Od prošloga mjeseca se ne stišava bura oko jedne bogohulne predstave koja kruži Francuskom. Prošlomjesečni članak koji slijedi prikazuje razvoj događaja i pitanja koja se postavljaju. Predstava je prošloga četvrtka, 10. studenog 2011., gostovala i u Rennesu, došlo je oko tisuću prosvjednika koji su molili i dvjestotinjak onih koji su podržavali takvo uprizorenje, a komu je potporu dao nadbiskup? Poslao je jednoga svećenika kao svoga izaslanika na predstavu i ogradio se kao i većina biskupa od 'integrista', mladeži koja je na ulici molitvom izražavala svoje neslaganje s blasfemijom. Rijetki su poput biskupa bretonske Biskupije Vannes, msgr. Centenea, podržali prosvjednike. Predsjednik Francuske biskupske konferencije, kard. Vingt-Trois, izjavio je u srijedu, da su biskupi složni da treba otkloniti svako 'verbalno ili čak psihičko nasilje' protiv te predstave. Piovo bratstvo je pak najavilo da će u nadoknadu za bogohuljenje služiti svete mise (kath.net). Gloria.tv ima televizijske snimke prosvjeda kao i skandalozne izjave nadbiskupa Rennesa.
"Od 20. listopada 2011. izvodi se u 'Theatre de la Ville' u Parizu kazališna predstava 'On the Concept of the Face of God', Romea Castelluccija. Ogromnu Kristovu sliku koja zauzima pozornicu gađa se i prlja fekalijama. Poruka glasi: 'Ti nisi moj pastir'.
Već od premijere mladi katolici kleče pred kazalištem i mole se protiv toga bogohulnog komada, u nadoknadu i za prosvjetljenje voditelja kazališta, režisera i glumaca. Na taj su način izrazili svoje nezadovoljstvo.
Svećeničko bratstvo sv. Pija X. na svojim stranicama kritizira francusko novinstvo. "Mediji uglas viču 'cenzura' i pišu o 'fundamentalistima', pojam koji se služe francuski biskupi koji, s malim hvale vrijednim iznimkama, šute... Isti su mediji u zadnje vrijeme s oduševljenjem popratili pokret 'indignadosa': Zar se kršćani nemaju pravo ljutiti? Je li slavna sloboda mišljenja rezervirana samo za neprijatelje Crkve?'
Kako se čini, francuski ministar kulture F. Mitterand, gradonačelnik Pariza B. Delanoë i ravnatelj kazališta 'Theatre de la Ville' E. Demarcy zajedno su prijavili katoličke molitelje. Čini se pak da su mladi katolici odlučni nastaviti sa svojim oblikom mirnog prosvjeda.
Francuska je policija sve iznova provjeravala molitelje, uzimala podatke, i pokušavala primijeniti silu protiv katolika. Lisičine je dobilo više molitelja. 'Ne boje li se vlasti da će izgubiti svaku vjerodostojnost kad s maricama i psima uhićuju mirne molitelje?', pita se Piovo bratstvo u svojoj izjavi i postavlja pitanje: 'Kakvi bi krici bijesa i demonstracija potresli Francusku kad bi se tako rugalo primjerice s Marianne, jednim rabinom ili Muhamedom u nekom kazališnom komadu?'
U subotu, 29. listopada održava se sljedeći molitveni prosvjed na Place des Pyramids pred 'Theatre de la Ville'. U pozivu stoji: 'Ponovo ćemo u velikom broju mirno klečati samo kako bismo molili'.
20. listopada, na premijeri predstave, više mladih katolika iz zajednice 'Francuska obnova' došlo je na pozornicu s transparentom na kojem je stajalo: 'Stop kristijanofobiji'. Mlade je odmah napala kazališna trupa. Policija je konačno raščistila pozornicu i udaljila mlade katolike iz kazališta.
Glasnogovornik Francuske biskupske konferencije distancirao se od mladih katolika, osudio 'nasilje' protiv predstava i uvjeravao da biskupska konferencija 'promiče dijalog između kulture i vjere'.
