nedjelja, prosinca 25, 2016

Presveta noć

Bože, koji si dao da ova presveta noć zasja sjajem pravog svjetla, daj, molimo, da i u nebu uživamo radosti onoga čije smo otajstveno svjetlo spoznali na zemlji. Koji živi s tobom živi i kraljuje...



Ovoga je prosinca u gradskom muzeju tirolskoga Halla u sklopu izložbe posvećene životu svjetovnih kanonica iliti kanonikinja koje je u tom gradu osnovala službenica Božja Magdalena Austrijska, posebno mjesto zauzimao jedan kip Malog Isusa. Poznato je da u pobožnosti habsburške kuće (pietas austriaca) istaknuto mjesto ima otajstvo Isusova djetinjstva, posebno izraženo u liku Praškoga Malog Isusa. Kipić s fotografije se u Damenstiftu hallskih kanonica čuvao od XVII. st., a nazivaju ga Švicarski Mali Isus, Mali Isus iz Engadina ili Mali Isus iz Halla.  

Priča o ovom kipiću vraća nas u vrijeme vjerskih ratova koje je izazvala pojava protestantizma. U susjednoj Švicarskoj krivovjerje je uzelo maha, proganjani su pravovjerni i uništavane crkve i svete slike. Tirolski je Hall tada bio grad soli. Najamnici su za solane iz rijeke Inn vadili drvo za vatru potrebnu za dobivanje soli. Tako su jednoga dana iz Inna izvukli Isusov kipić koji su krivovjerci odbacili. Iz švicarskog je Engadina doplovio do njihova mjesta. Božansko Djetešce bilo je u sjedećem položaju, prekriženih nogu, a još se vidjela i otrgnuta ruka kipa Blažene Djevice kojom je držala Sina. Dirnuti prizorom odlučili su odnijeti kipić kanonicama koje su bile vješte vezilje da Spasitelju sašiju odjeću. Za lik su uskoro izradili malo prijestolje i izložili ga u staklenoj škrinjici. 

Čašćenje je pomalo raslo, a tako i milosna uslišanja. Jedna od lijepih priča je i sljedeća; jedan je otac zapuštao svoju obitelj zbog kartanja i pića. Trošio je novac i psovao zato što je gubio. Njegova je obitelj, međutim, išla Malom Isusu po pomoć i molila za obraćenje oca. Kad su se jedanput vratili s pobožnog pohoda, otac je već bio u kući, vikao je zbog izgubljene karte, kralja herca, zbog čega nije mogao igrati. Kako bi izbjegli njegovu bijesu, obitelj se vratila u samostansku crkvu i vidjela nešto nevjerojatno. Mali Isus držao je u ruci kralja herca. Djeca su otrčala nevjernom ocu koji je nevoljko pristao otići u crkvu. Nakon što je vidio što i oni, odrekao se kartanja i postao uzoran otac svoje obitelji.

Damenstift je ukinut u vrijeme Josipa II., a od 1912. u samostanu žive redovnice Kongregacije kćeri Srca Isusova bl. Marije Deluil-Martiny. Nakon nekog vremena od njihova nastanjenja, sakristan iz obližnje isusovačke crkve donio im je jedan veliki paket. Na iznenađenje sestara bio je to kip Maloga Švicarskog Isusa besprijekorne odjeće u staklenoj škrinji. Odmah je osvojio srca sestara i otada se nalazi u njihovu samostanu. Zahvaljuju mu što su u svom samostanu uz velike opasnosti mogle izdržati dva svjetska rata. 


Svima želim blagoslovljen i radostan Božić!!!

Prema: hall-tirol.at (1, 2)

četvrtak, prosinca 08, 2016

Ishod

Jedna od omiljenih tema u propovijedima Svetog Oca opasnosti su ogovaranja koje može postati pravo duhovno ubojstvo. Usporedno smo mogli pratiti slučaj franjevaca Bezgrješne u kojem se najbolje vidi strahota posljedica zakulisnih igara, podmetanja i smišljenog plasiranja laži preko medija, sve kako bi se ocrnilo utemeljitelja i tu redovničku obitelj. Novi franjevci Bezgrješne više ne polažu zavjet posvete Gospi, siromaštvo kakvo su do sada prakticirali nije više poželjno, a tradicionalna misa još manje. U svemu je utješno znati da manipulatorima ipak ne polazi sve za rukom. Od svega što se predbacivalo časnom utemeljitelju, nije ostalo ništa na što bi se njegovi osporavatelji mogli pozvati.


"Optužbe protiv oca Manellija, utemeljitelja i bivšeg poglavara s Tradicijom povezanih franjevaca Bezgrješne, stavljane su 'ad acta'. Nakon godinu i pol dana istraživanja, državni odvjetnik Avellina zatražio je obustavu postupka protiv utemeljitelja ovoga reda. Tako se kao kula od karata srušila jedna od najpodlijih medijskih kampanja. Bili su mu predbacivani svi zločini koji su se mogli zamisliti: od spolnoga zlostavljanja preko primjene nasilja i psihičkoga terora pa do ubojstva. Nakon 18 mjeseci istraživanja ništa od toga nije ostalo. Time to više u zraku ostaje pitanje: zašto Kongregacija za redovnike uz odobrenje pape Franje progoni taj uzorni red?

- Izazov za druge redove

Kongregacija franjevaca Bezgrješne koju su osnovali S. M. Manelli i G. M. Pellettieri i koja je 1990. crkveno priznata, bila je mlada i cvatuća redovnička zajednica. Uživala je posebne simpatije pape Benedikta XVI. Njena se izvanredna karakteristika sastojala u misionarskom usmjerenju i u povezanosti s Tradicijom. Jedan sasvim posebna kombinacija. U tom je pogledu mogla biti uzor zajednicama 'Ecclesiae Dei'.

Zajednica koja je osnovana kao novoredna i tek za Benedikta XVI., na temelju njegova osjećaja za Tradiciju, prihvatila tradicionalni obred, mogla je tako biti uzor i za novoredne crkvene redove. Velik broj zvanja dao je potvrdu tom usmjerenju i bio je živi upitnik mnogim drugim redovima koji su patili od nedostatka zvanja: što taj red odlikuje, a što ne odlikuje njihove redove.

Te su osobitosti izazvale zavidnike i protivnike da skuju plan. Za vrijeme Benedikta XVI. nisu mogli ništa jer ih je štitio svojom rukom. Čak je dopustio o. Manelliju da na papinskom oltaru u Lateranskoj bazilici, majci svih crkava, celebrira svetu misu prema tradicionalnom obredu.

- Do danas nisu navedeni razlozi za komesarsku upravu

Pod papom Franjom, koji gaji poznato gnušanje protiv Tradicije, šačica pobunjenika našla je sluha. Kongregacija za redovnike uzela je jedno njihovo pismo za povod da u srpnju 2013. smijeni vodstvo te redovničke zajednice i postavi apostolskog povjerenika. Papa Franjo za to je dao svoje izričito odobrenje i zabranio im svaku mogućnost žalbe. Tako se o. Manelli i njegova subraća nisu mogli ni braniti ni opravdati.

Više od tri godine se taj red nalazi pod komesarijatom, no razlozi za tako drastičan zahvat još nisu navedeni. Neslužbeno im se predbacuje povezanost s Tradicijom i prihvaćanje starog obreda. Doista, u srpnju 2013. svim je njihovim svećenicima bilo zabranjeno služiti svetu misu u predajnom obliku. Svaki je za to morao ponovo tražiti posebno odobrenje. 

- Kampanja ocrnjivanja protiv Manellija

Utemeljitelj je bio stavljen u pritvor. Zatim su u svijet puštene inscenirane priče o 'nedpodnošljivu' stanju u tom redu. Mediji, koji su uvijek spremni za takve priče, prenosili su ih velikim naslovima. Time su oni koji vuku konce intrige očito htjeli izbalansirati nepostojanje službeno obrazloženih prisilnih mjera.

Patra su najprije optužili da je nekretnine svoje zajednice izuzeo od dosega povjerenika time što ih je bio prenio članovima svoje obitelji i drugim članovima laičkih udruga te redovničke kongregacije. Obje laičke udruge toga reda, od kojih je jedna treći red, komesar je ugasio.

