Zahvalnost

Gospa od Stupa ili Nuestra Señora del Pilar, slavi se danas širom hispanskoga svijeta kao spomen na ukazanje, 40. godine, Blažene Djevice Marije sv. Jakovu Apostolu- starijem. Ovaj je datum značajan i stoga što je 12. listopada 1492. Kolumbo stigao u Ameriku, i tada je služena prva sveta misa na tom kontinentu. Bazilika se nalazi u Zaragozi, a pohode je rijeke hodočasnika. Za vrijeme španjolskoga građanskog rata na nju su bačene tri avionske bombe, ali ni jedna nije eksplodirala. Među nebrojenima koji su se zavjetovali Gospi od Pilara bio je i Justo Gallego Martínez, koji je mlad ušao u trapistički samostan Santa María de Huerta. Međutim, obolio je od tuberkuloze koja je bila neizlječiva, pa je morao napustiti samostan jer je predstavljao opasnost za cijelu zajednicu. Zavjete nije bio položio. Justo se molio Gospi od Pilara za ozdravljenje, a zahvalio joj je na izmoljenoj milosti na jedan zaista veličanstven i nevjerojatan način- počeo je graditi katedralu kojoj je dao njeno ime.

"Jedan pobožni i tvrdoglavi Španjolac preko četrdeset godina gradi vlastitu crkvu. Tisuće posjetitelja iz cijeloga svijeta divi se njegovu djelu. No, za susjede iz mjesta Justo Gallego Martinez je lud. Mejorada del Campo je zapravo jedno posve normalno mjesto. Nastala iz sela od tisuću duša istočno od Madrida, danas je spavaonica u kojoj prebiva deset tisuća ljudi. Jednolični stambeni blokovi se izmjenjuju s novoizgrađenim tvorničkim postrojenjima. Iza okolnih polja tutnji promet autocestom prema glavnom gradu.

Jedna građevina visoka šezdeset metara uzdiže se iznad susjednih kuća. Nad njom stoji masivna konstrukcija za kupolu od plavo lakiranih metalnih šipki. Pored nje strše tornjevi u vedro nebo, zidani od starih ostataka cigle različite veličine, oblika i boje. Zidovi tornjeva sliče tepihu od starih zakrpa, kao i fasada moćnih vanjskih zidova glavne lađe. Pod gredom vire zahrđale šipke armature na čijim se vrhovima nalaze u gipsu izlivene glave apostola. Katedrala od građevinske šute. Ukupne je površine od blizu 8000 kvadratnih metara. Izgradio ju je jedan čovjek, koji nije ni zidar ni tesar, a nije studirao ni arhitekturu niti statiku.

Put do Justa Gallega Martíneza vodi preko grubog betonskog poda glavne lađe, u kojem je neka mačka ovjekovječila svoje šape. Justo Gallego Martínez stoji prekriženih ruku u maloj pokrajnjoj prostoriji katedrale, koja njemu i njegovim pomoćnicima služi kao radionica i kao boravište. Vatra od europaleta plamti u kaminu. Na gredi stoji pakiranje 'Nescaféa' pokraj plastičnog kipića Isusa. Vonja na dim i svježi mort. Justo Gallego Martínez kašljuca i prelazi rukom preko sijedih, neobrijanih, upalih obraza; ruke su mu grube i prljave. "Dobro smo napredovali zadnje dvije godine." Šmugnu osmijeh preko umornog lica starog čovjeka. Preko 45 godina ovaj 85-ogodišnjak radi na svojoj katedrali, bez građevinske dozvole, poznavanja statike ili potpore Crkve. "Jednostavno sam to morao učiniti", reče i energično kimnu. Justo Gallego Martínez potječe iz starosjedilačke seoske obitelji. Na svom su posjedu uzgajali žito, rajčicu i drugo povrće. Njega je privuklo nešto drugo: kao mladić je proveo osam godina u jednom trapističkom samostanu. No, morao je napustiti bratstvo jer je obolio od tuberkuloze. Majka ga je do ozdravljenja njegovala doma. Nakon ozdravljenja, odlučio je u zahvalu sagraditi crkvu. Naslijedio je od obitelji jedno polje na rubu sela i najprije iskopao podrum za kriptu, opremljen jedino pijukom i lopatom. Kasnije mu je netko pomogao malim bagerom. "Svi su rekli da to neće biti nešto." Kratko bljesnuše starčeve duboke oči. "Ali, s Božjom pomoću čovjek može gore premještati."

Angel je ušao u sobu. Maleni, okrugli čovjek pomaže mu već mnogo godina. "On sve može i uvijek je dobre volje", hvali ga Justo Gallego Martínez. Angel se smiješi i uzima cigaretu, a zatim oblači radnu odjeću. Danas treba biti dovršena pokrajnja kupola.

Inspiraciju za svoju monumentalnu građevinu je Justo našao u knjigama o srednjovjekovnim dvorcima i crkvama. Njegova je crkva divlja mješavina različitih stilova. Špicasti lukovi i kupole s križnim rebrastim svodovima podsjećaju ponajviše na gotiku, nešto na romaniku ili barok. Materijal je darovan ili je od ostataka ili otpada. U crkvenoj lađi nagomilane poluotvorena vreća cementa, razbijeni komadi cigle, šareni komadići kaljevih krhotina, na zid naslonjena razbijena prozorska okna. U jednom kutu leže nebrojena plastična vjedra izvađenog dna. Poslagana jedno na drugo služe kao model za izradu betonskih stupova koji nose moćne lukove i svodove. Samo malo materijala mora Justo kupovati. "Trenutačno upravo dva Nijemca u svojoj domovini sakupljaju za mene čelik i cement."

