subota, lipnja 22, 2013

In Deo vici

420. obljetnica Bitke kod Siska (1, 2)



PRI SVETOM KRALJU

(Matiji Lisičaru)

Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.

Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja k'o onaj dan.

U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,

A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!

A. G. MATOŠ, 1910.

Izvor: WIKIZVOR
Slika: WIKIPEDIJA

četvrtak, lipnja 20, 2013

Cvrkutanja

Kad je papa Benedikt XVI. u siječnju ove godine na Twitteru dobio profil i na latinskom jeziku, po medijima su znali sa zadovoljstvom prenositi izjave nekih korisnika u kojima su Papi poručivali da nitko ne zna latinski. Naizgled, projekt osuđen na propast.


Očekivalo se da taj račun neće premašiti 5000 pratitelja. Međutim, neprestano raste broj korisnika koji sada čitaju misli ili poruke Svetog Oca Franje. U šest mjeseci postojanja latinskih brevilokvija dvojice papa, broj pratitelja se popeo na više od 100 000. (romereports.com, npr.org)

Slika: WDTPRS

srijeda, lipnja 19, 2013

Očinska skrb

Nastojanja da ime sv. Josipa uđe u kanon ispunio je bl. Ivan XXIII., čija je odredba stupila na snagu 8. prosinca 1962. U Rimskom kanonu otada stoji: "U zajedništvu s cijelom Crkvom častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista. Častimo i uspomenu blaženoga Josipa, zaručnika Djevičina, kao i blaženih apostola (...)".

U praksi nove mise Rimski kanon su većinom istisnuli drugi kanoni nastali u liturgijskoj reformi, nazvani euharistijskim molitvama, a nisu uključivali ime sv. Josipa. U dekretu Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu od 1. svibnja ove godine, Paternas vices, stoji da je još papa Benedikt XVI. htio Isusova poočima uvrstiti u II., III. i IV. euharistijsku molitvu, što sada provodi papa Franjo. Tu je odluku prvi prekjučer objavio Fr. Z.

"Prot. N. 215/11/L

DEKRET

Očinskom skrbi nad Isusom, sveti Josip Nazaretski, postavljen glavarom Gospodinove obitelji, divno je izvršio poslanje koje je po milosti primio u ekonomiji spasenja. Čvrsto prijanjajući otpočetka uz otajstva spasenja ljudskoga, postao je uzornim modelom one velikodušne poniznosti koja u kršćanstvu služi postizanju uzvišenih ciljeva i svjedokom redovitih krjeposti, jednostavnih i ljudskih, nužnih ljudima da budu dobri i pravi sljedbenici Kristovi. Po tim krjepostima je toga Pravednika, koji se s ljubavlju skrbio za Majku Božju i radosno se posvećivao podizanju Isusa Krista, Bog Otac postavio čuvarom svoga najvećega blaga. Zato ga je stoljećima puk Božji častio kao zaštitnika mističnoga tijela koje je Crkva.

Vjernici su u Katoličkoj crkvi uvijek iskazivali pobožnost sv. Josipu te svečano i trajno častili njegov spomen kao prečistog zaručnika Majke Božje i nebeskog zaštitnika čitave Crkve. Zato je blaženi papa Ivan XXIII., u danima Presvetog ekumenskog II. vatikanskog koncila, odredio da se ime svetog Josipa doda u drevni Rimski kanon. Vrhovni Svećenik Benedikt XVI. dobrohotno je prihvatio i odobrio pobožne želje koje su stigle s mnogih strana svijeta, i koje je sada Vrhovni Svećenik Franjo potvrdio imajući u vidu puno zajedništvo svetih koji, jednoć hodočasnici na ovom svijetu, sada nas vode Kristu i s Njim ujedinjuju.