Povjerenik je podnio prijavu zbog sumnje na prijevaru, krivotvorenje i pronevjeru

Protiv tih se kleveta otac utemeljitelj borio preko tužbe za klevetu protiv tadašnjega papinskog povjerenika Volpija.

U oba je slučaja Manelli imao pravo. Povjerenik je morao priznati klevetu i presuđeno mu je da mora platiti 25 000 eura za duševne boli. Smrt koja ga je zadesila u lipnju 2015. spasila ga je od plaćanja.

Oca Manellija su pravomoćno oslobodili od svih optužnih točaka. Sudske vlasti koje su na povjerenikovu prijavu zamrznule nekretnine, ponovo su ih oslobodile.

- Druga prljava kampanja

Kad je već postalo bjelodano da je klevetnička strategija u slučaju nekretnina propala, započelo je drugo blaćenje. Ovaj put se 'Corriere della Serra', najvažniji talijanski dnevnik, upustio u prljavu igru. Pod maskom anonimnosti iznošene su prave inscenirane priče o navodno još aktivnim i bivšim redovnicama. Ovaj su put u središtu bile franjevke Bezgrješne: spolni napadi, prisila, psihičko ugnjetavanje i samokažnjavanje do krvi, a kao dodatak čak i umorstvo. Manelli je navodno bio neograničeni 'polubog' koji se sve određivao.

Sadržaj priča, dakako, nije bio nov. Odgovarao je scenariju usporedivih kampanja protiv ostali, većinom 'konzervativnih', katoličkih redova i zajednica u proteklim desetljećima. Intelektualno plitka, ali uvijek privlačna strategija glasila je: seks i kriminal.

"Otac Manelli bio je u zadnje vrijeme objekt posebno otrovne medijske kampanje koja je, čini se, polazila od nekoga iz njegova Reda'- kaže vatikanst Tosatti. Taj netko ima svoje ime i pod povjerenikom Volpijem napravio je uzlaznu karijeru.

'Efektne optužbe, skandalozne izjave bivših redovnica, čak i sumnja na umorstvo; u sagi o franjevcima Bezgrješne ne nedostaje doista ništa; a među masovnim medijima bilo je takvih koji su plimu optužaba vođenih interesima pratili s previše entuzijazma i premalo kritičnosti'- tvrdi Tosatti.

- Državno odvjetništvo daje za pravo o. Manelliju

Otac Manelli je oduvijek govorio da se radi o kleveti. Sada su mu državno odvjetništvo i istražni sud dali za pravo. Neukusne optužbe koje su kao gramzivi naslovi iznošene pred neupućene čitatelje rasplinule su se u zraku. Redarstvo i državno odvjetništvo osamnaest su mjeseci istraživali bez rezultata. 

Sudski su organi mogli ustanoviti da se kod prijava radilo o klevetama. Odgovarajuće je prijave prošle godine uložio i o. Manelli za zaštitu svoga reda, svoje redovničke subraće i susestara, a i svoje osobe.

Tosatti je citirao Manelliju bliske osobe riječima: 'Ishod istrage donio je jasnoću glede 'hipoteze optužbe' vraćajući pravdu i dostojanstvo o. S. Manelliju koji je već neko vrijeme objekt kleveta i podlih napada koje su pojačavali mediji'. Tosatti je formulirao sljedeći zaključak i pitanje Kongregaciji za redovnike:

'Sada kad je sudski ustanovljeno da o. Manelli nikoga nije zlostavljao, maltretirao niti ubio, ponovo se postavlja pitanje Kongregaciji za redovnike, njenom prefektu i tajniku: 'Što je o. Manelli učinio, i što su učinili franjevci Bezgrješne da se s njima postupa takvom tvrdoćom?''.

Za franjevce Bezgrješne papa Franjo imao je malo milosrđa. Posebna je 'ironija' htjela, piše Tosatti, da je vijest o arhiviranju istrage protiv o. Manellija došla upravo na zaključenju Svete godine milosrđa."

Izvor: Katholisches.info
Slika: Messainlatino.it, Benediktinci Bezgrješne / Messainlatino.it

subota, studenoga 26, 2016

Adventus

Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas 
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.


Sutra, na I. nedjelju došašća, služit će se u crkvici Sv. Martina sveta misa po tradicionalnom obredu (1, 2). 

Uoči prošle svete mise prenio sam kratku statistiku o Ustanovi Dobrog Pastira, a danas nastavljam s brojkama koje pokazuju stalni napredak tradicijskih svećeničkih ustanova usprkos brojnim zaprjekama na koje nailaze.

Generalna kuća Svećeničkog bratstva sv. Petra objavila je ovoga studenog podatke za svoju zajednicu. Trenutačno ih je ukupno 425 (inkardiniranih je 277). Od toga 270 svećenika, 23 đakona i 132 sjemeništarca. Prosječna dob im je 37 godina. Stranica Katholisches.info prenosi da se proteklih godina u prosjeku za Bratstvo redilo desetak kandidata, dok ih je 2016. zaređeno šesnaest.


Bratstvo diljem svijeta ima 117 filijala, od toga 82 kanonski uspostavljene kuće. Iz njih se vodi skrb za 226 misnih središta u 124 biskupije. Broj personalnih župa za koje je zaduženo Petrovo bratstvo je 38.

Na blogu smo se upoznali i s Bratovštinom sv. Petra koja okuplja laike povezane s Bratstvom. Ona sada broji 5231 člana.

Slike: ea, fsspwigratzbad

četvrtak, listopada 27, 2016

Preustroj

Gloria.tv bila je prva koja je objavila da opat Josip iz Mariawalda odstupa sa svoje dužnosti. Jedinom trapističkom samostanu u Njemačkoj koji je prije nekoliko godina bio pred utrnućem, opat Josip je okretanjem k Tradiciji i starom trapističkom životu i običajima dao nadu u budućnost. 


Ipak, kako Summorum-pontificum.de tumači, braća starije životne dobi nisu se do danas pomirila s tim smjerom. Opat je ostavku podnio nakon vizitacije, no osiguravši da mlađi koludri smiju nastaviti dalje na tradicionalan način. Ostaje za vidjeti koliko će ta dobrohotnost novog opata trajati.

"Dragi prijatelji opatije Mariawald,

želim vam dati važne informacije o novoj situaciji u našoj opatiji. One ne služe samo tomu da vam priopćim novost, kako je uobičajeno među prijateljima, nego i tomu da prekinem ključajuću kuhinju glasina koje krivo govore o ukinuću opatije.

Činjenice su sljedeće:
nakon što sam s obojicom vizitatora, dom Bernardom i dom Erikom, podrobno raspravio o budućnosti opatije, prošlog sam petka, 21. listopada 2016., slobodnom odlukom odstupio s mjesta opata Mariawalda. Nadam se da sam tim korakom učinio bitan prinos daljnjem razvoju opatije. Otac general dom Eamon prihvatio je moju ostavku koja na snagu stupa I. nedjelje došašća, a otac imedijat dom Bernard od istoga me nadnevka postavio za priora (kućnoga glavara). 

Naši su razgovori bili obilježeni velikom otvorenošću, međusobnim poštovanjem i velikom povjerenjem. Ostavku sam prvenstveno ponudio zato što u suradnji s dom Bernardom sada još sami možemo odlučiti o dobru i budućnosti Mariawalda. Bez te bi suradnje nastala opasnost da zbog dogledne promjene statuta sljedeće godine uslijedi zatvaranje opatije i protiv volje samostana. 

Za suradnike i suradnice opatije osim smjene hijerarhije nema promjena.

Za samostan vrijedi:
da u svemu glavnu odgovornost ubuduće ima otac imedijat dom Bernard Peeters iz Tilburga. S ocem imedijatom će novoimenovani prior, dakle ja, imati odgovornost na samom mjestu. Novim uređenjem u Mariawaldu, uz pomoć dom Bernarda, stječemo mogućnost da se bolje brinemo za stariju subraću kad to zahtijeva situacija. Mlađa subraća imaju izričit blagoslov i dobrohotno odobrenje imedijata da sa mnom kao priorom nastave putem Tradicije. I tu će, ako je potrebno ili poželjno, dom Bernard stajati na usluzi savjetom i djelom.


