Ove godine je proslavljeno osam stoljeća Franjevačkog reda, kako je početkom ovoga mjeseca bio i blagdan sv. Franje, posvećujem nekoliko redaka jednoj novoj, sve brojnijoj redovničkoj zajednici koja opslužuje njegovo pravilo.
Počeci franjevaca Bezgrješne sežu u 1970. godinu kada su konventualci Stefano M. Manelli, duhovni sin sv. Pija iz Pietrelcine, i Gabriele M. Pellettieri započeli s obnovom franjevačkog života. Dok su u to poslijekoncilsko vrijeme mnogi redovi počeli napuštati "zastarjele" stvari poput pokore, habita, zajedničkog života, oni su sastavili program pod nazivom Traccia Mariana.
Ovaj kratki dokument sadrži navode iz evanđelja, spisa sv. Franje, sv. Maksimilijana Kolbea, a sastoji se od uvoda i pet dijelova: I. Marijansko-franjevački život, II. Molitveni život, III. Život u siromaštvu, IV. Pokornički život i V. Zajednički život i apostolat. Radi se o programu za nasljedovanje marijansko-franjevačkog života molitve, siromaštva, pokore i apostolata u duhu posvemašnje posvete Bezgrješnoj, ugledajući se na samoga serafskog patrijarha, prve franjevce i primjer sv. Maksimilijana.
Budući da je zbog ovakvog stila života došlo do trzavica u Napuljskoj provinciji franjevaca konventualaca, stavljeni su pred izbor, ili se prilagoditi ostalima ili tražiti vlastiti put. Odlučili su se za ovu drugu varijantu, dopuštenjem Svete Stolice od 8. lipnja 1990., nadbiskup Beneventa je 22. lipnja iste godine ustanovio novu redovničku zajednicu dijecezanskog prava; franjevce Bezgrješne. Kao institut papinskoga prava priznati su 1. siječnja 1998.
Veliku pozornost posvećuju siromaštvu kao glavnoj franjevačkoj karakteristici tako da ne prihvaćaju projekte i poslove koji donose sigurne prihode, nego žele dijeliti ekonomsku nesigurnost siromaha. Sve stvari kojima se koriste za svakodnevne potrebe moraju biti što jednostavnije, slamnati madraci, obični drveni namještaj, zabranjeni su stolnjaci, ne smiju imati poslugu i sl. Odriču se duhana, alkoholnih pića, odmora, ljeti i zimi hodaju bosonogi u sandalama kako bi što cjelovitije odgovorili na Gospin vapaj sv. Bernardici: "Pokora, pokora, pokora." Habit im je sivo-plave boje, nose ga danju i noću kao znak da su umrli svijetu i da se moraju suobličiti Kristu, na prsima je čudotvorna medaljica, a pojas o kojem visi krunica ima četiri čvora jer pored siromaštva, posluha i čistoće polažu i četvrti zavjet, potpune posvete Bezgrješnoj. Kao što je sv. Maksimilijan svojim časopisima evangelizirao svijet, tako i franjevci Bezgrješne, ali ne više samo tiskovinama, nego i novim medijima- radio, televizija, internet.
Ženska grana koja dijeli istu karizmu počela je nastajati 1982. Sestre je kanonski priznao opat Montecassina kao ustanovu dijecezanskog prava 2. kolovoza 1993., a papinsko priznanje su dobile 9. studenog 1998. Postoje još franjevke služavke Bezgrješne, a imaju i kontemplativke; klarise Bezgrješne. Članovi instituta mogu biti i laici koji čine treći red.
Već ovih nekoliko rečenica pokazuje o kakvoj se divnoj zajednici radi, taj su dojam još povećali na generalnom kapitulu, na Duhove 2008., kad su odlučili da sva braća moraju naučiti klasični, odnosno izvanredni oblik rimskog obreda, također se drže staroga brevijara. Ta odluka lijepo odražava duh kojim sv. Franjo "obećava poslušnost i poštovanje gospodinu papi Honoriju i njegovim zakonitim nasljednicima i Rimskoj crkvi." Braća su već imala ređenja prema klasičnom obredu 25. ožujka 2009., a pozornost je prošle godine privukla i posveta djevica. U ovih 19 godina red je narastao na preko 300 braće i isto toliko sestara, tako da su nazočni na svim kontinentima.
