Prvi ovomjesečni upis počinjem jednom značajnom novošću.
Nakon knjiga U. M. Langa: Okretanje prema Gospodinu, FTI, Zagreb 2007. i A. Schneidera: Dominus est, Duh i voda, Jelsa, 2008., iz tiska je napokon i na hrvatskom jeziku, prije nekoliko tjedana, izašlo još jedno djelo na tragu misli Svetog Oca o liturgiji. Riječ je o Krivovjerju bezobličja M. Mosebacha, koje je na raznim svjetskim jezicima već doživjelo više izdanja. Prevoditelj i pisac predgovora je M. Sladek, a izdavač je Modo iz Zagreba kod kojega se može i nabaviti.
Martin Mosebach je priznati i nagrađivani njemački književnik koji piše romane, pripovijetke, putopise, kritike, pa i pjesme i libretta. U široj javnosti je poznat kao zagovornik klasične rimske mise, a za vrijeme medijskih blaćenja Svetog Oca prošlih godina, odvažno je i argumentirano iznosio istinu o liku i svetim djelima pape Benedikta XVI., što se nažalost ne može reći ni o svim njemačkim biskupima. Pisac predgovora o njemu simpatično kaže da je nonkonformist s plemenitim darom za stvaranje neprijatelja. U dva navrata smo ga susreli i na ovom blogu kao sugovornika u intervjuima (1, 2).
Knjiga, posvećena R. Spaemannu, zapravo je zbirka eseja nastalih tijekom godina i objavljivanih u raznim časopisima i novinama. Među njima i dio iz njegova romana Duga noć, a sve ih ujedinjuje tema liturgije. Tradicionalne ili kako bi se kardinal Bartolucci izrazio, litrugije s velikim 'L' i one reformirane, te njezinim posljedicama. Pisac progovara i o načelnim pitanjima kao što je Treba li kršćanstvu liturgija?. Moći ćete pročitati zanimljiva razmišljanja o cijelom nizu pitanja poput značenja žrtve i rituala u raznim civilizacijama, gregorijanskoj glazbi koja mu je svratila pozornost na obred. U više poglavlja piše o elitizmu i ispraznosti suvremene crkvenoj umjetnosti koja je pratila reformu, kao i o modernom ikonoklazmu usporedivom s onim reformatora iz XVI. st. Drži da je na mjesto koje je zauzimala Biblia pauperum stupilo nešto čija je izgleda jedina svrha istrgnuti slike iz srca ljudi. Pronaći ćete i auktorova razmišljanja o modernizmu, važnosti gesta i simbola te raskoraku između nauka o misi i svakodnevnih ostvarenja mise za koja se čini da taj nauk zapravo žele obezvrijediti i negirati. Posebno bih vam svratio pozornost na poglavlje o benediktincima iz opatije Fontgombault koje prikazuje jedan život koji se sav pretvorio u liturgiju. Mislim da bi ga trebao pročitati svatko tko se zanima za monaški, benediktinski život koji je škola službe Gospodnje, kako kaže sv. Benedikt. Na pitanje s kraja toga poglavlja, hoće li taj monastički pokret vjeran tradiciji utjecati na sadašnjost i budućnost Crkve, danas sa sigurnošću i zadovoljstvom možemo potvrdno odgovoriti.
Nadam se da vas je ovih nekoliko ugrubo nabačenih podataka zainteresiralo za knjigu čije je prvo izdanje, istina, izašlo prije gotovo jednog desetljeća (Beč, 2002.), ali kako vidimo da se o problemima koje spominje Mosebach danas raspravlja na kongresima pod utjecajem novog liturgijskog pokreta pape Benedikta, jasno je da knjiga nije ništa izgubila, već naprotiv samo dobila na aktualnosti. Sva ova pitanja koja sam spomenuo nisu nipošto obrađena na suhoparan način, nego su predstavljena stilski dotjerano, privlačno, humoristično, katkad i na vlastiti račun, s bezbroj anegdota, zanimljivih uvida i podataka koji otkrivaju autorovu veliku erudiciju i ljubav prema klasičnoj sv. misi.
