Ishod

Jedna od omiljenih tema u propovijedima Svetog Oca opasnosti su ogovaranja koje može postati pravo duhovno ubojstvo. Usporedno smo mogli pratiti slučaj franjevaca Bezgrješne u kojem se najbolje vidi strahota posljedica zakulisnih igara, podmetanja i smišljenog plasiranja laži preko medija, sve kako bi se ocrnilo utemeljitelja i tu redovničku obitelj. Novi franjevci Bezgrješne više ne polažu zavjet posvete Gospi, siromaštvo kakvo su do sada prakticirali nije više poželjno, a tradicionalna misa još manje. U svemu je utješno znati da manipulatorima ipak ne polazi sve za rukom. Od svega što se predbacivalo časnom utemeljitelju, nije ostalo ništa na što bi se njegovi osporavatelji mogli pozvati.

"Optužbe protiv oca Manellija, utemeljitelja i bivšeg poglavara s Tradicijom povezanih franjevaca Bezgrješne, stavljane su 'ad acta'. Nakon godinu i pol dana istraživanja, državni odvjetnik Avellina zatražio je obustavu postupka protiv utemeljitelja ovoga reda. Tako se kao kula od karata srušila jedna od najpodlijih medijskih kampanja. Bili su mu predbacivani svi zločini koji su se mogli zamisliti: od spolnoga zlostavljanja preko primjene nasilja i psihičkoga terora pa do ubojstva. Nakon 18 mjeseci istraživanja ništa od toga nije ostalo. Time to više u zraku ostaje pitanje: zašto Kongregacija za redovnike uz odobrenje pape Franje progoni taj uzorni red?

- Izazov za druge redove

Kongregacija franjevaca Bezgrješne koju su osnovali S. M. Manelli i G. M. Pellettieri i koja je 1990. crkveno priznata, bila je mlada i cvatuća redovnička zajednica. Uživala je posebne simpatije pape Benedikta XVI. Njena se izvanredna karakteristika sastojala u misionarskom usmjerenju i u povezanosti s Tradicijom. Jedan sasvim posebna kombinacija. U tom je pogledu mogla biti uzor zajednicama 'Ecclesiae Dei'.

Zajednica koja je osnovana kao novoredna i tek za Benedikta XVI., na temelju njegova osjećaja za Tradiciju, prihvatila tradicionalni obred, mogla je tako biti uzor i za novoredne crkvene redove. Velik broj zvanja dao je potvrdu tom usmjerenju i bio je živi upitnik mnogim drugim redovima koji su patili od nedostatka zvanja: što taj red odlikuje, a što ne odlikuje njihove redove.

Te su osobitosti izazvale zavidnike i protivnike da skuju plan. Za vrijeme Benedikta XVI. nisu mogli ništa jer ih je štitio svojom rukom. Čak je dopustio o. Manelliju da na papinskom oltaru u Lateranskoj bazilici, majci svih crkava, celebrira svetu misu prema tradicionalnom obredu.

- Do danas nisu navedeni razlozi za komesarsku upravu

Pod papom Franjom, koji gaji poznato gnušanje protiv Tradicije, šačica pobunjenika našla je sluha. Kongregacija za redovnike uzela je jedno njihovo pismo za povod da u srpnju 2013. smijeni vodstvo te redovničke zajednice i postavi apostolskog povjerenika. Papa Franjo za to je dao svoje izričito odobrenje i zabranio im svaku mogućnost žalbe. Tako se o. Manelli i njegova subraća nisu mogli ni braniti ni opravdati.

Više od tri godine se taj red nalazi pod komesarijatom, no razlozi za tako drastičan zahvat još nisu navedeni. Neslužbeno im se predbacuje povezanost s Tradicijom i prihvaćanje starog obreda. Doista, u srpnju 2013. svim je njihovim svećenicima bilo zabranjeno služiti svetu misu u predajnom obliku. Svaki je za to morao ponovo tražiti posebno odobrenje. 

- Kampanja ocrnjivanja protiv Manellija

Utemeljitelj je bio stavljen u pritvor. Zatim su u svijet puštene inscenirane priče o 'nedpodnošljivu' stanju u tom redu. Mediji, koji su uvijek spremni za takve priče, prenosili su ih velikim naslovima. Time su oni koji vuku konce intrige očito htjeli izbalansirati nepostojanje službeno obrazloženih prisilnih mjera.

Patra su najprije optužili da je nekretnine svoje zajednice izuzeo od dosega povjerenika time što ih je bio prenio članovima svoje obitelji i drugim članovima laičkih udruga te redovničke kongregacije. Obje laičke udruge toga reda, od kojih je jedna treći red, komesar je ugasio.

Povjerenik je podnio prijavu zbog sumnje na prijevaru, krivotvorenje i pronevjeru

Protiv tih se kleveta otac utemeljitelj borio preko tužbe za klevetu protiv tadašnjega papinskog povjerenika Volpija.

U oba je slučaja Manelli imao pravo. Povjerenik je morao priznati klevetu i presuđeno mu je da mora platiti 25 000 eura za duševne boli. Smrt koja ga je zadesila u lipnju 2015. spasila ga je od plaćanja.

Oca Manellija su pravomoćno oslobodili od svih optužnih točaka. Sudske vlasti koje su na povjerenikovu prijavu zamrznule nekretnine, ponovo su ih oslobodile.

- Druga prljava kampanja

Kad je već postalo bjelodano da je klevetnička strategija u slučaju nekretnina propala, započelo je drugo blaćenje. Ovaj put se 'Corriere della Serra', najvažniji talijanski dnevnik, upustio u prljavu igru. Pod maskom anonimnosti iznošene su prave inscenirane priče o navodno još aktivnim i bivšim redovnicama. Ovaj su put u središtu bile franjevke Bezgrješne: spolni napadi, prisila, psihičko ugnjetavanje i samokažnjavanje do krvi, a kao dodatak čak i umorstvo. Manelli je navodno bio neograničeni 'polubog' koji se sve određivao.

Sadržaj priča, dakako, nije bio nov. Odgovarao je scenariju usporedivih kampanja protiv ostali, većinom 'konzervativnih', katoličkih redova i zajednica u proteklim desetljećima. Intelektualno plitka, ali uvijek privlačna strategija glasila je: seks i kriminal.

"Otac Manelli bio je u zadnje vrijeme objekt posebno otrovne medijske kampanje koja je, čini se, polazila od nekoga iz njegova Reda'- kaže vatikanst Tosatti. Taj netko ima svoje ime i pod povjerenikom Volpijem napravio je uzlaznu karijeru.

'Efektne optužbe, skandalozne izjave bivših redovnica, čak i sumnja na umorstvo; u sagi o franjevcima Bezgrješne ne nedostaje doista ništa; a među masovnim medijima bilo je takvih koji su plimu optužaba vođenih interesima pratili s previše entuzijazma i premalo kritičnosti'- tvrdi Tosatti.

- Državno odvjetništvo daje za pravo o. Manelliju

Otac Manelli je oduvijek govorio da se radi o kleveti. Sada su mu državno odvjetništvo i istražni sud dali za pravo. Neukusne optužbe koje su kao gramzivi naslovi iznošene pred neupućene čitatelje rasplinule su se u zraku. Redarstvo i državno odvjetništvo osamnaest su mjeseci istraživali bez rezultata. 