Prema tomu, nakon zrela razmišljanja o spomenutim stvarima, Kongregacija za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, snagom ovlasti koje joj je dao Vrhovni Svećenik Franjo, ima zadovoljstvo odlučiti da se ime svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije odsada doda u II., III. i IV. euharistijsku molitvu, koje se nalaze u trećem tipskom izdanju Rimskog misala, nakon imena Blažene Djevice Marije, kako slijedi:
- u II. euharistijskoj molitvi: «ut cum beáta Dei Genetríce Vírgine María,
beáto Ioseph, eius Sponso, beátis Apóstolis»;
- u III. euharistijskoj molitvi: «cum beatissíma Vírgine, Dei Genetríce, María,
cum beáto Ioseph, eius Sponso, cum beátis Apóstolis»;
- i u IV. euharistijskoj molitvi: «cum beáta Vírgine, Dei Genetríce, María,
cum beáto Ioseph, eius Sponso, cum Apóstolis».

Glede latinskoga teksta, koriste se ove formule koje se od sada proglašavaju tipskima. Sama će se Kongregacija uskoro pobrinuti da osigura prijevode za raširenije zapadne jezike; za ostale će jezike prijevode pripraviti dotične biskupske konferencije, prema zakonskim normama, koje će potvrditi Sveta Stolica preko ovog dikasterija.

Bez obzira na protivno.

Dano pri Kongregaciji za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, 1. svibnja 2013., na spomen sv. Josipa Radnika.

Antonio kard. CAÑIZARES LLOVERA
prefekt

+Arthur ROCHE
nadbiskup, tajnik"

Izvor: talijanski, francuski, engleski, španjolski, portugalski, njemački, poljski
Slike: WIKIMEDIA COMMONS, WDTPRS

utorak, lipnja 18, 2013

Fidži

Jedna od mnogobrojnih zanimljivih zgoda koje prenosi dolje navedeni blog, specijaliziran upravo za povijest misija:

"Novi prozori crkve Sv. križa u Wairikiju.

Povijest nastanka ove krasne crkve na udaljenom otoku Tihog oceana već je prije ispripovijedana. Sada je od velikodušnih prijatelja misija dobila raskošan ukras; naime, niz lijepo oslikanih prozora. 'Oni su'- piše maristički misionar o. Prin- 'stigli prije duže vremena, ali stajali su u župnom dvoru jer sam htio pričekati da ih ugrade vještije ruke od mojih'. Samo, moji su domorodački kršćani gorjeli od želje da vide ta čuda pa sam napokon popustio njihovim molbama.

Pozvao sam, dakle, troje-četvero velikih učenika, mojih pomoćnika, da prenesemo prozore u crkvu. Međutim, umjesto da ih uzmu ostali su stajati, divili se slici Uskrslog Spasitelja i istraživali je sa svih strana. Pri tom su tiho vodili, otprilike, ovakav razgovor: 'Kako se mogu takve boje nanijeti na staklo?'- pitao se jedan. 'Neće li ih kiša isprati i upropastiti slike?'- razmišljao je drugi. Rekao sam im da će slike zauvijek ostati tako lijepe i sjajne. 'No, tko je to tako lijepo napravio? Čini se da je Uskrsli Spasitelj zaista živ.' 'A, vojnici'- rekao je netko- 'gledaj, kako se boje! Izgledaju baš kao mi dok smo još ratovali. Kad bi došao neprijatelj, tako bismo stali sa svojim štitom.'

Soba se sve više punila znatiželjnicima. Vijest je selom prohujala poput požara. Sve se sjatilo ovamo da vidi čudesne prozore.
Ugledao sam među njima jednoga starog čovjeka i upitao ga: 'I, što misliš o prozorima?'- 'Prelijepo'- rekao je- 'ne znam što bih rekao od zaprepaštenja; mogu samo šutjeti.'
No, onda je oduševljeno uskliknuo: 'Kako sam danas sretan! Kako je dobar Bog što mi je dopustio da ovo doživim i vidim ovako prekrasne stvari! Sada ću još više čeznuti za nebom koje je još ljepše.' Neki su razmišljali: 'Kad prozori jednom budu u crkvi, nećemo moći moliti; nećemo moći od njih odvratiti oči.' Rekao sam: 'Dobro, ipak ih gledajte, ali dok ih promatrate mislite na našeg Gospodina (...) i tako će to motrenje postati molitva.' Uskliknuli su: 'Istina! Slika će biti naš molitvenik koji nam pomaže da štujemo Boga i da se u molitvi spomenemo dobročinitelja iz Francuske, koji su nam poslali ove lijepe stvari...'

