiruće.

Bratovštinu je papa Pio X. kanonski priznao 17. veljače 1913., a zahvaljujući izvanredno velikom broju članova, već je sljedeće godine postala 'Pia unione del Transito di San Giuseppe' (Pobožna udruga od Preminuća sv. Josipa). K tomu je dobila naslov 'primaria' (praudruga) tj. dopuštenje da diljem svijeta može osnivati svoje ogranke. [...]" (kloster-st-trudpert.de)

Glavni cilj udruge je po molitvi sv. Josipu, zaštitniku umirućih, zadobiti milost dobre smrti ljudima širom svijeta koji prelaze u vječnost. Njeni članovi na tu nakanu ujutro i navečer mole kratku molitvu:

Sveti Josipe, djevičanski oče Isusa Krista i pravi zaručniče Blažene Djevice Marije, moli za nas i za sve koji će danas (noćas) umrijeti.

U vrijeme I. svjetskog rata, 15. srpnja 1917., papa Benedikt XV. je u okviru ove udruge ustanovio djelo vječnih misa, tako da svećenici članovi jednom godišnje služe jednu svetu misu za umiruće. 

Osim spomenute kratke molitve (koja ne obvezuje pod grijeh) i poticaja da se prikazuju i druge žrtve i dobra djela za umiruće, članovi nemaju drugih dužnosti; niti obveznih susreta niti financijskih obveza pa sudjelovanje ne bi nikom trebalo predstavljati neku posebnu teškoću. Dovoljno je poslati ime i prezime te adresu Bratovštini sv. Josipa za pomoć umirućima koja ima sjedište u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu i pridružena je Primariji u Rimu. Možete se u tu svrhu poslužiti i priloženom donjom slikom.


Međutim, članovima se nude brojna duhovna dobra u vidu oprostâ. Potpuni oprost se može dobiti na dan upisa ili na neki od sljedećih sedam dana, na blagdan sv. Josipa (19. III.), na blagdan sv. Josipa Radnika (1. V.), na spomendan sv. Pija X. (21. VIII.), sv. Alojzija Guanelle (24. X.) i na dan Sv. obitelji uz uobičajene uvjete. Djelomični oprost, pak, molitvom Bratovštine ujutro i navečer i svakim djelom pobožnosti i milosrđa na nakanu Bratovštine.

Sv. Alojzije Guanella umro je 24. listopada 1915. Papa Pavao VI. beatificirao ga je 1964., a papa Benedikt XVI. ga je 23. listopada 2011. proglasio svetim. Dio propovijedi je posvetio don Guanelli:

"Ljudsko i duhovno svjedočanstvo sv. Alojzija Guanelle je poseban milosni dar za cijelu Crkvu. Za vrijeme svoga zemaljskog života, živio je hrabro i odlučno evanđelje života, 'najvažniju zapovijed', na koju je i danas podsjetila Riječ Božja. Zahvaljujući dubokom i trajnom sjedinjenju s Kristom u razmatranju njegove ljubavi, don Guanella je, vođen božanskom Providnosti, postao suputnikom i učiteljem, utjehom i ohrabrenjem najsiromašnijima i najslabijima. Ljubav Božja je u njenu probudila želju za dobrobiti ljudi koji su mu povjereni, u konkretnosti svakodnevnog života. Pažljivo je pratio put svakog pojedinog, poštivajući vrijeme njihova razvoja i gajeći u srcu nadu da svako ljusko biće, stvoreno na sliku i priliku Božju, po iskustvu radosti što ga Otac svih ljubi, može izvući najbolje od sebe i dati drugima. Danas želimo hvaliti Gospodina i zahvaliti mu što nam je u Alojziju Guanelli dao proroka i apostola ljubavi. U njegovu svjedočanstvu koje je tako puno ljudskosti i pažnje prema najneznatnijima, prepoznajemo svijetao znak prisutnosti i spasonosnog djelovanja Božjega: Boga koji- kako smo čuli u prvom čitanju- brani stranca, udovicu, siroče i siromašna, osobu koja mora dati u zalog svoj jedini pokrivač kojim se noću pokriva (Iz 22,20-26).