Sudski su organi mogli ustanoviti da se kod prijava radilo o klevetama. Odgovarajuće je prijave prošle godine uložio i o. Manelli za zaštitu svoga reda, svoje redovničke subraće i susestara, a i svoje osobe.

Tosatti je citirao Manelliju bliske osobe riječima: 'Ishod istrage donio je jasnoću glede 'hipoteze optužbe' vraćajući pravdu i dostojanstvo o. S. Manelliju koji je već neko vrijeme objekt kleveta i podlih napada koje su pojačavali mediji'. Tosatti je formulirao sljedeći zaključak i pitanje Kongregaciji za redovnike:

'Sada kad je sudski ustanovljeno da o. Manelli nikoga nije zlostavljao, maltretirao niti ubio, ponovo se postavlja pitanje Kongregaciji za redovnike, njenom prefektu i tajniku: 'Što je o. Manelli učinio, i što su učinili franjevci Bezgrješne da se s njima postupa takvom tvrdoćom?''.

Za franjevce Bezgrješne papa Franjo imao je malo milosrđa. Posebna je 'ironija' htjela, piše Tosatti, da je vijest o arhiviranju istrage protiv o. Manellija došla upravo na zaključenju Svete godine milosrđa."

Izvor: Katholisches.info
Slika: Messainlatino.it, Benediktinci Bezgrješne / Messainlatino.it

Čvor manje

U prošlogodišnjoj je adventskoj propovijedi papinski propovjednik izjavio da su katolici do sada pretjerano častili Majku Božju; stalno novi naslovi i pobožnosti (1). Kod franjevaca Bezgrješne odlučili su, čini se, popraviti taj katolički nedostatak pa su novi poglavari ukinuli četvrti zavjet neograničene posvete Bezgrješnoj koji su ti redovnici polagali ugledajući se na sv. Maksimilijana Kolbea. 

Prenosim s Katholisches.info izostavljajući dijelove koji su nam već poznati iz prethodnih upisa: 

"[...]

- Ukidanje četvrtog zavjeta

U međuvremenu se u Brazilu i na Filipinima dogodilo prvo polaganje zavjeta bez posvete Bezgrješnoj koja je tipična za franjevce Bezgrješne. Ona je zamijenjena jednostavnom izjavom spremnosti da se ide u misije. Marijanska posveta je kao četvrti zavjet karakteristika toga reda. Pored triju evanđeoskih savjeta uboštva, čistoće i poslušnosti, koji su zajednički svim redovničkim zajednicama, franjevci Bezgrješne poznaju i četvrti, marijanski zavjet, koji prethodi ostalima.

Ukidanje marijanske posvete predstavlja konkretni zahvat u karizmu te zajednice. 'Postavlja se pitanje: 'Je li ta posveta bila problem?' A ako nije: 'Zašto se prisiljava taj red na takvu promjenu njegove izvorne karizme?'', piše stranica 'Libertà e Persona'.

Crkveni pravnici još raspravljaju je li dekret Kongregacije za redovnike  iz srpnja 2013. uopće pravovaljan ili nije. Mišljenja se razilaze. Isto vrijedi i za posebne intervencije poput ukidanja posvete Gospi. [...]

- Zabranjen novi osnutak

Mnoga su subraća od početka povjereničke uprave htjela napustiti tu kongregaciju, kako bi se mogla držati životnoga oblika na koji su se obvezali zavjetima. Novi osnutak kojem su težili zabranila je Kongregacija za redovnike. Daljnja naznaka da se ide protiv Tradicije i tradicionalnog obreda. Pokojni povjerenik zabranio je biskupima da primaju franjevce Bezgrješne koji napuštaju svoj red. [...]

Braća hoće ostati vjerni svojoj marijanskoj posveti, neograničenom predanju Bezgrješnoj. Njeno ukidanje predstavlja tešku intervenciju u identitet toga reda. [...]

Prema vjerodostojnim glasovima, taj bi zahvat mogao biti proširen i na žensku granu, dovodeći do teškog problema savjesti u redovnica koje su obećale vjernost karizmi koju je 1988. priznao i potvrdio  Ivan Pavao II. [...]

S firentinskim samostanom do sada je ukinuto petnaest samostana. Komesarska uprava doista ostavlja pravi trag pustoši.

Šeszdesetero je braće službeno zamolilo razrješenje od zavjeta kako bi moglo napustiti svoju zajednicu. Budući da se Rim boji osnutka novoga reda, svi zahtjevi ostaju blokirani. Veliki dio njih je u neizvjesnosti već tri godine. Kako se ta metoda pokazala kao slijepa ulica, ostala braća se nisu odlučila na taj potez.

- Papinski centralizam

Otpisom 'ex audientia' od 4. travnja 2016., koji je javnim postao tek prošloga 11. svibnja, papa Franjo ograničio je do sada u crkvenoj povijesti samorazumljivo pravo dijecezanskih biskupa da priznaju novu redovničku zajednicu. Od 1. lipnja za to treba pristanak Svete Stolice. Reskriptom je Franjo odredio da je uspostava novog reda koju bi poduzeo mjesni biskup bez odobrenja Rima ništava.

Centralizacija koju je Franjo odredio predstavlja upravo suprotnost 'decentralizaciji' Crkve koju inače zastupa; kako ju je proveo, primjerice, kod postupka proglašenja ništavosti braka gdje danas mjesni biskup može sam odlučivati ili kod pripuštanja sakramentima razvedenih koji su ponovo civilno vjenčani.

Sami biskupi bliski Franji potvrđuju, kako to izvještava progresivni 'Il Regno', da se doduše puno govori o kolegijalnosti i sinodalnosti, no da koncentracija moći u rukama jednog pape još nikada u crkvenoj povijesti nije bila tako velika. 

S tim u svezi 'Libertà e Persona' postavlja pitanje: 'Predviđa li se federacija redovničkih zajednica sa zajedničkom formacijom za sve crkvene redove s njihovim različitim karizmama? Ide li se prema sravnjivanju svih karizma u jednu vrstu sinkretizma redovničkog života?"

Izvor: Katholisches.info
Slika: Rinascimento Sacro

Moći

Relikvije svetih Pija i Leopolda oživjele su uspavanu Godinu milosrđa. Sve do 11. veljače ostat će u bazilici Sv. Petra. O tom događaju u osvrtu A. Soccija čitamo:

"Naslov iz 'NY Timesa' glasi: 'Zavjera da se promijeni katolištvo'. Drugačije rečeno, s projektom Pape iz Argentine da preobrazi Crkvu u podružnicu 'Repubblice' ili 'Greenpeacea' oduševljeno se slažu svi vječni i zagriženi neprijatelji katoličke vjere.

Ali, da se od toga stvori uspjeh, mora se pokazati potpora katoličkog puka. Samo što je taj narod nastrojen protivno bergoglijanskim progresivcima i- usprkos medijskom filanju- oca Pija pretpostavlja ljevičarima.

Nije slučajno što se 2014. prepolovilo sudjelovanje na Papinim audijencijama, a onda i 2015. u odnosu na prethodnu godinu- pravi bijeg [o tomu]. 