Počeci franjevaca Bezgrješne sežu u 1970. godinu kada su konventualci Stefano M. Manelli, duhovni sin sv. Pija iz Pietrelcine, i Gabriele M. Pellettieri započeli s obnovom franjevačkog života. Dok su u to poslijekoncilsko vrijeme mnogi redovi počeli napuštati "zastarjele" stvari poput pokore, habita, zajedničkog života, oni su sastavili program pod nazivom Traccia Mariana.Ovaj kratki dokument sadrži navode iz evanđelja, spisa sv. Franje, sv. Maksimilijana Kolbea, a sastoji se od uvoda i pet dijelova: I. Marijansko-franjevački život, II. Molitveni život, III. Život u siromaštvu, IV. Pokornički život i V. Zajednički život i apostolat. Radi se o programu za nasljedovanje marijansko-franjevačkog života molitve, siromaštva, pokore i apostolata u duhu posvemašnje posvete Bezgrješnoj, ugledajući se na samoga serafskog patrijarha, prve franjevce i primjer sv. Maksimilijana.
Budući da je zbog ovakvog stila života došlo do trzavica u Napuljskoj provinciji franjevaca konventualaca, stavljeni su pred izbor, ili se prilagoditi ostalima ili tražiti vlastiti put. Odlučili su se za ovu drugu varijantu, dopuštenjem Svete Stolice od 8. lipnja 1990., nadbiskup Beneventa je 22. lipnja iste godine ustanovio novu redovničku zajednicu dijecezanskog prava; franjevce Bezgrješne. Kao institut papinskoga prava priznati su 1. siječnja 1998.
Veliku pozornost posvećuju siromaštvu kao glavnoj franjevačkoj karakteristici tako da ne prihvaćaju projekte i poslove koji donose sigurne prihode, nego žele dijeliti ekonomsku nesigurnost siromaha. Sve stvari kojima se koriste za svakodnevne potrebe moraju biti što jednostavnije, slamnati madraci, obični drveni namještaj, zabranjeni su stolnjaci, ne smiju imati poslugu i sl. Odriču se duhana, alkoholnih pića, odmora, ljeti i zimi hodaju bosonogi u sandalama kako bi što cjelovitije odgovorili na Gospin vapaj sv. Bernardici: "Pokora, pokora, pokora." Habit im je sivo-plave boje, nose ga danju i noću kao znak da su umrli svijetu i da se moraju suobličiti Kristu, na prsima je čudotvorna medaljica, a pojas o kojem visi krunica ima četiri čvora jer pored siromaštva, posluha i čistoće polažu i četvrti zavjet, potpune posvete Bezgrješnoj. Kao što je sv. Maksimilijan svojim časopisima evangelizirao svijet, tako i franjevci Bezgrješne, ali ne više samo tiskovinama, nego i novim medijima- radio, televizija, internet.
Ženska grana koja dijeli istu karizmu počela je nastajati 1982. Sestre je kanonski priznao opat Montecassina kao ustanovu dijecezanskog prava 2. kolovoza 1993., a papinsko priznanje su dobile 9. studenog 1998. Postoje još franjevke služavke Bezgrješne, a imaju i kontemplativke; klarise Bezgrješne. Članovi instituta mogu biti i laici koji čine treći red.Već ovih nekoliko rečenica pokazuje o kakvoj se divnoj zajednici radi, taj su dojam još povećali na generalnom kapitulu, na Duhove 2008., kad su odlučili da sva braća moraju naučiti klasični, odnosno izvanredni oblik rimskog obreda, također se drže staroga brevijara. Ta odluka lijepo odražava duh kojim sv. Franjo "obećava poslušnost i poštovanje gospodinu papi Honoriju i njegovim zakonitim nasljednicima i Rimskoj crkvi." Braća su već imala ređenja prema klasičnom obredu 25. ožujka 2009., a pozornost je prošle godine privukla i posveta djevica. U ovih 19 godina red je narastao na preko 300 braće i isto toliko sestara, tako da su nazočni na svim kontinentima.
Slike: NLM, ORBIS CATHOLICVS
Oni se stalno pojavljuju u raznim postovima, fotografijama i snimkama po internetu. Drago mi je da si nam ih detaljnije predstavio.
OdgovoriIzbriši