Fuga mundi

Pustinjaci Blažene Djevice Marije od Karmela nova su redovnička zajednica dijecezanskoga prava nastala u Brazilu koja je za vlastiti obred 2009. prihvatila tradicionalni karmelski obred, odnosno obred Regularnih kanonika Sv. Groba Jeruzalemskog. Slijedi intervju s priorom samostana fra Jakovom od Sv. Josipa, ECarm:

"- Velečasni oče, koliko vidimo ovo je nova kongregacija koja ne pripada niti obuvenim niti bosonogim karmelićanima. Je li naš dojam točan?

Da, mi smo novoosnovana zajednica, ali radi se o obnovi originalne monaške karizme Karmela koja je bila izgubljena već od XIII. st. Sveta Terezija [Avilska] ju je htjela obnoviti predlažući za nasljedovanje izvorno pravilo za svoju reformu. Međutim, sredinom XIX. st. blaženi Franjo Palau vođen mističnim uvidom, s istim je ciljem u Španjolskoj utemeljio pustinjački karmel. Ta je skupina postojala sve do 1930.-ih. Mi započinjemo s istim konstitucijama koje je on napisao.

- Postoje li drugi samostani Vašega instituta u Brazilu i u svijetu?

Ne. Naša je ustanova upravo nastala u Atibaji. Postoji samostan sv. Ilije za koludre i samostan sv. Marije za koludrice.

- Pripadaju li Karmelski monasi iz SAD-a Vašoj kongregaciji?

Oni su posebna ustanova iako su nastali u isto vrijeme s istim ključnim elementima karizme. Bili smo zainteresirani za možebitno sjedinjenje, ali ne slažemo se s nekim njihovim stavovima. Na primjer, mi ništa ne prodajemo, ne skupljamo novac u neku svrhu, ne želimo graditi velike opatije, nego siromašne i jednostavne pustinjačke nastambe; nemamo tako intenzivan zajednički život, odnosno mi više naglašavamo samotništvo.

- Koji su Vas razlozi naveli da kao vlastitu liturgiju prihvatite karmelski obred?

Glavni je razlog što se ne možemo identificirati s prvim karmelićanima slijedeći prvotno pravilo ako ne celebriramo istu liturgiju, jer je bitni dio našega života liturgija.

- Obuveni i bosonogi karmelićani još uvijek, iako samo zgodimice, koriste ovaj obred.

Bosonogi su se odrekli vlastite liturgije od objave poslijetridentskog Karmelskog misala (1585.). Obuveni su očuvali obred Sv. Groba Jeruzalemskog sve do 1971. Nakon toga datuma, prema odredbi generalnog kapitula, nisu ga mogli celebrirati niti ponekad. Argumentirali su to njegovom neprikladnošću za župne aktivnosti. Kako mi nemamo župu, nego živimo u samostanu, obred je savršeno prihvatljiv.

- Možete li opisati neke posebnosti toga obreda?

Jedna od njih je da uvodni psalam moli svećenik u tišini. Prve riječi nakon početka su: 'Confitemini Domino quoniam bonus, quoniam in saeculum misericordia ejus'. Ova nas rečenica uvodi u liturgiju uskrsnuća, jer obred je nastao na Svetom Grobu. U obredu se, međutim, više od pedeset puta na različite načine čini znak križa koji označava snagu Kalvarije.

- Kako ste naučili obred? Postoje li još liturgijske knjige i priručnici?

Misal ima rubrike i različite varijacije. Gledali smo i video mise celebrirane 1950.-ih što nam je pomoglo da poboljšamo neke aspekte svečane liturgije.

- Koji su plodovi ove lturgije celebrirane u samostanu i u životu vjernika koji Vas posjećuju?

Celebriranje ovoga obreda od prošloga listopada uvelike je produbilo moju svećeničku duhovnost. U ostale braće smo zamijetili porast pobožnosti i introspekcije. Mnogo duhovnih plodova smo vidjeli i među narodom.

- Koristite li možda i drevni rimski obred? Možda i moderni rimski obred? Ukoliko da, na latinskom ili na pučkom?

Ne. Celebriramo samo karmelski obred tj. obred Sv. Groba u cijelosti na latinskom.

- Misa je 'versus Deum'? Što nam možete reći o toj orijentaciji?

Navikli smo to tako nazivati, ali prava orijentacija je 'versus orientem' tj. prema istoku. Tako je Crkva u rano doba celebrirala euharistiju. Mnogi se zbog pospješenja participacije naroda okrenu prema narodu. Crkva to nikada nije poznavala. Propovijedanje je prema narodu. Žrtva je prema Bogu Ocu, s narodom, 'po Kristu i s Kristom i u Kristu'.

- Kako obnoviti autentičnu liturgijsku duhovnost u Brazilu? Ne mislite li da ljudi žeđaju za pobožnošću koja se rađa iz euharistije?

I ja to vjerujem. Također vidim Brazil kao riznicu zvanja. Ali ignorancija klera i ljudi čini tu zadaću teškim izazovom, ali pomaže nam milost Duha Svetoga.

- Koji su planovi Vašega Karmela? Smjerate li k izgradnji novih kuća u Brazilu?

Zaređen sam 2000. i htio sam celebrirati tradicionalnim obredom. Nisam imao prilike. Otišao sam u Italiju i u Francusku, ali nisam bio sretan daleko od svog naroda.

2002. sam ušao u ovaj karmel koji su nedavno osnovali bosonogi karmelićani. Poglavar je imao dobre namjere, glede nošenja habita i života po pravilu, ali nije prihvaćao tradicionalnu liturgiju. Konačno, 2007. otišao je u svoju biskupiju i postao svjetovni svećenik.

Ostao sam sâm. Prošle godine započeli smo sređivati stvari i dobivati zvanja. Vjerujem da je to Gospino djelo i da imamo potencijala da jako narastemo. Ona zna najbolje...

- Na koncu, riječ članovima i čitateljima bloga, i savjet onima koji žele 'sačuvati liturgiju'.

Molim Boga da blagoslovi sve koji gorljivo žele sačuvati liturgiju, jer to znači sačuvati Crkvu. Neprijatelji Crkve to znaju... Zato podignimo ponovo oltare Gospodnje!"

Izvor i slika: New Liturgical Movement