Mariawald ostaje postojati kao opatija. Uz dodatnu će pomoć novim kandidatima za redovnički život biti lakše slijediti njihov poziv.

Molim sve prijatelje opatije da pozdrave novu orijentaciju naše voljene opatije, kao mjeru za sigurniju budućnosti, i prate svojom molitvom.


Posebno zahvaljujem svima koji su nas ovih dana pratili molitvom i želim vam svima obilje blagoslova Trojedinoga Boga i zagovor Majke Božje Žalosne, zaštitnice Mariawalda.

Mariawald, 25. listopada 2016.

fr. M. J. Vollberg, OCSO
opat Mariawalda"

Slike: NLM (1, 2, 4), WIKIMEDIA COMMONS (3)

subota, listopada 22, 2016

Ostati čvrsti

Nakon Discipulina poziva da snažnije podržimo dolazak kard. Burkea i predstavljanje nove knjige, posebno nakon tako otkazivanja najavljene klasične mise, evo još jednoga malog priloga.


Kardinal je ovoga listopada posjetio više gradova u Češkoj. Na Južnočeškom sveučilištu u Českim Budějovicama govorio je o braku, naravnom zakonu i crkvenom nauku. Njegovo je predavanje u Brnu na konferenciji o zaštiti nerođenih bilo naslovljeno Evanđelje života i nova evangelizacija, a u Pragu je predstavio knjigu P. Kwasniewskoga o liturgiji, tradicionalnoj misi i obnovi u Crkvi. Za razliku od Hrvatske, tradicionalna misa mogla se slobodno služiti. NLM objavio je fotografije veličanstvene drevne mise u strahovskoj bazilici koja čuva relikvije velikoga sv. Norberta, apostola Euharistije. Svetoj misi su u koru pribivali strahovski premonstratski opat i redokanonici, članovi Malteškog reda i brojni vjernici. Na istoj stranici nalazi se i kardinalova propovijed. 


Prije ove svete mise, zaštitnik Malteškog reda služio je 12. listopada klasičnu pontifikalnu svečanu misu u crkvi višebrodskih tradicijskih cistercita. Nekoliko snimaka s te svete mise snimilo je Literatske bratrstvo i dostupni su na YouTubeu (vidi dolje). Dan kasnije je u intervjuu za Duše a hvězdy istaknuo herojsko djelo obnove samostana koji je poslije progona koludara za vrijeme komunizma gotovo propao, i izrazio nadu u nova zvanja. U samostanu je također imao priliku počastiti relikviju pravoga križa koja se nalazi u prelijepom relikvijaru i poznata je pod imenom Zavišov križ


Iz Češke nosi "vrlo pozitivan dojam". Usprkos tomu što su komunisti nemilosrdnim progonom vjere i redova od Češke učinili danas najateističniju zemlju svijeta, kardinal, svjestan toga da također mnogi od onih koji se izjašnjavaju vjernicima ne prakticiraju svoju vjeru, ističe da je susreo mnogo pobožnih ljudi, a na sveučilištu je iz pitanja prisutnih mogao vidjeti da mladi istinski promišljaju i da imaju duboku vjeru.

Voditelj intervjua je na koncu postavio provokativno pitanje o dužnosti laika da naviještaju evanđelje naprema rastućim "izjavama i dokumentima naših vlastitih pastira". Kako braniti katoličku vjeru i prava katolika "ako se čini da je i Papa protiv nas?"

Kardinal odogovara: "Znamo kakva je naša katolička vjera. Znamo što je Crkva uvijek naučavala. O tom moramo vjerno svjedočiti što se god zbilo." Podsjeća da se Crkva više puta našla u vrijeme zbrke i očitih krivovjerja; misleći, primjerice, na arijansku herezu.


"Moramo stoga jednostavno ostati čvrsti, hraniti se s izvora naše vjere, nauka Crkve i davati vjerno svjedočanstvo i onda kad nam se čini da nam proturječe i neki ljudi na vrlo visokim mjestima u Crkvi. Sveti Pavao je u Poslanici Galaćanima napisao da čak kad bi s neba došao anđeo i navješćivao neko drugo učenje kojem nije poučavao Krist, imamo nasljedovati Kristov nauk. Mislim da to moramo imati na pameti i ostati vjerni tomu što je Crkva uvijek naučavala i prakticirala."

Izvor: Duše a hvězdy
Slike: LiteratskeBratrstvo/YouTube.com (1, 2, 3, 4)

petak, listopada 21, 2016

Vjeran u nedaćama

Krajem 2016. navršit će se ravno stotinu godina od krunidbe zadnjega hrvatskog kralja i istinskog mirotvorca bl. Karla IV., čije se moći od 2014. nalaze i u Zagrebačkoj nadbiskupiji (1, 2, 3). Postoje dvoje litanije na čast ovom blaženiku. Jedne su ove koje slijede, a druge se nalaze na portalu Gloria.tv.


Litanije blaženog Karla IV.

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas

Blaženi Karlo, Duhu Svetom poslušni,
Blaženi Karlo, koji si u svemu volju Božju tražio,
Blaženi Karlo, državniče i kršćanine,
Blaženi Karlo, uzore dubokoga duhovnog života,
Blaženi Karlo, kojeg je Riječ Božja vodila,
Blaženi Karlo, koji si Riječ Božju slušao i provodio,
Blaženi Karlo, slugo svojih naroda,
Blaženi Karlo, uzore političara,
Blaženi Karlo, velikodušni i hrabri apostole evanđelja,
Blaženi Karlo, promicatelju pravde i mira,
Blaženi Karlo, koji si Bogu i braći služio,
Blaženi Karlo, pastiru svoga naroda,
Blaženi Karlo, uzore obiteljskoga života,
Blaženi Karlo, pobožni mužu i oče,
Blaženi Karlo, graditelju obiteljske crkve,
Blaženi Karlo, predvodniče protiv zlih duhova,
Blaženi Karlo, koji si ostao vjeran u vrijeme nepravde i kleveta,
Blaženi Karlo, u svim kušnjama čvrsti i postojani,
Blaženi Karlo, u svim teškoćama ozbiljni i strpljivi,
Blaženi Karlo, s Kristovom žrtvom ujedinjeni,
Blaženi Karlo, uzore vjere u patnjama,
Blaženi Karlo, ljubavlju prema Euharistiji ražareni,
Blaženi Karlo, Srcu Isusovu pobožni,
Blaženi Karlo, ljubitelju Ružarija,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine.
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine.

℣. Moli za nas blaženi Karlo.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.

Bože, Ti si blaženoga Karla preko protivština ovoga svijeta od zemaljskoga kraljevstva doveo do nebeske krune. Podaj nam po njegovu zagovoru da služeći Tvojemu Sinu i našoj braći prispijemo u život vječni. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: beatocarloinitalia.it
Slike: FB/B. Carlos da Áustria-Brasil (1, 2)

subota, listopada 08, 2016

Desetljeće

Mlada svećenička Ustanova Dobrog Pastira stekla je nedavno slavu i time što je jedan njen svećenik služio prvu javnu tradicionalnu glagoljašku svetu misu u Hrvatskoj nakon liturgijske reformacije (1, 2). Večeras će svećenik iste tradicijske zajednice služiti tradicionalnu latinsku misu u Svetom Martinu (3, 4). 

Ustanova ove godine slavi desetu obljetnicu svoga postojanja. U Rimu će u petak, 28. listopada 2016., D. kard. Castrillón Hoyos koji je u vrijeme osnutka bio predsjednik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, služiti tradicionalnu pontifikalnu svetu misu u crkvi Sv. Luke i Martine. Nakon svete mise, kard. Burke, koji će ovog mjeseca posjetiti Zagreb i Split, predvodit će procesiju svjetla do crkve Sv. Marije in Campitelli

Sljedećeg će dana Ustanova sudjelovati na V. međunarodnom hodočašću Summorum Pontificum u Rimu. Tradicionalnu će misu u Sv. Petru služiti portlandski nadbiskup A. Sample, a ministrirat će i pjevati svećenici i bogoslovi Dobrog Pastira. 