(Katoličke misije, 1894.)"

Snimke crkve možete pogledati ovdje: 1, 2, 3.

Izvor: Die auswärtigen Missionen
Slika: brownkiwis

utorak, lipnja 11, 2013

O suzama


Gospodine, daj nam svećenikâ!

Gospodine, daj nam svetih svećenika!

Gospodine, daj nam mnogo svetih svećenika!

Gospodine, daj nam mnogo svetih redovničkih zvanja!



Članak koji slijedi bavi se problemom s kojim se suočavaju mnoge, osobito zapadne zemlje; nedostatkom svećeničkih zvanja. Možda je previše pesimističan pa bih na početku naveo barem jedan suprotan primjer.

Biskupija Carpi u talijanskoj Emiliji stradala je prije godinu dana od potresa u kojem nisu oštećene samo crkve, nego su i dva svećenika poginula dok su od nepogode pokušavala spasiti Svetotajstvo i milosne slike. Ordinarij je zato pokrenuo molitvenu inicijativu za nova svećenička zvanja. Svake prve subote kreće pokorničko hodočašće u kojem biskup osobno nosi križ dok zajedno mole krunicu, a zatim služi svetu misu*.

Ipak, prevladavajuća struja traži nove puteve od kojih su neki spomenuti na njemačkom euharistijskom kongresu završenom u nedjelju- 1, 2, 3, a sjećamo se i drugih egzotičnih prijedloga.

"Nitko više ne plače

Kad više ne bi bilo svećenika, teško da bi tko zbog toga zaplakao. To je žalosna činjenica koju moramo ustanoviti.

Svjedočimo najvećoj krizi svećeništva u povijesti Crkve. Čitava područja u Europi danas su bez svećenika, a svi šute. Ne čujete ni jednog biskupa da diže uzbunu, plače s vjernicima i da traži od svih neprestanu molitvu za svećenička zvanja; da naredi post sa žarkom prošnjom da se Gospodin smiluje svom narodu.

Istina, čut ćete biskupe i predstojnike kurije kako opisuju te brojke vrtoglavog pada broja svećenika u Crkvi. Čut ćete ih kako smireno- premirno- distancirano iznose podatke kao da se radi o situaciji koju treba prihvatiti kao takvu, čak kao priliku za jednu novu, više narodnu, Crkvu.

U našoj Italiji, od davnine kršćanskoj zemlji, sljedećih ćemo godina svjedočiti nestajanju župa; promjenama nezamislivima samo prije nekoliko godina, u najjednostavnijoj strukturi katoličanstva, župnim zajednicama u kojima je kršćanski život bio svima naravan. No, apsolutna većina zauzetih katolika pretvarat će se da se ništa ne događa, jer i njihovi pastiri čine isto.

Radi se o 'katastrofi', 'potresu'- ali nitko zbog toga ne plače pod izgovorom da se ništa ne događa. Ta izlika postoji kako bi se mogla nastaviti bajka o koncilskom 'proljeću'. Niječe se svaka povijesna potvrda i dokaz o krizi bez presedana.

Sprema se budućnost koja se čini vrlo malo katoličkom

Već se raspravlja o 'rekonstruiranju' organizacije kršćanskih zajednica, tj. da se stvori više prostora za laike (kao da ga ovih godina nisu dosta imali) te se izmišlja novi tip kršćanskih vjernika koji će postati administratori u župama i nadomjestiti svećenike. 'Klerikalizirani' vjernici laici zadržat će crkve i dok iščekuju koju misu, kao odrasli kršćani, propovijedat će Riječ.

...ipak, nitko ne plače zbog toga- nitko ne moli vapijući k Bogu

Možda ne plaču jer je netko godinama pripremao ovaj preokret u Crkvi. Obescijenili su katoličko svećeništvo pretvorivši svećenike od ljudi Božjih u socijalne radnike za zajednicu. Reducirali su brevijar i molitvu. Nametnuli svjetovnu odjeću da svećenici budu kao svi ostali. Rekli su im da prilagode vremenu jer svijet ide naprijed, kao i da ne naglašavaju svoju važnost, nego da podijele svoju odgovornost s vjernicima.

