nedjelja, travnja 21, 2019

Surrexit





Sretan Uskrs!








Tolentinska Bratovština Presvetoga Srca Isusova jedna je od brojnih bratovština koje su svesrdno prihvatile klasični rimski obred.

Početci pobožnosti prema Srcu Isusovu u Biskupiji Macerata i Tolentino vezani su uz biskupa Dominika Spinuccija (1777. - 1796.) koji je želio da u svakoj crkvi bude jedan oltar na kojem će biti istaknuta slika Srca Isusova. 

Kad se pobožnost proširila, nastala je inicijativa da se osnuje bratovština posvećena Srca Isusovu. Utemeljio ju je 14. lipnja 1805. sveti biskup Vinko M. Strambi, pasionist. 


Na blagdan Srca Isusova iste godine započela je aktivnost ove bratovštine u maloj crkvi sv. Vida. Bratimi su za odijelo izabrali grubi habit zbog kojeg su dobili nadimak vrećari. Nastojali su provoditi skroman život i vježbati se u djelima pokore, pobožnosti i šutnje. Napoleonski su zakoni 1808. prekinuli njihovo djelovanje, ali se aktivnost nastavila već 1815. otpisom biskupa Strambija od 30. prosinca iste godine - ovaj put u crkvi sv. Nikole.

Bratimi su zatim uputili molbu papi Grguru XVI. da im dodijeli napuštenu crkvu sv. Benedikta. Papa im je udovoljio svojim breveom od 17. prosinca 1835. i dao im crkvicu u trajno vlasništvo. Bratovština ju je kasnije proširila, a biskup Kajetan Franceschini (1867. - 1881.) posvetio ju je 22. travnja 1880.

Tako je ova crkva postala središte pobožnosti prema Presvetom Srcu, Presvetom Sakramentu i Gospodinovoj muci. Odjeveni u prepoznatljiv neobojeni habit opasan pasom o kojem visi krunica i lica pokrivena kapuljačom, sudjeluju u gradskim pokorničkim i euharistijskim procesijama.


Kardinal Franjo Arinze nakon restauracije crkve koja i dalje uz Presveto Srca nosi ime sv. Benedikta, posvetio je 24. studenoga 2006. oltar okrenut prema istoku (ad orientem) i u nj položio moći sv. Rajnerija mučenika, sv. Benedikta opata, sv. Josipa M. Escrive, sv. Hijacinte Marescotti i sv. Ruže Venerini.

U medije su dospjeli zbog potresa od 26. i 30. listopada 2016. Obratili su se za pomoć Mađarskoj kao jedinoj europskoj zemlji koja se u ustavu poziva na kršćanske korijene i dobili su 450 000 € za obnovu crkve, kao izraz solidarnosti s "kršćanskom braćom Talijanima pogođenima prirodnom nepogodom" [1]. Orban je dalje u svom pismu naveo da se budućnosti Europe može pomoći samo tako da se pronađu kršćanske vrijednosti i zato pomažu obnovu "kuće Božje". Postoji i izvještaj o posjetu priora Bratovštine Srca Isusova Budimpešti gdje su ga primili premijer i drugi uglednici [2]. 



Na crkvu je postavljena spomen ploča i ponovo je otvorena za bogoslužje 9. prosinca 2017. godine [3]. Uz Mađarsku ih povezuje i relikvija hrvatsko-ugarskog kralja bl. Karla IV. koju čuvaju u svojoj kapeli.


Danas je ova crkva - s malim muzejom koji čuva baštinu ove lijepe bratovštine -mjesno središte tradicionalne liturgije, gregorijanskoga pjevanja te procesijske i pokorničke tradicije. Ove su godine obrede Svetoga trodnevlja vodili svećenici Ustanove Dobroga Pastira.

Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1), Comunidade Leiga Passionista (2), E (3, 5), Messa in latino (4

subota, travnja 20, 2019

U iščekivanju

Concede, quaesumus omnipotens Deus: ut qui Filii tui resurrectionem devota exspectatione praevenimus; eiusdem resurrectionis gloriam consequamur.
[na Veliku subotu]



Litanije Isusu Kristu u Svetom grobu

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Isuse, s križa skinuti,
Isuse, u krilo Marijino položeni,
Isuse, kojega je Majka nježno zagrlila,
Isuse, suzama svoje Majke orošeni,
Isuse, kojega su Tvoji najbliži oplakivali,
Isuse, u čisto platno povijeni,
Isuse, kojega su Tvoji prijatelji u grob odnijeli,
Isuse, u grob isklesan u stijeni zatvoreni,
Isuse, koji si tri dana u grobu počivao,
Isuse, kojega su vojnici čuvali,
Isuse, koji si sašao u pretpakao,
Isuse, koji si opet slavno uskrsnuo,

Milostiv budi, oprosti nam Gospodine.
Milosti budi, usliši nas Gospodine.


Od svakoga grijeha, oslobodi nas Gospodine
Od srdžbe svoje,
Od gubitka milosti Tvoje,
Od nasrtaja đavolskih,
Od zle smrti,
Po skidanju svome s križa,
Po svojemu počivanju u krilu Majčinu,
Po svetom ukopu svojemu,
Po suzama svoje drage Majke,
Po žalovanju svojih prijatelja,
Po trodnevnom počivanju u grobu,
Po svojem silasku u pretpakao,
Po svojem slavnom uskrsnuću,

Mi, siromašni grješnici, Tebe molimo usliši nas
Da nam na samrti dođeš u pomoć,
Da nam prije smrti milostivo oprostiš sve naše grijehe,
Da nam na času smrti savršeno pokajanje i čvrsto pouzdanje udijeliš,
Da nas na samrti od lukavstva zlog neprijatelja milostivo zaštitiš,
Da nam na času smrti milost svetog sakramenta umirućih udijeliš,
Da nam po smrti dadeš da nađemo pokoj u Tebi,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče naš...