Prošle godine je u ovoj zajednici reverendu obuklo deset bogoslova, a 2016. je do sada rekordna s trinaest oblačenja. Prema izjavi dosadašnjeg rektora bogoslovije o. Aulagniera u jednom intervjuu, najviše je bogoslova iz Francuske, Brazila i Poljske. Ostali su iz Španjolske, Amerike, Kolumbije i Konga. Odgovarajući na pitanje o planovima u bliskoj budućnosti, stari rektor koji je bio osnovao francuski distrikt Piova bratstva i vodio ga devetnaest godina kaže: "Želio bih svećenike 'kontrarevolucionare', da se ne daju uvjeriti tom deklaracijom 'o ljudskim pravima bez Boga', deklaracijom koja predstavlja rat protiv Boga i njegovih zapovijedi" .

Otac Aulagnier je jedan od petorice svećenika Piova bratstva koji su osnovali Ustanovu Dobrog Pastira. Drži da normalizaciju kanonske situacije piovaca ništa ne sprječava i da je opasno dugo vremena ostati daleko od "legitimnog" auktoriteta. Smatra da će Piovo bratstvo, sa svojim brojnim školskim i ostalim ustanovama, još imati veliku ulogu u budućnosti. Istaknuo je da mu je u vođenju bogoslovije "jako koristio primjer msgr. Lefebvrea, kako je on upravljao svojim sjemeništem u Ecôneu. Bio je uzor strpljivosti i snage". Ne skriva da ga je stav Svetog Oca na zadnjoj sinodi o obitelji "duboko šokirao". Podsjeća da je Papina dužnost da čuva vjeru. Isto tako mu se nisu svidjeli njegovi postupci prema franjevcima Bezgrješne i izjave o savjesti za La Repubblicu. Na koncu se osvrnuo i na sitaciju u Francuskoj za koju kaže da je "katastrofalna. Njeni je političari vode u smrt. Oni su protiv kršćanstva, protiv kršćanske civilizacije, protiv Francuske. Protiv Božjeg zakona i danas protiv samog Božjeg stvorenja". Smatra da svjedočimo "dekreaciji", no vidi da se nasuprot tomu diže "velika nada" koju vidi u Kristu i Njegovoj Crkvi.


U lipnju ove godine za Ustanovu Dobrog Pastira zaređeno je pet svećenika i pet đakona. Osim u Europi (Francuska, Italija, Poljska) i Latinskoj Americi (Brazil, Čile, Kolumbija), odnedavna djeluju i u Africi, točnije u Ugandi


Večerašnja je tradicionalna misa u Svetom Martinu u mjesecu ružarija Blažene Djevice Marije, koju ova zajednica časti kao svoju Nebesku Pastiricu, prilika da se pridružimo obilježavanju desetogodišnjice jubileja Ustanove Dobrog Pastira koja je iskazala spremnost na rad i u našoj domovini.

četvrtak, rujna 15, 2016

Feſtum Septem Dolorum BMV

NLM je danas objavio zanimljiv članak o blagdanu Sedam žalosti Marijinih. Usto bih uputio i na lijepe prikaze pojedinih Gospinih boli na stranici Trećega karmelskog reda iz brazilske države Sergipe. Budući da su pojedine žalosti navedene na latinskom jeziku, mogu poslužiti kao navještaj otajstva kod zajedničkog moljenja na jeziku Crkve.


Primus dolor Beatae Mariae Virginis
SIMEONIS VATICINIUM

Secundus dolor B. M. V.
FUGA IN AEGYPTUM

Tertius dolor B. M. V.
AMISSIO PUERI IESU IN TEMPLO

Quartus dolor B. M. V.
IESU OCCURRIT CRUCEM BAIULANTI

Quintus dolor B. M. V.
IESU CRUCIFIXO ADSTAT

Sextus dolor B. M. V.
DEPOSITIO DOMINI NOSTRI IESU CHRISTI

Septimus dolor B. M. V.
SEPULTURA DOMINI NOSTRI IESU CHRISTI

srijeda, rujna 14, 2016

Čvor manje

U prošlogodišnjoj je adventskoj propovijedi papinski propovjednik izjavio da su katolici do sada pretjerano častili Majku Božju; stalno novi naslovi i pobožnosti (1). Kod franjevaca Bezgrješne odlučili su, čini se, popraviti taj katolički nedostatak pa su novi poglavari ukinuli četvrti zavjet neograničene posvete Bezgrješnoj koji su ti redovnici polagali ugledajući se na sv. Maksimilijana Kolbea. 

Prenosim s Katholisches.info izostavljajući dijelove koji su nam već poznati iz prethodnih upisa: 

"[...]

- Ukidanje četvrtog zavjeta

U međuvremenu se u Brazilu i na Filipinima dogodilo prvo polaganje zavjeta bez posvete Bezgrješnoj koja je tipična za franjevce Bezgrješne. Ona je zamijenjena jednostavnom izjavom spremnosti da se ide u misije. Marijanska posveta je kao četvrti zavjet karakteristika toga reda. Pored triju evanđeoskih savjeta uboštva, čistoće i poslušnosti, koji su zajednički svim redovničkim zajednicama, franjevci Bezgrješne poznaju i četvrti, marijanski zavjet, koji prethodi ostalima.

Ukidanje marijanske posvete predstavlja konkretni zahvat u karizmu te zajednice. 'Postavlja se pitanje: 'Je li ta posveta bila problem?' A ako nije: 'Zašto se prisiljava taj red na takvu promjenu njegove izvorne karizme?'', piše stranica 'Libertà e Persona'.

Crkveni pravnici još raspravljaju je li dekret Kongregacije za redovnike  iz srpnja 2013. uopće pravovaljan ili nije. Mišljenja se razilaze. Isto vrijedi i za posebne intervencije poput ukidanja posvete Gospi. [...]

- Zabranjen novi osnutak

Mnoga su subraća od početka povjereničke uprave htjela napustiti tu kongregaciju, kako bi se mogla držati životnoga oblika na koji su se obvezali zavjetima. Novi osnutak kojem su težili zabranila je Kongregacija za redovnike. Daljnja naznaka da se ide protiv Tradicije i tradicionalnog obreda. Pokojni povjerenik zabranio je biskupima da primaju franjevce Bezgrješne koji napuštaju svoj red. [...]

Braća hoće ostati vjerni svojoj marijanskoj posveti, neograničenom predanju Bezgrješnoj. Njeno ukidanje predstavlja tešku intervenciju u identitet toga reda. [...]

Prema vjerodostojnim glasovima, taj bi zahvat mogao biti proširen i na žensku granu, dovodeći do teškog problema savjesti u redovnica koje su obećale vjernost karizmi koju je 1988. priznao i potvrdio  Ivan Pavao II. [...]

S firentinskim samostanom do sada je ukinuto petnaest samostana. Komesarska uprava doista ostavlja pravi trag pustoši.

Šeszdesetero je braće službeno zamolilo razrješenje od zavjeta kako bi moglo napustiti svoju zajednicu. Budući da se Rim boji osnutka novoga reda, svi zahtjevi ostaju blokirani. Veliki dio njih je u neizvjesnosti već tri godine. Kako se ta metoda pokazala kao slijepa ulica, ostala braća se nisu odlučila na taj potez.

- Papinski centralizam

Otpisom 'ex audientia' od 4. travnja 2016., koji je javnim postao tek prošloga 11. svibnja, papa Franjo ograničio je do sada u crkvenoj povijesti samorazumljivo pravo dijecezanskih biskupa da priznaju novu redovničku zajednicu. Od 1. lipnja za to treba pristanak Svete Stolice. Reskriptom je Franjo odredio da je uspostava novog reda koju bi poduzeo mjesni biskup bez odobrenja Rima ništava.

Centralizacija koju je Franjo odredio predstavlja upravo suprotnost 'decentralizaciji' Crkve koju inače zastupa; kako ju je proveo, primjerice, kod postupka proglašenja ništavosti braka gdje danas mjesni biskup može sam odlučivati ili kod pripuštanja sakramentima razvedenih koji su ponovo civilno vjenčani.