I kao zadnji udarac: svećenici su dobili misu koja je postala generalna proba za katastrofu u Crkvi. Nema više duboke molitve, nema više klanjanja pred prisutnim Bogom, nema više intimnog zajedništva s pomirnom žrtvom Kristovom na križu, nego umjesto toga sveta gozba sa zajednicom. Sve je usredotočeno na čovjeka, a ne na Boga; i iscrpljujući govor za kateheze i stvaranje zajednice. Misa puna prešetavanja laika do i od oltara, generalna proba za prešetavanje dama i gospode koji će ubrzo voditi naše bivše župe bez svećenika.

Sa 'svjetovnom' misom usađena je doktrina sveopćeg svećeništva laika i iskrivljeno njegovo značenje. Krštenici su svećenički narod ukoliko prikazuju sebe u žrtvi, u zajedništvu s Kristom raspetim, prikazujući sav svoj život s Isusom. Vjernici se moraju posvetiti; to je univerzalno svećeništvo krštenika. Vjernici ne participiraju u zaređenom svećeništvu koje je druge naravi, koje suobličuje Kristu svećeniku. Po sakramentu svetog reda Krist se uprisutnjuje u milosti sakramenata. Kad više ne bi bilo svećenika, i Crkva i milost sakramenata došli bi svom kraju.

Martin Luther i protestantizam su učinili upravo to: razorili su katoličko svećeništvo tako što su rekli da je svatko 'svećenik', naglašavajući posebno univerzalno svećeništvo laika.

U praksi bi rekonstruiranje župa moglo tako završiti.

Bilo bi drugačije suočiti se s tom krizom srcem i umom koje visoko cijeni svećenički red, znajući da je svećenik jedan od najvećih darova za Crkvu i sav narod. No nije tako; s krizom se treba suočiti nakon godina protestantizacije i relativizacije zadaće svećenika, nakon godina potpune zbrke u životu klera, nakon godina nenaviknutosti na dnevnu misu i na katoličku doktrinu. Tako će vjernici raditi bez svećenika kako već i rade. A kada dođe svećenik, neće znati više što s njim, navikli vjerovati da će ih Gospodin spasiti bez svećenika i sakramenata.

Mislimo da je nepošteno praviti se da se ništa ne događa.

Zato molimo naše vjernike da snažno mole Gospodina da daruje mnogo svećenika svojoj Crkvi, kao nekoć.

Dragi vjernici, u ovom lipnju, mjesecu svećeničkih ređenja, smognimo hrabrosti da i sa suzama molimo tu milost od Presvetog Srca Isusova i Bezgrješnog Srca Marijina.

Misu svih vremena, tradicionalnu misu, pak, držimo kao najdragocjeniji dar; samo će ona dati novih svećenika Crkvi Božjoj."

Izvor: Radicati nella fede, RORATE CÆLI
Slike: Ntra. Sra. De la Paz, New Liturgical Movement

ponedjeljak, lipnja 10, 2013

3525

Na slici uz Papu i dvojicu svećenika vidimo još četvero osoba koje unatoč varci odjeće pripadaju također duhovnom staležu. Predstavnici su to Latinskoameričke i karipske konfederacije redovnika i redovnica koje je 6. lipnja 2013. Sveti Otac primio u privatnu audijenciju, no oni slično apulijskim biskupima nisu mogli sačuvati dojmove i Papine riječi samo za sebe. Portal latinskoameričke oslobodilačke misli, kako mu glasi podnaslov, prenosi što im je povjerio:


"Podijelit ću s vama dvije brige. Jedna je pelagijanska struja koja u ovom trenutku postoji u Crkvi. Postoje neke restauracionističke skupine. Poznajem neke, dogodilo se da ih primim u Buenos Airesu. Čovjek osjeća da se vratio unazad šezdeset godina! Prije Koncila... Kao da si u '40.-ima... Jedna anegdota, samo da to ilustriram, nije za smijanje, prihvatio sam s poštovanjem, ali me to zabrinjava. Kad sam izabran, primio sam pismo od jedne od tih grupa u kojem je stajalo: 'Vaša Svetosti, prinosimo vam ovo duhovno blago: 3525 krunica'. Zašto nisu rekli: 'Molimo za Vas, prosimo...', ali to brojenje... I te se grupe vraćaju praksama i stezi koje sam ja proživio- ne vi, jer niste stari- disciplinama, stvarima koje su tada bile, ali ne sada, danas ne postoje...


