četvrtak, prosinca 02, 2010

Interes raste

Jučer je njemački program Radija Vatikan emitirao intervju s tajnikom Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei povodom treće obljetnice motuproprija Summorum Pontificum.

"Gdje se danas nalazi stara misa? Prošle su dobre tri godine od stupanja na snagu motuproprija 'Summorum Pontificum', kojim je papa Benedikt XVI. ponovo dopustio liturgiju prema starim knjigama. Nad provedbom motuproprija bdije Kongregacija za nauk vjere, točnije rečeno, Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'. Ona je nadležna i za razgovore s tradicionalistima iz Piova bratstva. O objema temama- staroj misi i Piovu bratstvu- razgovarali smo s tajnikom Povjerenstva msgr. G. Pozzom. Protekloga je ljeta 'Ecclesia Dei' ispitivala dijeceze širom svijeta je li sada posvuda moguće sudjelovati na misi u izvanrednom obliku rimskog obreda. O tomu smo željeli doznati najprije od msgr. Pozza.

Tri godine nakon objave motuproprija 'Summorum Pontificum', Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'- u skladu s onim što je Sveti Otac napisao u popratnom pismu- zamolilo je preko nuncijatura sve biskupe za izvještaj o njihovim iskustvima u ove tri godine. Dobra trećina svjetskoga episkopata poslala nam je takav izvještaj. Pri tom se mora reći da su odgovori velikim dijelom došli iz onih biskupija u kojima postoji zahtjev za misom u izvanrednom obliku. Stoga je ovaj odziv vrlo zadovoljavajući.

-Konkretno, u kojim zemljama postoji najveći interes za takozvanom starom misom?

Trenutačno postoji najveći interes i najviše zahtjeva u Europi, u Sjedinjenim Državama i također u Australiji. Puno manje u Latinskoj Americi, Africi i Aziji.

-Papa Benedikt je molio za 'milosrđe i pastoralnu razboritost' prema tradicionalističkim vjernicima. Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' je sada neka vrsta nadzora za one slučajeve u kojima to nije slučaj. Gdje nailazite na otpor i kako ga opravdavaju?

Izraz 'nadzirati' je prijevod starogrčkog 'episcopein'. Prva zadaća nekog biskupa je da nadzire. U tom smislu Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' izvršava službu promatranja i nadziranja nad provedbom motuproprija. Sigurno je da postoje još predrasude i suprotstavljanja protiv mise prema starom obredu, bilo iz ideoloških razloga, bilo iz razloga što se zahtjev za misom po starom obredu promatra djelomice kao izraz antiteze, oporbe liturgijskog reformi kako je to želio II. vatikanski koncil. Naravno te još uvijek raširene predrasude treba prevladati i pobiti. Prije svega moramo opet uspostaviti jedinstvo liturgijske povijesti, jedinstvo 'lex orandi' kao izraz jedinstva 'lex credendi', premda u osebujnosti dvaju oblika rimskog obreda.

-Da budemo precizniji, koje prigovore postavljaju župnici ili biskupi, koji ne cijene staru misu, kako bi blokirali zahtjeve?

Ima biskupa i svećenika koji u zahtjevima za starim obredom vide rizik jedne čežnje za estetskim, čisto ornamentalnim, formalističkim. Ne mogu isključiti da je u nekim slučajevima tomu tako, ali općenito to predstavlja jednu vrstu predrasude. Stari obred mise posjeduje duboko bogatstvo koje ne treba samo respektirati, nego ga se mora i ponovo otkriti u korist liturgije kako se danas slavi. Te predrasude i protivljenja moraju se nadvladati promjenom 'formae mentis', stava. Potrebna je prikladna liturgijska naobrazba.

-Kako ocjenjujete interes za izvanrednim oblikom rimskog obreda: raste li pada ili je stabilan?

Rekao bih da raste. Također vidimo da postoji interes za starim oblikom mise i njena popularnost osobito kod mlađih generacija, a to je iznenađujuća novost.