Pomolimo se.

Gospodine Bože i Otkupitelju Isuse Kriste, koji si nakon svoje gorke smrti skinut s križa, u naručje Te primila Tvoja draga Majka, prijatelji su Te povili u čisto platno i u suzama Te položili u grob. Ponizno Ti se klanjam u Svetom grobu i molim Te po Tvojem svetom pokopu da mene siromašnoga grješnika ne zapustiš na času smrti, nego da mi dođeš sa svojom dragom Majkom u pomoć. Pomozi mojoj duši, primi je milostivo i odvedi u mjesto pokoja i mira. Amen.

nedjelja, travnja 14, 2019

Pretium nostrae salutis

Razmišljanje o Predragocjenoj Krvi Isusovoj o. Marka iz Ustanove sv. Filipa Nerija koja ova godine obilježava 15 godina svoga postojanja. 


"Razmatranje Dragocjene Krvi Kristove ima svoje čvrsto mjesto u liturgiji i u životu Crkve - ne samo u korizmi. Zapravo oznaka 'Dragocjena Krv' govori puno manje nego što treba. Blagdan posvećen ovom otajstvu u predajnoj liturgiji prema Rimskom misalu glasi: festum pretiosissimi sanguinis D. N. J. C. - blagdan Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista. Superlativ. Može se to smatrati sitničavim, ali kad se razmisli kakve sve zemaljske stvari označujemo kao 'dragocjene', čini se primjerenim, upravo kao priprava na Uskrs, razmišljati dublje o Predragocjenoj Krvi Kristovoj.

Dragocjena je već po sebi krv svakog čovjeka. U misaonom i jezičnom svijetu Svetoga pisma krv je sjedište života. Tko prolije svoju krv, taj daje sve, predaje sav svoj život. Kad je, dakle, krv svakoga čovjeka dragocjena, što bi onda moglo biti dragocjenije nego Krv Bogočovjeka Isusa Krista!


Ta se spoznaja višestruko odrazila u povijesti kršćanstva. Na prikazima raspeća u umjetnosti često se nalazi na anđela koji kaležom pažljivo hvata svaku kap Krvi Kristove. Primjerice, ta je ideja dirljivo prikazana u Gibsonovu filmu 'Pasija': nakon bičevanja Isusova dolaze Marija, majka Isusova, i Marija Magdalena. Padaju na koljena plačući i lanenim platnom nježno upijaju Predragocjenu Krv koju je Isus obilno prolio već kod toga mučenja. Ništa manje ni liturgija ne odražava svijest o predragocjenosti Krvi Kristove: kalež iznutra mora biti pozlaćen; za ofertorija, nakon ulijevanja vina i vode, svećenik pažljivo briše unutarnji rub kaleža da ondje ne ostane ni kapljica vina i da se kasnije, pretvorena u Krv Kristovu, ne zaboravi prilikom purificiranja. Kalež štiti pokrivajući ga palom, temeljito ga čisti nakon pričesti i pritom moli. Čak ni kaležno ruho ne ide jednostavno u perilicu rublja. Pere se prethodno u tri posude. Voda se prolijeva u sakrarij, otvor u podu sakristije koji vodi izravno u zemlju.

Sve te mjere bez puno riječi svjedoče o strahopoštovanju Crkve pred beskrajnom dragocjenošću Krvi Isusa Krista. To su mjere opreza da se ne mogne izgubiti ni najmanja kapljica. I odluka Crkve da se vjernicima ne pruža kalež za pričest, povezana je s tim strahopoštovanjem i oprezom. Izgubiti i najmanju kap Krvi Kristove, prema sv. Ćirilu Jeruzalemskom, trebamo smatrati kao da bismo izgubili jedan vlastiti ud. 

Istina o Predragocjenoj Krvi otvara nam također oči za jednu drugu dragocjenost: dragocjenost svake pojedine ljudske duše. Liturgija Krv Kristovu zove 'pretium nostrae salutis' - cijena našeg spasenja. Da mene -  da, mene - otkupi od grijeha i smrti, Isus Krist je na križu prolio svoju Krv. Dostajala bi već i kapljica, kaže nam sv. Toma Akvinski. Njemu, Kristu, to nije bilo dovoljno. Htio nam je dokazati svoju ljubav do zadnje kapi Krvi. 


Razmatranje Predragocjene Krvi Kristove poput ogledala je pred nama. U njemu vidimo koliko svaki od nas dragocjen u Njegovim očima. Tako dragocjen da nas je otkupio svojom Predragocjenom Krvlju. U zrcalu Predragocjene Krvi prepoznajemo pravo vrijednost i čovjekovo dostojanstvo. Sveti Augustin zadivljen je stajao pred tim otajstvom, a njegove tadašnje riječi vrijede i za kasnije naraštaje: 'Jedinorođeni Sin Božji prolio je za nas svoju Krv. Dušo, uspravi se! Toliko si vrijedna!'"

Izvor: ISPN (1/2015)
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2, 3)