Neka ovaj novi svetac ljubavi bude za sve, a osobito za članove kongregacija koje je osnovao, uzor duboke i plodonosne sinteze između kontemplacije i akcije, koju je sam živio i prakticirao. Cijeli njegov ljudski i duhovni život možemo sažeti u zadnje njegove riječi koje je izgovorio na smrtnoj postelji: 'in caritate Christi- u ljubavi Kristovoj'. Ljubav Kristova je ta koja prosvjetljuje život svakog čovjeka i otkriva kako se davanjem sebe drugima ništa ne gubi, nego se ostvaruje prava sreća na savršeni način. Neka nam sv. Alojzije Guanella isprosi da rastemo u prijateljstvu s Gospodinom, da u naše vrijeme budemo prenositelji punine Božje ljubavi i da promičemo život u svim njegovim fazama i situacijama, tako da ljudsko društvo sve više postaje obitelj djece Božje." (vatican.va)

Slike: splendor, piaunionsanjose.blogspot.com, Glasnik sv. Josipa, WIKIMEDIA COMMONS

utorak, ožujka 18, 2014

Dosjetljivost

M. Palmaro pokopan je 12. ožujka, a sv. misa se prema klasičnom rimskom obredu služila u katedrali u Monzi. Da bi postigao tradicionalni rekvijem, pokojnik se morao poslužiti jednim trikom jer je iz iskustva znao da se mnogi na odgovornim pozicijama ponašaju kao da motuproprij o klasičnoj misi ne postoji.

"Tijekom godina se [Palmaro] iz uvjerenja približio tradicionalnom obredu do kojeg je papa Benedikt XVI. olakšao put. Njegova je oporučna volja bila da bude sahranjen prema starom obredu. Da bi to postigao, morao je posegnuti za jednom mudrolijom. Još je za života zamolio katedralnog župnika u Monzi da se u katedrali nakon njegove smrti mogne čitati tradicionalna misa. Katedralni župnik o tomu nije htio ni čuti. No, Palmaro je već u jednom pismu gradonačelniku bio zatražio da u slučaju ako u katedrali odbiju, rekvijem mogne služiti jedan katolički svećenik na trgu ispred katedrale. Gradonačelnik se složio i dopustio uporabu trga u tu svrhu. Samo zbog opasnosti od sramotnog javnog skandala, katedralni je župnik na koncu pristao da se zadušnica prema drevnom obredu služi u katedrali."

Izvor: katholisches.info
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

ponedjeljak, ožujka 10, 2014

U milosrđu Gospodinovu

Katolički filozof i publicist M. Palmaro preminuo je u nedjelju navečer od posljedica teške bolesti. Riscossa Cristiana s kojom je surađivao od njenog nastanka oprostila se od njega ovim riječima:

"Napustio nas je M. Palmaro. Ove se večeri vratio u kuću Očevu. Bol koju osjećamo može naći utjehu samo u onoj katoličkoj vjeri kojoj je Mario uvijek bio neustrašivi branitelj i svjedok. Naš zagrljaj ide njegovoj supruzi i njegovoj djeci kojima svim srcem izražavamo blizinu. Pozivamo sve prijatelje na molitvu s istim vjernim pouzdanjem u Providnost kojem nas je on učio, prihvaćajući na kršćanski način patnju i postajući za sve nas izgrađujućim primjerom."



Ime M. Palmara, jednog od najoštroumnijih i najoštrijih kritičara sadašnjeg pontifikata, spominjano je i ovdje.

"Rođen je 5. lipnja 1968. u Cesanu Madernu, gradiću na sjeveru Lombardije. Studij prava je završio na Milanskom sveučilištu radom o pobačaju. Specijalizirao se u bioetici na Institutu sv. Rafaela u Milanu i postao znanstveni suradnik u Centru za bioetiku Katoličkog milanskog sveučilišta. Konačno je predavao bioetiku na Papisnkom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu te filozofiju, etiku, bioetiku i filozofiju prava na Europskom sveučilištu u Rimu. Na Europskom sveučilištu je došlo do bogate intelektualne razmjene s jednim drugim braniteljem katoličke stvari, povjesničarom R. de Matteijem. Palmaro je spadao među gorljive branitelje motuproprija 'Summorum Pontificum' pape Benedikta XVI. i kritičare 'žalosnoga, dijelom bijednoga ograničenog duha' kojim su neki biskupi sprječavali motuproprij.

Bio je predsjednik Povjerenstva Istina i život, udruge za pravo na život, pripadao je također Udruzi pravnika za život i Uniji katoličkih pravnika.