Talijanski novinar Marco Tossati o tomu je napisao: 'Ne slažem se često s mišljenjima i pozicijama Piova bratstva. Zapravo vrlo rijetko. Ali, u ovom slučaju ne mogu drugačije, nego se složiti s njihovom obranom mladih prosvjednika protiv toga kazališnog komada. Francuske katoličke dnevne novine, 'La Croix, pogrdile su mlade prosvjednike kao 'integraliste'. Dostaje posegnuti za današnjim pravilima medijskog jezika, pa da se shvati da se zapravo kod te mladeži radi o katolicima. U izvjesnoj mjeri s naznakom da se radi o nekomu druge klase, nekomu tko se, za razliku od drugih, još nije oslobodio izvornoga grijeha', tako Tosatti. 'Kako list izvješćuje francuski su se biskupi distancirali od mladih molitelja.'
'To mi se držanje čini izrazito slabo, ono je također izraz kompleksa manje vrijednosti. Da bih branio mlade molitelje iz Pariza, ne moram opet posezati za sakralnim. Uvjeren sam da je, kad god se nečije lice kalja izlučevinama, počinjena gesta nasilja, pa i onda ako se radi samo o slici', piše Tosetti. 'Onaj tko kalja time kaže: vi ga volite, vi ga častite i promatrate kao nešto jako važno; zato ja njegovo lice kaljam izmetom.'
Ne treba puno tražiti u misaonom svijetu auktora i redatelja uzroke za mržnju koju je s puno energije, kao svjesnu provokaciju, iznio na pozornicu. Budući da se provokacija kao stilsko sredstvo s godinama istrošila, ostalo je jedino još sveto to što može izazvati skandal. Ruganje Bogu kao jeftina reklama? Time se svakako ne objašnjava sve.
Filozofija tolerancije, razumijevanje za druge, politička korektnost, zabranjuje izmetom zamazati u jednoj kazališnoj predstavi menoru, Kuran, pa i lice rabina ili Muhameda. S pravom bi takvo ponašanje bilo shvaćeno kao 'hate speech', kao poticanje na mržnju. Stoga Tosetti pita: 'Zašto je u svjetovnoj, takozvanoj tolerantnoj i naprednoj Francuskoj moguć jedan tako brutalan 'hate speech' protiv kršćana? Zašto se njih za razliku od svih ostalih građana smije vrijeđati?'
'Odgovor je', piše Tosetti, 'jasan i jednostavan'. Dao ga je nadbiskup New Yorka, msgr. Dolan, od kojega bi francuski biskupi mogli nešto i naučiti: 'Kršćani, a osobito katolici, u međuvremenu su postali u zapadnom svijetu divljač koju se smije loviti. U laicističkoj Francuskoj je 'liberté' nešto sveto. Gotovo za sve. Za kršćane u svakom slučaju 'egalité' i 'fraternité' vrijede nešto manje.'"
Već od premijere mladi katolici kleče pred kazalištem i mole se protiv toga bogohulnog komada, u nadoknadu i za prosvjetljenje voditelja kazališta, režisera i glumaca. Na taj su način izrazili svoje nezadovoljstvo.
Svećeničko bratstvo sv. Pija X. na svojim stranicama kritizira francusko novinstvo. "Mediji uglas viču 'cenzura' i pišu o 'fundamentalistima', pojam koji se služe francuski biskupi koji, s malim hvale vrijednim iznimkama, šute... Isti su mediji u zadnje vrijeme s oduševljenjem popratili pokret 'indignadosa': Zar se kršćani nemaju pravo ljutiti? Je li slavna sloboda mišljenja rezervirana samo za neprijatelje Crkve?'
Kako se čini, francuski ministar kulture F. Mitterand, gradonačelnik Pariza B. Delanoë i ravnatelj kazališta 'Theatre de la Ville' E. Demarcy zajedno su prijavili katoličke molitelje. Čini se pak da su mladi katolici odlučni nastaviti sa svojim oblikom mirnog prosvjeda.
Francuska je policija sve iznova provjeravala molitelje, uzimala podatke, i pokušavala primijeniti silu protiv katolika. Lisičine je dobilo više molitelja. 'Ne boje li se vlasti da će izgubiti svaku vjerodostojnost kad s maricama i psima uhićuju mirne molitelje?', pita se Piovo bratstvo u svojoj izjavi i postavlja pitanje: 'Kakvi bi krici bijesa i demonstracija potresli Francusku kad bi se tako rugalo primjerice s Marianne, jednim rabinom ili Muhamedom u nekom kazališnom komadu?'