Sami biskupi bliski Franji potvrđuju, kako to izvještava progresivni 'Il Regno', da se doduše puno govori o kolegijalnosti i sinodalnosti, no da koncentracija moći u rukama jednog pape još nikada u crkvenoj povijesti nije bila tako velika. 

S tim u svezi 'Libertà e Persona' postavlja pitanje: 'Predviđa li se federacija redovničkih zajednica sa zajedničkom formacijom za sve crkvene redove s njihovim različitim karizmama? Ide li se prema sravnjivanju svih karizma u jednu vrstu sinkretizma redovničkog života?"

Izvor: Katholisches.info
Slika: Rinascimento Sacro

petak, rujna 09, 2016

Rob robova

Nijedan život, osim života Gospodina našega, nije me dirnuo toliko kao život svetog Petra Clavera. 


Papa Lav XIII. proglasio je 15. siječnja 1888. svetim toga velikoga isusovačkog misionara. O ljubavi sv. Petra Clavera prema molitvi svete krunice pisano je u ovom postu, a danas na njegov spomendan još nekoliko zgoda iz njegova čudesnog života.

"Svjedoci su pod prisegom posvjedočili da je više puta oživio mrtve. Tako je svetac u život pozvao ropkinju don Vinka Villalobosa, zapovjednika Cartagene, koju su već htjeli pokopati i podijelio joj sveto krštenje. Isto se dogodilo u kući don Franje da Silve. I tamo je umrla jedna još nekrštena ropkinja prije nego što je svetac mogao stići. Primili su ga jadikujući: 'Kakva nesreća! Tko je to mogao predvidjeti?' Claver je upitao: 'Zar je kratka ruka Gospodnja? On je Otac pun ljubavi; samo malo vjere i pouzdanja u njega!' Onda su ga odveli do tijela gdje je nakon kratke žarke molitve umrlu pozvao imenom i upitao želi li se krstiti. Ropkinja je odmah otvorila oči i razgovjetnim glasom rekla da to želi svim srcem. I nakon što je primila sveto krštenje, potpuno zdrava se digla sa svog ležaja. 


Još je dojmljivije bilo oživljenje jednog roba koji je usprkos svim svečevim opomenama i molbama odbio krštenje i umro u potpunoj tvrdoglavosti. Već su odnosili nesretnikov leš da ga pokopaju u neposvećenoj zemlji kad je pristigao Claver, koji je u međuvremenu molitvama i strogim djelima pokore navaljivao na božansko Milosrđe, i zapovjedio da vrate tijelo. Pozvao je umrloga u život i podijelio mu krštenje koje je ovaj zamolio pred mnogim svjedocima. Upitan o tom slučaju- koji je, naravno, izazvao mnogo pozornosti- pred svojim duhovnim poglavarima, svetac je u svoj jednostavnosti priznao istinitost toga oživljenja, dajući svu čast samo Bogu."

Litanije sv. Petra Clavera

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas

Sveti Petre Clavere,
Sveti Petre, dostojni sine sv. Ignacija,
Sveti Petre, velikodušni nasljedovatelju sv. Franje Ksaverskoga,
Sveti Petre, apostole Afrikanaca,
Sveti Petre, izbavitelju robova za slobodu djece Božje,
Sveti Petre, sjajno svjetlo Novog svijeta,
Sveti Petre, uzore evanđeoske radišnosti,
Sveti Petre, nježni oče siromaha i siročadi,
Sveti Petre, utočište nesretnih,
Sveti Petre, koji si se zavjetom učinio robom robova,
Sveti Petre, koji si se u svim životnim nedaćama pouzdavao u Boga,
Sveti Petre, koji si mnoge bolesnike ozdravio i ožalošćene utješio,
Sveti Petre, koji si bogatstva svijeta zamijenio za evanđeosko siromaštvo,
Sveti Petre, koji si sramotu križa pretpostavio častima svijeta,
Sveti Petre, koji si se htio držati za ništa među ljudima i biti od svih zaboravljen,
Sveti Petre, koji nisi tražio druge mudrosti osim ludosti križa,
Sveti Petre, koji si po prestrogoj pokori svoje tijelo podvrgnuo duhu,
Sveti Petre, sjajni primjere poniznosti i samozatajnosti,
Sveti Petre, savršeni uzore poslušnosti i podložnosti,
Sveti Petre, neustrašivi apostole, moćan na riječi i djelu,
Sveti Petre, mučeniče ljubavi za spasenje duša,
Sveti Petre, gorljivi klanjatelju Presvetom Oltarskom Sakramentu,
Sveti Petre, veliki ljubitelju i nasljedovatelju napaćenog Otkupitelja,
Sveti Petre, veliki čudotvorče,
Sveti Petre, moćni zaštitniče svih koji te zazivaju,

Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Gospodine, smiluj se.


℣. Moli za nas sv. Petre Clavere.
℞. Da dostojni budemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Dobrostivi Bože, Ti si svetom Petru Claveru dao snage da bude rob robova i da im služi zadivljujućom ljubavlju i strpljenjem. Pomozi nam, po njegovu zagovoru, da nasljedujemo Isusa Krista i da bližnje ljubimo po djelu i istini. To Te molimo po Isusu Kristu, Sinu Tvojemu, Gospodinu našemu i Bogu, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga po sve vijeke vjekova. Amen.



Slike: abc-imagenescatolicas, WIKIMEDIA COMMONS (2, 3)

četvrtak, rujna 08, 2016

Novi dom

Koludrice Kongregacije žrtava Srca Isusova koje od svoga osnutka žive u Marseilleu, od blagdana Uzvišenja Svetog Križa ovog mjeseca imat će novu adresu u Vandeji. Ne radi se o još jednom ukidanju samostana zbog nedostatka zvanja, kako se to događa kod liberalnih redova, već o potrazi za mjestom koje je pogodnije za kontemplativni život.


U prvom postu o ovoj tradicijskoj zajednici stoji da su usprkos urbanizaciji uspjele u tom francuskom velegradu zadržati malu oazu molitve i zelenila. Ipak, zbog sve veće buke iz susjedstva koja ometa molitvu i razmatranje, sestre su oko dvije godine tragale za novim domom. Pronašle su ga u općini Chavagnes-en-Paillers u samostanu koji su morale napustiti karmelićanke koje su se pridružile samostanu svoga reda u Luçonu. Biskup Castet zaželio je dobrodošlicu koludricama i njihovu kapelanu koji će također biti na usluzi vjernicima za duhovno vodstvo i sakrament ispovijedi.


Nova adresa koludrica je 1, La Fouchardière, 85250 Chavagnes-en-Paillers. Podsjećam na reportažu iz devedesetih godina prošlog stoljeća koja iznutra daje lijep uvid u život samostana. Danas osamnaest sestara živi skrovitim životom po pravilu sv. Augustina i pridružuju se Kristovoj Žrtvi po molitvi i pokori.

Slike: Zakony na świecievendee.catholique.fr (screenshot)

utorak, rujna 06, 2016

Benedictus Legiſlator — Bernardus Illuſtrator

Prošlog mjeseca, na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo, glavne zaštitnice Svetoga cistercitskog reda, vječne je zavjete položio brat Bernard iz samostana višebrodskih tradicijskih cistercita. Tako je svoj plašt zamijenio bijelom kukulom koju je prema predaji BDM predala prvim cistercitima. Nekoliko kratkih videa nalazi se na YouTubeu (1, 2).


Na pozivnici brata Bernarda (u dokumentu dnu njihove stranice) nalazi se slika koja Red prikazuje kao Parvus fons. Od tog malenog izvora koji nastaje iz Kristovih Rana (a Vulnere) i Marijinih prsiju (ab Ubere) nastala je silna rijeka svetaca i redova koji su označeni brojkama i opisani u dnu slike. Među njima se ne mogu previdjeti viteški redovi, dok rame uz rame kleče Benedikt i Bernard i to prikazani kao blizanci.


To nije jedini slučaj gdje se ova dva svetca prikazuju jednake fizionomije, što bi trebalo dati do znanja da je Bernard na najsavršeniji način provodio pravilo praoca zapadnog redovništva. Isto je i na jednoj starijoj slici iz Španjolske (XVI. st.) majstora iz Borbota iz crkve Sv. Feliksa u Játivi,


kao i na sljedećoj velikoj slici iz XVIII. st. Djevica od Cistercija (154 x 100 cm) koja se pripisuje A. Pérezu, a nalazi se u kapelici Bratstva od Pete Gospine Boli u seviljskoj župnoj crkvi Sv. Marije Magdalene.


