Toma nam je skrenuo pozornost na ostatke jedne redovničke zajednice, kao i na put koji ju je doveo do samouništenja. Na to se dobro nadovezuje članak s dramatičnim podatcima iz francuskog Le Mondea od 11. kolovoza 2010. koji počinje riječima:
"Iza svojih viskokih zidina, katkad tisućljetnih, misterioznih rešetki i nepromijenjenih habita, koludri i koludrice kao i članovi više od 400 redovničkih zajednica nazočnih u Francuskoj, nisu zaštićeni od promjena u katoličkom svijetu. Naprotiv, oni su štoviše predvodnici procesâ povezanih s dekristijanizacijom. Dok se svake godine potvrđuje smanjenje broj svećeničkih zvanja- 2010. je zabilježen najniži broj u povijesti od 83 ređenja- svijet redovnika se također nezaustavljivo smanjuje. U samo deset godina redovničke zajednice su izgubile gotovo trećinu svojih članova, kako muške tako i ženske."
Riječ su u članku dobili i predstavnici starih redova (starih po nastanku i po dobi članova) koji su svjesni te situacije kao i da mladi koji se odlučuju na redovnički život radije biraju mlade redove privržene tradiciji gdje se redovnički život uzima ozbiljno. Međutim, tu činjenicu spominju nekako s podsmjehom, i ne misle krenuti tim putem, usprkos činjenici da im redovničke ustanove, kako stoji u članku, "isparavaju". Svoju situaciju smatraju "najboljom mogućom". Dovoljna im je uloga turističkih radnika, odnosno zadovoljni su što su njihovi opustjeli samostani postali meta znatiželjnika "različitih religija" koji dolaze "u potrazi za mirom".
Još uvijek je svojevrsna unutarcrkvena tabu-tema da su "samostani koji najviše privlače", prema riječima bivšeg opata Mont-des-Catsa, dom Giullaumea, "oni koji su snažnije povezani s tradicijom." Dobar je primjer benediktinska opatija Fontgombault koja s oko 60 koludara ne gubi na atraktivnosti.
Podsjetio bih na riječi pape Benedikta XVI. koje je izrekao u lipnju ove godine pred 17 000 svećenika: "Mnoge teologije '60.-ih godina su se činile vrlo znanstvene. Sada se čine prevladane, pa čak i smiješne." Redovi koji su se dali zarobiti takvim smiješnim ideologijama neizbježno nestaju. Nasuprot njima, novicijati i sjemeništa redova i družbi apostolskog života vjernih tradiciji nemaju problema s nedostatkom zvanja. Za brojke podsjećam na članak od prošloga srpnja ili studenoga. Iz ove perspektive su puno jasniji razlozi nastojanja Svetog Oca da očuva, dâ potporu i održi živim sve što je autentično, izvorno i što su potvrdili tisućljetna mudrost i iskustvo Crkve, jer je očito da samo to ima budućnost. S druge strane, možemo bolje shvatiti skrivene razloge i pravi cilj onih koji mu se u tomu protive.
"Iza svojih viskokih zidina, katkad tisućljetnih, misterioznih rešetki i nepromijenjenih habita, koludri i koludrice kao i članovi više od 400 redovničkih zajednica nazočnih u Francuskoj, nisu zaštićeni od promjena u katoličkom svijetu. Naprotiv, oni su štoviše predvodnici procesâ povezanih s dekristijanizacijom. Dok se svake godine potvrđuje smanjenje broj svećeničkih zvanja- 2010. je zabilježen najniži broj u povijesti od 83 ređenja- svijet redovnika se također nezaustavljivo smanjuje. U samo deset godina redovničke zajednice su izgubile gotovo trećinu svojih članova, kako muške tako i ženske."
Riječ su u članku dobili i predstavnici starih redova (starih po nastanku i po dobi članova) koji su svjesni te situacije kao i da mladi koji se odlučuju na redovnički život radije biraju mlade redove privržene tradiciji gdje se redovnički život uzima ozbiljno. Međutim, tu činjenicu spominju nekako s podsmjehom, i ne misle krenuti tim putem, usprkos činjenici da im redovničke ustanove, kako stoji u članku, "isparavaju". Svoju situaciju smatraju "najboljom mogućom". Dovoljna im je uloga turističkih radnika, odnosno zadovoljni su što su njihovi opustjeli samostani postali meta znatiželjnika "različitih religija" koji dolaze "u potrazi za mirom".
Još uvijek je svojevrsna unutarcrkvena tabu-tema da su "samostani koji najviše privlače", prema riječima bivšeg opata Mont-des-Catsa, dom Giullaumea, "oni koji su snažnije povezani s tradicijom." Dobar je primjer benediktinska opatija Fontgombault koja s oko 60 koludara ne gubi na atraktivnosti.
Podsjetio bih na riječi pape Benedikta XVI. koje je izrekao u lipnju ove godine pred 17 000 svećenika: "Mnoge teologije '60.-ih godina su se činile vrlo znanstvene. Sada se čine prevladane, pa čak i smiješne." Redovi koji su se dali zarobiti takvim smiješnim ideologijama neizbježno nestaju. Nasuprot njima, novicijati i sjemeništa redova i družbi apostolskog života vjernih tradiciji nemaju problema s nedostatkom zvanja. Za brojke podsjećam na članak od prošloga srpnja ili studenoga. Iz ove perspektive su puno jasniji razlozi nastojanja Svetog Oca da očuva, dâ potporu i održi živim sve što je autentično, izvorno i što su potvrdili tisućljetna mudrost i iskustvo Crkve, jer je očito da samo to ima budućnost. S druge strane, možemo bolje shvatiti skrivene razloge i pravi cilj onih koji mu se u tomu protive.
Sastavljeno prema: katholisches.info, Messainlatino.it, kath.net
Nema komentara:
Objavi komentar