U subotu, 29. listopada održava se sljedeći molitveni prosvjed na Place des Pyramids pred 'Theatre de la Ville'. U pozivu stoji: 'Ponovo ćemo u velikom broju mirno klečati samo kako bismo molili'.
20. listopada, na premijeri predstave, više mladih katolika iz zajednice 'Francuska obnova' došlo je na pozornicu s transparentom na kojem je stajalo: 'Stop kristijanofobiji'. Mlade je odmah napala kazališna trupa. Policija je konačno raščistila pozornicu i udaljila mlade katolike iz kazališta.
Glasnogovornik Francuske biskupske konferencije distancirao se od mladih katolika, osudio 'nasilje' protiv predstava i uvjeravao da biskupska konferencija 'promiče dijalog između kulture i vjere'.
Talijanski novinar Marco Tossati o tomu je napisao: 'Ne slažem se često s mišljenjima i pozicijama Piova bratstva. Zapravo vrlo rijetko. Ali, u ovom slučaju ne mogu drugačije, nego se složiti s njihovom obranom mladih prosvjednika protiv toga kazališnog komada. Francuske katoličke dnevne novine, 'La Croix, pogrdile su mlade prosvjednike kao 'integraliste'. Dostaje posegnuti za današnjim pravilima medijskog jezika, pa da se shvati da se zapravo kod te mladeži radi o katolicima. U izvjesnoj mjeri s naznakom da se radi o nekomu druge klase, nekomu tko se, za razliku od drugih, još nije oslobodio izvornoga grijeha', tako Tosatti. 'Kako list izvješćuje francuski su se biskupi distancirali od mladih molitelja.'
'To mi se držanje čini izrazito slabo, ono je također izraz kompleksa manje vrijednosti. Da bih branio mlade molitelje iz Pariza, ne moram opet posezati za sakralnim. Uvjeren sam da je, kad god se nečije lice kalja izlučevinama, počinjena gesta nasilja, pa i onda ako se radi samo o slici', piše Tosetti. 'Onaj tko kalja time kaže: vi ga volite, vi ga častite i promatrate kao nešto jako važno; zato ja njegovo lice kaljam izmetom.'
Ne treba puno tražiti u misaonom svijetu auktora i redatelja uzroke za mržnju koju je s puno energije, kao svjesnu provokaciju, iznio na pozornicu. Budući da se provokacija kao stilsko sredstvo s godinama istrošila, ostalo je jedino još sveto to što može izazvati skandal. Ruganje Bogu kao jeftina reklama? Time se svakako ne objašnjava sve.
Filozofija tolerancije, razumijevanje za druge, politička korektnost, zabranjuje izmetom zamazati u jednoj kazališnoj predstavi menoru, Kuran, pa i lice rabina ili Muhameda. S pravom bi takvo ponašanje bilo shvaćeno kao 'hate speech', kao poticanje na mržnju. Stoga Tosetti pita: 'Zašto je u svjetovnoj, takozvanoj tolerantnoj i naprednoj Francuskoj moguć jedan tako brutalan 'hate speech' protiv kršćana? Zašto se njih za razliku od svih ostalih građana smije vrijeđati?'
'Odgovor je', piše Tosetti, 'jasan i jednostavan'. Dao ga je nadbiskup New Yorka, msgr. Dolan, od kojega bi francuski biskupi mogli nešto i naučiti: 'Kršćani, a osobito katolici, u međuvremenu su postali u zapadnom svijetu divljač koju se smije loviti. U laicističkoj Francuskoj je 'liberté' nešto sveto. Gotovo za sve. Za kršćane u svakom slučaju 'egalité' i 'fraternité' vrijede nešto manje.'"
Izvor i slika: katholisches.info
Molitva sv. Terezije Male Presvetom Licu za grješnikeVječni Oče, dao si mi kao baštinu klanjanja dostojno Lice svojega Božanskoga Sina. Prikazujem Ti to Lice i molim Te zauzvrat da zaboraviš nezahvalnosti duša Tebi posvećenih i da oprostiš svim siromašnim grješnicima.
Nema komentara:
Objavi komentar