Personalni ordinarijati

Kongregacija za nauk vjere objavila je danas da će uskoro biti objavljena apostolska konstitucija Svetog Oca kojom odgovara na zadnjih godina učestale zahtjeve pojedinih anglikanskih skupina za punim jedinstvom s Petrovim nasljednikom.

"NOTA KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE O PERSONALNIM ORDINARIJATIMA ZA ANGLIKANCE KOJI PRISTUPAJU KATOLIČKOJ CRKVI

Pripremom apostolske konstitucije, Katolička crkva odgovara brojnim zahtjevima koje su Svetoj Stolici podnosile različite skupine anglikanskih svećenika i vjernika iz različitih dijelova svijeta, koji žele ući u puno i vidljivo zajedništvo.

Sveti Otac je apostolskom konstitucijom uveo kanonsku strukturu koja omogućuje takav zajednički ulazak uspostavljajući personalne ordinarijate, koji će omogućiti bivšim anglikancima da uđu u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom, istodobno čuvajući elemente specifične anglikanske duhovne i liturgijske baštine. Prema odredbama apostolske konstitucije, pastoralni nadzor i vodstvo za skupine bivših anglikanaca bit će osigurano pomoću personalnog ordinarijata čiji će se ordinarij uobičajeno postavljati iz redova bivšeg anglikanskog klera.

Apostolska konstitucija koja će uskoro biti objavljena nudi razuman i čak što više nužan odgovor na globalni fenomen, pružajući jedinstven kanonski model za sveopću Crkvu koji je prilagodljiv različitim lokalnim situacijama i, u svojoj univerzalnoj primjeni, prikladan za bivše anglikance. Taj model omogućuje svećeničko ređenje oženjenom bivšem anglikanskom kleru. Povijesni i ekumenski razlozi ne dopuštaju oženjenim muškarcima da budu posvećeni za biskupe ni u Katoličkoj ni u pravoslavnim crkvama. Stoga konstitucija predviđa da ordinarij može biti ili svećenik ili neoženjeni biskup. Sjemeništarci ordinarijata će se pripremati zajedno s ostalim katoličkim sjemeništarcima, ali ordinarijat može osnovati kuću za formaciju s ciljem da odgovori na posebne potrebe formacije u anglikanskoj baštini. Tako apostolska konstitucija pravi ravnotežu između skrbi da očuva vrijedno anglikansko liturgijsko i duhovno nasljeđe, i s druge strane da te skupine i njihov kler budu integrirani u Katoličku crkvu.

Kardinal William Levada, prefekt Kongregacije za nauk vjere koja je pripremila ovu odredbu rekao je: "Pokušali smo izaći ususret zahtjevima za punim jedinstvom, koji su nam došli od anglikanaca iz različitih dijelova svijeta, na jedinstven i pravedan način. Ovim prijedlogom Crkva želi odgovoriti na legitimne težnje anglikanskih skupina za punim i vidljivim jedinstvom s rimskim biskupom, nasljednikom svetoga Petra."

Ovi će personalni ordinarijati biti formirani prema potrebi, u konzultaciji s mjesnim biskupskim konferencijama, a njihova će struktura na neki način sličiti vojnim ordinarijatima koji postoje u mnogim zemljama kako bi osigurali pastoralnu skrb za članove oružanih snaga i njihove obitelji širom svijeta. "Anglikanci koji su stupili u kontakt sa Svetom Stolicom, jasno su izrazili svoju želju za punim, vidljivim jedinstvom u jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. U isto vrijeme su nam istaknuli važnost duhovnih i bogoslužnih anglikanskih tradicija za njihov put u vjeri", rekao je kardinal Levada.

Odredba o novoj strukturi je u skladu s predanošću ekumenskom dijalogu koji je i dalje prioritet Katoličke crkve, posebno kroz napore Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana. "Inicijativa je došla od različitih anglikanskih skupina", dodao je kardinal Levada: "Izjavili su da dijele zajedničku katoličku vjeru kako je izražena u Katekizmu Katoličke crkve i da prihvaćaju petrinsku službu kao nešto što je Krist htio za svoju Crkvu. Za njih je došlo vrijeme da izraze to implicitno jedinstvo u vidljivom obliku punog zajedništva."

