nedjelja, lipnja 29, 2014

Četvrt stoljeća

O Roma felix, quæ duorum Principum
Es consecrata glorioso sanguine*


Uoči Petrova, na blagdan Presvetog Srca Isusova, 27. lipnja 2014., klasičnu rimsku misu u benediktinskoj opatiji  iz Le Barrouxa, prvi je put služio prefekt Kongregacije za biskupe, M. kard. Ouellet, PSS.

"Prigoda je dvadeset i peta obljetnica pomirenja ove opatije Sv. Magdalene s Rimom. Toga dana tradicijski benediktinci slave dan tog pomirenja [25. VII. 1988.], svoje uzdignuće na čast opatije [2. VI. 1989.], opatsku posvetu svog pokojnog utemeljitelja dom G. Calveta [2. VII. 1989.] i posvetu opatijske crkve [2. X. 1989.].


- Opat G. Calvet nije mogao prihvatiti liturgijsku reformu

Calvet, rođen 1927., stupio je 1950. u Olivetanski red, ogranak benediktinaca, i 1956. bio zaređen za svećenika. Kao misionar je nekoliko godina djelovao u Brazilu. U liturgijskoj reformi iz 1965./'69. vidio je teški lom koji nije mogao slijediti. S dopuštenjem svog opata napustio je samostan Tournay i od 1969. živio kao pustinjak u okrugu Vaucluse u francuskim Alpama.

Kad su mu se pridužili mladići koji su također htjeli živjeti tradicionalnu liturgiju i benediktinsku duhovnost, obratio se 1973. sa svojim samostanom Piovu bratstvu. To je vodilo prekidu s njegovom opatijom i benediktinskom Kongregacijom iz Subiaca. Calvet je 1978. počeo s izgradnjom vlastitog samostana u provansalskom Le Barrouxu u Avignonskoj biskupiji. U Brazilu su 1986. osnovali također jedan samostan.

Dom Gerard nije slijedio nadbiskupa Lefebvrea 1988. na putu nedopuštenih biskupskih posveta. Prekinuo je povezanost s Piovim bratstvom i prihvatio pomirbenu ponudu Rima. Bio je to korak koji je podijelio zajednicu Le Barrouxa. Dio samostana se odvojio od Calveta, kao i spomenuti brazilski samostan.

- Osnutak novog samostana u Akvitaniji

A. kard. Mayer OSB, posvetio je 1989. dom Gerarda za opata, a E. kard. Gagnon PSS, iste je godine posvetio samostansku crkvu koju je 1995. posjetio J. kard. Ratzinger. U Akvitaniji su 2002. osnovali još jedan samostan, St. Marie de la Garde. Taj priorat u budućnosti i sam treba postati opatijom.

Le Barroux od 2003. vodi opat L.-M. de Geyer d'Orth. Nekoliko mjeseci nakon smrti dom Gerarda, opatija Le Barroux je primljena u Benediktinsku konfederaciju. [...]"

(Izvor: katholisches.info, slike: WIKIMEDIA COMMONS, New Liturgical Movement)


Prema zadnjoj statistici opatija Sv. Magdalene ima pedeset i sedam koludara, a priorat Sv. Marije de la Garde trinaest.


Dokumentarac o ovoj opatiji se u cijelosti može pogledati na Youtubeu. Počinje prizorom prije zore, u vrijeme buđenja samostana, i prati jedan dan zajednice uz osobne priče pojedinih monaha. U oba je samostana horarij približno isti i odražava strožije opsluživanje, što se može jednostavno utvrditi usporedbom s rasporedom u mnogim moderniziranim benediktinskim samostanima. Matutin je u 3.00 (3.30), laude u 6.00, tihe mise u 6.30, prvi čas u 7.45 (nedjeljom i blagdanom u 8.00), treći čas i konventualna misa u 9.30 (nedjeljom i blagdanom u 10.00), šesti čas u 12.00 (nedjeljom i blagdanom u 12.15), deveti čas u 14.00 (nedjeljom i blagdanom u 14.30), ponovo se zajednica posvećuje raznim dužnostima do 17.00, večernja u 17.30 (nedjeljom i blagdanom uz blagoslov Presvetim) i kompletorij u 19.45.


Samostane je moguće posjetiti i provesti dan s koludrima te sudjelovati na svim korskim molitvama. Mnogi su se laici i klerici upravo zahvaljujući ovim benediktincima upoznali s tradicionalnom misom i duhovnošću. Opatija ima i aplikaciju za mobitele pomoću koje se možete uživo uključiti u neke molitvene časove.

Tradicionalnamisa.com detaljnije donosi podatke o nastanku i sadašnjosti oba spomenuta samostana (1, 2), a ovdje još uz podsjetnik na tradicijske benediktinke (3, 4) koje su nastale uz ovu zajednicu, jedna zanimljiva anegdota iz života utemeljitelja:

"Calvet je postao poznat izvan kruga katolika orijentiranih prema Tradiciji, kad je '90.-ih godina s nekim svojim koludrima bio uhićen za vrijeme jedne božićne akcije protiv klinike za pobačaje. O. Gerard je rano ujutro poveo skupinu svojih monaha u punom monaškom habitu, naoružanih krunicama i posebno čvrstim lancima, u procesiji prema klinici. Čim se otvorila, koludri su zauzeli operacijsku dvoranu, zabarikadirali vrata i vezali se za cijevi za grijanje i ostale nepokretne stvari.

Zatim su započeli s brevijarom- naravno, na latinskom. Cijeli su dan pjevali na gregorijanski način i molili krunicu. Mjesnom je redarstvu i vatrogastvu trebalo deset sati da provale vrata, presijeku lance i uhite klodure.

Toga dana nije bilo pobačaja.

Otac Gerard i ostali monasi držani su više dana u zatvoru, no pušteni su zbog masovnih protesta francuskih katolika. Otac G. Calvet bio je opat Svete Magdalene iz Barrouxa do 2003. kad se morao ostaviti svoje službe zbog zdravstvenih razloga. Krajem devedesetih je pretrpio moždani udar od čijih mu se posljedica zdravlje neprestano pogoršavalo. Umro je 28. veljače 2008. u dobi od 80 godina." 

(Izvor: summorum-pontificum.de,slike: New Liturgical Movement, Romualdicaidentitechretienne.roomforum.com)

petak, lipnja 27, 2014

Samo odabrani

Iz članka F. Cancellija doznajemo još o susretu franjevaca Bezgrješne s Papom. Prijevod je nakon kratkog uvoda s portala Katholisches.info koji je dodao međunaslove.

"Službene informativne agencije Katoličke crkve u Njemačkoj (KNA) i u Švicarskoj (KIPA) donose naslove: 'Papa pred franjevcima Bezgrješne inzistira na novoj misi' i 'Papa ustraje na novoj misi'. Nadalje stoji: 'Papa je pred franjevcima Bezgrješne ustrajao na zaključcima II. vatikanskog koncila (1962.-1965.) i na njima razvijenoga novog misnog oblika'. Papa je 'upozorio na skretanje od smjernica pape Benedikta XVI. koji je jednim motuproprijem iz 2007. pod određenim uvjetima ponovo omogućio slavlje tridentske mise'. Osim tog osebujnog priznanja da je nakon Koncila bio 'razvijen' novi misni oblik, ti izvještaji se temelje na lažnoj glasini da su franjevci Bezgrješne skrenuli od 'smjernica' motuproprija 'Summorum Pontificum' Benedikta XVI. i tako okrenuli nekim posebnim putem, što je onda učinilo potrebnom intervenciju Rima. Franjevci Bezgrješne bili su u dušobrižništvu potpuno biritualni red. Stoga im je, ne samo u Italiji, bila predana skrb o župama i hodočasničkim mjestima. Izvještaji, ipak, potvrđuju da je zapravo drevni obred bio taj koji je potaknuo Kongregaciju za redovnike da s Papinim odobrenjem tako neobuzdano krene protiv mladog reda. Papa Franjo je više puta podignutim kažiprstom, izravno ili neizravno, protiv katolika povezanih s Tradicijom iznio prijekor 'ideologijski' motiviranog djelovanja. Slučaj franjevaca Bezgrješne, pak, postavlja pod posve drugim predznakom pitanje, tko djeluje 'ideologijski' motiviran. 'Corrispondenza Romana', stranica povezana s Tradicijom, objavila je bogato izvješće o pozadini papinske audijencije koje ovdje dokumentiramo. Međunaslovi potječu od naše redakcije.

