Blogoceza

Exsultet.net je donio dio članka B. Wenz, novinarke koja živi u Italiji i vodi blog Elsas Nacht(b)revier. Prošle subote je taj prilog izašao u Tagespostu, a objavio ga je u nešto izmijenjenom obliku i blog Sende-Zeit, Medijskog pastorala Freiburške nadbiskupije. Tema članka su katolički blogovi i njihova uloga u navještanju vjere i utvrđivanju crkvenoga zajedništva, pri čemu se u virtualnom svijetu svi blogeri osjećaju dijelom jedne 'blogoceze' na čelu s Papom. Piše i o zajedničkim pothvatima blogera, među njima i o molitvenim akcijama, pa neka svatko izmoli koju Zdravomariju za P. G. Johnsona (p

rošle godine je Toma predstavio njegov blog)

donedavno mornaričkog časnik kojemu je 2008. otkriven rak mozga. Usprkos bolesti primio ga je biskup M. F. Burbidge, tako da je danas bogoslov biskupije Raleigh i mercedarski trećoredac, preporučuje se u molitve za uspjeh novoga liječničkoga tretmana, koji sa sobom nosi mogućnost komplikacija, kako bi se najesen mogao vratiti na bogosloviju. Najveća mu je želja slaviti sv. misu po izvanrednom obliku rimskog obreda.

"Kardinali i biskupi objavljuju najnovije fotografije i propovijedi, svjetovni svećenici i redovnici izlažu Evanđelje i s čitateljima o njemu diskutiraju, sestre snimaju priloge o životu u samostanu. Svi oni blogaju; znači redovito postavljaju aktualne sadržaje na osobna, većinom interaktivna, mrežna mjesta.

Ljudi se obraćaju jer čitaju katoličke blogove, zvanja se bude, promiču i jačaju- sve to i još više pratio je do sada prizvuk nereda, ali sada je s tim gotovo. Papa Benedikt XVI. zaželio je prigodom nedjelje medija, 2010. službeno: Idite i blogajte!

Na širokom oceanu World Wide Weba katolički blogovi su nešto poput Gospodinovih ribarskih brodova- sam izraz dolazi iz pomorstva: Web-Log, zajedno blog, je brodski dnevnik (engl.: log) kapetana, koji navigava internetom.

Na engleskom govornom području, voditi blog, stvar je dobroga glasa. U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj počela je prije osam do deset godina nekolicina katoličkih laika s blogerajem- isprva nezamijećeni od klasičnih medija i šire javnosti. U međuvremenu su i sami prvi blogovi njemačkoga govornog prostora- kao Credo ut intelligam ili Catholicism Wow- polako izgubili pregled nad stalno rastućim brojem katoličkih blogera, kojima se pridružuje sve više svećenika i redovnika, ohrabrenih Papinim riječima.

Blogaju gorljivom revnošću čak i ministranti i sjemeništarci: scena je mlada, raduje se vjeri, a svoje 'brodove' u prvom redu označuju vatikanskim bojama i grbom Benedikta XVI., čime 'kapetani' izražavaju svoju odanost Svetom Ocu. Tako je na Mreži nastala katolička zajednica koja se, oslanjajući se na riječ 'dijeceza', šaljivo nazvala 'blogocezom'- s Rimskim Biskupom kao neslužbenim poglavarom s funkcijom svjetioničara.

Etablirano katoličko novinstvo u Njemačkoj je reagiralo s laganim čuđenjem i nešto više nepovjerenja na novi fenomen, dok su se njihovi engleski i američki kolege odavno brzim gliserima otisnuli na pučinu. Kako je internet međunarodan, tako su i blogeri. Poveznicama je moguće na katoličkom blogu iz SAD-a ili iz Italije uputiti na blog s Filipina ili iz Vijetnama. Svatko je sa svakim u svezi te se tako i u virtualnom prostoru odražava stvarna mreža Katoličke crkve u svijetu koja obuhvaća kontinente.

Lijep je primjer blog Katolisch in Südrussland biskupa Clemensa Pickela. U južnoj Rusiji se brine o Biskupiji sv. Klementa u Saratovu, u uvjetima koje je teško nadvaldati. Biskup Pickel postavlja fotografije iz života zajednice i izvješćuje o ruskim zimama i strašnim cestovnim uvjetima, te nam tako daje mogućnost da imamo udjela u radosti koju on ima izvršavajući svoju misiju, usprkos protivštinama. Odjednom je južna Rusija nadohvat, tamošnja braća i sestre su dio naše Crkve, dio nas. To stvara osjećaj zahvalnosti, bliskosti, suosjećanja i prije svega radosti.