Druga je gnostička struja. Ti panteizmi... Obje su elitne struje, ali ova pripada obrazovanijoj eliti... Čuo sam o poglavarici koja je poticala sestre svoje kongregacije da se ne mole ujutro, nego da se duhovno kupaju u kozmosu, takve stvari... Brinu me jer ignoriraju utjelovljenje, a Sin Božji je uzeo naše tijelo, Riječ je tijelom postala, a u Latinskoj Americi imamo puno tijela! Ono što se događa siromasima, njihove patnje, to je naše tijelo..."

Izvor: RORATE CÆLI

četvrtak, lipnja 06, 2013

Apostol Euharistije

Sveti Norbert Ksantenski čije ime na staronjemačkom znači svjetlo ili sjaj sjevera, bio je veliki propovjednik obraćenja i pokore te obnovitelj klera. Bijeli i kanonički premonstratski red ili Candidus et canonicus ordo Praemonstratensis, utemeljio je 1120. Prema predaji, bijelu je odjeću primio iz Gospinih ruku.  U Antwerpenu je pobijedio Tanchelmovo krivovjerje i postigao da heretici vrate hostije koje su bacili po raznim prljavim mjestima. Pokazalo se kako su bile potpuno očuvane, a on ih je pospremio u svetohranište. Zato je nazvan apostolom Euharistije i primjer je današnjem vremenu aljkavog ophođenja s Presvetim. Spomenuti se događaj u misalu njegova reda slavi kao Trijumf svetog Norberta. Magdeburškim je nadbiskupom postao 1126. Relikvije mu se nalaze u Kraljevskom strahovskom samostanu u Češkoj.

(Petrov video prema riječima sv. Norberta se sada nalazi ovdje.)

Litanije sv. Norberta

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,
Kraljice bijeloga reda,
Koja si sv. Norberta jako ljubila,

Sveti oče Norberte,
Sveti Norberte, čije je rođenje nebo proreklo,
Sveti Norberte, kojega je Bog čudesno obratio,
Sveti Norberte, ogledalo prave pokore,
Sveti Norberte, koji si zgazio zemaljsku raskoš,
Sveti Norberte, preziratelju svijeta,
Sveti Norberte, koji si pokorio svoje strasti i sklonosti,
Sveti Norberte, koji si pobijedio napasti,
Sveti Norberte, koji si nadvladao i porazio zloduhe,
Sveti Norberte, obnovitelju mira i sloge,
Sveti Norberte, koji si bosonog hodio,
Sveti Norberte, koji si mrtvio tijelo,
Sveti Norberte, ljubitelju križa,
Sveti Norberte, uzore uzdržljivosti,
Sveti Norberte, strogi opslužitelju posta,
Sveti Norberte, koji si obdržavao šutnju i njoj druge poučavao,
Sveti Norberte, koji si bijeli habit iz ruku Majke Božje primio,
Sveti Norberte, najustrajniji u vjeri,
Sveti Norberte, najčvršći u ufanju,
Sveti Norberte, najgorljiviji u ljubavi,
Sveti Norberte, revni ljubitelju čistoće,
Sveti Norberte, uzore siromaštva,
Sveti Norberte, zrcalo poslušnosti,
Sveti Norberte, budni učitelju stege,
Sveti Norberte, branitelju prave vjere,
Sveti Norberte, stupe Katoličke crkve,
Sveti Norberte, cvijete svetosti i odsjaju svi krjeposti,
Sveti Norberte, svjetlo molitve i kontemplacije,
Sveti Norberte, uzore savršenosti,
Sveti Norberte, vođo bijele vojske,
Sveti Norberte, patrijarše premonstrata,
Sveti Norberte, oče i zaštitniče svoga reda,
Sveti Norberte, primase Njemačke,
Sveti Norberte, čudotvorče,
Sveti Norberte, izvanredni razlikovatelju duhova,
Sveti Norberte, sljedbeniče Isusa Krista,
Sveti Norberte, nasljedovatelju apostolâ,
Sveti Norberte, sličan mučenicima,
Sveti Norberte, dragulju biskupâ,
Sveti Norberte, slavo ispovjedateljâ,
Sveti Norberte, pratitelju djevica,
Sveti Norberte, družbeniče svih svetih,