__________

- Volpijeva 'partija' u audijenciji kod Pape

Susret Pape s mladim studentima (i drugima manje mladima) franjevaca Bezgrješne dogodio se prošloga 10. lipnja u kapeli Svete Marte. No, vijest je objavljena tek 23. lipnja u jednom članku A. Torniellija i neke fotografije na Facebooku, dok su je vatikanski mediji potpuno ignorirali. Zašto je objavljivanje uslijedilo tek trinaest dana kasnije? Upravo je to bilo izvorom brojnih sumnja koje su bile to veće, što se cijela stvar pomnije motrila.

- Pažljivo odabrani sudionici koji nisu znali s kim će se susresti

Sudionici na Papinoj audijenciji su bili pažljivo odabrani, gotovo jedan po jedan, ali do samoga tog dana nisu znali kamo idu. Tek kad su krenuli prema Sv. Petru priopćeno im je da će se susresti s Papom. Rečeno je da se ide na hodočašće u Sv. Petar, ili pak da se radi o posebnom susretu s komesarom, no gotovo nitko od pozvane braće (novaka, preostalih sjemeništaraca i nekih sa zavjetima koje su odabrali pobunjeni patri) nije znao kamo se to zapravo tog jutra ide.

Iznenađenje! Nakon nekoliko minuta čekanja stajali su pred Svetim Ocem. Malo prije toga, meštar te ceremonije i arhitekt susreta, o. A. M. Gaeta, s komesarom je dao naputke kako se treba vladati u Papinoj nazočnosti: nema spontanih pitanja, pokorno slušanje i na koncu brzi rukoljub bez zadržavanja. Papa je vrlo zauzet, dan prije je zbog zdravstvenih razloga čak otkazao audijencije. 

- Bez susreta s Redom; utemeljitelj i njegovi pouzdanici nisu pozvani

Kod toga poziva da se nakon godinu dana komesarske uprave susretnu s Papom, nedostajalo je, ipak, mnogo braće. Nedostajali su utemeljitelji franjevaca Bezgrješne i svi koji su ostali vjerni izvornoj karizmi. Ne vjerni u smislu da su protiv Pape, nego tako vjerni, a da ne bi vidjeli sve razoreno u nekoliko mjeseci, i bez pravih razloga, što se desetljećima s odobrenjem papa pokušavalo izgraditi uz veliki napor. Jedan od novih glavara je pred sjemeništarcima pokušao opravdati taj eklatantni nedostatak najvažnijeg dijela reda tako što je rekao da su bila pozvana samo 'poslušna braća'.

Ne bi li upravo to bio pogodan trenutak da se 'neposlušne' u prisutnosti Svetog Oca potakne da se odreknu otpora? Nisu li (navodno) bolesni oni koji trebaju liječnika? No, zašto su upravo oni ostavljeni potpuno u tami? Ne bi li to mogao biti trenutak pomirenja u istini pred Papom, da je bila dopuštena otvorena riječ? No, ništa takvoga. Ne bi li se morala pozvati upravo braća i svećenici koja su zatražila razrješenje od redovničkih zavjeta, kako bi mogli izložiti svoje razloge za tako tešku odluku? Jesu li oni samo brojevi? Žalosno je što se to mora reći, no to ponašanje odgovara mentalitetu nove sekte u nastanku: vlastite pristalice voditi na kratkom povodcu, a ostale diskreditirati lažima i klevetanjem i istjerati ih iz skupine.

- Audijencija nije imala za cilj rješenje krize

Audijencija sa Svetim Ocem nije, dakle, imala za cilj iznaći rješenja za krizu toga reda u istini i ljubavi, nego samo zaustaviti unutarnje krvarenje, jer mnogi, vrlo mnogi, žele napustiti takvu vrstu redovničkog života zbog sektaškog i strančarskog djelovanja novih poglavara.

Braća su razgovarala s Papom o mnogim stvarima. Tornielli nas informira o nekima, ali o drugima ne izvješćuje i ovdje se postavlja pitanje zašto.

Papa je dao zatvoriti njihovo sjemenište. Nesumnjivo, ovlašten je za to. No, tko ga je informirao? Vizitatori sjemeništa i sâm povjerenik su uvijek nijekali da postoje kakvi teški problemi koji bi mogli ugroziti njegovu budućnost. Jesu li naučavana krivovjerja? Je li bilo ćudorednih skandala? Istospolnosti ili zlostavljanja djece? Čini se da ne. Onda, zašto?

Govorilo se, zatim, o karizmi ovog reda i o utemeljitelju. Tko je jamac karizme? U konačnici, naravno, papa. Međutim, kada je to i gdje utmeljitelj pokušao stupiti na Papino mjesto? Nije li prije istina da je papa uvijek odobrio ono što su utemeljitelji odlučili i poučavali svoju braću? 

- Govor o Koncilu mora laskati općem mišljenju?

Drugi vatikanski koncil je pastoralan, ali i doktrinaran i treba ga čitati na tragu Benedikta XVI. teologijski, a ne ideologijski. Što više to bolje. U stvarnosti, metoda koju rabi novo vodstvo fratara, da kleveću što je bilo ranije, zastrašujuća je. Kao robusni ignoranti uznemire se već pri pukoj riječi 'kritika'. Koncil se ne smije dirati, ni riječ koja ne odgovara osjetljivim ušima unutarckvenog općeg mišljenja.

Zatim je bila tema siromaštva. Sveti Otac je preporučio povjereniku i braći da budu siromašni, štoviše, da žive kao 'Cigani' (sveti bi Franjo rekao kao: 'hodočasnici i putnici na ovome svijetu'). No, koncept je bio jasan: Ne smije se hvatati za zemaljske sigurnosti poput kuća i samostana. Zapravo, neko je vrijeme, dok mu nisu zaprijetili odvjetnikom, komesar lažno optuživao o. Manellija da je dobra svog reda davao svojoj obitelji. Dobra kao i uvijek pripadaju nekim neprofitnim udrugama kako bi fratri mogli doista živjeti u siromaštvu, prema viđenju pape Franje. [katholisches.info je preveo šire ovaj dio, odnosno tumačeći pozadinu: 'Komesar je mjesecima potpuno neopravdano predbacivao o. Manelliju da je nakon što je obznanjeno imenovanje povjerenika, dobra i nekretnine Reda prepisao članovima svoje obitelji, govorio je to najprije otvoreno, a kad su ga potonji tužili, više potajno. Zapravo jedva da postoji red koji siromaštvo živi takvom ozbiljnošću- kako to uvijek potiče papa Franjo- kao što to čine franjevci Bezgrješne.' Zato katholische.info dodaje da je Papin govor o siromaštvu ovim fratrima bio nepotreban, odnosno da je 'Papa nosio sove u Atenu.']

- Suzbijanje drevnog obreda

Konačno, došlo se do 'vetus orda'. Papa je ograničio pravo njegove celebracije samo stoga da bi se razjasnilo je li doista pod bivšim vodstvom bilo kakve prisile u tom pogledu. Tako kaže službena verzija. Čim bude zajamčeno da se odluka za taj obred čini u slobodi, komesar bi ponovo općenito odobrio stari obred u Redu. 'Bi' jer u klimi dijaloga koji Papa hvali, a kojega nikad nije bilo, komesar ne samo da to dopuštenje celebracije nije obnovio (osim u vrlo malo slučajeva), nego nije ni odgovorio na brojne zahtjeve za celebraciju stare liturgije. K tomu, u nekim se slučajevima ispričavao da je dopuštenje za celebraciju bilo iznuđeno preko mjesnih biskupa sa zloćom i arogancijom. 

- Fratar hrabro govori pred Papom

Tako je susret došao kraju onako kako su se mnogi nadali- otpust nakon kratkog pozdrava s Papom. Jedan nazočni fratar nije mogao suzbiti svoju zbunjenost i žalost što se susret dogodio bez utemeljitelja, premda ih se neprestano spominjalo i kritiziralo. Imao je hrabrosti reći Papi: 'Nije istina da je o. Manelli protiv Pape, protiv Crkve, nego samo ponizno i jednostavno moli da ga se sasluša, kako bi mogao iznijeti svoje viđenje. Papa je odgovorio da su vrata Svete Marte otvorena i utemeljiteljima. Jedan od nazočnih novih glavara, nimalo zadovoljan time što je situacija prijetila da izmakne kontroli, približio se i na uho Sv. Ocu rekao da tom mladom bratu ne treba vjerovati. Pravo duhovno bratoubojstvo. Taj glavar, nažalost, na tako vidljiv način nije odjelotvorio ponovljene propovijedi pape Franje protiv suđenja drugih, klevetanja, lošeg govorenja i pretpostavljanja loše savjesti drugih ljudi. Samo bi ta epizoda trebala dostajati Papi da shvati tko je doista duhovno pokvaren, tko stoji iza cijele afere. Ljubomora, zavist, ogovaranja, zamjerke, karijerizam. Ljudske stvari, a tako malo ljudske.