Zato su u Vatikanu došli na ideju jednoga drugačijeg Jubileja: trebalo je zaustaviti drastičan pad nazočnosti vjernika oko pape Bergoglija.

- 'Srednjovjekovna' iznašašća

Zasigurno, jublejska je godina ritual nastao u srednjovjekovlju, zbog njega se podigao Luther i protivan je Bergogliovu mentalitetu; on više voli društvo E. Scalfarija ili Socijalnog centra 'Leoncavallo' ili F. Castra ili teologa oslobođenja od društva wojtyłovskoga ili ratzingerovskoga katoličkog naroda. 

Cilj je svakako bio pokazati da oko Bergoglija postoji trajni plebiscit; da ga dobije došao je podnijeti 'vonj' katoličkih ovaca.

U svakom slučaju, Jubilej se otpočetka pokazao kao neuspjeh. Kršćanski je puk njegovo rođenje 'iz epruvete' za 'političke' svrhe percipirao kao da je izvan Tradicije (i bula je dvosmislena glede oprostâ). Usporedba s posjećenošću jubileja 2000. s Ivanom Pavlom II. otpočetka je za Bergoglija bila poražavajuća.

Također je Obiteljski dan od 30. siječnja ove godine pokazao da katolički narod još uvijek slijedi i ljubi nauk Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.: taj je narod u Rimu naišao na ledeno neprijateljstvo argentinskog pape koji ga je tvrdoglavo ignorirao i bojkotirao.

Dakle, što učiniti da se narod 'prisili' da bude kao kulisa Bergogliovih svjetskih trijumfa?

Zamisao opet potječe od msgr. Fisichelle koji je pun žara da se svidi svom suverenu: budući da srce naroda kuca za svetce Tradicije, donesimo relikvije najpopularnijeg i najomiljenijeg svetca u Rim- oca Pija.

I doista, ljudi su masovno došli. Jučer više od 80 000 osoba, more vjernika. Mrežna stranice 'Repubblice' donijela je smiješan naslov: 'Mnoštvo na Trgu sv. Petra za Papu'.

No, usprkos propagandnim naporima tih novina, svi znaju da ogromno mnoštvo nije došlo na trg zbog Bergoglija (čija je audijencija prošle srijede bila polupusta), nego zbog oca Pija.

Događaj je izvanredan zbog raznih razloga i prouzročio je dosta neugode.

- Preziranje današnjice

Posebno za medije i laicističke intelektualce koji na oca Pija i na njegovu katoličku pučku religioznost gledaju kao na kugu. Samo što ju je sada teško ismijati jer je njihov ljubimac, Bergoglio, taj koji je htio tu inicijativu.

'Il Fatto Quotidiano' svojim je prezirnim naslovom od petka zaslužio oskara sekularizma: 'Ne trebamo IS, naše je srednjovjekovlje tu s ocem Pijom'.

Prijeđimo preko tog ukazivanja na IS. Mora se znati otkuda ta neotesana ideja o srednjovjekovlju. Moglo bi se odgovoriti da je srednjovljekovlje još uvijek među nama- jer nam je ostavilo ogromno umjetničko nasljeđe (čemu se radujemo i od kojega profitiramo). 

Ono je također među nama jer su u tom 'mračnom' srednjovjekovlju nastale bolnice, sveučilišta, banke, katedrale. Isto tako kao i ideja Europe, općinske slobode, tržišnoga gospodarstva i narodne suverenosti.

Klasičnu nam je kulturu prenijelo 'zločesto' srednjovjekovlje i još je uvijek tu jer su tehnologija i znanost tada nastale istovremeno s glazbom u njenom modernom obliku.

Pa i 'Božanstvena komedija'- za koju neki misle da potječe od R. Benignija- dolazi od srednjovjekovnoga genija D. Alighierija koji je- doslovno- 'izmislio' talijanski jezik.

- Preziranje jučerašnjice

Narod koji se okupio oko oca Pija katolički je narod koji su 'prosvijećeni' intelektualci prije 70 godina ismijavali i izrugivali se nad Italijom [Italietta] procesija i 'Gospa hodočasnica' [Madonne pellegrine]. 

I dok su se 'intelektualci' (koji su često bili fašisti) svrstavali iza Togliattijeve Narodne fronte i Staljina, koji su Italiji pripremali budućnost jedne Čehoslovačke, jednostavni i seljački narod je slušajući svećenike i Pija XII. spasio zemlju i time što je glasovao za kršćanske demokrate smjestio je među zapadne demokratske i slobodne zemlje.

Stoga je jedan pravi liberal kao što je Benedetto Croce nakon 18. travnja 1948. mogao reći toj inteligenciji: 'blagoslivljajte te pobožne žene [beghine] kojima se izrugujete, jer bez njih danas ne biste bili slobodni'.

Dok su 'prosvijećeni' intelektualci većinski bili na strani onih koji su prijetili slobodi i civilizaciji, prezreni narod pobožnih i jednostavnih ispravno je vidio i spasio svoju zemlju.

To treba zahvaliti također osobama kao što je otac Pio koji si je kod tih odlučujućih izbora dao puno truda da komunisti budu poraženi.

- Komunistička strahota

Otac Pio je jako dobro poznavao zločine komunističkih režima, duhovna pustošenja marksističkog ateizma i odvratne laži komunističkih partija koje su varale siromašne. I nije šutio. 

Također je zbog tih stvari sveti kapucin prava suprotnost Bergogliju koji ne propušta ni jedne prilike za 'flertanje' s najgorim komunističkim tiranima- bila to braća Castro na Kubi (gdje je argentinski papa zanemario progonjene i disidente, a despotima iskazao čast) ili sramotnim režimom komunističke Kine, genocidnim režimom, kojem se prošlih dana Bergoglio obratio u intervjuu prijepornom 'Asia Timesu'. 

U njemu je potpuno prešutio probleme slobode i vjerske slobode, ali izgovorio je - kako je primijetio S. Magister- krajnje odrješujuće riječi glede prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Kine, pozivajući da bude 'milosrdna sa samom sobom' i prihvati svoj put kakav je bio- kao 'voda koja teče' i sve čisti; i one milijune žrtava koje Papa nije spomenuo ni na prikriven način.

Ali otac Pio i Bergoglio su suprotstavljeni jer otac Pio predstavlja upravo onu Katoličku Crkvu koja je vjerna svom nauku i Tradiciji, a koje Bergoglio hoće demolirati.

- Milosrđe

Samo ime fratra s Gargana koje je prihvatio pri ulasku u redovnički život- Pio- trebalo je iskazati čast sv. Piju X., dakle papi koji se borio protiv modernizma, upravo pape kojeg se gnušaju progresivci koji su sada na vlasti u Vatikanu.

Bergoglio tvrdi da je smrtne ostatke o. Pija dao dovesti u Rim za Jubilej kao simbol milosrđa. Ali milosrđe koje je svjedočio otac Pio, za razliku od Bergogliova, bilo je nerazrješivo povezano s pravdom i istinom.

Čak je rekao da se boji milosrđa jer se može zlouporabiti. Njegovo učenje slijedi ono Ivana Pavla II. (sa sv. Faustinom) i Benedikta XVI.

K tomu je sveti redovnik dodao: 'Milosrđe bez istine i bez pravde koja je istina, ne može postojati. Bog je istina još prije nego što je milosrđe.'

