Dugoočekivana instrukcija o primjeni motuproprija Summorum Pontificum, bit će predstavljena na blagdan Gospe Fatimske, u petak, 13. svibnja 2011., a nosit će naslov Universae Ecclesiae (1). U intervjuu s msgr. Pozzom mogli smo čitati o pismima ili izvještajima koje su biskupi bili dužni poslati Svetoj Stolici o svojim iskustvima s primjenom mouproprija Summorum Pontificum nakon trogodišnje primjene motuproprija (2). Ovdje je jedno takvo pismo, biskupa beninske Biskupije Natitingou, msgr. P. N'Kouéa koje je objavljeno u tamošnjim dijecezanskim novinama. Biskup je rođen 29. ožujka 1959., zaređen 26. srpnja 1986, a papa Ivan Pavao II. imenovao ga je biskupom 26. srpnja 1997., celebrira također u izvanrednom obliku rimskog obreda.
"Natitingou, 15. lipnja 2010
Uzoriti gospodine,
zadovoljstvo mi je što Vas na zahtjev Apostolske nuncijature u Beninu mogu izvijestiti o našem iskustvu glede motuproprija 'Summorum Pontificum' pape Benedikta XVI.
Ponajprije želim reći da je izvanredni oblik rimskog obreda u mojoj dijecezi uveden u listopadu 2003. godine, tj. prije motuproprija. Moje je nesumnjivo i trajno uvjerenje da ta dva oblika mogu mirno supostojati i međusobno se obogaćivati. Prema mojem skromnom mišljenju postojanje dvaju oblika ne uzrokuje probleme. Problemi nastaju iz naših bolesnih i zatrovanih srdaca ili naših ideologija koje proizlaze iz uskoće našeg uma i naše ustaljene formacije.
Kao što ćete pročitati u izvještaju- koji je sastavio o. D. Le Pivain, župnik 'Sv. Ivana Krstitelja', nije bilo oluje u Natitingouu, jedino malo turbulencije. Svećenik ništa ne poduzima bez savjetovanja s biskupom. To je jedna od njegovih velikih zasluga. Jedinstvo Crkve obvezuje. Zapravo među svim svećenicima postoji zamjetna simpatija i jednodušnost o ovoj temi.
Osobno, moram priznati, da je celebracija u starom obliku prilika za moj mlađi kler i cijelu dijecezu, koja nam omogućuje da više cijenimo oltar (molitve u njegovu podnožju), svetu tišinu, tihe molitve, mnogostruke znake križa i poklecanja, i činjenicu da smo svi okrenuti prema križu ('ad orientem'). Ukratko, tridentski obred nudi priliku da se bolje razumije i cijeni obred Pavla VI.
Nekoliko je mojih svećenika, bez ikakvog mojeg pritiska, počelo učiti celebrirati misu sv. Pija V. ili točnije pape Ivana XXIII. Bjelodano, što se više naglasi 'ars celebrandi' to više oba oblika pozitivno utječu jedan na drugi. Kad se rubrike interioriziraju, liturgija dirne vjernike svojom ljepotom i dubinom; i ne trebamo se više prepirati oko otajstva, svetoga, klanjanja, veličanstva Božjega i aktivne participacije. Sve ide bez riječi. K tomu, rimski kanon i liturgijske geste starog obreda bliže su našoj afričkoj religioznosti i senzibilitetu. Govorim o mojoj biskupiji.
Želja mi je da jednoga dana svaki svećenik bude sposoban celebrirati u oba oblika. To nije nemoguće, osobito ako se uvede u sjemeništa, ali ovdje u Natitingouu ne možemo jednostavno primijeniti stari obred ne osvrćući se na 'Sacrosanctum Concilium'. Izvanredni oblik ne može ignorirati II. vatikanski koncil, kao što redoviti oblik ne može ignorirati izvanredni, a da ne bude osiromašen. Tu ravnotežu treba održati. Čini mi se da nas Povjerenstvo 'Ecclesia Dei' ohrabruje da nastavimo tim smjerom.