- Otac Manelli u kućnom pritvoru. Zašto ga papa Franjo nije pozvao?

Od početka komesarijata, o. Manelliju je određen jedan samostan u južnom Laciju blizu Cassina; zapravo je prisiljen na kućni pritvor. Svaki njegov pokret izvan granica dijeceze u kojoj se nalazi mora 'odobriti' povjerenik. Do odobrenja i ne mora doći, kao što se nedavno dogodilo kad mu nije dopustio da ode u Frigento (Avellino) služiti misu na grobu svojih roditelja. Ne radi li se tu o kućnom pritvoru bez izrečene sankcije? Svakako je to egzil s upozorenjem da ne kreće susresti se s Papom. [katholisches.info: 'Utemeljitelju je kućni pritvor nametnut iako protiv njega ne postoji ni optužba, ni kakav proces pa ni sankcija. Metoda podsjeća na režime koji ljude uhićuju i bacaju u zatvor bez redovitog postupka, kao što je danas slučaj u Kini. Oca Manellija se drži u egzilu, daleko od braće i sestara i sprječava ga se da se susretne s Papom. Jesu li mu vrata Svete Marte doista otvorena? Papa bi u svakom trenutku sam mogao zatražiti da vidi o. Manellija, da ga osobno upozna i omogući mu da se brani i opravda. No, Franjo je radije sat i pol odabrao biti dio insceniranog susreta s 'komesarskom' strankom Reda. Ipak, odabranoj je braći osigurao zamjetno vrijeme. Za predsjednika francuskog građanskog pokreta 'Manif pour tous', L. de la Rochèrea, izdvojio je 12. lipnja 2014., dva dana nakon što je primio franjevce Bezgrješne, samo pet minuta.']

- Sve više braće traži otpust iz zajednice- nije to više isti red

Mladi fratar koji je pred Papom branio o. Manellija, nije zatražio izlazak iz Reda zato što odbacuje II. vatikanski. Radi se o triku kako bi se još jedanput diskreditirali fratri koji traže odlazak. Oni to traže zbog nekorektnog i krivog ponašanja novih poglavara (nedavno je jedan nekadašnji subrat u otvorenom pismu javno prokazao ponašanje o. Brune, ovdje je dosje koji pokazuje dvostruku igru novih poglavara). Fratri nisu ušli u ovaj red zato što se tu loše govori o Koncilu, nego zato što se tu provodi određeni životni stil u skladu s tradicionalnim redovničkim životom. To je ono što je uzmanjkalo proteklih mjeseci i zbog čega sve više fratara traži izlazak- osim, ne osigura li Papa milost i drugoj strani da bude saslušana i da se brani protiv svih podignutih optužaba."

Izvor: corrispondenzaromana.itkatholisches.info

srijeda, lipnja 25, 2014

Crno je bijelo?

Za tajni sastanak Svetog Oca s izabranom skupinom franjevaca Bezgrješne, održan 10. lipnja 2014., doznalo se prije samo dva dana. Papa s jedne strane odobrava liniju Benedikta XVI. glede hermeneutike kontinuiteta ili stare mise, no s druge se strane pokazuje da u praksi obrana tih velikih tema može skupo stajati njene zastupnike. Razočarali su se mnogi koji su se nadali da će Papa okončati drakonske zahvate postavljenog povjerenika. Sveti Otac je iskoristio priliku da pokaže kako komesar radi točno po njegovu nalogu.

Prvi dio posta je komentar bloga Rorate caeli, a drugi Torniellijev izvještaj o sastanku. O ovoj temi na hrvatskom postoji još post na Traditio Ecclesiae.

"'- Što se dogodilo 10. lipnja? 

Prije dva tjedna papa Franjo je primio oko 60 članova Kongregacije franjevaca Bezgrješne s povjerenikom kojeg je za intervenciju kod njih imenovala Kongregacija za redovnike, kapucinskim ocem F. Volpijem. Iako je to bio velik i zakazan susret, držan je u tajnosti i nisu ga zabilježili vatikanski službeni mediji.

- Šutnja iz službenih izvora

Začudo, obznanjen je tek danas zajedno s fotografijom, no nije to učinio Vatikanski radio, L'Osservatore Romano niti Tiskovni ured Svete Stolice, nego La Stampa (cijela reportaža ispod) čiji jedan od novinara djeluje kao neka vrsta neslužbenog glasnogovornika Volpijeve intervencije od srpnja 2013. godine. U takvim slučajevima Tiskovni ured Svete Stolice obično naknadno nešto pojasni- napokon, to je velik susret o osjetljivom pitanju, a neke bi točke u izvještaju mogle biti nejasne- međutim, to se nije dogodilo. Zašto? To nije uobičajeni vatikanski 'modus operandi'.

- Što je čudno u izvještaju o tradicionalnoj misi i 'Summorumu'?

To da ako odražava Papin cijeli sentiment, onda se intervencija nikada ne bi ni trebala dogoditi. Tradicionalna misa nije 'dio izvorne karizme' fratara? Tko to nije znao? No, ako se shvaća kao pravo svih svećenika Latinske crkve- što je cijela svrha 'Summoruma'- onda ima smisla da joj se osjećaju bliski svećenici s tradicijskim senzibilitetom- kakvi su franjevci Bezgrješne uvijek bili. Svakako, fratri nikada nisu isključivo celebrirali tu misu niti su ikada vjernici koji su ikada došli na bilo koju tradicionalnu misu koju su ikad fratri služili, čuli  ikada štogod protiv mise Pavla VI.; jednostavno zato jer nikada nije bila barjak ideologije, nego znak liturgijske osjetljivosti. I dalje ostaje težak presedan intervencije glede ograničavanja prava priznatoga po motupropriju 'Summorum Pontificum'- potreba prethodnog 'ovlaštenja od superiora' (odgovori na molbe za ovlaštenjem su izostajali ili su bili odbijeni velikoj većini onih koji su izričito za nj molili). Osim za vrlo mali broj svećenika zaređenih za ustanove pod Papinskim povjerenstvom 'Ecclesia Dei' (manje od 1000 naprama više od 410 000 svećenika), izlika da im tradicionalna misa nije specifična 'karizma' ili izlika 'ideologijske manipulacije', ubuduće bi se mogla koristiti da se ograniči pravo bilo kojeg svećenika Latinske crkve, izuzevši (možebitno) one iz ustanova 'Ecclesije Dei' (kojima je, strogo uzevši, 'Summorum Ponificum' bila dobra stvar, ali pravno nepotrebna). Tako da usprkos Papinim uvjeravanjima, ta intervencija ostaje i ostat će ogromna sjena nad primjenom motuproprija 'Summorum Pontificum'. Dakako, Papa neće promijeniti tekst 'Summoruma', no ovo je papa kojemu tekstovi nisu važni toliko koliko ono što on shvaća da su potrebe Crkve koje traži duh vremena.

- Što je čudno u reportaži glede teologije i bogoslovnog instituta franjevaca Bezgrješne?

Drugo, i najčudnije, ako je postojao- i jedan- institut u Katoličkoj crkvi koji nastoji provesti viziju Benedikta XVI. o Koncilu, to su franjevci Bezgrješne. Skandalozno je da je zatvoren njihov bogoslovni institut i da tu odluku brani Viši auktoritet. Postoji li naznaka da je propagirao krivovjerje, raskol, otpadništvo? Gdje je dokaz? Ako jest, tu su dvije kongregacije Rimske kurije osposobljene da prouče pitanje s obrazovne (Kongregacija za katolički odgoj) i osobito doktrinarne (Kongregacija za nauk vjere) točke gledišta. Jasno je u povijesti Instituta da je poziv k premoštavanju bilo kakve prividne razlike između II. vatikanskog i njemu prethodećeg Učiteljstva, stigao tek nakon javnog poziva pape Benedikta XVI. u njegovu obraćanju Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005. godine. Dakle, bilo kakva istraga ne bi ništa našla što je u suprotnosti s katoličkim naukom. Može li itko tko svakodnevno vidi što se naučava i brani na većini katoličkih sveučilišta, sjemeništa i škola, reći i stajati iza toga da je prioritet zatvoriti mali bogoslovni institut koji vode fratri čije pravovjerje i ćudoređe nikada nisu bili u pitanju? No, dopustimo zbog daljnje argumentacije da je taj institut promicao heterodoksiju i herezu; nije li čudno da se strpljivost iskazana svakom pojedinom heretiku proteklih desetljeća, s disidentskim sveučilištima, s disidentskim teolozima, jednostavno nije primijenila na ove fratre? 

