utorak, svibnja 25, 2010

Blogoceza

Exsultet.net je donio dio članka B. Wenz, novinarke koja živi u Italiji i vodi blog Elsas Nacht(b)revier. Prošle subote je taj prilog izašao u Tagespostu, a objavio ga je u nešto izmijenjenom obliku i blog Sende-Zeit, Medijskog pastorala Freiburške nadbiskupije. Tema članka su katolički blogovi i njihova uloga u navještanju vjere i utvrđivanju crkvenoga zajedništva, pri čemu se u virtualnom svijetu svi blogeri osjećaju dijelom jedne 'blogoceze' na čelu s Papom. Piše i o zajedničkim pothvatima blogera, među njima i o molitvenim akcijama, pa neka svatko izmoli koju Zdravomariju za P. G. Johnsona (p
rošle godine je Toma predstavio njegov blog)
donedavno mornaričkog časnik kojemu je 2008. otkriven rak mozga. Usprkos bolesti primio ga je biskup M. F. Burbidge, tako da je danas bogoslov biskupije Raleigh i mercedarski trećoredac, preporučuje se u molitve za uspjeh novoga liječničkoga tretmana, koji sa sobom nosi mogućnost komplikacija, kako bi se najesen mogao vratiti na bogosloviju. Najveća mu je želja slaviti sv. misu po izvanrednom obliku rimskog obreda.

"Kardinali i biskupi objavljuju najnovije fotografije i propovijedi, svjetovni svećenici i redovnici izlažu Evanđelje i s čitateljima o njemu diskutiraju, sestre snimaju priloge o životu u samostanu. Svi oni blogaju; znači redovito postavljaju aktualne sadržaje na osobna, većinom interaktivna, mrežna mjesta.
Ljudi se obraćaju jer čitaju katoličke blogove, zvanja se bude, promiču i jačaju- sve to i još više pratio je do sada prizvuk nereda, ali sada je s tim gotovo. Papa Benedikt XVI. zaželio je prigodom nedjelje medija, 2010. službeno: Idite i blogajte!

Na širokom oceanu World Wide Weba katolički blogovi su nešto poput Gospodinovih ribarskih brodova- sam izraz dolazi iz pomorstva: Web-Log, zajedno blog, je brodski dnevnik (engl.: log) kapetana, koji navigava internetom.

Na engleskom govornom području, voditi blog, stvar je dobroga glasa. U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj počela je prije osam do deset godina nekolicina katoličkih laika s blogerajem- isprva nezamijećeni od klasičnih medija i šire javnosti. U međuvremenu su i sami prvi blogovi njemačkoga govornog prostora- kao Credo ut intelligam ili Catholicism Wow- polako izgubili pregled nad stalno rastućim brojem katoličkih blogera, kojima se pridružuje sve više svećenika i redovnika, ohrabrenih Papinim riječima.

Blogaju gorljivom revnošću čak i ministranti i sjemeništarci: scena je mlada, raduje se vjeri, a svoje 'brodove' u prvom redu označuju vatikanskim bojama i grbom Benedikta XVI., čime 'kapetani' izražavaju svoju odanost Svetom Ocu. Tako je na Mreži nastala katolička zajednica koja se, oslanjajući se na riječ 'dijeceza', šaljivo nazvala 'blogocezom'- s Rimskim Biskupom kao neslužbenim poglavarom s funkcijom svjetioničara.

Etablirano katoličko novinstvo u Njemačkoj je reagiralo s laganim čuđenjem i nešto više nepovjerenja na novi fenomen, dok su se njihovi engleski i američki kolege odavno brzim gliserima otisnuli na pučinu. Kako je internet međunarodan, tako su i blogeri. Poveznicama je moguće na katoličkom blogu iz SAD-a ili iz Italije uputiti na blog s Filipina ili iz Vijetnama. Svatko je sa svakim u svezi te se tako i u virtualnom prostoru odražava stvarna mreža Katoličke crkve u svijetu koja obuhvaća kontinente.

Lijep je primjer blog Katolisch in Südrussland biskupa Clemensa Pickela. U južnoj Rusiji se brine o Biskupiji sv. Klementa u Saratovu, u uvjetima koje je teško nadvaldati. Biskup Pickel postavlja fotografije iz života zajednice i izvješćuje o ruskim zimama i strašnim cestovnim uvjetima, te nam tako daje mogućnost da imamo udjela u radosti koju on ima izvršavajući svoju misiju, usprkos protivštinama. Odjednom je južna Rusija nadohvat, tamošnja braća i sestre su dio naše Crkve, dio nas. To stvara osjećaj zahvalnosti, bliskosti, suosjećanja i prije svega radosti.