-Možete li procijeniti koliko ima vjernika, primjerice, u Europi koji su trajno zainteresirani za staru misu.

Potpuno pouzdane brojke Povjerenstvu nisu poznate, i zbog toga što je situacija vrlo raznolika i razgranata. Ali nešto se može reći; u Francuskoj je broj vjernika koji su povezani sa starim oblikom rimskog obreda znatno veći, negoli u Njemačkoj, Italiji ili Španjolskoj. Naravno da je jasno kako vrijednost izvanrednog oblika obreda ne ovisi o brojkama. Oba su oblika iste vrijednosti i dostojanstva. Redoviti oblik je normalan, uobičajeni, prošireni, a izvanredni je poseban i osobit.

-Motuproprij ne govori o obrazovanju svećenika koji žele celebrirati prema starim knjigama. Mnogi to vide kao nedostatak, pogotovo što slavlje stare liturgije zahtijeva temeljitu pripremu. Što savjetujete zainteresiranim svećenicima?

Zasigurno je problem prikladnoga svećenika za slavlje starog obreda važan i žuran. Moram reći da je razlog što biskupi često imaju poteškoća u ispunjenju zahtjeva za misom u starom obliku baš nedostatak prikladnih svećenika koji tu misu stvarno znaju slaviti. Za to moraju imati razumijevanja i puno strpljivosti vjernici kojih se to tiče. Moje je mišljenje da se sjemeništarcima treba ponuditi mogućnost da nauče ispravno celebrirati također u izvanrednom obliku- ne kao obvezu, nego kao mogućnost. Gdje je moguće, može se posegnuti za mogućnošću da se potraži pomoć od svećenika onih instituta koji su pod nadležnošću 'Ecclesiae Dei' i slijede tradicionalnu liturgijsku disciplinu. Bitna je u svakom slučaju liturgijska i teologijska naobrazba zbog čega se odlučno mora odbaciti ideja da je pretkoncilska liturgija u opoziciji prema poslijekoncilskoj, ili da je pretkoncilska ekleziologija u opoziciji prema poslijekoncilskoj. Naprotiv, u povijesti vjere i liturgije Crkve postoji rast i produbljivanje, ali uvijek u kontinuitetu i u bitnom jedinstvu, koje se nikada ne može i ne smije izgubiti ili umanjiti.

-Papa Benedikt želi da se dva oblika rimskog obreda međusobno obogaćuju, ali da se ne miješaju. Što stara liturgija može 'naučiti' od nove?

Ponajprije, u popratnom pismu motuproprija upućenom biskupima papa spominje potrebu da se aktualizira kalendar svetaca, dakle da se umetnu oni sveci kanonizirani nakon 1962., i kao drugo preuzimanje nekih predslovlja iz misala Pavla VI. kako bi se obogatio broj prefacija misala iz 1962. Povjerenstvo 'Ecclesia Dei' to studira kako bi se izašlo u susret volji Svetog Oca. Uskoro će, mislim, doći do jednog prijedloga koji će se predati na odobrenje Svetom Ocu. Mislim da se mora priznati da redoviti oblik rimskog obreda nudi opširnije čitanja iz Svetoga pisma, od misala iz 1962. Pa ipak takva promjena u misalu iz 1962. nije jednostavna jer se mora imati u vidu veza između pojedinih čitanja i antifona ili responzorija Rimskog brevijara za određeni dan. Treba se sjetiti i toga da je za vrijeme Pija XII. dodan niz dodatnih čitanja za zajednička svetačka slavlja. Dakle, ne mogu se isključiti eventualna proširenja također za misna čitanja, ali to ne znači da celebrant, bilo svećenik bilo biskup, smije subjektivno i proizvoljno mijenjati slijed lekcionara ili da može miješati oba oblika pri čemu se gubi njihova posebnost.

-Može li se u Bazilici sv. Petra danas slaviti stara sv. misa bez ako i ali?