Dakle, kako je to zajamčeno pravovjerje formacije fratara? Pa, mogu ići na papinska sveučilišta i sjemeništa, a puka činjenica da su pod papom 'jamstvo' je njihova 'pravovjerja'... Gotovo da možemo vidjeti mnoštvo čitatelja kako je na tu pretpostavku prasnulo u smijeh.

- Rorate doznaje

Čak i ova zaslađena reportaža, ipak ne može sakriti istinu: u redovničkoj zajednici od 400 članova, oko 40 ih je već izričito zatražilo razrješenje od zavjeta, preko 12%, polovica od njih sjemeništaraca. U manje od godine dana! I još će ih mnogo, naravno, to učiniti ili samo čekaju najbolji trenutak za to.

Zapravo, Rorate može dodati da je pravi razlog za ovaj čudno skriveni susret, potreba da se zaustavi krvarenje pokazujući svima da je sve to volja Svetog Oca. Rorate je doznao da je na susretu Papa citirao Loyolu†, rekavši fratrima da ako Papa kaže da je crno bijelo, onda moramo vjerovati da je bijelo. Rorate također može potvrditi zanimljivu činjenicu da nitko nije bio nazočan, pa čak ni pozvan tko bi predstavljao suprotan pogled onom manjine koja je prozročila intervenciju, niti bivše vodstvo redovničke ustanove. Nadalje, Rorate je doznao da je jedan od nazočnih, povrijeđen još jednom uvredom prema većini u tom redu, ukljujučujući utemeljitelje, u lice upitao Svetog Oca zašto su imali drugi tajni sastanak bez nazočnosti ostalih, onih koji su sada ocrnjeni. Svi koji su bili nazočni mogli su vidjeti da je Sveti Otac bio prilično osupnut neočekivanom smjelošću očajnog fratra. Priličan ¡lío!

Reportaža uključuje strašnu optužbu da je jedan od nazočnih napustio 'novicijate' (sic) 'kako je rekao zbog svoga protivljenja II. vatikanskom koncilu'. Sama je ta apsurdna izjava dovoljan dokaz da ta reportaža dolazi izravno iz ureda povjerenika Volpija. Kako se zove sjemeništarac? Gdje je njegova eksplicitna izjava u kojoj se iznosi ta apsurdnost? Što uopće znači biti 'protivan II. vatikanskom koncilu'? Samo Piovo bratstvo, s kojim je besmisleno povjerenik Volpi usporedio fratre kad ih je nazvao 'kriptolefebvristima', nikada to ne bi tvrdilo.* Ako govorimo o stvarnom slovu koncilskih dokumenata, 'progresivci' su jedini koji se doista 'protive II. vatikanskom koncilu' kad im ne odgovara. Optužba bi bila jednako apsurdna kao kazati da je zato što je redovnica napustila samostan kako bi se udala, 'protivna Tridentu'... Možemo sa sigurnošću kazati da je taj siroti mladić, ne teolog, jednostavno odlučio otići, kao i mnogi drugi, jer ga je susret uvjerio da mu novo, možemo reći antimanellijansko, usmjerenje ustanove ne odgovara.

- Kršćanski skandal

Ono što je ostalo neizrečeno je da je intervencija kod franjevaca Bezgrješne nešto što uzrokuje neizmjeran skandal u kršćanskom svijetu, čak izvan Crkve: ako su oni koji su na poticaj jednog pape (Benedikta XVI.), pokušali najbolje što mogu studirati načine da skladno predstave učenja II. vatikanskog i eliminiraju svaku naznaku prividnoga proturječja s prethodnim Učiteljstvom zatim tako okrutno progonjeni, kako će Crkva prihvatiti one s još više težih razlika, posebno na Istoku? Kad vide kako se ova mala skupina fratara tretira pod drugačijim pontifikatom, usprkos tomu što nema problema s pravovjerjem, posluhom ili ćudoređem, kako će promatrač izvana vidjeti vrhovnu vlast Katoličke crkve? Mogu vidjeti da su kokoši vezane, ali lisice još na slobodi...

Možda je došlo vrijeme da Njegova Svetost konačno odustane od krivih posrednika koji mu jamačno nisu prenijeli ispravnu informaciju, te da se osobno susretne s utemeljiteljima franjevaca Bezgrješne, osobito s o. S. Manellijem? To je želja koja stoji iza ove peticije. Molimo da mu Sveti Otac da priliku za njegovu verziju činjenica.

Uskoro ćemo imati više za reći. U nastavku je tekst iz 'La Stampe' (koji, kako rekosmo, treba shvatiti kao komesarevo izvješće za tisak).

†Ili parafrazirajući, no referencija je točna i očito je iz Duhovnih vježba u kojima sv. Ignacije Lojolski kaže u 13. pravilu o pravom osjećanju s Crkvom vojujućom: 'Da uvijek ostanemo pri istini, treba da za ono što nam se čini bijelim uvijek smatramo i vjerujemo da je crno ako tako izrekne Crkveno Poglavarstvo.''

*Dr. J. Lamont je prošle godine napisao: 'Piovo bratstvo ne odbacuje II. vatikanski u cijelosti. Naprotiv, biskup Fellay je izjavio da Bratstvo prihvaća 95% koncilskog nauka. To znači da je Piovo bratstvo lojalnije nauku II. vatikanskog od većeg dijela klera i hijerarhije Katoličke crkve.'"

__________

'Susret koji je potrajao sat i pol zbio se u utorak, 10. lipnja 2014. u kapeli Gostinjca svete Marte u Vatikanu, unatoč indisponiranosti Svetog Oca koji je dan ranije morao otkazati neke termine. Franjo se sat i pol bavio šezdesetoricom franjevaca Bezgrješne, reda koji je osnovao o. S. Manelli, a koji je Sveta Stolica protekle godine stavila pod povjereničku upravu kako bi se riješile unutarnje razmirice povezane s vodstvom, upravom, odnosom sa ženskom granom i u međuvremenu isključivom uporabom starog misala te interpretacijom zadnjeg koncila. Nazočilo je četrdesetak sjemeništaraca, novaka i studenata bogoslovlja i filozofije sa svojim učiteljima i papinskim povjerenikom, o. F. Volpijem.

Fratri su pjevali fatimsku 'Ave Mariju' i obnovili na Papine ruke svoje zavjete potpune posvete Bezgrješnoj. Franji su postavili pitanja o najprijepornijim temama koje pogađaju unutarnji život toga reda. Papa Bergoglio je pokazao da je dobro obaviješten o svim pitanjima, izbliza je bio pratio to pitanje te nekoliko puta pokazao koliko cijeni o. Volpija, demantirajući tako da su postupci komesarove uprave bili poduzimani bez Papina znanja. 


Zbog komesarske uprave i ograničavanja uporabe starog misala- u suprotnosti s onim što je postalo normom prema motupropriju 'Summorum Pontificum'- koji franjevci Bezgrješne mogu koristiti samo uz prethodni zahtjev i dopuštenje poglavara, došlo je do revolta kod braće i sjemeništaraca. Od 400 fratara na svijetu, 40 ih je zatražilo razrješenje od zavjeta, od toga su polovica sjemeništarci, dakle još studenti koji su položili tek privremene zavjete.

O motupropriju je papa Franji rekao da ne želi skrenuti s linije Benedikta XVI. i ponovio da su franjevci Bezgrješne i dalje slobodni služiti staru misu, iako je trenutačno, zbog polemika o isključivoj uporabi toga misala, potrebno 'savjetovanje' [un discernimento] s poglavarom i biskupom ako se radi o celebraciji u župnim crkvama, svetištima i učilištima. Papa je objasnio da mora postojati sloboda za one koji hoće celebrirati prema starom obredu, kao i za one koji to hoće prema novom, tako da obred ne postaje ideologijski barjak.