Zajedno s katoličkim novinarom A. Gnocchijem objavio je više knjiga i mnogobrojne eseje i članke. Postali su jednodušni duo po oštrini misli i jezičnoj okretnosti." (katholisches.info)

Objavljivao je u više novina (Il Foglio, Il Giornale) i časopisa, na Radio Mariji je deset godina vodio emisiju Susreti s bioetikom. Ujesen 2013. urednik Radio Marije mu je otkazao suradnju zbog kritiziranja Pape. Povod je bio članak koji je s A. Gnocchijem objavio u Il Fogliu, 9. listopada 2013., Krist nije jedna opcija među mnogima, najmanje za Njegova namjesnika na zemlji. Zašto nam se ovaj papa ne sviđa.

Tri tjedna nakon toga nazvao ga je Papa. Njegov opis tog razgovora možete pročitati na već navedenom mjestu. 

"Dovoljno je nabrojiti samo zadnje od mnogih knjiga koje je M. Palmaro objavio, često u suradnji s A. Gnocchijem, da se stekne predodžba o neumornom stvaralaštvu ovog katoličkog intelektualca:

L‘ultima messa di padre Pio. L‘anima segreta del santo delle stigmate (Zadnja misa o. Pija. Skrivena duša stigmatiziranog svetca), Piemme, Milano, 2010., Cronache da Babele. Viaggio nella crisi della modernità (Babilonske kronike. Put kroz krizu moderne), Fede e Cultura, Verona, 2010., La Bella Addormentata. Perché dopo il Vaticano II la Chiesa è entrata in crisi, perché si risveglierà (Trnoružica. Zašto je Crkva nakon II. vatikanskog koncila zapala u krizu i zašto će se opet oporaviti), Vallecchi, 2011., Ci salveranno le vecchie zie. Una certa idea della Tradizione (Spasit će nas stare tete. Određena ideja Tradicije), Fede e Cultura, Verona, 2012., Eutanasia: diritto o delitto? Il conflitto tra i principi di autonomia e di indisponibilità della vita, Giappichelli, Torino, 2012." (katholisches.info)

U tisku je upravo zadnja njegova knjiga koju je napisao zajedno s A. Gnocchijem, 'Ovaj je papa previše dopadljiv. Strastveno kritično čitanje jednog pontifikata', Piemme, 2014. Bit će predstavljena 25. ožujka u Rimu.

Dirljive su Palmarove riječi iz intervjua koji je dao dehonijancima nakon Papina poziva. Progovorio je o svojoj bolesti i obitelji.

"[...] Čovjek pogleda na križ i razumije da je srce vjere ovo: bez žrtve nema katoličanstva. Onda zahvaljuješ Bogu što te učinio katolikom, jednim 'posve malim' katolikom, jednim grješnikom, no kojem je Crkva brižna majka.

Bolest je vrijeme milosti, ali često ostaju poroci i jad koji su nas pratili cijeli život, ili se čak pogoršali. To je kao da je agonija već počela i čovjek se bori za sudbinu duše, jer nitko ne može biti siguran u vlastito spasenje.

S druge strane, bolest mi je omogućila da upoznam dojmljiv broj osoba koje me vole i za mene mole, obitelji koje navečer s djecom mole krunicu za moje ozdravljenje. Nedostaju mi riječi da opišem ljepotu toga iskustva. To je poput anticipacije ljubavi Božje. Najveća bol koju osjećam je misao da moram ostaviti ovaj svijet koji mi se toliko sviđa, koji je tako tragičan, ali istodobno i tako divan; morati napustiti tolike prijatelje, svoje rođake, ostaviti za sobom prvenstveno svoju ženu i svoju djecu koja su još u djetinjoj dobi. Katkad si zamišljam svoju kuću, praznu radnu sobu i život koji će se unutra nastaviti iako mene neće biti. To je bolna, ali krajnje realistična scena. Omogućuje mi da shvatim kako sam bio i jesam nekorisni sluga, i da su sve knjige koje sam napisao, sva predavanja koja sam održao i članci koje sam sastavio, konačno samo slama.

Ali nadam se u milosrđe Gospodinovo i u činjenicu da će drugi preuzeti dijelove mojih težnja i mojih bitaka, i nastaviti stari duel." (katholisches.info, Chiesa e post concilio)

Sprovod je u srijedu u Monzi, u 10.45.