Odbojne riječi za Bergogliovu partiju koju tetoše šik-ljevičari. Konačno, kao što su p. Pija progonili izvjesni 'prosvijećeni' klerici, Bergoglio danas žestoko udara na autentične duhovne sinove p. Pija, tj. na braću franjevce Bezgrješne p. S. M. Manellija koje je argentinski papa do sada gotovo uništio.

Bergoglio danas 'koristi' o. Pija kao atrakciju da oko sebe okupi mase, ali na drugoj strani Tibera u opasnosti su da budu izbačeni iz tračnica zbog svetčevih 'iznenađenja'. Mogao bi čak učiniti i čudo da obrati neke u Vatikanu."

Izvor: Lo Straniero, Im Beiboot Petri
Slika: (screenshot) San G. da Copertino/Youtube.com

Usvajanje koncilskih bogatstava

Ni hrvatske medije, kako smo se mogli osvjedočiti, nije zaobišla kampanja lansirana protiv franjevaka Bezgrješne. Navodno strašne vijesti o uvjetima u kojima se nalaze poput zavjeta potpisanih krvlju ili bičevanju, prenijeli su razni svjetski mediji. U studenom prošle godine na talijanskoj se televiziji u programu uživo javio i sam utemeljitelj redovničke zajednice i zavapio Papi da ga primi (1, 2). Izrazio je spremnost da dođe odmah kako bi sve razjasnio, iznio pravo stanje stvari. Ali, nije on "Diego" pa zato ništa ni od susreta, a čini se čak ni od uobičajenog telefonskog poziva. Na objede su reagirali roditelji i rođaci sestara franjevki pa i same redovnice koje su navodno bile zatočene. Tako roditelji redovnice koja je u ovaj red ušla 2008. izvješćuju  da su u nevjerici i ožalošćeni klevetama koje su bile objavile novine te žele posvjedočiti da nikada kad su telefonirali kćeri ili je posjećivali, a znali su ostati s njom više dana, nisu osjetili nikakvu atmosferu represije. Naprotiv, moglo se uočiti i osjetiti ozračje mira, sloge i radosti. Čak i kad su u obitelji imali slučaj teške bolesti, kći im je s ostalim redovnicama bila na raspolaganju oko dva mjeseca. Njihova najmlađa kći koja sada ima trinaest godina od šeste je godine često bila gošća kod franjevaka Bezgrješne i uvijek se vraćala radosna i mirna. Sve glavarice koje su do sada upoznali uvijek su im bile na izgradnju svojom dubokom poniznošću, uzornim milosrđem, pažljivim dočekom i finim majčinstvom. Od oca utemeljitelja se mogu sjetiti samo riječi i gesta milosrđa i dubokoga poštovanja. Posjetili su više samostana franjevaca Bezgrješne i stavili su im se na raspolaganje u njihovim potrebama, no uvijek su primili više nego što su dobili. S fratrima kao i sa sestrama mogli su iskusiti evanđelje u vidu savršene radosti. Njihov je dojam da se medijska fama stvara kako bi se oblatili brojni plodovi ljubavi i vjere koji rastu tamo gdje djeluju franjevci i franjevke Bezgrješne. Uzdaju se Gospodina da će jednoga dana istina s pravdom imati zadnju riječ (usp. 3, 4, 5).

Prefekt kongregacije za redovnike dao je intervju za novinsku agenciju Talijanske biskupske konferencije u kojoj se dotaknuo i slučaja franjevaca i franjevaka Bezgrješne. 

"[...]

O stanju katoličkog redovništva Braz de Aviz je u intervjuu izjavio:

'U Europi i u bogatim zemljama počelo se širiti uvjerenje da su povijesne karizme [redova] došle do kraja. Na sveučilištima, posebno u Rimu, parola je glasila: 'učiti umijeće umiranja'. Doista, zatvaraju se mnogi samostani, traje kriza zvanja, starenje redovnika je stvarno.'

Tijekom Godine posvećenog života (došašće 2014.-Svijećnica 2016.) 'promijenilo se shvaćanje da smo na kraju jedne povijesti. Sada postoji nada i to je najljepši plod te godine. Ne smijemo se žaliti na postignute dosege ili gubiti smjer pred ogromnim teškoćama'.

Zajednica franjevaca Bezgrješne bila je izuzetak. Mlada kongregacija koja je kanonski ustanovljena tek 1990. Taj franjevački pokret obnove htio se vratiti na strogost izvornoga pravila kao odgovor na crkvenu krizu nakon II. vatikanskog koncila. Zavjet uboštva nije bio floskula, nego življena karizma. Red je bio vezan na Tradiciju i na tradicionalni obred. Nasuprot raširenoj krizi zvanja, bili su bogati zvanjima- i muška i ženska grana- pa su mogli oživjeti napuštene samostane i preuzeti skrb o marijanskim hodočasničkim mjestima. 

Od 2008. se u njihovoj zajednici misa služila u predajnom obliku, a u dušobrižništvu u oba oblika rimskog obreda. Tako su ih biskupi mogli uzeti i u župno dušobrižništvo. Tom promjenom od novoredne kongregacije na takvu koja rabi drevni obred, franjevci Bezgrješne su u Katoličkoj Crkvi predstavljali obećavajuću novinu.

- Razvaline povjerenika Volpija

[...] Ono za što se pod dobrohotnošću Benedikta XVI. činilo da postaje model za mlade redovnike starih redova koji se nalaze u dijelom teškoj krizi zvanja, pod papom Franjom je samo nekoliko mjeseci nakon njegova stupanja u službu postalo nepodnošljivim.

Iza prvog povjerenika kapucina Volpija (kolovoz 2013.-lipanj 2015.), u međuvremenu preminulog, ostale su razvaline: ukinuti samostani, povlačenje iz čitavih biskupija, napuštanje hodočasničkih crkvava, zatvaranje vlastitog sjemeništa, stegovne mjere, suspenzije, zastrašivanja i prijetnje, uključujući i širenje laži o utemeljitelju ove redovničke zajednice i o njenom vodstvu (za što je povjerenik trebao isplatiti 20 000 €. Sud je također odlučio u korist o. Manellija i s tim redom povezanih svjetovnih organizacija). 

[...]

Kardinal je 19. svibnja 2014. naredio vizitaciju ženske grane. Kao što je pokojni povjerenik franjevaca Bezgrješne i generalni tajnik talijanske konferencije redovničkih poglavara bio protivnik tradicionalnog obreda, tako je i apostolska vizitatorica s. Barbiero potjecala iz okružja koje je dijametralno suprotno onom franjevaka Bezgrješne. Uobičajeno je kod imenovanja vizitatora ili komesara da se zadužuju osobe koje imaju određenu senzibilnost za red koji će vizitirati, jer radi se o povjerenju i poboljšanju mogućih nedostataka, a ne o konfrontaciji. No, i kod Volpija i kod Barbierice, zastupnice 'feminističke teologije', ne može biti govora o senzibilnosti. 

Kad je nakon jedne godine vizitatorica podnijela svoj izvještaj, nije mogla naći ništa što bi se moglo kritizirati. Katholisches.info tada je pisao:

'Dobra vijest nakon jednogodišnje vizitacije: nema ništa protiv franjevaka Bezgrješne. Loša vijest: ipak će biti stavljene pod komesarsku upravu.'