Jedno se pitanje ticalo tumačenja II. vatikanskog koncila. Franjo je još jedanput izrazio svoje priznanje radu nadbiskupa A. Marchetta, definirajući njegovo djelo kao 'najbolju hermeneutiku' Koncila. Zatim je odgovorio na prigovor da je II. vatikanski bio samo pastoralni koncil koji je naškodio Crkvi. Papa je rekao da iako je bio pastoralan, on sadrži doktrinarne elemente i radi se o katoličkom koncilu, potvrđujući liniju hermeneutike reforme u kontinuitetu jednoga subjekta Crkve, kako je to predstavio Benedikt XVI. u svom govoru Rimskoj kuriji u prosincu 2005. godine. Podsjetio je da su svi koncili izazivali pomutnju i reakcije jer demon 'ne želi da Crkva postane jaka'. Također je rekao da dalje treba nastaviti s teologijskom, a ne s ideologijskom hermeneutikom II. vatikanskog.

Franjo je izjavio da je sâm htio zatvaranje bogoslovnog učilišta franjevaca Bezgrješne (STIM-a), kako bi sjemeništarci studirali na rimskim bogoslovnim fakultetima. Zatim je protumačio da se u crkvi pravovjerje jamči po Petrovu nasljedniku.

Kao i obično, Bergoglio je ispričao neke osobne uspomene, spomenuvši brata Anzelma, franjevca Bezgrješne s Filipina kojeg je susreo kao kardinal kad je posjetio crkvu Navještenja na Tiberu, gdje ga je prvi put susreo s vjedrom u ruci prilikom čišćenja. Fra Anzelmo je sada u Nigeriji. 'On me poučio poniznosti, učinio mi je toliko dobra'- kazao je Franjo.

Na koncu susreta, Papa je osobno pozdravio svakog sudionika. Dvojica od njih su izrazila svoju zbunjenost zbog postupanja prema o. S. Manelliju. Jedan od te dvojice sjemeništaraca, nekoliko dana kasnije, najavio je svoju odluku da napusti novicijat jer se protivi Koncilu.' [auktor članka je naknadno izbacio ovdje precrtane riječi, op. splendor]"

Izvor i slika: RORATE CÆLI, Vatican Insider

nedjelja, lipnja 15, 2014

TRISAGIVM ANGELICVM

Uz svetkovinu Presvetog Trojstva podsjetio bih na kod nas malo poznatu pobožnost Anđeoskog trisagija, spomenutu usput u postu o sv. Feliksu Valezijskom i o. Mihaelu Ferreru koji joj je bio gorljiv promicatelj. Na hrvatskom se ta pobožnost spominje u pismima prelata Opusa Dei. Na primjer:

- u lipnju 2010. god.: "Kako smo molili 'Trisagium Angelicum' u danima prije Presvetoga Trojstva? Jesmo li bili kao jeka anđelima koji bez prestanka hvale Presveto Trojstvo? A nastavljamo li nakon što je prošao blagdan težiti za tim da se obraćamo svakoj od božanskih Osoba, razlikujući ih bez razdvajanja?" 

- lipanj 2012. god.: "Slijedeći drevni običaj u Crkvi sveti Josemaría je savjetovao da se ova tri dana u Centrima Djela moli 'Trisagium Angelicum', što nas pokreće na prisnu molitvu hvale, djela zahvale i slave koju anđeli i blažene duše neprestano upravljaju Jednom i Trojedinom Bogu. Mi koji smo to molili dok smo fizički mogli pratiti našega Oca, primjećivali smo njegovu radost dok je u deseticama hvalio tri božanske Osobe. 

'Tibi laus, Tibi gloria, Tibi gratiarum actio in saecula sempiterna, o Beata Trinitas!' Tako ćemo zazivati Boga kroz ovo trodnevlje i upravljajući molitvu Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Tebi hvala, tebi slava, tebi zahvala u vijeke vjekova, o Presveto Trojstvo! Tako se pridružujemo pjevanju u Nebu dok ponavljamo: 'Sanctus, Sanctus, Sanctus Dominus Deus exercítuum…'; Svet, Svet, Svet Gospodin Bog nad vojskama. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 

Upravo kada ponovno počinje obično liturgijsko vrijeme, vrlo je znakovito da nas Crkva poziva da uzdignemo srce, glas i pogled prema Presvetom Trojstvu. To bi trebali činiti svi ljudi već ovdje na zemlji, jer stvoreni smo kako bismo upoznali i ljubili Boga sada i zatim uz Njega bili sretni u vječnosti." 

- isto tako 2014."Slijedeći veliku tradicionalnu pobožnost u Crkvi sveti Josemaría je pozivao na pripremu blagdana Presvetoga Trojstva, u nedjelju nakon Duhova, uz trodnevnicu klanjanja i zahvale, na 'Trisagium angelicum: tibi laus, tibi glória, tibi gratiárum áctio in saecula sempitérna, o beáta Trínitas!'[1]: tebi hvala, tebi slava, tebi zahvala u vijeke vjekova, o Presveto Trojstvo!"

Trisagion je dobio ime po tom trostrukom zazivu svet (τρίς+ἅγιον) a u svetu misu ga je uveo papa sv. Siksto I.


"U Starome zavjetu on je bio definicijom Presvetog Trojstva jer je, kako se govorilo: 'Svet je Bog Otac, Svet je Bog Sin, Svet je Bog Duh Sveti', ali kako bi se to znalo, trebalo je znati čitati, dobro poznavati Pisma te, prema tome i biti učen. Tako je Rimski Prvosvećenik to prenio svim vjernicima uvodeći ovaj himan u svetu Misu neposredno prije posvećenja i transsupstancijacije.

Sve Crkve, kojoj god liturgiji pripadaju, koji god obred slijede, imaju ovaj Trishagion koji je anđeoska pjesma koju je čuo Izaija kada je imao nebesko viđenje i nakon njega sveti Ivan kako sam Apostol pripovijeda u Otkrivenju (4,8). Tvrdi Dom Prosper Guéranger (1805.-1875.), veliki benediktinski opat Solesmesa: 'Što kažu dakle Anđeli? 'Sanctus, Sanctus, Sanctus Dominus Deus Sabaoth.' Slave Božju svetost. Ali kako je slave? Na najsavršeniji način: porabe superlativ, govoreći tri puta u slijedu da je Bog uistinu svet.(…) Zašto na Boga primjenjujemo trostruku tvrdnju svetosti? Jer je svetost glavna među božanskim savršenostima: Bog je svet po biti' (P. Guéranger, La Santa Messa, De Vita contemplativa-Francescane dell'Immacolata, Città di Castello 2008., str.103).

Trishagion pronalazimo u Te Deum-u: 'Tibi Cherubim et Seraphim incessabili voce proclamant: Sanctus, Sanctus, Sanctus Dominus Deus Sabaoth' ('Svet, Svet, Svet, Gospodin Bog nad Vojskama'): vojske koje stoje pod naredbama Svevišnjega ne trebaju se ničega bojati jer će se svi ratovi, sve kušnje i sve prepreke moći pobijediti zahvaljujući njihovom Bogu. Objašnjava opat Guéranger: 'Dakle, Bog je svet i jak, toliko jak koliko i svet i toliko svet koliko i jak' (Ivi, str.104)". (C. Siccardi prema Christus Rex)

U Šarićevu prijevodu Svetog pisma spomenuto viđenje Izaije proroka glasi ovako: 

"U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skut je njegov ispunjavao hram.

Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjema je zaklanjao lice svoje, dvjema noge svoje, a dvjema se lebdeći držao.

Jedan je vikao drugome: 'Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove'" (Iz 6, 1-3).

Rimski su prvosvećenici taj zaziv od davnina obdarili oprostima u obliku: Sanctus, Sanctus, Sanctus, Dominus Deus exercituum: Plena est terra gloria tua: Gloria Patri, Gloria Filio, Gloria Spiritui Sancto (Svet, Svet, Svet, Gospodin Bog nad vojskama, puna je zemlja slave tvoje. Slava Ocu, slava Sinu, slava Duhu Svetomu.).

Pobožnost svetog trisagija našla je privilegirano mjesto u Redu Presvetog Trojstva i otkupa robova koji je kao jednu od svojih glavnih zadaća prema riječima o. M. Ferrera preuzeo: "prositi i veličati klanjanja dostojno Trojstvo poput anđelâ na zemlji". U njihovim je samostanima to postala dnevna nabožna vježba koja se običnim danima recitirala, a o blagdanima pjevala. Upravo su joj trinitarci dali oblik svojevrsne krunice i gorljivo je širili, tako da je i danas popularna osobito po zemljama španjolskog jezika.