Nakon knjiga U. M. Langa: Okretanje prema Gospodinu, FTI, Zagreb 2007. i A. Schneidera: Dominus est, Duh i voda, Jelsa, 2008., iz tiska je napokon i na hrvatskom jeziku, prije nekoliko tjedana, izašlo još jedno djelo na tragu misli Svetog Oca o liturgiji. Riječ je o Krivovjerju bezobličja M. Mosebacha, koje je na raznim svjetskim jezicima već doživjelo više izdanja. Prevoditelj i pisac predgovora je M. Sladek, a izdavač je Modo iz Zagreba kod kojega se može i nabaviti.
Martin Mosebach je priznati i nagrađivani njemački književnik koji piše romane, pripovijetke, putopise, kritike, pa i pjesme i libretta. U široj javnosti je poznat kao zagovornik klasične rimske mise, a za vrijeme medijskih blaćenja Svetog Oca prošlih godina, odvažno je i argumentirano iznosio istinu o liku i svetim djelima pape Benedikta XVI., što se nažalost ne može reći ni o svim njemačkim biskupima. Pisac predgovora o njemu simpatično kaže da je nonkonformist s plemenitim darom za stvaranje neprijatelja. U dva navrata smo ga susreli i na ovom blogu kao sugovornika u intervjuima (1, 2).
Knjiga, posvećena R. Spaemannu, zapravo je zbirka eseja nastalih tijekom godina i objavljivanih u raznim časopisima i novinama. Među njima i dio iz njegova romana Duga noć, a sve ih ujedinjuje tema liturgije. Tradicionalne ili kako bi se kardinal Bartolucci izrazio, litrugije s velikim 'L' i one reformirane, te njezinim posljedicama. Pisac progovara i o načelnim pitanjima kao što je Treba li kršćanstvu liturgija?. Moći ćete pročitati zanimljiva razmišljanja o cijelom nizu pitanja poput značenja žrtve i rituala u raznim civilizacijama, gregorijanskoj glazbi koja mu je svratila pozornost na obred. U više poglavlja piše o elitizmu i ispraznosti suvremene crkvenoj umjetnosti koja je pratila reformu, kao i o modernom ikonoklazmu usporedivom s onim reformatora iz XVI. st. Drži da je na mjesto koje je zauzimala Biblia pauperum stupilo nešto čija je izgleda jedina svrha istrgnuti slike iz srca ljudi. Pronaći ćete i auktorova razmišljanja o modernizmu, važnosti gesta i simbola te raskoraku između nauka o misi i svakodnevnih ostvarenja mise za koja se čini da taj nauk zapravo žele obezvrijediti i negirati. Posebno bih vam svratio pozornost na poglavlje o benediktincima iz opatije Fontgombault koje prikazuje jedan život koji se sav pretvorio u liturgiju. Mislim da bi ga trebao pročitati svatko tko se zanima za monaški, benediktinski život koji je škola službe Gospodnje, kako kaže sv. Benedikt. Na pitanje s kraja toga poglavlja, hoće li taj monastički pokret vjeran tradiciji utjecati na sadašnjost i budućnost Crkve, danas sa sigurnošću i zadovoljstvom možemo potvrdno odgovoriti.
Nadam se da vas je ovih nekoliko ugrubo nabačenih podataka zainteresiralo za knjigu čije je prvo izdanje, istina, izašlo prije gotovo jednog desetljeća (Beč, 2002.), ali kako vidimo da se o problemima koje spominje Mosebach danas raspravlja na kongresima pod utjecajem novog liturgijskog pokreta pape Benedikta, jasno je da knjiga nije ništa izgubila, već naprotiv samo dobila na aktualnosti. Sva ova pitanja koja sam spomenuo nisu nipošto obrađena na suhoparan način, nego su predstavljena stilski dotjerano, privlačno, humoristično, katkad i na vlastiti račun, s bezbroj anegdota, zanimljivih uvida i podataka koji otkrivaju autorovu veliku erudiciju i ljubav prema klasičnoj sv. misi.
Samo da nadodam da se knjiga za sada moze nabaviti u Superknjizari na Rooseveltovom trgu 4 u Zagrebu, a kroz tjedan ili dva moci ce se nabaviti i u Verbumovim knjizarama po Hrvatskoj. Posjetitelji tradicionalne mise u crkvi sv. Martina mogu je nabaviti poslije mise (doduse, za sada imamo samo pet-sest primjeraka, ali nabavit cemo vise ako bude velika potraznja).
OdgovoriIzbriši