- 'Nedovoljno usvojena koncilska blaga'

Braz de Aviz je 12. listopada 2015. i imenovao komesarku i za franjevke Bezgrješne. Tako je nakon muške grane, počeo preodgoj i ženske grane njihove zajednice. Kardinal je višekratno govorio o 'normalizaciji'. Nasuprot prvom dekretu o stavljanju pod povjereničku upravu iz srpnja 2013., u novom dekretu je naznačen razlog za tako radikalan zahvat Kongregacije za redovnike. Stavlja ih se pod komesarijat jer 'nisu dovoljno asimilirale bogatstva Koncila'.

Time je s dvije godine zakašnjenja kardinal potvrdio ono što se pretpostavljalo već 2013., ali je službeno bilo prijeporno (od Volpija su se čule optužbe da je taj red 'kriptolefebvristički, u svakom slučaju tradicionalistički', tajnik Carballo je- također neslužbeno- govorio o 'nedostatku vjernosti Koncilu'). Intervencija je usmjerena protiv Tradicije i tradicionalne mise koje se žive u tom redu. Očito, model koji neki u Crkvi osjećaju 'opasnim' treba biti uništen. Dok liberalne novoredne redovničke zajednice idu prema dugotrajnom umiranju, jedan strogi red povezan s Tradicijom i tradicionalnom misom doživljava procvat zvanja. To je za neke u Crkvi bilo poput udarca šakom i zato nepodnošljivo. Od drugoga dekreta o uvođenju komesarijata jasno je da Kongregacija za redovnike djeluje iz neraspoloženja prema Tradiciji, onoj 'ideologijskoj motivaciji' koju je baš papa Franjo više puta predbacio tradicionalnim katolicima.

- Medijska kampanja kao popratna glazba

Imenovanje povjerenice za dosad u nekoj mjeri pošteđene franjevke Bezgrješne izazvalo je novo uzbuđenje u vjerničkom puku i u sjećanje dozvalo zahvate protiv muške grane. Informirani katolici ne mogu razumjeti zagriženost kod progona jednog reda koji je ispunio sve što bi Kongregaciji za redovnike zapravo moralo izazvati zadovoljstvo. Upravo je zato poput glazbe u pozadini početkom studenog kao naručena počela medijska kampanja protiv franjevaka Bezgrješne s insceniranim pričama o ženskoj i muškoj grani, kakve su poznate iz usporedivih kampanja '80.-ih godina protiv Opusa Dei, '90.-ih godina protiv Anđeoskog djela, protiv Auerbaških školskih sestara i ostalih katoličkih zajednica.

Poželjno pitanje SIR-a za kardinala glasilo je:

'A slučaj franjevaka Bezgrješne? Mnoge su ljude iritirale vijesti o krvlju sklopljenim savezima, znakovima utisnutim vatrom...'

Kardinal: 'Uporno radimo jer su promašaji u upravljanju ozbiljni, Zastrašujuće zavjete krvlju ukinuo je papa Franjo. S. Manelli je udaljen. Ekonomska su pitanja u rukama talijanskog pravosuđa. Naobrazba je povjerena papinskim sveučilištima i priznatim središtima. Postoje tri povjerenika koji tu ustanovu vode na put normalizacije, što će se dogoditi ako bude promjene, ali ne slažu se svi s tim. Imamo pouzdanja da se nešto mijenja. Ono što je sigurno je da S. Manelli ne može ostati.'

- Kriva pitanja

U nastavku je kardinal govorio o rješenju krize zvanja i redovničke krize i glede misijske zadaće zatražio je upravo ono što su franjevci Bezgrješne činili. Čini se da mu to protuslovlje nije upalo u oči. 'Nadišli bismo mnoge krize u našim redovima da smo se dali u misije. Učinili smo to, ali ne dovoljno'- kaže prefekt. Prisiljava franjevce Bezgrješne na 'normalizaciju', podvrgavanje jednom određenom pogledu na II. vatikanski koncil i novom misnom redu, a da se ne pita ne treba li možda uzroke te redovničke krize tražiti upravo u toj 'normalizaciji'. Krizom zvanja su pogođeni i stari i novi redovi, ali ne oni koji nadilaze 'normalu' te strogo i ozbiljno idu putem Bogu posvećenog monaškoga i zajedničarskoga života. [...]"

Izvor: Katholisches.info
Slika: ORBIS CATHOLICVS

O pokori

Tema novog članka R. de Matteija je pokora; djelo koje nebo očekuje, a svijet mrzi.

"Ako postoji zamisao koja je korjenito strana današnjem mentalitetu, onda je to zamisao pokore. Pojam i shvaćanje pokore evociraju ideju patnje koju si sami nanosimo da ispaštamo za vlastite ili tuđe grijehe i da se sjedinimo sa zaslugama spasonosne muke Gospodina našega Isukrsta.

Moderni svijet odbacuje zamisao pokore jer je uronjen u hedonizam i jer ispovijeda relativizam koji je nijekanje bilo kakva dobra za koje vrijedi žrtvovati se, osim ako se ne radi o traženju užitaka. Samo se tako daju objasniti epizode poput tekućega bijesnoga medijskog napada protiv franjevaka Bezgrješne čiji se samostani opisuju kao mjesta mučenja samo zato što se u njima provodi strog i pokornički život.

Nositi cilicij ili utisnuti na prsa monogram Isusova imena, smatra se barbarstvom, dok se sadomazohizam ili trajno tetoviranje vlastita tijela smatraju neotuđivim pravom osobe. Neprijatelji Crkve svom silom, kojom su mediji sposobni, ponavljaju optužbe antiklerikalaca svih vremena. Ono što je pritom novo držanje je crkvenih auktoriteta koji umjesto da brane oklevetane sestre, s potajnim ih zadovoljstvom prepuštaju medijskom mrcvarenju. To zadovoljstvo dolazi od nespojivosti koja postoji između pravila tih sestara i novih standarda koje nameće 'odrasli katolicizam'.

Pokornički duh od početaka pripada Katoličkoj Crkvi, kako nas podsjećaju likovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Marije Magdalene. Danas, međutim, i mnogi crkveni ljudi smatraju nedopustivim svaki spomen na drevne asketske vježbe. No, nema nijednoga razumnijega nauka od onoga o nužnosti mrtvljenja tijela. 

Ako se tijelo buni protiv duha (Gal 5, 16-26), ne činili li se onda razumnim i mudrim krotiti ga? Ni jedan čovjek nije slobodan od grijeha, pa ni 'odrasli kršćani'. Ako tkogod pokorom okajava vlastite grijehe, ne djeluje li onda prema načelu koje je toliko logično koliko i spasonosno? Pokorničke vježbe mrtve naše 'ja', slamaju buntovnu narav, popravljaju i iskupljuju vlastite i grijehe drugih ljudi. Ako još mislimo na duše koje ljube Boga i koje traže sličnost s Raspetim, onda pokora postaje zahtjevom ljubavi.