Stupanjem na snagu motuproprija 'Summorum Pontificum' za izvanredni oblik mise više nije potrebno posebno dopuštenje (indult) kao prije toga, nego se sada ravna prema normama motuproprija. Tako se u Bazilici sv. Petra, kao i u svim drugim crkvama, primjenjuju norme motuproprija.

-To znači da je i u sakristiji Sv. Petra sve pripremljeno da se može slaviti starim obredom?

Koliko mi je poznato jest. Zapravo, ujutro mnogo svećenika tamo slavi sv. mise po starom obredu, s ministrantima.

-Hoće li papa Benedikt jednoga dana slaviti jednu veliku misu u izvanrednom obliku?

Mislim da je pitanje upućeno na krivu adresu.

-Možete li reći ima li napretka u razgovorima s lefebvristima, dakle sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.?

Povjerenje je glavni preduvjet za uspjeh razgovora koji se vode između stručnjaka Kongregacije za nauk vjere i Piova bratstva. Neću odstupiti od ovoga načela, ali mogu reći da je klima razgovora pozitivna, konstruktivna i uz obostrano uvažavanje. Razgovori su do sada smjerali k iznošenju argumenata jedne i druge strane kako bi se izložilo temelj ili korijeni opstojećih teškoća u nauku. S jasnoćom dokučiti te korijene i uzroke teškoća po mojem je viđenju korak naprijed.

-Uporaba stare mise od motuproprija više nije prijeporna točka između Svete Stolice i Piova bratstva, ali ostaju mnoge razlike u nauku, poput vjerske slobode, ekumenizma, pojma tradicije. Koja je točka baš teška?

Prijeporne točke su upravo ove koje ste naveli u pitanju. Ne radi se odbacivanju auktoriteta II. vatikanskog koncila kao takvoga, ili susljednog papinskog učiteljstva. Radi se o nekim činjenicama ili učenjima u koncilskim dokumentima o vjerskoj slobodi, ekumenizmu, odnosu prema nekršćanskim religijama, shvaćanju liturgijske reforme, jedinstva Učiteljstva prema tradiciji. Općenito se poteškoće Bratstva odnose na kontinuitet ili dosljedan razvoj nekih koncilskih učenja i susljednog papinskog učiteljstva s obzirom na nepromjenjivi nauk Crkve i tradicije. Ne smatram da Bratstvo načelno odbacuje mogućnost ili legitimnost da može postojati razvoj ili dosljedno, koherentno produbljenje katoličke doktrine. Ono što Bratstvo razlikuje od Svete Stolice je prosudba o kontinuitetu ili dosljednosti između određenih učenja II. vatikanskog koncila i ranijih izjava Učiteljstva. Mislim da nedavne izjave pape Benedikta o hermeneutici obnove u kontinuitetu s tradicijom i nepromjenjivim učiteljstvom Crkve daju temeljno načelo za razrješenje konflikta. Radi se o tomu da se to načelo konzekventno primijeni na pojedinačne slučajeve- više nego što se dosad učinilo.

-Ni svećenici družbi koji pripadaju starom obliku rimskog obreda ne mogu načelno isključiti slavlje prema novim knjigama, piše papa Benedik. Kako na to gleda Piovo bratstvo?

To bi trebalo pitati Bratstvo. Mislim, kao što sam već rekao, da i pitanje liturgijskih knjiga koje je reformirao Pavao VI. treba svrstati u ispravno razumijevanje liturgijske reforme i kasniju ispravnu primjenu. Glavno pitanje na koje Piovo bratstvo mora odgovoriti jest; je li redoviti oblik rimskog obreda koji je promulgirao Pavao VI. po sebi valjan i legitiman. Na ovoj točki ne smije biti sumnje ni oklijevanja. Odgovor nesumnjivo mora biti 'da'. Druga su stvar dvosmislenosti, manjkavosti pa i doktrinalne zablude koje su se širile nakon Koncila, kako u teološkom shvaćanju tako i u primjeni liturgijske reforme. Tada kardinal Ratzinger, a danas papa Benedikt, govorio je o 'razaranju' liturgije. Iz tog kuta gledanja ne može se reći da su mnoge iznesene kritike bile u krivu.