Requiem aeternam dona ei, Domine, et lux perpetua luceat ei. Requiescat in pace. Amen.

srijeda, ožujka 05, 2014

Votum vitae quadragesimalis

Za nešto manje od mjesec dana bit će spomendan sv. Franje Paulskog, ali podsjećam na njega već na Pepelnicu jer je pravi korizmeni svetac. Utemeljitelj je Reda najmanjih ili minima s vlastitim, vrlo strogim, pravilom. Uz uobičajene, utemeljitelj je naložio i zavjet korizmenog života (votum vitae quadragesimalis). Unutar i izvan samostana braći je bilo zabranjeno jesti ne samo meso, nego i ostalu tzv. uskrsnu hranu; jaja, maslac, sir, mlijeko i sve ostalo što sadrži nešto od spomenutoga, bilo unutar bilo izvan samostana. Samo je teška bolest mogla uvjetovati olakšicu. Izdvojio sam neke misli zadnjih papa o svetcu iz Paule i o pokorničkom životu.


Papa Benedikt XVI. je prije sedam godina na proslavu 500. obljetnice svečeve smrti poslao svog izaslanika i uputio pismo Redu najmanjih u kojem je podsjetio na naslov koji je sv. Franji Paulskom dao papa Julije II.- svjetlo koje prosvjetljuje pokornike. Također je uputio minime "kao sinove i nasljednike tako velikog utemeljitelja" na njihovu zadaću, "misiju održavanja živim poziva na pokoru kojim je Isus počeo svoje propovijedanje, u kontinuitetu s onim svoga Preteče, sv. Ivana Krstitelja. Još prije negoli će navijestiti velike sadržaje Radosne vijesti, Krist je kao uvjet ulaska u Kraljevstvo, postavio obraćenje srca. Vjerna tom poticaju, Crkva kadgod osjeća potrebu da se obnovi, polazi od pokore kao temeljnog i prvotnog aspekta svoga naviještanja, od nutarnjega obraćenja iz kojega, zapravo, izvire svaka promjena jer evanđeoska pokora dira srce čovjeka i odlučuje o sudbini svake druge obnoviteljske akcije." Zato minimi moraju biti prvi u vjernosti prema većoj pokori i u ljubavi prema korizmenom životu na koji se zavjetuju. "Nikakvo posadašnjenje [aggiornamento] ili prilagodba promjenjivim povijesnim okolnostima ne smije prouzročiti napuštanje te vjernosti. Sveti Franjo Paulski bi i danas rekao: 'Onomu tko ljubi Boga, sve je moguće." Papa nastavlja pišući da je život sv. Franje Paulskog bio je obilježen dubokom ljubavlju prema molitvi, željom za samoćom da uđe u razgovor s Bogom, relativizacijom svih stvari, čak i onih potrebnih za život, samo da dade potvrdu prvenstvu Boga i Njegova Kraljevstva. "Askeza je nužna za kršćanski život jer je duhovni put zapriječen privlačnošću vremenitih dobara koja žele preuzeti premoć." Benedikt XVI. u bratskom milosrđu vidi "bitnu komponentu korizmene duhovnosti". Sveti Franjo Paulski je tako uvijek branio siromašne i marginalizirane, pa je dobio naslov il Santo della carità sociale. S jedne strane askeza "odgaja duh da bude čvrst u duhovnoj borbi, a s druge širi srce za milosrđe prema siromašnima". (1)

I bl. Ivan Pavao II. je obodrio minime da idu putem svog osnivača kad su se 2000. okupili na generalnom kapitulu: "Draga braćo, nadahnjujte se uvijek na vašem utemeljitelju, poniznom pokorniku uronjenom u Boga, koji je znao svojoj braći posredovati pravo iskustvo Boga. U njemu je Gospodin ostvario 'velike stvari'." Poslužio se riječima svog predšasnika Aleksandra VI. koji je minime usporedio s "dobrim stablom na polju vojujuće Crkve".