Slavne su stranice iz 'De laude flagellorum' sv. Petra Damjanova [1, 2], velikog obnovitelja iz XI. st., čiji je samostan iz Fonte Avellane obilježavala krajnja strogost pravila. 'Želio bih trpjeti mučeništvo za Krista- pisao je- ali nemam prilike za to; no, podlažući se udarcima biča, barem očitujem volju moje gorljive duše' (Epistola VI, 27, 416c). Svaka obnova u povijesti Crkve uslijedila je s namjerom da se preko strogosti i pokore poprave zla vlastita vremena. 

Minimi sv. Franje Paulskog [3, 4]  su u XVI. i XVII. st. prakticirali (sve do 1975.) zavjet korizmenog života koji ih je obvezivao na trajno suzdržavanje ne samo od mesa, nego i od jaja, mlijeka i njihovih derivata. Rekolekti su blagovali svoj obrok na podu, dodavali pepeo u hranu, ispružili bi se pred ulazom u refektorij tako da su ostala braća morala prelaziti preko njih; milosrdna braća sv. Ivana od Boga su u svojim konstitucijama predviđala: 'jesti na podu, ljubiti stopala braće, trpjeti javne prijekore i javno se optuživati'. 

Slična su pravila barnabita, pijarista sv. Josipa Kalasancija, oratorijanaca sv. Filipa Nerija, teatinaca sv. Kajetana. Kako dokumentira L. Holste, nema redovničke ustanove koja u svojim konstitucijama ne predviđa prakse kapitula pogrješaka, posebnu disciplinu više puta tjedno, postove, ustezanje oda sna i počinka ('Codex regularum monasticarum et canonicarum' (1759.), Akademische Druck und Verlaganstalt, Graz, 1958.).

Tim pokorama 'po pravilu' gorljiviji su redovnici dodavali tzv. pokore 'supererogatorie', takve koje su ostavljene na vlastiti izbor. Sveti Albert Jeruzalemski, primjerice, u pravilu koje je napisao karmelićanima i koje je 1226. odobrio papa Honorije III., nakon što je opisao način života Reda i odgovarajuće pokore, zaključuje: 'Ako netko hoće dati više, nagradit će ga sâm Gospodin kad se vrati'.

Benedikt XIV., koji je bio blag i uravnotežen papa, povjerio je pripravu Jubileja 1750. dvojici velikih pokornika: sv. Leonardu Portomauricijskom i sv. Pavlu od Križa. Fra Didak iz Firence ostavio nam je dnevnik o pučkim misijama koje je na Trgu Navona od 13. do 25. srpnja 1759. propovijedao sv. Leonardo Portomauricijski. S teškim lancem oko vrata i trnovom krunom na glavi, bičevao se pred svjetinom uzvikujući: 'Ili pokora ili pakao' (San Leonardo da Porto Maurizio, Opere complete. Diario di Fra Diego, Venezia, 1868., sv. V., str. 249).

Sveti Pavao od Križa je svoje propovijedanje dovršavao zadajući si tako silovite udarce da često poneki vjernik to nije mogao izdržati i skočio bi na pozornicu da mu zaustavi ruku, riskirajući da i sam dobije udarac ('I procesi di beatificazione di canonizzazione di san Paolo della Croce, Postulazione generale dei PP. Passionisti', I, Rim, 1969., str. 493).

Pokoru su neprekidno tijekom dvije tisuće godina prakticirali svetci (kanonizirani ili ne) koji su- svojim životom- pridonijeli pisanju povijesti Crkve; od svete Ivane de Chantal i sv. Veronike Giuliani koje su si užarenim željezom na prsa utisnule kristogram, 

do svete Terezije od Djeteta Isusa koja je svojom krvlju napisala 'Credo' na kraju knjižice sa svetim evanđeljima koju je uvijek nosila na srcu. 

Ta velikodušnost nije isključivo obilježje kontemplativnih koludrica. U XX. st. su u Rimskoj kuriji zablistala dvojica svetih diplomata: R. kard. Merry del Val (1865.-1930.), državni tajnik sv. Pija X., i sluga Božji msgr. G. Canovai (1904.-1942.), predstavnik Svete Stolice u Argentini i Čileu.

Prvi je pod kardinalskim purpurom nosio košulju od kostrijeti koja je imala male željezne kukice. O drugom, auktoru jedne molitve koju je napisao svojom krvlju, kard. Siri piše: 'mali lanci, ciliciji, strašni bičevi od britvica, rane i ožiljci prethodnih ozljeda nisu početak, nego kulminacija nutarnjeg ognja. Nisu uzrok, nego rječita i otkrivajuća eksplozija toga ognja. Radi se o jasnoći kojom se u sebi i u svemu vidi razlog da se Boga ljubi i koja krvavom žrtvom očituje i jamči iskrenost svakoga drugog nutarnjega odricanja' ('Commemorazione per la Positio di beatificazione del 23 marzo 1951').

Pedesetih su godina XX. st. počele opadati crkvene asketske i duhovne vježbe. Otac J.-B. Janssens, general Družbe Isusove (1946.-1964.), više nego jedanput intervenirao je da podsjeti svoju braću na duh svetog Ignacija. Godine 1952. poslao im je pismo o 'stalnom mrtvljenju' [continua mortificazione] u kojem se suprotstavlja pozicijama nove teologije koja je htjela isključiti i nadoknadnu [penitenza riparatrice] i isprosnu pokoru [penitenza impetratoria]. Pisao je da postovi, bičevi, ciliciji i druge strogosti prema normi Kristovoj (Mt 6, 16-18) trebaju ostati skrivene od ljudi, no od treće godine probacije o njima treba poučavati mlade isusovce i usaditi im ih ('Dizionario degli Istituti di Perfezione', vol. VII., col. 472). Oblici pokore se tijekom stoljeća mogu mijenjati, ali ne može se mijenjati duh koji je uvijek suprotan onomu svijeta. Predviđajući duhovnu apostaziju XX. st., Gospa je osobno u Fatimi podsjetila na nužnost pokore.

Pokora nije ništa drugo nego odbacivanje lažnih riječi ovoga svijeta, borba protiv sila mraka koje protiv onih anđeoskih hoće zadobiti gospodstvo nad dušama, i trajno mrtvljenje ćutilnosti i ponosa ukorijenjenih u dubini našega bića.

Samo prihvaćajući tu borbu protiv svijeta, zloduha i tijela (Ef 6, 10-12) moći ćemo shvatiti značenje vizije koje ćemo stoljetnicu proslaviti sljedeće godine. Fatimski pastirići vidjeli su 's lijeve strane Naše Gospe i malo poviše jednog anđela s plamenim mačem u ljevici; blistao je i izbacivao plamenove koji kao da će spaliti svijet; no plamenovi su utrnuli kad su došli u dodir sa sjajem koji je 

Naša Gospa zračila iz svoje desnice prema njemu; anđeo koji je desnicom pokazivao na zemlju snažnim je glasom vikao: pokora, pokora, pokora!'"

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA, Katholisches.info, RORATE CÆLI, Adelante la Fe
Slike: ORBIS CATHOLICVS (1, 17), WIKIMEDIA COMMONS (2, 3, 7, 10, 11, 12, 13, 14, 15), Romualda blogja, brosal, Maria Regina (6, 8), saintpaulofthecross.com, Facebook.com/Op. Fam. Christi,

Sa znakom ljubavi Marijine

Spomen je dana kad je sv. Katarina Laboure 1830. imala viđenje Presvete Djevice i primila njen nalog da se daju kovati medaljice na čast Njenog Bezgrješnog Začeća. Milosti koje je Gospa obećala nisu izostale pa je medaljica uskoro prozvana čudotvornom. Voljeli su je i širili brojni poznati nam i nepoznati svetci: Ivan Bosco, Terezija od Malog Isusa, Maksimilijan Kolbe, pa tako sve do Pija iz Pietrelcine i Terezije iz Kalkute te brojnih pobožnih ljudi koji danas žive. 