Ranije je bila u crkvi Sv. Benedikta vitezova iz Calatrave. Zato na njoj Benedikt i Bernard nose križeve viteških redova koji imaju istaknuto mjesto i na slici s pozivnice brata Bernarda; crveni križ vitezova iz Calatrave i zeleni vitezova iz Alcantare. Osim templara, kojima je pravila napisao sv. Bernard, i mnogi su se drugi vojni redovi oslanjali na cistercitske običaje. Iz te skupine vojnih redova cistercitskog nadahnuća većina je nestala ili je kasnije obnovljena u obliku dinastičkih redova, a preživjele su jedino koludrice Reda Calatrave čijem će svetom utemeljitelju biti posvećen poseban post.

Slike: Literátské bratrstvo (screenshot), klastervyssibrod.cz, pinturaantigua, hermandadquintaangustiasevilla,

četvrtak, kolovoza 04, 2016

Veritas

Obitelj svetog Dominika nije malobrojna u svijetu Tradicije. Među ženskim redovničkim zajednicama u okrilju Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, dominikanke Duha Svetoga (1, 2) kojih ima oko 120, po brojnosti dolaze odmah nakon benediktinskih koludrica. 

dominikanke Duha Svetoga

Vrlo su brojne i dominikanke povezane s Piovim bratstvom. Ne brojeći dominikanske koludrice, sestara iz Fanjeauxa ima više od 200, onih od Saint-Préa 180, a čak je i na Novom Zelandu nastala nova dominikanska zajednica školskih sestara koja ima 27 redovnica.



Za sve njih da u ovo vrijeme teške konfuzije nastave pod zaštitom i po primjeru svoga utemeljitelja vojevati za Veritas:

Litanije svetog oca Dominika

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,
O, veliki oče Dominiče,
Svjetlo Katoličke Crkve,
Sjaju i svjetiljko svijeta,
Propovjedniče milostî,
Ružo strpljivosti,
Evanđeoski čovječe,
Učitelju istine,
Uzore čednosti,
Primjere umjerenosti,
Plamteća bakljo ljubavi,
Zrcalo svih krjeposti,
Navjestitelju svetog evanđelja,
Nebeski propovjedniče,
Soli zemlje,
Pobjedniče nad krivovjerjima,
Tješitelju ožalošćenih,
Utočište grješnika,
Pomoćniče nevoljnika,
Vjerni oče siromahâ,
Žarko sunce svijeta,
Punino božanske milosti,
Duhovni cvijete ugodna mirisa,
Građanine i stanovniče neba,
Vođo i oče Reda propovjednika,
Da i mi prispijemo u blaženstvo,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Isuse.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Isuse.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Isuse.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

℣. Moli za nas sveti oče Dominiče.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.


Pomolimo se.
Dopusti, molimo, svemogući Bože, da zaštita blaženoga Dominika, Tvoga priznavatelja, oslobodi nas koje tišti breme naših grijeha. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: Geistliche Rose, Augsburg, 1841.
Slike: Sancrucensis (1), WIKIMEDIA COMMONS (2, 3, 4)

utorak, kolovoza 02, 2016

Doctor Zelantiſſimus

"Onaj tko moli taj se spašava."
(sv. Alfonz Liguorski)


Na molbu rektora prekoalpskih redemptorista, biskup aberdenski je 18. svibnja 2016. dao konačno odobrenje njihovim konstitucijama nakon probnog razdoblja. Dekret će se nalaziti u svim budućim izdanjima ustanova Sinova Presvetog Otkupitelja (1). Njihovu radost zbog ovoga važnog događaja upotpunila je još beatifikacija utemeljiteljice koludrica Reda Presvetog Otkupitelja, majke Marije Celeste


Preporučimo te dvije tradicijske ustanove liguorijanske duhovnosti njihovu utemeljitelju koji je bio "glasoviti moralni teolog i učitelj duhovnoga života za sve, napose za obične ljude" (Benedikt XVI., 30. ožujka 2011.) i kojeg je papa Pio XII. proglasio "zaštitnikom svih ispovjednika i moralnih teologa".


Litanije sv. Alfonza Liguorskoga

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, Djevice Bezgrješna, moli za nas
Sveti Alfonze, uzore pobožnosti od najranijeg djetinjstva,
Sveti Alfonze, do smrti od smrtnoga grijeha očuvani,
Sveti Alfonze, preziratelju bogatstava i svjetovnih taština,
Sveti Alfonze, koji si neprestano slijedio volju Božju,
Sveti Alfonze, blagom kršćanskoga uboštva bogati,
Sveti Alfonze, uzore strpljivosti u patnjama,
Sveti Alfonze, uzore predanosti u volju Božju,
Sveti Alfonze, koji si za spasenjem duša žeđao,
Sveti Alfonze, koji si se borio protiv krivovjerjâ,
Sveti Alfonze, branitelju katoličke vjere,
Sveti Alfonze, stalno zauzeti navješćivanjem evanđelja siromasima,
Sveti Alfonze, nježni tješitelju ožalošćenih,
Sveti Alfonze, u umijeću obraćanja grješnika iskusni,
Sveti Alfonze, mudri voditelju na putu savršenstva,
Sveti Alfonze, koji si svima postao sve da svi postignu blaženstvo,
Sveti Alfonze, novi uresu svete vjere,
Sveti Alfonze, gorljivi branitelju duhovnoga odgoja,
Sveti Alfonze, gorljivi revnitelju za Svetu Stolicu,
Sveti Alfonze, budni pastiru povjerena ti stada,
Sveti Alfonze, neprestano za opće dobro Crkve zabrinuti,
Sveti Alfonze, časti svećenikâ i biskupâ,
Sveti Alfonze, živi uzore svih krjeposti,
Sveti Alfonze, pobožni štovatelju djetinjstva Isusova,
Sveti Alfonze, koji si kod svete misne žrtve ljubavlju gorio,
Sveti Alfonze, gorljivi klanjatelju Isuskrstu u Presvetom Sakramentu,
Sveti Alfonze, koji si pun boli razmatrao muku Isusovu,
Sveti Alfonze, gorljivi štovatelju Preblažene Djevice Marije,
Sveti Alfonze, koji si za propovijedanja ukazanjima Preblažene Djevice Marije usrećen bio,
Sveti Alfonze, anđele životom i vladanjem,
Sveti Alfonze, patrijarše po svojoj natpastirskoj brižljivosti za puk Božji,
Sveti Alfonze, po daru čudesa i proroštva slavni,
Sveti Alfonze, apostole po svom radu i uspjehu,
Sveti Alfonze, mučeniče po strogosti svoga života,
Sveti Alfonze, ispovjedatelju po svojim svetim djelima,
Sveti Alfonze, dušom i tijelom djevičanski,
Sveti Alfonze, utemeljitelju Kongregacije Presvetog Otkupitelja,
Sveti Alfonze, uzore misionara,
Sveti Alfonze, naš nježni oče i zaštitniče,
Sveti Alfonze Marijo,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

℣. Moli za nas sv. Alfonze Marijo.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.



Pomolimo se.

Bože, koji si po blaženom Alfonzu Mariji priznavatelju i biskupu raspaljenom revnošću za duše obogatio svoju Crkvu novim potomstvom, molimo, da poučeni njegovim spasonosnim opomenama i ojačani njegovim primjerom, uzmognemo sretno doći k Tebi. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

Izvor: Vollständiges Betrachtungs- und Gebetbuch von dem heiligen Alphons von Liguori, Aachen, 1840. (archive.org)
Slike: scuolaecclesiamater.org, Transalpine Redemptoristssalemcatholic.org, WIKIMEDIA COMMONS

ponedjeljak, kolovoza 01, 2016

Misionari sv. Ivana Krstitelja

Prošloga mjeseca doznali smo za osnutak jedne personalne župe i za jednu redovničku zajednicu u nastajanju (RORATE CÆLI). I jedno i drugo plod je motuproprija Summorum Pontificum pape Benedikta XVI.