-Zanemarimo li pitanje liturgijske zloporabe u redovitom obliku, redoviti oblik mise, kako ga na primjer sam slavi papa Benedikt, moraju prihvatiti svi koji hoće pripadati Katoličkoj crkvi, dakle i lefebvristi. Je li to slučaj?

Vjerujem da nije. Premda shvaćanje liturgijskog oblika, kako se nalazi u mnogim predodžbama o liturgijskoj reformi, teologiji o liturgiji i zatim u mnogim primjenama koje su se pokazale kao zloporaba ili manjkavost, može predstavljati objektivan problem. Mi danas moramo ponovo otkriti pravi smisao i pravo značenje liturgijske reforme. Papa celebrira prema misalu Pavla VI. to je potpuno normativna referentna točka. Ali, znamo da postoje mnoga misna slavlja koja ne odgovaraju pravom nauku i pravom duhu liturgijske reforme i misala Pavla VI. Zašto se to dogodilo? Zbog čega je nastala to kriva primjena, ta manjkavost, to krivo shvaćanje? Na ta pitanja moramo odgovoriti?

-Nedavno je B. Fellay, poglavar Piova bratstva, zaprijetio R. Wiliamsonu izgonom iz Bratstva ukoliko dopusti da ga na sudskom procesu u Njemačkoj zastupa odvjetnik koji pripada desnoj ekstremnoj sceni. Je li Piovo bratstvo pred raskolom?

Slučaj Wiliamson je pojedinačni slučaj i na poglavaru Bratstva je da se njime bavi unutar Bratstva, također stegovnim mjerama kada okolnosti zahtijevaju. O pozicijama msgr. Wiliamsona se Sveta Stolica već potpuno jasno odredila. Sveti Otac je u knjizi 'Svjetlost svijeta', koja je ovih dana objavljena, također potvrdio da je slučaj Wiliamson sa svojim pogrješnim izjavama poseban slučaj i mora biti potpuno odvojen od pitanja odnosa između Piova bratstva i Svete Stolice koji se tiče doktrinalnih i crkvenopravnih problema.

-Gdje vidite pravi hendikep lefebvrista: u doktrini ili u politici?

Uvjeren sam da se pitanja koja sprječavaju pomirenje Bratstva sa Svetom Stolicom tiču doktrine. Refleksi ili moguće ideološko-političke implikacije mogu iz toga nastati, ali oni nisu glavni ni određujući element razgovora.

-Savjetuje li Povjerenstvo 'Ecclesia Dei' vjernicima da idu na misu kod svećenika Piova bratstva i da tamo primaju sakramente ili ih od toga odvraćate?

U svom pismu o ukidanju ekskomunikacije četvorici biskupa koje je nezakonito posvetio msgr. Lefebvre, Papa je objasnio da ukidanje izopćenja, tj. najteže stegovne kazne, ne znači da je Piovo bratstvo crkvenopravno priznato i da onda svećenici Bratstva smiju zakonito izvršavati svoju svećeničku službu. U tom svjetlu je jasno da se vjernike poziva da izbjegavaju sudjelovanje na misama ili primanje sakramenata od svećenika Piova bratstva jer su crkvenopravno neregularni. Isto vrijedi za svakog drugog svećenika koji se nalazi u neregularnoj crkvenopravnoj situaciji ili je bez biskupa.

-Možete li procijeniti, koliko bi mogao trajati povratak lefebvrista u Katoličku crkvu?

Nismo si postavili datum. Molimo, radimo i djelujemo na tomu da ne prođe više puno vremena do ponovne integracije Bratstva u puno crkveno zajedništvo."

Izvor: Radio Vatikan
Slika: Orbis Catholicus Secundus

2 komentara:

  1. Čim sam pročitao na NLM-u sažetak razgovora, odmah sam se ponadao da će nam to splendor prevesti. Mislim da smo mi dobili prijevod čak i prije engleskog.
    Hvala!

    OdgovoriIzbriši