Kojim sadržajima ispunjavaju svoje blogove autori koji žive u manje nemirnom i uzbudljivom svijetu? Izvješćuju o posve normalnim pustolovinama katoličke svakodnevice. Pišu o značenju liturgijskih blagdana koji se toga dana slave, meditiraju nad biblijskim mjestima, objavljuju pobožne slike i ironične stripove, citiraju 'klasike' poput Chestertona ili Bernanosa, Pape i crkvenih otaca. Objavljuju svoja razmišljanja o tradicionalnoj i novoj crkvenoj glazbi, dohvaćaju se vijesti koje kritiziraju Crkvu i komentiraju ih ironično pa i oštro. Diskutiraju o kontroverzama o Piovu bratstvu i implementaciji II. vatikanskog, postavljaju molitvene tekstove i pokreću molitvene lance na određene nakane. Pronalaze argumente za celibat, umjesto protiv njega, i pišu o škakljivim temama s jednako toliko humora koliko i katoličke samosvjesti. A, prije svega raduju se vjeri i iskonskom katoličkom identitetu.

Omiljenost nekih katoličkih blogova- također među luteranima i ateistima-leži dijelom u tomu što imaju pravi katolički profil, uvjereni su u ono što vjeruju, zauzimaju se za vjeru u svako doba- i to većinom znaju izložiti zabavno, elokventno i s pripadajućom porcijom samoironije.

Duhovni impuls koji dolazi od nekoga priloga na blogu- radilo se o laiku ili o svećeniku- može biti uzbudljiviji i blagotvorniji od neke nedjeljne propovijedi. Blogovi su brzi, poput anđeoskih glasnika- šire vijesti u pravo vrijeme. Nisu svi blogeri teološki kompetentni, ali se većina interesira za teološka pitanja. Kad je u Njemačkoj Crkva na udaru, pita se H. Künga, U. Ranke-Heinemann ili 'Mi smo Crkva'. Kad se to događa u SAD-u, poziva se mladoga diplomiranog teologa i popularnog blogera T. Petersa, čiji se naslov bloga- American Papist- treba shvatiti programatski. Njegov otac Edward je renomirani crkveni pravnik i vodi zapažen blog o posebnim pitanjima o toj temi.

Papa Benedikt je prigodom svoje poruke o 44. svjetskom danu sredstava društvene komunikacije pozvao osobito svećenike da se služe novim medijima. To zvuči- vjerojatno zbog Godine svećenika- kao nešto što je muška stvar, ali u stvarnosti nije! Blogaju i žene: novinarke, studentice teologije, redovnice, žene angažirane u svojim zajednicama, majke velikih obitelji koje školuju djecu u svojim domovima i u široj javnosti nepoznata skupina 'posvećenih djevica'- crkveni stalež koji se jedno vrijeme činio jednako nestalim poput jednoroga.

'Virgo consecrata' živi kao zaručnica Kristova, kao 'sponsa Agni', ne u samostanskoj zajednici, nego u svijetu. To je posebno zvanje s vlastitom karizmom. Da vode tako zanimljive, životne i pri tom vrlo zabavne i poučne blogove poput Braut des Lammes, Ecce, Sponsus venit ili Gespräche am Jakobsbrunnen, dosada nitko nije mogao slutiti. Te su žene mlade, vickaste, samoironične i nimalo okoštale ili prekrivene prašinom. Ranije, moglo se misliti, da su takve žene same i osamljene. Danas se njemačke posvećene djevice povezuju sa svojim američkim i engleskim sestrama, čitaju njihove blogove, koomentiraju i u vlastitim upisima na njih upozoravaju. Tko bi to mislio?

Blogovi pomažu da se razbiju predrasude i da se upoznaju ljudi s kojima nas povezuje vjera. Zatim, da razmjenjujemo mišljenja s istomišljenicima, a da s onima koji drugačije misle uđemo u dijalog. I na koncu, ali ne manje važno, blogovi svjedoče da je katolička vjera živa i da cvjeta tamo gdje s njom nitko nije računao."

Izvor: Sende-Zeit

ponedjeljak, svibnja 24, 2010

Portugal

Uoči Papina pohoda Portugalu ovoga svibnja, udruga Paix Liturgique je naručila anketu kako bi ispitala interes Portugalaca za tradicionalnom misom. Ispitivanje je trajalo od 29. travnja do 6. svibnja. Posebno upada u oči da 74% ispitanika nije čulo za motuproprij Summorum pontificum, odnosno za njegove posljedice (kod nas bi taj postotak sigurno bio i viši), ali isto tako većina redovitih vjernika ne samo da ne bi imala ništa protiv, nego bi i dolazili na misu u klasičnom obliku kad bi se služila u njihovoj župi.