Milostiv budi, oslobodi nas Gospodine.
Milostiv budi, usliši nas Gospodine.

Od zanemarivanja zapovijedi Tvojih, oslobodi nas Gospodine
Od prestupanja zavjeta naših,
Od nečistoće uma i tijela,
Od duha razvrata,
Od duha oholosti i potištenosti,
Od đavolskih zamka,
Od zavodljivosti kušnje,
Od naših neurednih strasti,
Od sljepoće samoljublja,
Od tvrdoglavosti samovolje,
Od zle i nepripravne smrti,
Po čudesnom obraćenju sv. Norberta,
Po njegovoj strogoj pokori,
Po njegovoj gorljivoj revnosti u propovijedanju,
Po njegovu uzornom životu,
Po svim njegovim krjepostima,
Po svetoj smrti njegovoj,
Po divnom prijenosu njegovu,
Po slavnoj kruni njegovoj u nebu,
Po zaslugama i zagovoru njegovu,

Mi grješnici, Tebe molimo usliši nas
Da nam dadeš pravu žalost i skrušenost srca,
Da nam daruješ savršeno mrtvljenje naših sjetila i naše volje,
Da nam dadeš pravo obraćenje života,
Da nam daruješ porast vjere, ufanja i ljubavi,
Da nam dadeš duh molitve,
Da nam daruješ sedam darova Duha Svetoga,
Da se dostojiš ravnati i očuvati svoju Svetu crkvu,
Da se dostojiš proširiti i očuvati Red premonstrata,
Da se dostojiš ojačati generalnog opata i sve opate Reda u savršenu duhu,
Da se dostojiš dati nam krunu ustrajnosti,
Da dadeš milost živima, a mrtvima pokoj vječni,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

(tiho) Oče naš koji jesi na nebesima sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

℣. I ne uvedi nas u napast.
℞. Nego izbavi nas od zla.

℣. Moli za nas sveti oče Norberte.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

℣. Gospodine, usliši molitvu moju.
℞. I vapaj moj k Tebi da dođe.

℣. Gospodin s vama.
℞. I s duhom tvojim.

Pomolimo se.
Gospodine koji si blaženoga Norberta, ispovjedatelja svoga i biskupa, učinio izvanrednim propovjednikom svoje riječi i obogatio po njemu Crkvu novim podmlatkom; daj, molimo Te, da po njegovu zagovoru mognemo Tvojom pomoću izvršiti ono što je on riječju i djelom učio. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Probudi, Gospodine, u Crkvi svojoj duha koji je vodio sv. Norberta, Tvoga ispovjedatelja i biskupa, da ispunjeni tim istim duhom mognemo ljubiti što je on ljubio i živjeti kako nas je on učio.

Gospodine, daj nama svojim slugama ustrajnost u Tvojoj vjeri i službi da, ukorijenjeni u božanskoj ljubavi, ne podlegnemo nikakvoj napasti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Hvaljen budi Isus Krist. Amen.

Izvor i slika: Norbertine Vocations

srijeda, lipnja 05, 2013

Jedine

Sveti Otac Franjo prekjučer je odobrio proglašavanje dekreta o priznavanju mučeništva ili herojskih krjeposti više slugu Božjih, među kojima je i utemeljiteljica koludrica Reda Presvetog Otkupitelja, Marija Celesta od Presvetog Otkupitelja (u svijetu Julija Crostarosa) koja je također potaknula sv. Alfonza de Liguorija, crkvenog naučitelja, na osnutak misijske Kongregacije Presvetog Otkupitelja. 

