2. ožujka 2011. ubijen je S. Bhatti, ministar za vjerske manjine u Pakistanu. Pročitao sam neke komentare na Rorate caeli od toga dana gdje su mu se neki već preporučili u molitve- učinilo mi se to pretjerano sve dok nisam pročitao njegovu oporuku iz 2005., objavljenu 2008. na talijanskom jeziku. Njegove pogibije se spomenuo danas i Sveti Otac prigodom molitve Angelusa.
"Zovem se Shahbaz Bhatti. Rođen sam u katoličkoj obitelji. Moj otac, umirovljeni učitelj, i moja majka, kućanica, odgojili su me prema kršćanskim vrijednostima i biblijskom nauku, što je oblikovalo moje djetinjstvo.Od malena mi je bilo samorazumljivo ići u crkvu, našao sam duboko nadahnuće u vjerskim istinama, žrtvi i raspeću Isusovu. Ljubav Isusova me potaknula da svoje usluge stavim na raspolaganje Crkvi. Potresli su me strašni uvjeti u kojima žive pakistanski kršćani. Sjećam se Velikoga petka kad mi je bilo trinaest godina; slušao sam propovijed o Isusovoj žrtvi za naše otkupljenje i za spasenje svijeta. Tako sam se osjećao ponukanim da kao odgovor na tu Njegovu ljubav darujem našoj braći i sestrama moju ljubav, stavljajući se u službu kršćana, osobito siromašnih, nevoljnih i progonjenih koji žive u ovoj islamskoj zemlji.
Ponuđene su mi visoke časti i službe u vladi da prekinem s mojom borbom, ali uvijek sam ih odbijao, čak uz opasnost za vlastiti život. Moj je odgovor uvijek bio isti: 'Ne, Isusu želim služiti kao jednostavan čovjek.'
Ta me predanost usrećuje. Ne želim popularnost niti pozicije moći. Jedino želim mjesto pored Isusovih nogu. Želim da moj život, moj karakter, moje djelovanje govore za mene i pokazuju da nasljedujem Isusa Krista. Ta je želja u meni tako velika da bih se u mojim naporima za nevoljne, siromašne i progonjene kršćane Pakistana osjećao izabranim kad bi Isus prihvatio moj život kao žrtvu.
Za Krista hoću živjeti, za Njega hoću umrijeti. Zato se ne bojim u ovoj zemlji. Mnogo su me puta ekstremisti željeli ubiti ili zatvoriti. Prijetili su mi, progonili me i terorizirali moju obitelj, ali ja sam rekao: 'Sve dok živim, do zadnjega daha, nastavit ću služiti Isusu i tom siromašnom, trpećem čovječanstvu, kršćanima, nevoljnima, siromašnima.'
Mislim da su kršćani svijeta koji su pružili ruku muslimanima pogođenim 2005. potresom, sagradili mostove solidarnosti, ljubavi, razumijevanja, suradnje i tolerancije između dviju religija. Ako se ti napori nastave, uvjeren sam, da ćemo uspjeti osvojiti srca i umove ekstremista. Iz toga će proizaći pozitivna promjena: ljudi se neće mrziti, neće u ime religije ubijati, nego će jedni druge ljubiti, bit će složni i njegovat će u ovoj regiji mir i razumijevanje.
Moram vam reći da puno pobude nalazim u Svetom pismu i u životu Isusa Krista. Što više čitam Novi i Stari zavjet, biblijske retke i riječi Gospodinove, to se više osjećam ojačanim i raste u meni odlučnost. Kad razmišljam o činjenici da je Isus Krist sve žrtvovao, da je Bog svoga Jedinorođenca poslao radi našega otkupljenja i spasenja, pitam se na koji način ja mogu slijediti put na Kalvariju. Naš je Gospodin rekao: 'Onda dođi, uzmi križ svoj i hajde za mnom!' [Mk 10, 21, op. splendor].
Mjesto koje najviše volim u Bibliji glasi: 'Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni' [Mt 25, 35, op. splendor]. Kad vidim siromašne i potrebite, pomislim da me u njima susreće Isus. Tako da je to moja nakana, da prema mogućnostima budem uvijek susretljiv i zajedno s ostalima podupirem nevoljnike, gladne, žedne.
Mislim da potrebite, siromahe, siročad, koje god religije, treba najprije gledati kao ljude. Mislim da su ti ljudi dio moga tijela u Kristu, da su progonjeni i potrebiti dio Kristova Tijela. Ako dovršimo tu misiju, zaslužit ćemo si mjesto pokraj Isusovih nogu, i moći ću ga gledati, a da se ne posramim."
Izvor: katholisches.info, lugopress
Slika: RORATE CÆLI
Nema komentara:
Objavi komentar