"1. pitanje: Idete li na misu?
Tjedno: 11,7%
Mjesečno: 7,6%
O većim blagdanima: 12%
Prigodno (vjenčanja i sl.): 68,7%

2. pitanje: U srpnju 2007. papa Benedikt XVI. ponovio je da se sv. mise mogu celebrirati kako u modernom obliku, nazvanom 'redovitim' ili 'Pavla VI.'- na portugalskom, pri čemu svećenik gleda u vjernike i pričest se prima stojeći- tako i u tradicionalnom obliku- nazvanom 'izvanrednim' ili 'Ivana XXIII.'- na latinskom s gregorijanskim pjevanjem, pri čemu je svećenik usmjeren prema oltaru i pričest se prima klečeći. Znate li za to?
Da: 26%
Ne: 74%

3. pitanje: Biste li smatrali normalnim ako bi se ta dva liturgijska oblika redovito slavila u VAŠOJ župi?
Da: 44,7%
Ne: 40%
Bez mišljenja: 15,3%

4. pitanje: Ukoliko bi se u VAŠOJ župi celebrirala misa na latinskom s gregorijanskim pjevanjem u izvanrednom obliku, ne ukidajući onu 'redovitu' na portugalskom, biste li sudjelovali?

Odgovori samo od redovitih vjernika (koji na misu dolaze tjedno i mjesečno)
-29,5% bi sudjelovalo tjedno
-24% jedanput mjesečno
-14,2% za veće blagdane
-23,5% povremeno
-8,8% nikada"

nedjelja, svibnja 23, 2010

Viteštvo

Poznato je da postoji puno udruga inspiriranih starim templarima, ali ni jedna nije redovnička zajednica. Vojska hrama ili Siromašni vitezovi Kristovi su zajednica koja se ne poziva na izravno podrijetlo od templara, ali se nadahnjuje na idealima kršćanskoga viteštva kako je to izložio sv. Bernard u Liber ad milites Templi de laude novae militiae.

Nastali su u Sieni 1979. kao laička zajednica. Na blagdan Male Gospe, 1988. god., nadbiskup Siene M. J. Castellano OP, odobrio im je statute i priznao ih kao privatno vjerničko udruženje biskupijskoga prava. Njegov nasljednik, nadbiskup G. Bonicelli, potvrdio im je 1990. pravilo pod naslovom 'Pravilo siromašnih vitezova Kristovih'. Castello della Magione u Poggibonsiju kod Siene je sjedište meštra reda M. A. Cristofanija koji je i utemeljitelj. Među članovima se nalazi i jedanaest biskupa kao počasni kapelani, a nekoliko kardinala je bilo protektorima reda; S. Oddi, E. Gagnon PSS, A. M. Stickler SDB.

Od Svete Stolice, odnosno Apostolske pokorničarne, dobili su više oprosta za glavne blagdane njihova reda- sv. Ivana Apostola i sv. Jurja. Blaženu Djevicu Mariju štuju kao svoju kraljicu.

Broje oko 100 članova- celibataraca i onih koji su u braku, muškaraca i žena. Od toga broja je 30 profesa, odnosno zavjetovanih članova koji žive kao redovnici. Zavjetuju se na siromaštvo, čistoću, poslušnost i četvrti zavjet; javnoga svjedočenja vjere. Odjeća je bijela (tunika, škapular i plašt) s crvenim oktogonalnim križem.

Još 1993. prihvatili su stariji obred kao vlastiti za sva liturgijska slavlja kao i za božanski oficij. U starijem obredu vide učinkovito sredstvo za suzbijanje moderne agresije koja napada vjeru i moral.

Do danas su se proširili iz Italije na Njemačku, Austriju, Mađarsku, Poljsku, Rumunjsku, Španjolsku, Irsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD...

Na blogu Orbis Catholicus Secundus nalazi se dosta slika njihova sjedišta- 1, 2, 3, 4.

Slika: Wikipedia

U Njemačkoj 44%

Nakon kraće pauze nastavljam s malo starijim vijestima, već poznatima, ali vrijednima spomena. Prošlomjesečno pismo udruge Paix Liturgique izvješćuje o najnovijem istraživanju javnoga mnijenja o starijem obredu u Njemačkoj (podsjetnik na rezultate talijanskog ispitivanja). Sve važnije družbe odane klasičnoj liturgiji djeluju u Njemačkoj i na njemačkom govornom području, postoje i dva sjemeništa, od 2008 i jedna opatija kao i dvije laičke udruge; Pro missa tridentina i Una voce.