Završavam zazivajući Sveta Srca Isusa i Marije za sve svećenike. Božja je ljubav ona koja će spasiti svijet, a ne obredi kao takvi. Probudimo strast za Raspetim koji nas je ljubio i predao sebe za nas.
U nadi da sam odgovorio na Vaš upit, uvjeravam Vas Uzoriti, u moju punu suradnju za Jednu, Svetu, Katoličku i Apostolsku Crkvu.
P. N'Koué"
Uzoriti gospodine,
zadovoljstvo mi je što Vas na zahtjev Apostolske nuncijature u Beninu mogu izvijestiti o našem iskustvu glede motuproprija 'Summorum Pontificum' pape Benedikta XVI.
Ponajprije želim reći da je izvanredni oblik rimskog obreda u mojoj dijecezi uveden u listopadu 2003. godine, tj. prije motuproprija. Moje je nesumnjivo i trajno uvjerenje da ta dva oblika mogu mirno supostojati i međusobno se obogaćivati. Prema mojem skromnom mišljenju postojanje dvaju oblika ne uzrokuje probleme. Problemi nastaju iz naših bolesnih i zatrovanih srdaca ili naših ideologija koje proizlaze iz uskoće našeg uma i naše ustaljene formacije.
Kao što ćete pročitati u izvještaju- koji je sastavio o. D. Le Pivain, župnik 'Sv. Ivana Krstitelja', nije bilo oluje u Natitingouu, jedino malo turbulencije. Svećenik ništa ne poduzima bez savjetovanja s biskupom. To je jedna od njegovih velikih zasluga. Jedinstvo Crkve obvezuje. Zapravo među svim svećenicima postoji zamjetna simpatija i jednodušnost o ovoj temi.
Osobno, moram priznati, da je celebracija u starom obliku prilika za moj mlađi kler i cijelu dijecezu, koja nam omogućuje da više cijenimo oltar (molitve u njegovu podnožju), svetu tišinu, tihe molitve, mnogostruke znake križa i poklecanja, i činjenicu da smo svi okrenuti prema križu ('ad orientem'). Ukratko, tridentski obred nudi priliku da se bolje razumije i cijeni obred Pavla VI.
Nekoliko je mojih svećenika, bez ikakvog mojeg pritiska, počelo učiti celebrirati misu sv. Pija V. ili točnije pape Ivana XXIII. Bjelodano, što se više naglasi 'ars celebrandi' to više oba oblika pozitivno utječu jedan na drugi. Kad se rubrike interioriziraju, liturgija dirne vjernike svojom ljepotom i dubinom; i ne trebamo se više prepirati oko otajstva, svetoga, klanjanja, veličanstva Božjega i aktivne participacije. Sve ide bez riječi. K tomu, rimski kanon i liturgijske geste starog obreda bliže su našoj afričkoj religioznosti i senzibilitetu. Govorim o mojoj biskupiji.
Želja mi je da jednoga dana svaki svećenik bude sposoban celebrirati u oba oblika. To nije nemoguće, osobito ako se uvede u sjemeništa, ali ovdje u Natitingouu ne možemo jednostavno primijeniti stari obred ne osvrćući se na 'Sacrosanctum Concilium'. Izvanredni oblik ne može ignorirati II. vatikanski koncil, kao što redoviti oblik ne može ignorirati izvanredni, a da ne bude osiromašen. Tu ravnotežu treba održati. Čini mi se da nas Povjerenstvo 'Ecclesia Dei' ohrabruje da nastavimo tim smjerom.
Završavam zazivajući Sveta Srca Isusa i Marije za sve svećenike. Božja je ljubav ona koja će spasiti svijet, a ne obredi kao takvi. Probudimo strast za Raspetim koji nas je ljubio i predao sebe za nas.
U nadi da sam odgovorio na Vaš upit, uvjeravam Vas Uzoriti, u moju punu suradnju za Jednu, Svetu, Katoličku i Apostolsku Crkvu.