Kojim sadržajima ispunjavaju svoje blogove autori koji žive u manje nemirnom i uzbudljivom svijetu? Izvješćuju o posve normalnim pustolovinama katoličke svakodnevice. Pišu o značenju liturgijskih blagdana koji se toga dana slave, meditiraju nad biblijskim mjestima, objavljuju pobožne slike i ironične stripove, citiraju 'klasike' poput Chestertona ili Bernanosa, Pape i crkvenih otaca. Objavljuju svoja razmišljanja o tradicionalnoj i novoj crkvenoj glazbi, dohvaćaju se vijesti koje kritiziraju Crkvu i komentiraju ih ironično pa i oštro. Diskutiraju o kontroverzama o Piovu bratstvu i implementaciji II. vatikanskog, postavljaju molitvene tekstove i pokreću molitvene lance na određene nakane. Pronalaze argumente za celibat, umjesto protiv njega, i pišu o škakljivim temama s jednako toliko humora koliko i katoličke samosvjesti. A, prije svega raduju se vjeri i iskonskom katoličkom identitetu.

Omiljenost nekih katoličkih blogova- također među luteranima i ateistima-leži dijelom u tomu što imaju pravi katolički profil, uvjereni su u ono što vjeruju, zauzimaju se za vjeru u svako doba- i to većinom znaju izložiti zabavno, elokventno i s pripadajućom porcijom samoironije.

Duhovni impuls koji dolazi od nekoga priloga na blogu- radilo se o laiku ili o svećeniku- može biti uzbudljiviji i blagotvorniji od neke nedjeljne propovijedi. Blogovi su brzi, poput anđeoskih glasnika- šire vijesti u pravo vrijeme. Nisu svi blogeri teološki kompetentni, ali se većina interesira za teološka pitanja. Kad je u Njemačkoj Crkva na udaru, pita se H. Künga, U. Ranke-Heinemann ili 'Mi smo Crkva'. Kad se to događa u SAD-u, poziva se mladoga diplomiranog teologa i popularnog blogera T. Petersa, čiji se naslov bloga- American Papist- treba shvatiti programatski. Njegov otac Edward je renomirani crkveni pravnik i vodi zapažen blog o posebnim pitanjima o toj temi.

Papa Benedikt je prigodom svoje poruke o 44. svjetskom danu sredstava društvene komunikacije pozvao osobito svećenike da se služe novim medijima. To zvuči- vjerojatno zbog Godine svećenika- kao nešto što je muška stvar, ali u stvarnosti nije! Blogaju i žene: novinarke, studentice teologije, redovnice, žene angažirane u svojim zajednicama, majke velikih obitelji koje školuju djecu u svojim domovima i u široj javnosti nepoznata skupina 'posvećenih djevica'- crkveni stalež koji se jedno vrijeme činio jednako nestalim poput jednoroga.

'Virgo consecrata' živi kao zaručnica Kristova, kao 'sponsa Agni', ne u samostanskoj zajednici, nego u svijetu. To je posebno zvanje s vlastitom karizmom. Da vode tako zanimljive, životne i pri tom vrlo zabavne i poučne blogove poput Braut des Lammes, Ecce, Sponsus venit ili Gespräche am Jakobsbrunnen, dosada nitko nije mogao slutiti. Te su žene mlade, vickaste, samoironične i nimalo okoštale ili prekrivene prašinom. Ranije, moglo se misliti, da su takve žene same i osamljene. Danas se njemačke posvećene djevice povezuju sa svojim američkim i engleskim sestrama, čitaju njihove blogove, koomentiraju i u vlastitim upisima na njih upozoravaju. Tko bi to mislio?

Blogovi pomažu da se razbiju predrasude i da se upoznaju ljudi s kojima nas povezuje vjera. Zatim, da razmjenjujemo mišljenja s istomišljenicima, a da s onima koji drugačije misle uđemo u dijalog. I na koncu, ali ne manje važno, blogovi svjedoče da je katolička vjera živa i da cvjeta tamo gdje s njom nitko nije računao."

Izvor: Sende-Zeit

Slika: In Caritate Non Ficta