„1. Pitanje: Odlazite li na misu?
Tjedno: 5,9 %,
Mjesečno: 4,1%
O blagdanima: 18,9%
Prigodno (npr. za vjenčanja): 42,3%
Nikada: 28,8%

2. pitanje: U srpnju 2007., papa Benedikt XVI. podsjetio je da se sv. misa može celebrirati u modernom, tzv. 'redovitom' obliku, odnosno, obliku koji je dao papa Pavao VI., na njemačkom jeziku- pri čemu svećenik celebrira licem prema vjernicima , a pričest se prima stojeći- kao i prema tradicionalnom, 'izvanrednom' obliku, misalu Ivana XXIII. na latinskom jeziku i gregorijanskom obredu- pri čemu svećenik celebrira prema oltaru, a vjernici pričest primaju klečeći. Jeste li to znali?
Da: 43,1%
Ne: 56,9%

3. pitanje: Biste li smatrali normalnim kad bi se sveta misa u Vašoj župi redovito slavila u oba liturgijska oblika (da ili ne)?
Da: 50,6%
Ne: 24,5%
Nema mišljenja: 24,9%

4. pitanje: Kad bi se u Vašoj župi slavila sv. Misa i na latinskom jeziku prema gregorijanskom obredu- u izvanrednom obliku- ne ukidajući tzv. „redovite“ mise na njemačkom jeziku, biste li sudjelovali?
Odgovori prakticirajućih katolika koji redovito (tjedno ili mjesečno) dolaze na misu:
25% bi sudjelovalo svakog tjedna
19% jednom mjesečno
9% prigodom velikih blagdana
7% nikada

KOMENTAR PAIX LITURGIQUEA
1. Ovo ispitivanje iznosi na vidjelo jedino ono što je već općepoznato, također među klerom, naime da u Njemačkoj postoji odanost izvanrednom obliku rimskog obreda, i da na interes za njim u velikoj mjeri nije odgovoreno na zadovoljavajući način: 25% prakticirajućih katolika, što je jedan od četiri, SVAKE NEDJELJE bi sudjelovalo na tradicionalnoj misi kada bi se slavila u njihovoj župi. Jedanput mjesečno bi sudjelovalo 19%, dakle ukupno 44%. To je više negoli u Parizu za koji naše ispitivanje, koje je proveo 'Harris Iteractiv' s istim pitanjima, daje rezultat od 33%. To je značajna pastoralna činjenica koja potvrđuje ostala provedena istraživanja.
2. Brojevi: Njemačka ima 82 000 000 stanovnika, od kojih se 20 090 000 izjašnjava katolicima; od njih svake nedjelje na misu ide 1 185 310, a 823 690 jedanput mjesečno.
Iz istraživanja proizlazi da bi 300 000 njemačkih vjernika sudjelovalo na misi u tradicionalnom obliku svake nedjelje, kada bi bila slavljena u NJIHOVOJ župi.
3. Radi se samo o jednom istraživanju, koje kao i sva ostala ukazuje samo na velike trendove, bez težnje za apsolutnom točnošću. O ovim trendovima koji se ovdje naznačuju, prema našem mišljenju, trebali bi razmisliti svi katolici dobre volje.
Utvrdili smo da ovo ispitivanje samo potvrđuje sva ispitivanja koja je do sada provela 'Paix Liturgique' od 2001.- 'Harris Interactive' je proveo istraživanje u Parizu u siječnju-veljači 2010., Institut 'JLM Etudes' u prosincu 2009. u Versaillesu, 'DOXA' u rujnu 2009. u Italiji, Institut 'CSA' u studenom 2006. u Francuskoj, 'IPSOS' u travnju 2001. u Francuskoj; pored 'Sofresovog' istraživanja koje je naručio 'Le Pèlerin' u prosincu 2006.
4. Samo 24,5% njemačkih katolika ne slaže se da oba oblika rimskog obreda mirno supostoje u župama (u Francuskoj je bilo 34% prema istraživanju 'Le Pèlerina' prije objave motuproprija, a 30% na temelju istraživanja koje je proveo 'CSA' za 'Paix Liturgique'.
Protivljenje primjeni motuproprija događa se možda zbog nekih svećenika, ali mora se priznati, da je to protivljenje kod vjernika znatno manje, a moglo bi postati potpuno marginalno kad bi svi vjernici doznali za postojanje motuproprija i kad bi sve župe slobodno mogle celebrirati prema izvanrednom obliku rimskog obreda.“