P. N'Koué"
- Iz istoga izdanja dijecezanskih novina; biskupove misli kako međusobno obogaćenje dvaju oblika rimskog obreda može voditi k reformi reforme:
"Kako nam izvanredni oblik može pomoći da bolje celebriramo u redovitom obliku? Nekoliko prijedloga:
1.) Prevrjednovati žrtveni moment ili drugi dio mise. Celebrant i kor trebaju nestati pred Bogom, uklanjajući fabriciranu i opasnu kreativnost koja svraća pogled na čovjeka. Euharistija je Krist koji se žrtvuje svom Ocu. Za vrijeme klimaksâ liturgijske godine kao što je to u došašću ili u korizmi, zašto ne celebrirati okrenuti prema križu, 'versus Dominum', odnosno 'ad orientem'. To potiče sabranost, usmjerava pozornost ka križu (ili istoku) prema kojem se ravna život svakog učenika Kristova. Zaista, rubrike propisuju da pozicija za žrtveni dio mise nije licem u lice.
2.) Dati više prostora latinskom u našim celebracijama i sjetiti se da je gregorijansko pjevanje vlastito rimskoj liturgiji. Pjesme koje su dobre jedino da dirnu naše osjećaje profitirat će od toga da se prerade tako da zasluže ime svete glazbe. Izbjegavajmo buku glazbenih instrumenata, banalnu liriku i površnost profanih ritmova u našim liturgijama.
3.) Ne stavljajmo sjedala celebranta ispred oltara svete žrtve, liturgija nije mjesto za egzibicije.
Za svećenike:
4.) Pričešćujte čineći znak križa posvećenim hostijom. Vjernici se mogu pričestiti stojeći ili klečeći.
5.) U tišini se pripremite prije početka mise; što pretpostavlja da svećenici koji kasne ne celebriraju kad misa počne.
6.) Ponovno uvedite svetu tišinu u naše celebracije, npr. prekidajući s pjevanjem refrena za vrijeme podizanja Tijela i Krvi Kristove
7.) Koristite Rimski kanon ili Prvu euharistijsku molitvu nedjeljama i svetkovinama, što je svečanije i više 'inkulturirano'"
1.) Prevrjednovati žrtveni moment ili drugi dio mise. Celebrant i kor trebaju nestati pred Bogom, uklanjajući fabriciranu i opasnu kreativnost koja svraća pogled na čovjeka. Euharistija je Krist koji se žrtvuje svom Ocu. Za vrijeme klimaksâ liturgijske godine kao što je to u došašću ili u korizmi, zašto ne celebrirati okrenuti prema križu, 'versus Dominum', odnosno 'ad orientem'. To potiče sabranost, usmjerava pozornost ka križu (ili istoku) prema kojem se ravna život svakog učenika Kristova. Zaista, rubrike propisuju da pozicija za žrtveni dio mise nije licem u lice.
2.) Dati više prostora latinskom u našim celebracijama i sjetiti se da je gregorijansko pjevanje vlastito rimskoj liturgiji. Pjesme koje su dobre jedino da dirnu naše osjećaje profitirat će od toga da se prerade tako da zasluže ime svete glazbe. Izbjegavajmo buku glazbenih instrumenata, banalnu liriku i površnost profanih ritmova u našim liturgijama.
3.) Ne stavljajmo sjedala celebranta ispred oltara svete žrtve, liturgija nije mjesto za egzibicije.
Za svećenike:
4.) Pričešćujte čineći znak križa posvećenim hostijom. Vjernici se mogu pričestiti stojeći ili klečeći.
5.) U tišini se pripremite prije početka mise; što pretpostavlja da svećenici koji kasne ne celebriraju kad misa počne.
6.) Ponovno uvedite svetu tišinu u naše celebracije, npr. prekidajući s pjevanjem refrena za vrijeme podizanja Tijela i Krvi Kristove
7.) Koristite Rimski kanon ili Prvu euharistijsku molitvu nedjeljama i svetkovinama, što je svečanije i više 'inkulturirano'"
Izvor i slika: New Liturgical Movement
Pokazatelj da čovjek razumije sveto bez potreba za raznim 'inkulturacijama'. Treba naprosto maknuti sve naše ljudske, umjetne zapreke i otvoriti prostor da Bog progovori kroz otajstvo.
OdgovoriIzbriši