Misionare sv. Ivana Krstitelja pokrenula su dvojica svećenika Kongregacije misionara milosrđa koju je osnovao Ivan Krstitelj Rauzan, svećenik koji je proživio Francusku revoluciju i ostatak života se borio protiv njenih strašnih posljedica. Rođen je u Bordeauxu, 5. prosinca 1757. Školovao se najprije kod isusovaca, a nakon završene teologije postao je svećenik, 25. svibnja 1782.

Budući da nije htio pristupiti zaprisegnutom kleru, otišao je u izbjeglištvo. Najprije u Belgiju, a zatim preko Münstera i Düsseldorfa sve do Berlina. U Francusku se vratio nakon puča iz 1799. Uz potporu nadbiskupâ Bordeauxa i Lyona pokrenuo je s kasnijim biskupom Karlom de Forbinom-Jansonom družbu svećenika koja si je za cilj postavila unutarnje misije- obnoviti vjeru među francuskim narodom. Tako je 1808. u Lyonu prvi put nastala Družba francuskih misija. Djelovanje im je onemogućio Napoleon I. zbog neuspjeha Pariškog koncila iz 1811. i sukoba s Pijom VII. Kad je pao Napoleon i na vlast 1814. došao Ljudevit XVIII., Rauzan je postao kraljev kapelan i ubrzo se po drugi put uspostavlja njegova družba. Misionari su 1816. dobili hodočasničko mjesto Mont-Valérien i održavali misije širom Francuske. Utemeljitelj je osnovao i jednu žensku redovničku zajednicu; Kongregaciju svete Klotilde.

Ponovo su raspršeni i završili u egzilu za vrijeme revolucije iz 1830. Utemeljitelj je u Rimu ostao do 1833. i tu ga je papa Grgur XVI. ohrabrio da osnuje novu družbu. Dobila je ime Kongregacija svećenika milosrđa pod naslovom Blažene Djevice Marije u Njenu Bezgrješnom Začeću. Papinsko pismo potvrde s konstitucijama dobili su 18. veljače 1834. Od 15. ožujka iste godine bili su pod nadležnošću Kongregacije za širenje vjere. Oci milosrđa nosili su (i nose) reverendu svjetovnih svećenika s raspelom. Danas imaju i značku s prizorom povratka izgubljenog sina.

Utemeljitelj je umro 5. rujna 1847. godine. Na grobu mu stoji napisano:

Ovdje počiva
u nadi blaženog uskrsnuća
Ivan Krstitelj Rauzan.
Svećenik, svete teologije doktor,
generalni vikar Biskupije Bordeaux,
utemeljitelj i prvi prepošt
generalni
Družbe svećenika milosrđa pod naslovom
BDM u Njenu Bezgrješnom Začeću.
Pun dana preminu u Parizu, V. rujna MDCCCXLVII.


Zbog dobrote ocem nazvani (2 Mak 14,37)

U ustima njegovim bio je zakon istine, na usnama njegovim nije se našla prijevara. U miru je i poštenju išao preda mnom i mnoge je odvratio od grijeha. (Mal 2, 6)

Zajednica je ponovo stradala zbog proturedovničkih zakona Treće Republike iz 1880. kad su protjerani redovnici. Matičnu kuću su zadržali u Parizu sve do zakona iz 1905. o razdvajanju Crkve i države. Tada su prešli u Belgiju, a danas su američka zajednica. Od družbe svećenika postali su prava redovnička kongregacija 1961. sa zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti.  Sjedište im je u Auburnu gdje su 2008. otvorili novu crkvu posvećenu Božanskom Milosrđu.

Prije pet godina su dvojica njihovih članova izrazila želju da obavljaju apostolat u duhu motuproprija Summorum Pontificum. U zajednici su im savjetovali da si pronađu biskupa koji bi ih bio voljan prihvatiti i tako su pronašli msgr. R. J. Foysa. Primio je tu dvojicu otaca- S. Collinsa i S. Kopczynskog- i omogućio im tradicionalni apostolat u personalnoj župi Gospe Lurdske, dekretom od 24. lipnja 2016. Upravo traje prikupljanje sredstava za preuređenje nakoć luteranske crkve u katoličku. Planiraju urediti i lurdsku spilju kao molitveni kutak gdje će se u svako doba vjernici moći pomoliti i zapaliti svijeću. 


Misionari sv. Ivana Krstitelja kao i Kongregacija svećenika milosrđa za svog utemeljitelja drže oca Ivana Krstitelja Rauzana. Oni koji žele pristupiti ovim tradicijskim misionarima moraju računati na puno tradicionalniji i discipliniraniji život i na isključivu uporabu starijih liturgijskih knjiga. Uvelike su orijentirani na izvorne statute oca Rauzana. Zbog nastojanja bezbožne revolucije koja proteklih stoljeća nastoji svrgnuti Krista s njegova mjesta, traže kandidate kontrarevolucionare koji bi prema primjeru i načinu sv. Ivana Krstitelja i oca Rauzana radili za spasenje svih ljudi, da se sve obnovi u Kristu Kralju.

Otac Rauzan narav pravog misionara nalazi u Poslanici Filipljanima i predlaže taj uzor svojim svećenicima: "Uostalom braćo, što god je istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, [...] - to nek vam je na srcu!" (Fil 4,8).

Slike: MSJBRORATE CÆLI

nedjelja, srpnja 17, 2016

Pape i protupape

Kraj XIV. i početak XV. stoljeća bilo je vrijeme kad su izopćenja letjela na sve strane. O tom teškom razdoblju Crkve 13. srpnja 2016. piše R. de Mattei:


"Postojala je epoha u kojoj se cijela kršćanska Europa našla izopćenom, a da nitko nije bio krivovjeran. Sve je počelo 27. ožujka 1378. kad je 14 mjeseci nakon svoga povratka iz Avignona, u Rimu umro papa Grgur XI.


Na konklavama koje su se prvi put nakon 75 godina odvijale u Vatikanu, sudjelovalo je 16 od tadašnja 23 kardinala koliko ih je bilo u kršćanskom svijetu. Velika većina njih bili su Francuzi, što je bila jedna od posljedica dugoga avinjonskoga razdoblja. Sveti je kolegij 8. travnja na papinsku katedru izabrao nadbiskupa Barija Bartolomeja Prignana, učena kanonista, stroga života, koji nije bio kardinal pa tako ni nazočan na konklavama.


Istoga je dana u konklave prodro puk da zatraži izbor rimskog pape. Kardinali se zato nisu usudili obznaniti već obavljeni izbor, nego su narod ostavili u vjeri da je izabran stari kardinal Franjo Tebaldeschi, rođeni Rimljanin. No, sljedećeg je dana ustoličen Bartolomej Prignano koji je uzeo ime Urban VI. (1378.-1389.), a redovito je okrunjen 18. travnja u Svetom Petru.

Dogodilo se, međutim, da se u srpnju okupilo dvanaest francuskih kardinala i Aragonac Petar de Luna u Anagniju, gdje su 2. kolovoza dali izjavu u kojoj stoji da je Rimska stolica ispražnjena. Izbor Urbana VI. držali su nevaljanim jer da ga je rimski puk iznudio pobunom i buntom. U katedrali u Fondiju je 20. rujna bio izabran kao novi papa kardinal Robert iz Ženeve koji je uzeo ime Klement VII. (1378.-1394.). Potonji se nakon neuspješna pokušaja da zauzme Rim, nastanio u Avignonu. Tako je započeo Veliki zapadni raskol.


Razlika između Zapadnog i Istočnog raskola, koji je dijelio kršćanstvo od 1054., u tomu što je Istočni bio raskol u pravom i strogom smislu toga pojma, zato što su pravoslavci odbijali i odbijaju priznati papinski primat, rimskog biskupa i pastira sveopće Crkve.

Zapadni raskol, naprotiv, bio je materijalni, ali ne i formalni raskol, jer niti na jednoj strani nije bilo volje za osporavanjem papinskog primata. Urban VI. i Klement VII., kao i njihovi nasljednici, bili su uvjereni u legitimnost svoga kanonskog izbora i nijedna od strana u sukobu nije zastupala doktrinarne zablude. Crkva nam danas daje sigurnost da su zakoniti pape bili Urban VI. i njegovi nasljednici, no u to vrijeme nije bilo jasno kako razlučiti tko je zakoniti namjesnik Kristov.