Oblik ove pobožnosti je vrlo jednostavan. Tri su dijela koja započinju Očenašom (i Zdravomarijom) i devet puta se u svakom dijelu moli: "Tebi hvala, tebi slava, tebi zahvala u vijeke vjekova, o Presveto Trojstvo!". Odgovara se: "Svet, svet, svet Gospodin Bog nad vojskama. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave". Takav je raspored uobičajen od XIX. st., ali se još uvijek moli i na stariji način, tako da je prvi stih: "Svet, Svet, Svet, Gospodin Bog nad vojskama, puna su nebesa i zemlja Tvoje slave"- a odgovor je: "Slava Ocu, slava Sinu, slava Duhu Svetomu". Ovaj drugi način možemo čuti na priloženoj snimci vrlo svečanog, pjevanog trisagija na svetkovinu Presvetog Trojstva (izvor):


℣. Santo, Santo, Santo, Señor Dios de los ejércitos, llenos están los cielos y la tierra de vuestra gloria.
℞. Gloria al Padre, gloria al Hijo, gloria al Espíritu Santo.

Tu su samo isječci, ali na portalu Gloria.tv možete ga pogledati i poslušati u cijelosti, također u okviru euharistijskoga klanjanja.

Izabrao sam sljedeći najkraći način ove molitve s odobrenjem Nadbiskupskog ordinarijata u Beču iz 1958. godine- odatle ovi navedeni oprosti u danima i godinama. Latinski je u zagradama.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. 
[In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Amen.]

℣. Otvori Gospodine usne moje. [Domine, labia mea aperies.]
℞. I usta će moja navješćivati hvalu Tvoju. [Et os meum annuntiabit laudem tuam.]

℣. Bože u pomoć mi priteci. [Deus in adiutorium meum intende.]
℞. Gospodine pohiti da mi pomogneš. [Domine, ad adiuvandum me festina.] (500 dana oprosta svaki put)

℣. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. [Gloria Patri et Filio et Spiritui Sancto.] 
℞. Kako bijaše na početku tako i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amen. [Sicut erat in principio, et nunc, et semper, et in saecula saeculorum. Amen.]

PRVI DIO

℣. Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni. [Sanctus Deus, Sanctus Fortis, Sanctus Immortalis.]
℞. Smiluj nam se. [Miserere nobis.] (500 dana oprosta svaki put)

Oče naš koji jesi na nebesima sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
[Pater noster, qui es in caelis, sanctificetur nomen tuum. Adveniat regnum tuum. Fiat  voluntas tua, sicut in caelo et in terra. 
Panem nostrum quotidianum da nobis hodie, et  dimitte nobis debita nostra sicut et nos dimittimus debitoribus nostris. Et ne nos  inducas in tentationem, sed libera nos a malo. Amen.]

POTOM DEVET PUTA:

℣. Tebi hvala, Tebi slava, Tebi zahvala u vijeke vjekova, o Presveto Trojstvo! [Tibi laus, Tibi gloria, Tibi gratiarum actio in saecula sempiterna, O Beata Trinitas.] (500 dana oprosta svaki put)
℞. Svet, Svet, Svet Gospodin Bog nad vojskama. Puna su nebesa i zemlja Tvoje slave. [Sanctus, Sanctus, Sanctus Dominus Deus exercituum. Pleni sunt coeli et terra gloria tua.] (500 dana oprosta svaki put)

NAKON DEVET PUTA:

℣. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. [Gloria Patri et Filio et Spiritui Sancto.] 
℞. Kako bijaše na početku tako i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amen. [Sicut erat in principio, et nunc, et semper, et in saecula saeculorum. Amen.]

DRUGI I TREĆI DIO
moli se jednako kao i prvi. Počne se sa "V. Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni." itd.

Kad se završi treći dio, moli se:

Tebe Bože nerođeni Oče, Tebe jedinorođeni Sine, Tebe Duše Sveti Tješitelju; sveto i nerazdjeljivo Trojstvo, ispovijedamo, hvalimo i blagoslivljamo svim srcem i ustima. 
[Te Deum Patrem ingenitum, te Filium unigenitum, te Spiritum Sanctum Paraclitum, sanctam et individuam Trinitatem, toto corde et ore confitemur, laudamus, atque benedicimus.] (500 dana oprosta svaki put)

℣. Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom. [Benedicimus Patrem, et Filium cum Sancto Spiritu.]
℞. Hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke. [Laudemus et superexaltemus eum in saecula.]

Pomolimo se.
Svemogući, vječni Bože, koji si slugama svojim u ispovijedanju prave vjere dao da spoznaju slavu vječnoga Trojstva, i u mogućstvu veličanstva da se klanjaju jedinstvu: molimo da se čvrstoćom iste vjere vazda od svih protivština obranimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. 
[Oremus.
Omnipotens sempiterne Deus, qui dedisti famulis tuis in confessione verae fidei,  aeternae Trinitatis gloriam agnoscere, et in potentia maiestatis adorare Unitatem:  quaesumus, ut eiusdem fidei firmitate, ab omnibus semper muniamur adversis. Per Christum Dominum nostrum.] (5 godina oprosta svaki put)

Oslobodi nas, spasi nas, oživi nas, Presveto Trojstvo! [Libera nos, salva nos, vivifica nos, O Beata Trinitas!]

Izvor: HEILIGE GEBETE UND ANDACHTEN
Slike: TLM u HrvatskojLaicato Trinitario

Na usluzi Google Books nalazi se dosta knjižica iz prethodnih stoljeća o ovoj pobožnosti. Malo sam slobodnije preveo način kako se trisagij molio u crkvi obuvenih trinitaraca u Palmi na Mallorci s kratkim razmišljanjima prije svakog dijela:

TRISAGIJ ILITI KRUNICA 
PRESVETOG
TROJSTVA
koja se moli na čast i slavu
toli divnog otajstva
u samostanu 
Duha Svetoga u Palmi

Po znaku itd. [radi se o proširenoj verziji znaka svetog križa: Per signum Sanctae Crucis de inimicis nostris libera nos, Domine Deus noster. In nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen. Dakle: Po znaku svetog križa od neprijatelja naših oslobodi nas Gospodine Bože naš. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.]

Da budemo dostojni pratiti devet korova anđeoskih u pjesmama pohvale kojima neprestano slave Presveto Trojstvo, učinimo najprije čin kajanja govoreći ustima i srcem: Gospodine moj Isuse Kriste... [molitva nije navedena do kraja. Vjerojatno ovako nešto.]


℣. Domine labia mea aperies.
℞. Et os meum annuntiabit laudem tuam.

℣. Deus in adjutorium meum intende.
℞. Domine ad adjuvandum me festina.

Gloria Patri, & c.

Uvodna molitva
Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni, oslobodi nas Gospodine od svakog zla i smiluj se nama koji želimo hvaliti Presveto Jedinstvo tvoje biti i klanjati se Trojstvu tvojih Osoba i zahvaliti Ti za dobročinstva koja si nam učinio, a nismo ih zaslužili.

Prvo dobročinstvo
koje smo primili od Presvetoga Trojstva je dobročinstvo stvaranja koje pripada svemoći Oca nebeskoga, koji nas je stvorio na sliku i sličnost divnom Trojstvu, da ga ljubimo i da mu služimo na ovom svijetu te da se radujemo Njegovoj slavi u nebu. U spomen i u zahvalu za to dobročinstvo, molimo jedan Očenaš, jednu Zdravomariju i devet puta trisagij serafina.

Trisagij
℣. Svet, Svet, Svet Gospodin Bog nad vojskama. Puna je zemlja Tvoje slave.
℞. Slava Ocu, slava Sinu, slava Duhu Svetomu.

Drugo dobročinstvo
koje smo primili od Presvetoga Trojstva je dobročinstvo otkupljenja koje pripada mudrosti Sina Božjega, koji se utjelovio u prečistoj utrobi Djevice Marije, i postavši čovjekom, otkupio naše duše od robovanja zloduhu svojom Predragocjenom Krvlju. U spomen i u zahvalu itd.

Treće dobročinstvo
koje smo primili od Presvetoga Trojstva je dobročinstvo poziva koje pripada ljubavi Duha Svetoga, koji poziva svijet svojim božanskim nadahnućima i milostima da ponovo zadobijemo prijateljstvo Božje i ljepotu naših duša. U spomen itd.