"U gotovo pet stoljeća koja nas dijele od njegove smrti, 2. travnja 1507., njegovi su sinovi u vjernosti karizmi utemeljitelja, nastavili djelo navješćivanja 'evanđelja pokore'. Oni su se potrudili živjeti u njegovu duhu poniznosti, siromaštva i nutarnje molitve. Nasljedovali su njegovu nježnu pobožnost prema Euharistiji, Raspetomu i Majci Božjoj. Na poseban su način trajno težili zadržati 'četvrti zavjet 'vječne korizme''. Tako su na cijeli svijet proširili svijetli trag sv. Franje Paulskog. Posvuda su svjedočili nenadomjestivu ulogu pokore na putu obraćenja, i obogatili život Crkve čudesnim djelima milosrđa i svetosti.

[...]

Pravi na ljude usmjereni pastoral pretpostavlja svetost koju se minimi trude postići nasljedujući svog utemeljitelja, tako što idu putem pokore. Ta se pokora sastoji prije svega u obraćenju srca. Uključuje, ipak, tipične asketske prakse i duhovne tradicije Crkve i vaše ustanove. U svezi s tim, vjernost svečanom četvrtom zavjetu korizmenog života, koji je sv. Franjo Paulski htio za fratre i koludrice reda koji je osnovao, ima posebnu važnost. Taj izvanredni znak pripadnosti Redu najmanjih, djelotvorno je svjedočanstvo o 'višim stvarima' u rastrojenom svijetu uronjenom u hedonizam. Nije samo djelotvorno sredstvo za osobnu posvetu, nego predstavlja i priliku za nadoknadu grijeha svih ljudi i da im se isprosi milost povratka Bogu." (2)

***

Duhovna obitelj sv. Franje Paulskog okuplja redovnike kao prvi red, drugi red koludrica i treći red za svjetovnjake. Njima se pridružuju i neke kasnije kongregacije redovnica.

Slike: WIKIMEDIA COMMONSŚwięci Pańscy

utorak, ožujka 04, 2014

Koledž odgovara

Nakon što je blog Rorate caeli objavio odluku novog biskupa Fort Wortha kojom zabranjuje klasičnu sv. misu Koledžu sv. Ivana Fišera i Tome Mora, pojavile su se glasine da se tu zapravo radi o reakciji na neke nezakonitosti, odnosno dopuštenje svećeniku bez urednog kanonskog statusa da služi misu i navodna kritika II. vatikanskog koncila. Dotična je ustanova danas ponudila svoje odgovore koje sam nastojao sažeti (na izvorne tekstove upućuju poveznice).

Objavili su popis svećenika koji su bili kapelani ili su povremeno pomagali u dušobrižništvu. Vidljivo je da se radi o svećenicima koji su u najvećem broju pripadali Petrovu bratstvu, zatim Redu sv. Benedikta, Trećem samostanskom redu sv. Franje, Kongregaciji otaca milosrđa i Kongregaciji franjevaca od obnove. Svi su kapelani za tu službu imali odobrenje mjesnog biskupa (odnosno administratora te biskupije) i odobrenje svojih redovničkih poglavara. "Nijednu javnu misu... u kapeli Koledža nije održao svećenik bez uobičajenih ovlasti". Koledž je pazio da i svećenici na proputovanju koji su koristili kapelu imaju uređen kanonski status. Među te spadaju svećenici franjevaca Bezgrješne, Ustanove Krista Kralja i Velikog Svećenika te Petrova bratstva. (1)

Na internetskoj stranici Koledža nalazi se i popis gostujućih predavača i tema o kojima su govorili. Jedna je bila o stanju u Crkvi nakon promjena koje je donio II. vatikanski koncil, a ostale o mariologiji, znanosti, povijesti ili kulturi. Neke su bile kritične prema pojedinim točkama u teologijama H. U. von Balthasara, K. Rahnera i H. de Lubaca. Dakle, ništa ekstremno, osim što je do sada svima jasno da je prošlo vrijeme kad se uvažavala ozbiljna i konstruktivna kritika II. vatikanskog koncila. Među predavačima je bio o. Gruner, no on, iako nema zapreka, nije obavljao nikakvu svećeničku službu. (2)

Na Koledžu, dakle, ne izbjegavaju niti kontroverzne teme, ali se o svemu raspravlja na akademskoj razini. Budući da im studenti dolaze iz različitih okružja, od obitelji povezanih s Piovim ili Petrovim bratstvom do onih koje idu samo na novu misu, vodstvo ustanove ističe da se posebno čuvaju svakog omalovažavanja i sukobljavanjima s braćom u vjeri, držeći se, ipak, čvrsto svoje orijentacije vjernosti tradicionalnoj misi, nauku, molitvi i crkvenoj tradiciji. (3, 4)