Od 1378. kršćanstvo je bilo podijeljeno na dvije 'obedijencije'. Francuska, Škotska, Kastilja, Portugal, Savoja, Aragon i Navara priznavali su Klementa VII. Sjeverna i središnja Italija, Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda, Engleska i Irska, Češka, Poljska i Ugarska ostale su vjerne Urbanu VI. Tijekom više od 40 godina europski su katolici proživljavali svakodnevnu dramu. Nisu samo postojala dvojica papa i dva kardinalska kolegija, nego su često i za biskupije bila dva biskupa ili za opatije dva opata, za župe dva župnika. A budući da su se dvojica papa međusobno izopćila, svaki se kršćanski vjernik našao izopćenim od jednoga ili drugoga pape. 

Čak su i svetci bili podijeljeni. Protiv sv. Katarine Sijenske i sv. Katarine Švedske (kćeri sv. Brigite) koje su podupirale Urbana VI., bili su sv. Vinko Fererski, bl. Petar Luksemburški i sv. Koleta iz Corbiea koji su pristajali uz avinjonsku obedijenciju. Situacija je bila izrazito zbunjujuća i činila se bezizlaznom.

Kad je 16. rujna 1394. iznenada umro Klement VII., avinjonski papa, činilo se da je stigao trenutak da se razriješi čvor. Dostajalo bi da francuski kardinali ne počnu s izborom novoga pape i da odstupi papa u Rimu, Bonifacije IX. (1389.-1404.) koji je bio naslijedio Urbana VI. Umjesto toga, avinjonski su kardinali izabrali za novog papu Petra de Lunu, čovjeka besprijekorna života, no tvrdoglava koji se snažno pozivao na svoja prava. Vladao je 22 godine kao Benedikt XIII. (1394.-1422.).


Bonifacija IX. naslijedili su 'rimski' pape Inocent VII. (1404.-1406.) i Grgur XII. (1406.-1415.). U međuvremenu se među teolozima nastavila razvijati rasprava. Polazna je točka bio slavni odlomak iz Gracijanova dekreta koji kaže: 'Papa ima pravo suditi sve, ali nitko ne može suditi njemu osim ako ne zabludi u vjeri' ('A nemine est judicandus, nisi deprehenditur a fide devius') (Dist. 400, c. 6). Pravilo prema kojem nitko ne smije suditi papi ('Prima sedes non judicabitur') dopuštalo je, i dopušta, samo jednu iznimku: grijeh krivovjerja. Radilo se o maksimi oko koje su se svi slagali i koja se osima na krivovjernog papu mogla primijeniti također na raskolničkog papu. 

Međutim, koji je bio kriv za raskol? Mnogi su u nastojanju da riješe problem pali u opasnu zabludu: koncilijarizam prema kojem krivovjernog ili raskolničkog papu može svrgnuti koncil, jer je skupština biskupa iznad pape. Vodeći zastupnici toga nauka bili su kancelar pariškoga sveučilišta Petar d'Ailly (1350.-1420.), kasnije avinjonski kardinal, i teolog Ivan Gerson (1363.-1429.), i on kancelar i profesor pariškoga sveučilišta.

Ta kriva ekleziologijska teza navela je neke kardinale obiju obedijencija da rješenje potraže u općem koncilu koji je otvoren 25. ožujka 1409. u Pisi sa svrhom da pozove dvojicu papa da abdiciraju, i da ih svrgne ako odbiju. To se zapravo i dogodilo. Koncil iz Pise se proglasio ekumenskim i predstavnikom cjelokupne sveopće Crkve, i svrgnuo dvojicu papa rivala kao 'raskolnike i krivovjerce' te proglasio Rimsku stolicu ispražnjenom.

Kardinalski je kolegij 26. lipnja izabrao trećeg papu, Petra Filarga, nadbiskupa milanskog, koji je uzeo ime Aleksandar V. (1409.-1410.). Njega je sljedeće godine naslijedio Baltazar Cossa koji je uzeo ime Ivan XXIII. (1410.-1415.). Pravi je papa mogao biti samo jedan, ali koji je to bio u tom trenutku nije bilo jasno ni teolozima ni vjerničkom puku.


Ivan XXIII. je s potporom njemačkog cara Žigmunda (1410.-1437.) preuzeo inicijativu i sazvao novi koncil u carskom gradu Konstanzu koji je bio otvoren 5. studenoga 1414. Cilj mu je bio da ga priznavanjem Koncila iz Pise, od kojega je vukao svoju legitimnost, priznaju kao jedinoga papu. U tu je svrhu kreirao mnogo talijanskih kardinala koji su ga podupirali.

Da bi prevladali talijansku premoć, Francuzi i Englezi su uspjeli da se glasuje ne 'per capita singulorum', prema broju pojedinaca, nego 'per nationes', prema nacionalnim skupinama. Pravo glasa bilo je dano Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Italiji i na koncu Španjolskoj: peterima najvećim europskim nacijama. Radilo se o duboko revolucionarnom načelu.

Ponajprije, nacije, i time politički subjekti, zadobile su velik utjecaj na život Crkve tako što je odnos ovisnosti koji su uvijek imale prema Crkvi bio potpuno preokrenut. Zatim, i iznad svega, svrgnuto je načelo prema kojem je papa vrhovni arbitar, moderator i sudac koncila, dodijelivši glasu koncilskih otaca deliberativne odluke. Kad je Ivan XXIII. shvatio da ga taj koncil neće potvrditi kao papu, u noći s 20. na 21. ožujka 1415. pobjegao je iz Konstanza, ali je bio uhvaćen, svrgnut kao simonist i javni grješnik te uz drugu dvojicu papa isključen od ponovnog izbora.

Skup je 6. travnja 1415. izdao dekret poznat kao 'Haec Sancta' u kojem se svečano izjavljuje da Koncil, potpomognut Duhom Svetim, predstavlja čitavu vojujuću Crkvu i da ima svoju vlast izravno od Boga; zato mu se svaki kršćanin, uključujući papu, mora pokoriti. 'Haec Sancta' je jedan od najrevolucionarnijih dokumenata u povijesti Crkve jer negira primat rimskog prvosvećenika nad koncilom. Taj tekst, najprije priznat kao autentičan i legitiman, papinsko je Učiteljstvo tek u kasnijem trenutku prekorilo. 'Haec Sancta' je na stegovnoj razini bila nadopunjena dekretom 'Frequens' od 9. listopada 1417. prema kojem su ekumenski koncili biti stabilna crkvena ustanova i time, kako piše povjesničar H. Jedin, 'neka vrsta kontrolne ustanove nad papinstvom'.

U toj je kaotičnoj situaciji rimski papa Grgur XII. pristao odstupiti. Bilo je to zadnje odreknuće od papinskog prijestolja prije odreknuća Benedikta XVI. Time je Grgur XII. izgubio sve papinske povlastice, kako se događa kad papa iz izvanrednih razloga napušta upravljanje Crkvom. Koncil ga je priznao kao kardinala i imenovao biskupom Porta i stalnim legatom u marci Ankoni. Grgur je umro u 90. godini u Recanatiju, 18. listopada 1417., prije nego što je bio izabran novi papa.


Na odreknuće nije bio spreman avinjonski papa Benedikt XIII. kojeg su napustile i zemlje njegove obedijencije i bio je svrgnut 26. srpnja 1417. kao krivokletnik, raskolnik i krivovjerac. Kardinali dviju obedijencija su konačno zajedno 11. studenoga 1417. izabrali novoga papu Odona Colonnu, Rimljanina, koji si je uzeo ime Martin V. (1417.-1431.) po svetcu koji se slavio na dan izbora. Veliki zapadni raskol bio je završen i činilo se da je mir stigao u Crkvu, no poslijekoncilsko vrijeme spremalo je gorka iznenađenja za nasljednika Martina V."

Izvor; CORRISPONDENZA ROMANA, Katholisches.info
Slike: WIKIMEDIA COMMONS, WIKIPEDIA (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7)