Malo nas što danas više može iznenaditi, a jedna od takvih stvari je da je postao sporan i taj pobožni znak. Od franjevaca Bezgrješne novi povjerenik traži da je maknu s habita jer: Ako ne, netko bi mogao pomisliti da je zbilja čudotvorna. Na udaru je i njihov četvrti zavjet potpune posvete Mariji u skladu s duhovnošću sv. Maksimilijana Kolbea (vidi T. Ecclesiae). 

U Crkvi postoji još jedna tradicijska zajednica koja na svom redovničkom odijelu ima taj znak ljubavi. To su benediktinci Bezgrješne iz Villatalle. Nose je od 2008. kad ju je u zahvalu za angažman na prenošenju tradicionalne mise, utemeljitelj franjevaca Bezgrješne dao pokretaču ove nove benediktinske obitelji.

Sveta Stolica potvrdila je konstitucije benediktinaca Bezgrješne 25. ožujka 2015. U njihovu uvodu stoji da ovi koludri uz monastičko i liturgijsko nasljeđe preuzimaju i potpunu posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu. S tim u svezi spominju i riječi oca Muarda da su krjeposti Srca Isusova i Marijina upravo te krjeposti koje su bitna oznaka njegove zajednice. 

Koludri iz Villatalle su se nazvali benediktincima Bezgrješne kako bi jasnije istaknuli tu posvetu kojom postaju potpuno vlasništvo Marijino. Svoju posvetu obnavljaju svakog dana, a zajedno svečano na Veliku Gospu pred likom Gospe od Čudotvorne Medaljice. Molitva koja se nalazi u nastavku (uz neznatne izmjene) potječe od opata Calveta: 

"O Marijo, naša gospodarice i blaga majko čije srce ranjeno ljubavlju gori za svakoga od nas žarkim milosrđem, pogledaj na nas, svoju djecu, koju na ovaj dan ispunjava osjećaj duboke zahvalnosti za primljene milosti kao i nepokolebljivo pouzdanje u Tvoju blagu i moćnu zaštitu koju se usuđujemo očekivati od Tebe u svojoj slaboći, okruženi tako velikim pogibeljima.

Pogledaj na našu mladu zajednicu braće čije sinovsko pouzdanje vapije za Tvojom pomoći; pogledaj kako velike pogibelji nam prijete zbog stanja u svijetu i u svetoj Crkvi, i nikada ne dopusti da u nama oslabi naš nutarnji život, nadnaravni duh, pravovjerje, ljubav prema nauku, ljubav prema osami, poniznost srca i bratska ljubav. Učini da naša zajednica uvijek ostane vjerna duhu našega oca Muarda, Tvoga gorljivog sluge, koji je svim članovima svoje redovničke obitelji preporučivao 'krjeposti Srca Isusova i Marijina' kao neizmjerno vrelo milosti i ljubavi, iz kojega do kraja našega zemaljskoga života možemo crpiti snagu koju trebamo da vodimo 'život poniznosti, siromaštva i mrtvljenja'.

Nikada ne dopusti da nas preplaši naše neiskustvo ili da zbog njega uzmaknemo. Daruj nam krotko i jako srce da nas nikada uspjeh ne uznese niti povlačenje slomi. Daj da mi, koji smo po sebi ništa, svu svoju čast nađemo u tomu da u potpunosti ovisimo o Tebi, kao ona djeca koju je Tvoj Sin svojim učenicima dao za primjer: djeca koja u svemu što se zbiva vide ruku nebeskoga Oca, koju ništa ne zaprepašćuje i koja se sve svemu divi.

Želju naših utemeljitelja zauvijek posvajamo za svoju želju, da uzmemo Tvoje Bezgrješno Srce kao uzor jer je ono 'savršena slika dvaju bitnih obilježja ovoga djela: nutarnjega života i samožrtvovanja'.

Vapijemo ti da odstraniš od nas zlo uznositosti, stremljenje za moći, privlačnost zadovoljstava i sjaja ovoga svijeta.

Neka zloduh nikada među nas ne posije korov razdora ili zavisti, nego neka u redovima naše samostanske obitelji uvijek vlada nadnaravni mir, poniznost srca i opraštanje uvrjeda.

Daj, o blaga Djevice Marijo, da siromasi kod nas uvijek budu pažljivo primljeni kao poslanici Božji, a da se svjetovni duh, napadaji raskola i krivovjerja razbiju o naše zidine, nikada ne prodrijevši među nas.

Stoga od Tebe prosimo milost da se uvijek nepopustljivo čvrsto držimo dvostrukog bedema svetog pravila i svete liturgije kao najboljih jamstava najčistije katoličke vjere i vrhunske svetosti.

O preslatka i prejaka Djevice Marijo, naša preljubljena majko, svjesni svoje nedostatnosti da ostvarimo takav program koji daleko nadilazi naše sile, Tebi danas svečano i neopozivo posvećujemo našu zajednicu, naše obitelji, naše oblate, naše prijatelje i dobročinitelje, sve Tebi predajemo. Sve je Tvoje, sve naše misli, sva naša nagnuća, naše čežnje, naši planovi: sve pripada Tebi.

Tako svečano povezani s tobom, o Marijo, želimo ostati uronjeni u Tvoje Prečisto Srce kao u oceanu nutarnjega života i milosrdne ljubavi, puni pouzdanja da ćemo od Tebe primiti sve potrebno svjetlo i sve milosti potrebne da Tebe ljubimo i učinimo da Te i drugi ljube, tako da se u nama jasno očituje život Tvoga Sina na čast Oca u jedinstvu Duha Svetoga.

O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo. (triput)"

Izvor i slika: Benediktiner der Immaculata

Dekreti

Messainlatino.it javlja da je komesarska uprava dekretom od 12. listopada 2015. uvedena i franjevkama Bezgrješne.  

S pravom napominju da se u Crkvi trpi svašta. Na današnji smo dan 2013. mogli čitati o uhićenju generala kamilijanaca, prošlog mjeseca je bio u žarištu slučaj s bosonogim karmelićanima, da ne spominjemo i druge puno gadnije skandale. Ipak, niti jedan se od tih redova nije našao pod prisilnom upravom. 

Talijanski Corriere della Sera (1, 2) već dva dana prenosi priče nezadovoljnih bivših redovnica franjevaka Bezgrješne (ukupno dvije) koje se stupile u doista siromašan red, pa se sad žale što je hrani koju su jele znao isteći rok trajanja (znamo da ovi redovnici i redovnice ne kupuju po dućanima, već jedu što im se daruje). Tuže se na negativne prakse, pokorničke vježbe i na atmosferu u samostanima. Spominje se riječ logor i teško optužuje utemeljitelja. Snimka je pomalo čudna jer zamagljuju lice bivše redovnice, a pokazuju njen potpis redovničkim imenom. Majka dviju redovnica poziva na intervenciju papu Franju koji je "toliko dobar i hrabar".