Na koncu se opet pokazalo kako su mnogi u čijim je rukama vlast, jaki prema onima koji su u slabijoj poziciji, dok su vrlo slabi prema onima koji imaju medijsku potporu. S druge strane, vodstvo Koledža koje je prozvano zbog raskolničkih nagnuća, podložilo se ovom biskupovu hiru. Svete mise u kapeli Koledža ukinute su do daljnjega. (5)

ponedjeljak, ožujka 03, 2014

Zbog zabrinutosti

QVC je već objavila vijest da je novi biskup Fort Wortha, iz razloga o kojima se još nagađa, zabranio služenje tradicionalne mise Koledžu sv. Ivana Fišera i Tome Mora. Sigurno će biti novih vijesti o tom slučaju, ali je znakovito da biskup ne zabranjuje općenito sv. mise u kapeli Koledža, nego isključivo mise u tzv. izvanrednom obliku (unatoč motupropriju Summorum Pontificum i naputku Universae Ecclesiae).

"24. veljače 2014.

Dragi gospodine King,

zahvaljujem Vam na današnjem posjetu. Pišem Vam kako bih i formalno naveo ono što sam Vam rekao tijekom našeg susreta. Ove norme odmah stupaju na snagu:

1. nemate dopuštenje za javnu celebraciju izvanrednog oblika mise u kapeli Koledža sv. Ivana Fišera i Tome Mora.  To uključuje nedjelje i radne dane. Tjedna celebracija u izvanrednom obliku dostupna je vjernicima svake nedjelje u crkvi Uznesenja Marijina u Fort Worthu.

2. možete imati samo celebraciju mise u redovitom obliku sa svećenicima koje sam osobno zadužio za takve celebracije kao biskup Fort Wortha.

3. Neizvršavanje gore navedenih norma rezultirat će mojim oduzimanjem dopuštenja za celebraciju euharistije u Vašoj kapeli, zajedno s povlačenjem dopuštenja da u kapeli čuvate Presveti Sakrament.

Ove sam norme uveo iz pastoralne zabrinutosti i skrbi za studente Koledža sv. I. Fišera i T. Mora, kao i zbog Vaše duše. Pozivam Vas da ih slijedite. Molim Vas da svojim studentima izručite moju zahvalnost za njihov dar duhovnog buketa i da ih uvjerite da su u mojim molitvama. 

Iskreno Vaš u Kristu,

msgr. dr. M. F. Olson,
biskup Fort Wortha"

Izvor/slika: RORATE CÆLI

subota, ožujka 01, 2014

Em...

Jedan vic prije korizme.

"Kardinal Meisner ide u mirovinu. Budući da u novom stanu ima manje mjesta, ne može ponijeti sa sobom svog slavnog papagaja koji ga svako jutro pozdravlja: 'Guten Morgen, Eminenz', pa ga poklanja Papi.

Krletka je postavljena u Domu sv. Marte, ali papagaj ima problema s prilagodbom. Svako jutro Papi i dalje neprikladno govori: 'Guten Morgen, Eminenz'.


Cijeli je Vatikan potresen. 'Lorito, Lorito, možeš mi reći 'Franjo'!!!'- uzalud mu Papa zaredom ponavlja. Papagaj, tvrdoglav kao i njegov bivši gazda, ostaje kod 'Eminenz'.

Tu Guido Marini nanjuši svoju šansu.

'Znate, Sveti Oče'- započe Marini- 'papagaj je siromašan duhom, ima lošu naobrazbu, ne zna ni čitati. Pomoglo bi mu kad biste došli u mozzetti, saturnu i crvenim cipelama. Tad bi posve jednostavno vidio tko ste i oslovio bi vas ispravno s 'Franjo'.'

Franjo, pun sućuti s neprivilegiranim papagajem, pristade se preobući kao papa.

Sljedećeg jutra uđe u sobu u punom ornatu. Papagaj se najprije zbuni. Gleda lijevo, gleda desno. Onda mu zasvijetliše oči i zakrešta radosno: 'Guten Morgen Em'- Papa se sledi- '-eritus!!!'"

Izvor i slika: geistbraus.de prema witze-und-witze.de