Uporni majstor Justo i njegov pomoćnik pale vatru u tačkama zavarenim od metalnih ploča. Preko kosih stuba jednog kružnog stubišta tegle svoju provizornu napravu pod jednu nadstrešnicu. Tu već stoji aparat za zavarivanje. Zajedno s jednim pomoćnikom iz Rumunjske, Angel se penje na kupolu, namješta metalne šipke i zavaruje. Kasnije iznutra spaja panele od kartona na šipke, kako bi izvana ožbukao kupolu. Uvijek iznova Justo stisnutih očiju zamahuje. Cilja duž kupole. "Dalje nadesno, morate šipke pritisnuti nadesno!" Na hladnom zraku se majstorov dah pretvara u paru. Silazi namješta komad drva i trlja ruke nad vatrom. Justo nosi isluženi kaput španjolske pošte koji je naprijed povezao komadićem žice. Ostatci morta su se zalijepili na plavoj tkanini. Oko vrata mu je jedan crveni šal od filca s reklamom jednog poznatog proizvođača limunade. Na glavi crvena vunena kapa ispod koje strši njegova sijeda kosa. Za svojih 85 godina djeluje iznenađujuće okretno. "Izvrsno se osjećam, imam ideale i jedan plan- to me održava mladim." Justo svako jutro radi od šest sati na svojoj baušteli. Tek se uvečer vraća u svoj dvjesto metara udaljeni dom koji dijeli sa sestrom.

Tvrdoglavi je majstor sa svojom katedralom dospio u njujorški muzej moderne umjetnosti. Bio je model za reklamu jedne španjolske mineralne vode.

Tisuće posjetitelja iz cijeloga svijeta svake godine dolaze i čude se. Neki su kredom našarali posvete i priznanja po sivoj žbuci u crkvenoj lađi. Ljeti dolaze trupe dragovoljnih pomoćnika iz Europe. Spavaju na gradilištu i od Justa dobiju skromni obrok. Starac kod vjerničke mladeži uživa kultni status. Ipak, tko u njemu traži vjerskog reformatora, razočarat će se. "Ja nisam smutljivac, samo želim graditi svoju katedralu, a ne dovoditi u pitanje crkveni auktoritet", govori dok odlazi u malu prostoriju pokraj crkvene lađe. U prostoriji Justo Gallego Martínez podiže glas koji odzvanja od golih zidova: "Prava vjera dolazi iz Rima, a Papa je nezabludiv." Pod pokrivačem visi krletka s papigicom koja sve glasnije krešti. Zatim se majstor saginje nad jedno okno i od raznobojnih krhotina počinje slagati sliku s ovcama, koju fiksira posebnim ljepilom.

Justo bi svoje životno djelo najradije prepisao nadležnoj biskupiji u Alcali de Henares. "Obećali su mi da će se nakon moje smrti katedrala nastaviti graditi na moj način." Većina ljudi u mjestu u to sumnja, a mnogi ga drže luđakom koji je svoje nasljedstvo mogao bolje uložiti u nešto smislenije. "Crkva neće preuzeti građevinu", kaže konobar iz bara preko puta. Ona bi mogla biti magnet za publiku, ali tko će preuzeti odgovornost za tako veliku građevinu koju je podigao laik bez dozvole i znanja statike? Justo se time ne opterećuje kad njegovi posjetitelji balansiraju na vrtoglavim visinama preko klimavog kositrenog krova. Dosad se nikom ništa nije dogodilo. Ali osim njega nitko na to ne gleda tako opušteno. Službenike iz općine je uvijek potjerao s gradilišta oštrim riječima. Otkad je katedrala od šute dobila međunarodnu pozornost, nadležne vlasti se drže tiho. Ali, koliko dugo? "Lako moguće da nakon njegove smrti dođe bager i sve to sravni", kaže konobar. I to bi bilo pravedno. Konačno, svaki normalni građanin mora si već za gradnju garaže priskrbiti iscrpljujući proces ishođenja dozvole.

Ali, izvan mjesta ogromna je zadivljenost katedralom od šute. "Dolazim već drugi put- građevina je jednostavno fantastična", kaže francuski turist iz okolice Bordeauxa. Ostaje na ulazu i otvorenih usta gleda uvis. Pored njega na zidu visi cedulja s najvažnijim informacijama o izgradnji katedrale. Justo ne želi da ga znatiželjnici zapitkuju. To ga udaljuje od posla. Dovršenje katedrale od šute on neće doživjeti. Ali, možda će sve dobro završiti za njega te će grad ili Crkva dovršiti njegovo životno djelo. Na to ukazuje i ime ulice u Mejoradi del Campo u kojoj se katedrala od šute nalazi: 'Avenida Antoni Gaudi'. Genijalni arhitekt je ostavio Barceloni 1926. svoju nedovršenu katedralu, 'Sagradu Familiju'. Ona je danas najpoznatiji simbol katalonskoga glavnog grada, a papa Benedikt XVI. posvetio ju je u studenom 2010."

Izvor: kathnews.de
Slike: Wikimedia Commons 1, 2, 3