Rođena je u Napulju 1696. kao deseto od dvanaestero djece. U dvadeset i drugoj godini je sa sestrom Uršulom pristupila karmelićankama gdje je bila sakristanka i vratarica, no kada su prepoznali njenu intelektualnu nadarenost i druge odlike, postala je učiteljicom novakinja. Tu je boravila do 1723. kada je zbog vanjskih prilika samostan bio zatvoren. Zatim 1724. odlazi u sljedeći samostan koji je opsluživao pravila vizitatinki iako nije formalno pripadao tom redu; ponovila je novicijat i uzela ime Marija Celesta. Godine 1725. primila je nutarnju objavu o uspostavi nove redovničke zajednice. U samostanu je nakon prvotnog oduševljenja naišla na otpor. Oslonac je našla u svećeniku Tomi Falcoiu i sv. Alfonzu de Liguoriju, pa je do osnutka novoga reda došlo 13. svibnja 1731. Papa Benedikt XIV. odobrio je pravilo breveom od 8. lipnja 1750. Marija Celesta umrla je 14. rujna 1755. ostavivši za sobom i vrijednu dokumentaciju; autobiografiju, pjesme, pisma i spise duhovnog sadržaja za koje je Sveta kongregacija za obrede ustanovila 12. prosinca 1895. da ne sadrže nikakve zablude. Postupak za beatifikaciju je započeo 11. kolovoza 1901.

Molitva za beatifikaciju:

Presveto Trojstvo, klanjam Ti se iz dubine moje ništavnosti i zahvaljujem Ti za darove i povlastice koje si dalo sestri Mariji Celesti. Molim Te da je htjedneš proslaviti i ovdje na zemlji; stoga Te po njenu zagovoru molim da mi udijeliš milost koju ponizno očekujem od Tvoga očinskog milosrđa. 

3 Slava Ocu, 1 Zdravomarija (Izvor)

Odmah ćemo se upoznati i s njenim posebnim duhovnim kćerima. U Brazilu se, naime, nalazi jedini samostan redemptoristkinja koje su ostale vjerne klasičnom rimskom obredu i staroj stezi svoga reda; Samostan Svetog Lica te Prečistog i Žalosnog Srca Marijina. Osnovala ga je u Nadbiskupiji Diamantina, 22. svibnja 1969., majka Marija Leticija od Milosrdne Djevice sa susestrama iz samostana Belo Horizonte, kako bi nastavile slijediti stara pravila. Kasnije su se preselile u Campos dos Goytacazes, a otuda su stigle u São Fidélis 28. prosinca 2003. Klauzura je u novom samostanu zatvorena 11. siječnja 2004. Koludrice su pod jurisdikcijom Personalne apostolske administrature sv. Ivana M. Vianneya, jedine takve u svijetu za vjernike, kler i redovnike privržene tradicionalnoj misi.


Sestre su pozvane biti živi spomen ili živa slika Isusova, nasljedovati njegov život i njegove krjeposti te nastaviti u svom životu misiju koju je Isus primio od Oca za spasenje svijeta po klanjanju, zahvaljivanju, pokori i molitvi. Kontemplativni su red, a dijele se na korske koludrice koje mole Božanski oficij i na koludrice konverze koje nemaju tu obvezu. Prvima postulatura i novicijat traju po jednu godinu, dok potonjima traju dvije godine. Nakon novicijata se polažu privremeni zavjeti na tri godine, a zatim vječni. Već na oblačenju za postulaturu kandidatica dobije ime, bijelu odjeću i veo, trnovu krunu i krunicu. Na zavjetima primi križ, plavi škapular, brevijar, prsten, crni veo, svijeću, krunu od cvijeća i opet krunicu. Zanimljivo je da umjesto rešetki koje ih odvajaju imaju rupičastu ploču. 

Sinovi Presvetog Otkupitelja o njima uređuju blog s obiljem lijepih fotografija iz njihove svakodnevice i s raznih svečanosti, te još jedan o uzornim koludricama u povijesti Reda Presvetog Otkupitelja. 

Slike: TRANSALPINE REDEMPTORISTS