Prinos
O vrhovno Trojstvo! Bože vječni i Gospodine Svemogući! Kao Tvoji sluge koji smo djelo tako božanskih ruku, molili smo trisagij tvojih božanskih pohvala koji neprestano i ne umarajući se pjeva devet korova anđeoskih. Tebi ih prinosimo božanski Oče zato što si nas stvorio i očuvao; daj da se uvijek sjećamo Tvojih dobročinstava. Tebi, božanski Sine što si nas otkupio i poučio evanđelju; daj da vjerujemo sve čemu nas uči vjera, da želimo umrijeti zbog nje i za nju ako hoćeš. Tebi, Duše Sveti jer si nas posvetio; učini moju volju po sebi, i da iznad svega izbjegava grijeh. Prinosimo Ti također sve trenutke našega života, i želimo umrijeti da Ti damo veću slavu. I, Tebi, Marijo Presveta, Majko naša, Kćeri božanskoga Oca, Majko Sina Božjega i Zaručnice Duha Svetoga koja si od prvoga trenutka svoga Bezgrješnog Začeća bila hram i svetište Presvetoga Trojstva. Moli za sve one koji su štovatelji tako divnoga otajstva, i za duše onih pokojnih koji su htjeli biti pokopani u Tvom svetom škapularu, za koje također prikazujemo naše molitve, molimo za cijelu Crkvu. Velika Gospođo [nečitljivo, op. splendor] [...]."

Antifona
Tebe Bože nerođeni Oče, Tebe jedinorođeni Sine, Tebe Duše Sveti Tješitelju; sveto i nerazdjeljivo Trojstvo, ispovijedamo, hvalimo i blagoslivljamo svim srcem i ustima: tebi slava uvijeke.

℣. Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom.
℞. Hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.

Pomolimo se.
Svemogući, vječni Bože, koji si slugama svojim u ispovijedanju prave vjere dao da spoznaju slavu vječnoga Trojstva, i u mogućstvu veličanstva da se klanjaju jedinstvu: molimo da se čvrstoćom iste vjere vazda od svih protivština obranimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: Trisagi o Corona de la Santissima Trinidat, s. l., 1705.
Slike: cerfroid.fr, Meditaciones Trinitarias

Ova je pobožnost našla svoje mjesto i kod drugih crkvenih redova. Bili su joj privrženi sveti Ezekijel Moreno, službenica Božja Monika od Isusa (oboje augustinci rekolekti, vidi životopise), zatim sveta Joakima de Vedruna, a sveti Antun M. Claret i sam je lijepo oblikovao trisagij u svojim molitvenicima (1, 2), kao i kapucin blaženi Didak Josip iz Cádiza (3), spomenut ovdje u svezi s pobožnošću prema Majci Božanskog Pastira. Vjerne su mu i koludrice Reda Duha Svetoga zbog riječi njihova utemeljitelja bl. Gvidona: "Kult Uzvišenom Trojstvu neka bude tvoja glavna zadaća među svim zadaćama" (4).

Prakticiraju ga članovi brojnih trinitarskih bratovština, a svakodnevno je također u programu kostarikanske Radio Marije.

srijeda, lipnja 11, 2014

Slavni Luzitanac

U Padovi je jučer predstavljeno pravo lice sv. Antuna Padovanskog. Suvremene forenzičke tehnike omogućuju da se na temelju lubanje rekonstruira autentična čovjekova fizionomija. Taj je postupak već primijenjen na neke povijesne ličnosti poput Petrarce.

Ovu je, pak, rekonstrukciju omogućilo postojanje odljeva svečeve lubanje načinjenog 1981. godine, kad je bio otvoren grob sv. Antuna. U pothvatu je sudjelovalo više stručnjaka, među kojima i Brazilac C. Moraes, 3D-dizajner. Nisu mu otkrili o čijoj se lubanji radi, nego su mu dali samo općenite podatke; muškarac, 30-40 godina, Europljanin. Usporedbom s bazama podataka, zaključio je da se radi o Iberijcu, točnije Portugalcu. Njegovu iznenađenju nije bilo kraja kad je na koncu doznao da se tu radi o licu sv. Antuna Padovanskog, koji je i u Brazilu vrlo štovan. "Pri svakom si koraku u radu postavljam isto pitanje: 'Tko je bio taj čovjek?' Kad sam dobio odgovor, zanijemio sam, upravo zanijemio."


Njegovim su se uratkom zatim poslužili stručnjaci Laboratorija za forenzičku antropologiju i odontologiju Sveučilišta u São Paulu i načinili trodimenzionalni izdjeljak. Ta faza je trajala više od deset sati. 

Tako smo nakon skoro 800 godina s 89-92% točnosti dobili lice svetog Antuna Padovanskog koje je gotovo isto kao na najstarijim slikama. Za usporedbu pogledajte Giottova krupnog sv. Antuna ovalna lica (stoji lijevo s rukama u rukavima).


Video o postupku rekonstrukcije lica sv. Ante možete pogledati na Youtubeu.

Sastavljeno prema: katholisches.info, globo.com

ponedjeljak, lipnja 09, 2014

Četvrta kriza

Pred spomendan sv. Antuna Padovanskog, već sutra, bit će predstavljen rezultat rekonstrukcije njegova lica. Mnoge zanima kako izgleda "il vero volto" svetca svega svijeta (1, 2). 


Taj je crkveni naučitelj prvu polovicu svog redovničkog života proveo kao član Reda regularnih kanonika sv. križa iz Coimbre. Kod redokanonikâ je i stekao svoje veliko znanje. Kao zanimljivost prilažem ove dvije- nama sigurno neobične- svečeve slike. Na prvoj je u habitu spomenutih augustinskih kanonika iz Coimbre, a na drugoj u starom ruhu austrijskih redokanonika sv. Augustina.


Danas je najistaknutiji predstavnik toga prvog reda u koji je sv. Antun stupio, veliki pobornik dostojanstvenog postupanja s euharistijskim prilikama i promicatelj tradicionalne mise, msgr. Schneider, ORC. Sljedeći članak izdvaja biskupove glavne misli tijekom njegova svibanjskog boravka u Engleskoj.

"Prema biskupu Schneideru, stručnjaku za liturgiju koji nastavlja zaštitnički boj protiv 'zloporaba' u Crkvi, liberali u suradnji s 'novopoganstvom' vode Katoličku crkvu prema podjeli.

Biskup je u intervjuu prošloga tjedna rekao kako su problemi toliki da je ovo četvrta velika kriza u povijesti Crkve, usporediva s arijanskim krivovjerjem iz IV. st. u koje je bio umiješan velik dio crkvene hijerarhije.

Ako dosad niste čuli o ovom biskupu rođenom u bivšem Sovjetskom Savezu, svakako ćete čuti. Taj je iskreni učeni klerik pomoćni biskup daleke Nadbiskupije svete Marije u Astani u Kazahstanu. Ovoga su ga, pak, mjeseca zajednice diljem zemlje na njegovoj turi po Engleskoj dočekale poput rock-zvijezde. On je iskoristio kibernetički prostor za prodornu, tradicionalnu obranu Crkve. 'Bogu hvala što postoji internet'- izjavio je.

Njegovi nazori nisu posvuda popularni, posebno ne nekim njegovim liberalnim kolegama ili 'mainstream' svjetovnim medijima. No, s njegovom je publikom drugačije.

Biskup Schneider je najpoznatiji po svom obrazlaganju da se sveta pričest treba primati na jezik, klečeći. Ustraje da je to učinkovitiji način poticanja poštovanja prema tom sakramentu i sprječavanja zloporabe svetih prilika. Pedeset i trogodišnji biskup pozvao je i na pojašnjenje, novi silab zabluda namijenjen svećenstvu, da se zaustavi liturgijska i doktrinarna proizvoljnost o nizu pitanja u 'duhu II. vatikanskog'.

U svom je intervjuu rekao da je 'banalno' i olako postupanje s Presvetim Otajstvom dio velike krize u Crkvi u kojoj se neki laici i klerici, uključujući neke na pozicijama auktoriteta, svrstavaju uz sekularno društvo. Vjeruje da je u srži problema postupno uvođenje antropocentrične agende, dok se u nekim crkvama Bog u svetohraništu doslovno smješta u kut, a svećenik zauzima središnji položaj. Biskup kaže da se ta situacija sada zaoštrava. 'Kazao bih da smo u četvrtoj velikoj krizi [Crkve], u strašnoj konfuziji oko doktrine i liturgije što traje već 50 godina.'

Koliko će još trajati? 'Možda će nam se Bog smilovati za 20-30 godina.'

Ujesen će se sastati Biskupska sinoda na izvanrednom zasjedanju da raspravlja o obitelji u svjetlu upitnika na čije je ispunjavanje papa Franjo pozvao vjernike kako bi iznijeli svoje mišljenje o braku i o spolnosti. Rastu očekivanja da će se pravila olabaviti na nizu pitanja o spolnosti te dopustiti razvedenima primanje pričesti kao znak 'milosrđa' sa strane Crkve. 

