Svetom Mihaelu Arkanđelu posvećene su mnoge crkve i kapele, kao i razna mjesta, udruge i redovničke zajednice. Među takve spada i Institut Bezgrješnog Srca Marijina i sv. Mihaela Arkanđela. Početci ove zajednice sežu u sedamdesete godine prošloga stoljeća.
Revni župnik F. Apoliano, među vjernicima je širio pobožnosti prema Srcu Isusovu i Marijinu, sv. Mihaelu i sv. anđelima, uvijek je podsjećao na potrebu molitve Gospine krunice, a bio je zauzet i u djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu. Ponajprije prema nemoćnima. Prvi dom ili sklonište za starije osobe, otvorio je 1970. godine. U njemu je isprva radilo pet djevojaka koje su težile redovničkom zvanju, a uskoro ih se pridružilo još. Jedna od njih je suutemeljiteljica, majka Virginija Alves de Lima. Nakon jednog pohoda putujućeg lika Gospe Fatimske, uz potporu biskupa A. de Castra Mayera, 22. kolovoza 1976., četrnaest djevojaka započelo je sa zajedničkim životomom u okviru pobožne udruge. Osamdesetih godina otvaraju i prvu školu te se posvećuju također katehezi i kršćanskom odgoju djece i mladeži.
Nakon što je 2002. blaženi Ivan Pavao II. uspostavio Personalnu apostolsku administraturu sv. Ivana Vianneya, pridružuju joj se i sestre, što je otvorilo put prema priznanju udruge kao redovničke zajednice. Godine 2005. je prvih dvadeset i pet sestara položilo doživotne zavjete; osam od njih je u zajednici bilo od prvih dana. Utemeljitelj je umro, 8. travnja 2005., na dan pokopa bl. Ivana Pavla II. koji ga je 1981. počastio naslovom monsinjora. Sestre su, 22. kolovoza 2008. konačno potvrđene i pod jurisdikcijom su Apostolske administrature.
Redovnice žive i šire pobožnost prema Bezgrješnom Srcu kako je to Gospa zatražila u Fatimi; molitvom, zadovoljštinom, žrtvom i posvetom Njenom Bezgrješnom Srcu. Osim toga čine djela milosrđa prema bližnjima; od najmanjih do onih na koncu ovozemaljskog putovanja.
Revni župnik F. Apoliano, među vjernicima je širio pobožnosti prema Srcu Isusovu i Marijinu, sv. Mihaelu i sv. anđelima, uvijek je podsjećao na potrebu molitve Gospine krunice, a bio je zauzet i u djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu. Ponajprije prema nemoćnima. Prvi dom ili sklonište za starije osobe, otvorio je 1970. godine. U njemu je isprva radilo pet djevojaka koje su težile redovničkom zvanju, a uskoro ih se pridružilo još. Jedna od njih je suutemeljiteljica, majka Virginija Alves de Lima. Nakon jednog pohoda putujućeg lika Gospe Fatimske, uz potporu biskupa A. de Castra Mayera, 22. kolovoza 1976., četrnaest djevojaka započelo je sa zajedničkim životomom u okviru pobožne udruge. Osamdesetih godina otvaraju i prvu školu te se posvećuju također katehezi i kršćanskom odgoju djece i mladeži.
Nakon što je 2002. blaženi Ivan Pavao II. uspostavio Personalnu apostolsku administraturu sv. Ivana Vianneya, pridružuju joj se i sestre, što je otvorilo put prema priznanju udruge kao redovničke zajednice. Godine 2005. je prvih dvadeset i pet sestara položilo doživotne zavjete; osam od njih je u zajednici bilo od prvih dana. Utemeljitelj je umro, 8. travnja 2005., na dan pokopa bl. Ivana Pavla II. koji ga je 1981. počastio naslovom monsinjora. Sestre su, 22. kolovoza 2008. konačno potvrđene i pod jurisdikcijom su Apostolske administrature.Redovnice žive i šire pobožnost prema Bezgrješnom Srcu kako je to Gospa zatražila u Fatimi; molitvom, zadovoljštinom, žrtvom i posvetom Njenom Bezgrješnom Srcu. Osim toga čine djela milosrđa prema bližnjima; od najmanjih do onih na koncu ovozemaljskog putovanja.
Slika: Divinas Vocaciones Religiosas
Nema komentara:
Objavi komentar