Sigurno Papinu pomoć očekuju i brojni franjevci Bezgrješne koji su prisiljeni ostati pod komesarskom upravom, jer im se ne uvažava molba za razrješenjem od zavjeta kako bi se mogli inkardinirati u biskupije sa zdravijim ozračjem. Njihov usud nije zanimljiv nikomu.

List je također prenio da je dekretom Kongregacije za redovnike Papa oslobodio franjevce i franjevke Bezgrješne posebnog obećanja poslušnosti utemeljitelju koje su neki od njih položili.

Taj dekret koji je donesen 19. listopada 2015.  glasi:

"Na temelju vjerodostojnih naznaka glede jednoga privatnog zavjeta (ili obećanja) posebne poslušnosti koje su neki redovnici i redovnice polagali prema utemeljitelju, povrh uobičajenog zavjeta poslušnosti prema poglavarima, ovaj se dikasterij požurio ovaj problem dati do znanja Svetom Ocu od kojeg je dobio mandat i svaku potrebnu posebnu ovlast da intervenira u odnosu na to.

Dakle, Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života ispunjavajući taj mandat na dobro duša, sve redovničke članove franjevaca i franjevaka Bezgrješne, i sve eventualno povezane s tim ustanovama, razrješuje od privatnoga zavjeta (ili obećanja) posebne poslušnosti prema utemeljitelju/utemeljiteljima.

Utvrđuje, dakle, da se taj zavjet ili obećanje ubuduće ne smije više polagati niti u do sada prakticiranom niti u bilo kojem drugom obliku.

Povrh toga, svaki dokument, ako takav postoji, gubi svoju vrijednost ako se u njemu na bilo koji način poziva na ovdje navedeni zavjet (ili obećanje).

Zadaća je nadležnoga auktoriteta svake od dviju ustanova da na način koji smatraju prikladnijim i diskretnijim, ove odredbe daju do znanja svim članovima ustanova na koje se to odnosi, da znaju kako se trebaju ponašati oni koji bi imali položen takav zavjet.

Isti poglavari imaju izvijestiti ovaj dikasterij o vremenima i načinima izvršenja ovoga dekreta.

Bez obzira na protivne odredbe.

Dano u Vatikanu, 19. listopada 2015.

J. B. kard. de Aviz

prefekt

+J. Rodríguez Carballo, OFM

nadbiskup, tajnik"

Slike: Messainlatino.it (1, 2)

Osma obljetnica

Osma je obljetnica motuproprija Summorum Pontificum. Na hrvatskom je jeziku zadnjih tjedana o tom važnom dokumentu bilo govora i u vijestima Hrvatskog programa Vatikanskog radija. Povod su bile godišnja Konferencija Summorum Pontificum na Angelicumu (1) i poruka kard. Saraha drugoj konferenciji, Sacra Liturgia, u kojoj piše da je papa Franjo od njega zatražio da nastavi "dobro djelo u liturgiji" koje je započeo papa u miru (2). Vrijedan je pozornosti i razgovor s mladim latinistom o latinskom kao govornom jeziku (3). 

U izvještaju o prvoj konferenciji naveli su riječi biskupa Schneidera da "biskupima ne bi trebala biti samo dužnost omogućiti svojem stadu da se okoristi blagom stare liturgije, već da bi im to trebao biti povod radosti". No, kod nas još uvijek čekamo dan kad će zamolba za tradicionalnom misom biti kod odgovornih povod za radost.

Svakako na današnji dan treba spomenuti jednu lijepu vijest; jednom od najpoznatijih članova franjevaca Bezgrješne završilo je vrijeme progonstva i postao je župnikom u Engleskoj (na fotografiju drži pločicu s početkom Ivanova evanđelja). Jedino što se još može dodati članku koji slijedi je njihova obavijest iz župnog biltena kojom mole donacije u hrani i drugim potrepštinama, te zahvaljuju za već primljeno (4). Ne radi se ni o kakvoj izvanrednoj situaciji, nego je to odraz njihova življenja zavjeta siromaštva i pouzdavanja u Providnost. Franjevci i franjevke Bezgrješne nikad ne idu po trgovačkim centrima u kupnju, nego jedu isključivo ono što im se daruje (v. Riscossa Cristiana).

"Otac S. Lanzetta, jedna od briljantnih glava franjevaca Bezgrješne, imenovan je župnikom Svete Marije u Gosportu u Engleskoj. Već se nekoliko tjedana nalazi tamo i župu u kojoj se do sada služila samo nova misa, pretvara u dvoobrednu. Kraj njegova progonstva se poklapa s agonijom i smrću povjerenika Volpija. Otac Lanzetta je bio jedna od prvih žrtava povjereničke uprave toga mladog reda. Kongregacija za redovnike je 11. kolovoza 2013. njemu i svim svećenicima Reda zabranila celebraciju svete mise prema tradicionalnom obredu. U to je vrijeme otac Volpi kao povjerenik preuzeo kontrolu nad Redom.

- Od Firence preko Tirola do Engleske

Početkom jeseni 2013. smijenjeni su svi vodeći članovi Reda i razriješeni svojih zadaća. Tada je Lanzetta kao župnik Svih svetih u Firenci trebao napustiti svoju župu do 4. listopada, no zbog birokratskih poteškoća je dobio odgodu do 21. listopada. Dok su ostali poslani u progonstvo u Latinsku Ameriku, Afriku ili Aziju, njegovo je mjesto egzila postao jedini samostan Reda na njemačkom govornom području.

Otada je vodio povučeni život u samostanu u tirolskom Kitzbühelu. To je vrijeme iskoristio za habilitaciju kod poznatog njemačkog dogmatičara i mariologa Manfreda Haukea na Bogoslovnom fakultetu u Luganu. Rad nosi naslov 'Drugi vatikanski koncil- pastoralni koncil. Hermeneutika koncilskih doktrina'. Iako nije poznato zašto povratak svećenika koji je djelovao u Italiji vodi preko Engleske k tradicionalnom obredu, vijest svakako raduje.

- Izgradnja dvoobredne župe

Prema internetskoj stranici Biskupije Portsmouth u južnoj Engleskoj, o. Lanzetta će preuzeti župu 8. rujna 2015., na svetkovinu Rođenja Marijina. Zapravo se još od Tijelova nalazi na svom novom odredištu i već obavlja župničke zadaće. U gosportskom župnom listiću ga već tako nazivaju. U toj župi koja je prije nekoliko tjedana povjerena franjevcima Bezgrješne pod vodstvom o. Lanzette, nastanit će se i franjevke Bezgrješne. Novi župni listić navodi da će se od sljedećega tjedna u župi Sv. Marije svete mise prema izvanrednom obliku rimskog obreda služiti od ponedjeljka do petka u 7 ujutro, a subotom u 9.30; 'svi se srdačno pozivaju'. Nedjeljna tradicionalna misa nije još predviđena, no to bi moglo biti samo pitanje vremena. Otac Lanzetta k tomu nudi tjedno uvođenje u tradicionalni oblik svete mise, tako će od novoobredne nastati dvoobredna župa."

Izvor: Katholisches.info

Slika: Flickr.com/J.Shaw