Takvi nazori, prema Schneideru, otkrivaju dubinu problema. 'Mislim da će to pitanje primanja pričesti ponovo vjenčanih buknuti i pokazati pravu krizu u Crkvi. Prava crkvena kriza je antropocentrizam i zaborav kristocentrizma...

To je najdublje zlo: čovjek, ili svećenstvo, kad se stavlja u središte pri celebraciji liturgije i kad mijenjaju objavljenu Božju istinu, primjerice glede šeste zapovijedi i ljudske spolnosti.'

Iako prema njemu govor o promjeni većinom dolazi od 'antikršćanskih medija', vidi svećenike i katolike laike koji 'kolaboriraju' s onim što on naziva novopoganstvom. Biskup je posebno kritičan o ideji da su promjene potrebne kako bi se iskazalo milosrđe prema onima kojima je trenutačno zabranjeno primanje sakramenata. '[To je] vrsta sofizma'- kaže. 'To nije milosrđe, nego okrutnost.'

Sugerirao je da se radi o 'krivom konceptu milosrđa', izjavivši: 'To je usporedivo s liječnikom koji dijabetičaru daje šećer iako zna da će ga to ubiti.'

Vjeruje da postoje jasne paralele s velikim krizama iz prošlosti kad su vodeći klerici bili umiješani u krivovjerja. Arijanskoj se herezi, kaže, navodeći imena na prste, suprotstavila samo šačica iz hijerarhije. 'Mi smo [kršćani] manjina. Okruženi smo vrlo okrutnim poganskim svijetom. Napast i izazov današnjice usporediva je s prvim stoljećima.'

Dodao je: 'Nažalost, bilo je... članova klera pa i biskupa koji su prinijeli zrna tamjana pred carevim likom ili poganskim kumirom, ili su predali knjige Svetog pisma na spaljivanje. Takvi su se kršćanski kolaboracionisti i svećenici nazivali u tim vremenima 'thurificati' ili 'traditores'.'

I danas, ustvrdio je, također imamo onih koji kolaboriraju, naših 'izdajica vjere'.

Smatra se da je papa Franjo na čelu novog liberalnog stava koji dolazi iz Rima. No, biskup Schneider kaže: 'Bogu hvala, papa Franjo se nije izrazio na način na koji to mediji od njega očekuju. U službenim je homilijama dosad iznosio vrlo lijep katolički nauk. Nadam se da će nastaviti poučavati katolički nauk na vrlo jasan način.'

Biskup kaže da se nada da 'većina biskupa još ima dovoljno katoličkog duha i vjere da odbace i ne prihvate taj prijedlog' [pričešćivanje rastavljenih i ponovo vjenčanih, op. splendor].

Ipak, može predvidjeti dolazak raskola koji će u konačnici dovesti do eventualne obnove Crkve na tradicionalnim načelima. Međutim, misli da to neće biti prije nego što kriza Crkvu još više ne uvali u nered. Na koncu će, smatra, 'antropocentrički' klerički sustav propasti. 'Ta liberalna klerikalna struktura će se survati jer nemaju ni korijena ni plodova'.

Strahuje da bi u tom metežu tradicionalni katolici mogli biti proganjani ili diskriminirani, čak i po nalogu onih koji imaju 'moć u vanjskim strukturama Crkve'. No, vjeruje da oni umiješani u 'krivovjerje' neće 'nadvladati Crkvu'. S nadom je izjavio: 'Vrhovno će Učiteljstvo zasigurno izdati nedvosmislenu doktrinarnu izjavu koja odbacuje svaku kolaboraciju s neopoganskim idejama.'

Smatra da će tada moderni 'thurificati et traditores' napustiti Crkvu. 'Mogu pretpostaviti da će takvo odvajanje pogoditi sve razine katolika: laike ne isključujući ni visoki kler'.

Teško da će takvim komentarima u izvjesnim krugovima steći simpatije, no obrazlaže: 'Prilično je beznačajno biti popularan ili nepopularan. Prvi interes svakog člana klera treba biti da bude popularan u očima Božjim, a ne u očima današnjice ili moćnika. Isus je upozorio: 'Jao tebi ako ljudi o tebi dobro govore.''

Nastavio je: 'Popularnost je lažna... Veliki svetci poput Tome Mora i Ivana Fišera odbacili su poplarnost... oni koji se danas brinu o popularnosti kod masovnih medija i javnog mnijenja... bit će zapamćeni kao kukavice, a ne kao junaci vjere.'

Sa žaljenjem je primijetio da postoje mnogi čiji se nazori slažu s onima poganskoga svijeta i koji se 'izjašnjavaju katolicima, pa i vjernima Papi', dočim se oni 'koji su vjerni katoličkoj vjeri ili oni koji promiču Kristovu slavu u liturgiji' etiketiraju kao ekstremisti.


Takvi kritičari mogu tvrditi da je Schneiderova briga oko svete pričesti jednaka brizi o tomu koliko anđela stane na pribadaču. Međutim, biskup inzistira da postupanje s Euharistijom stoji u samom središtu krize. 'Euharistija stoji u srcu Crkve'- kaže. 'Ako je srce slabo, cijelo je tijelo slabo.'

Ustvrdio je da pričešćivanje na ruku 'postupno pridonosi gubitku katoličke vjere u stvarnu prisutnost i u transsupstancijaciju'.

Također je odbacio zamisao da je briga za liturgiju manje važna ili odijeljena od brige za siromašne. 'To je krivo. Prva zapovijed koju nam je Krist dao bila je da se klanjamo samo Bogu. Liturgija nije susret prijatelja. Naša je prva zadaća da se klanjamo Bogu i slavimo ga u liturgiji i u načinu na koji živimo. Iz prave adoracije i ljubavi prema Bogu raste ljubav prema siromasima i bližnjima. To je posljedica.'

Biskupova je gledišta oblikovalo njegovo rano djetinjstvo dok je odrastao kao progonjeni njemački katolik u Sovjetskom Savezu, gdje je u školi imao lekcije iz ateizma. Njegova knjiga 'Dominus est' otkriva kako je njemačka katolička zajednica očuvala živom svoju vjeru usprkos teškoj nevolji i progonu. Iz iskustva zna koliko su njegova majka i sestra njegova djeda riskirale za svoju vjeru i za ostale u zajednici. Zato su biskup Schneider i njegova obitelj bili prestravljeni liberalnim stavom i praksom na Zapadu, posebice glede svete pričesti koja je progonjenim njemačkim katolicima u Sovjetskom Savezu bila tako rijetka i tako dragocjena.

Naizgled kao dječak iz priče Carevo novo ruho, biskup se osjeća primoranim izjasniti se i ne može razumjeti zašto isto ne učine i drugi. 'Čini se da je većina svećenika i biskupa zadovoljna tim modernim načinom pričesti na ruku... Meni je to nevjerojatno. Kako je to moguće kad je Isus prisutan u tim malim hostijama?'

'Postoji bolna činjenica gubitka euharistijskih čestica koje se gaze nogama. To je zastrašujuće! Našeg se Boga, u našim crkvama, gazi nogama!'

Biskup je priznao da je 'vrlo tužan jer se osjeća kao onaj koji viče u pustinji'.

Rekao je: 'Vrijeme je da biskupi dignu glas za Euharistijskog Isusa koji nema glasa da se sam brani. Zbiva se napad na Presveto, napad na euharistijsku vjeru.'

Usprkos svojoj zabrinutosti, Schneider nije pesimist i vjeruje da već postoji široka potpora za tradicionalne vrijednosti koje će, u svoje vrijeme, obnoviti Crkvu: 'Maleni su u Crkvi bili iznevjereni i zanemareni'- tvrdi. '[Međutim,] oni su sačuvali čistoću svoje vjere i predstavljaju pravu snagu Crkve u očima Božjim, a ne onih u administraciji.'

'Razgovarao sam s mladim studentima u Oxfordu koji su me jako impresionirali. Bilo mi je drago vidjeti njihovu čistoću vjere i njihovih uvjerenja, i čistu katoličku svijest. To će obnoviti Crkvu. Dakle, uvjeren sam i pun sam nade također glede ove krize u Crkvi. Duh Sveti će pobijediti tu krizu s tom malom vojskom.'

Na koncu: 'Nisam zabrinut za budućnost. Crkva je Kristova Crkva i On je prava glava Crkve, papa je samo namjesnik Kristov. Duša Crkve je Duh Sveti, a On je moćan.'"