Prema Levadi: "Sveti Otac Benedikt XVI. se nada da će anglikanski kler i vjernici koji žele jedinstvo s Katoličkom crkvom pronaći u ovoj kanonskoj strukturi mogućnost da očuvaju anglikanske vrijednosti koje su im dragocjene i konzistentne s katoličkom vjerom. Dok te tradicije na osobit način izražavaju zajedničku vjeru, one su dar koji treba dijeliti sa sveopćom Crkvom. Jedinstvo crkve ne traži uniformnost koja ignorira kulturalnu različitost, kako pokazuje povijest kršćanstva. Povrh toga, sve su različite tradicije, nazočne danas u Crkvi, ukorijenjene u načelu svetoga Pavla iz poslanice Efežanima: 'Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje' (4,5). Naše se zajedništvo, dakle, jača legitimnom različitošću, zato smo sretni da ovi ljudi sa sobom donose svoj osobiti prilog našem zajedničkom životu vjere."

Pozadina

Od XVI. stoljeća, kada je kralj Henrik VIII. proglasio neovisnost engleske crkve o papinu auktoritetu, Anglikanska je crkva kreirala vlastite ispovijesti vjere, liturgijske knjige i pastoralne prakse, često inkorporirajući reformacijske ideje s europskoga kontinenta. Širenjem Britanskoga Carstva, zajedno s anglikanskim misijama, porasla je Anglikanska zajednica na svjetskom planu.

Tijekom više od 450 godina povijesti, pitanje ponovnoga ujedinjenja anglikanaca i katolika nije nikada bilo daleko. Sredinom XIX. stoljeća, oksfordski je pokret u Engleskoj pokazao ponovni interes za katoličke aspekte anglikanstva. Početkom XX. stoljeća belgijski kardinal Mercier ušao je u javnu raspravu s anglikancima da istraži mogućnost jedinstva s Katoličkom crkvom pod motom- "ponovo ujedinjeni, ali ne apsorbirani".

Drugi vatikanski koncil je potaknuo nadu za jedinstvom kada je Dekret o ekumenizmu (br.13), govoreći o zajedincama koje su se odijelile od Katoličke crkve u vrijeme reformacije izjavio: "Među onima u kojima katoličke tradicije i ustanove dijelom nastavljaju postojati, Anglikanska zajednica ima posebno mjesto."

Od Koncila su anglo-rimokatolički odnosi doživjeli poboljšanu klimu međusobnog uvažavanja i suradnje. Međunarodno anglo-rimokatoličko povjerenstvo (ARCIC) objavilo je tijekom godina seriju doktrinalnih izjava, u nadi da će stvoriti temelj za puno i vidljivo jedinstvo. Za mnoge u obje zajednice, u izjavama ARCIC-a mogla se prepoznati zajednička vjera. U tom okviru treba gledati ovu novu odluku.

Nakon Koncila su neki anglikanci napustili tradiciju podjeljivanja svetih redova samo muškarcima, pozvavši žene za svećenike i biskupe. Odnedavno, neki su dijelovi Anglikanske zajednice odstupili od zajedničkoga biblijskoga nauka o ljudskoj spolnosti- već jasno izloženog u dokumentu ARCIC-a, "Život u Kristu"- zaređujući otvoreno homoseksualni kler i blagoslivljajući homoseksualne zajednice. U isto vrijeme, dok se Anglikanska zajednica suočavala s tim novim i teškim izazovima, Katolička crkva je ostala potpuno dosljedna da nastavi ekumenski angažman s Anglikanskom zajednicom, posebno naporima Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana.

U međuvremenu, mnogi pojedini anglikanci stupili su u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom. Katkad je bilo zajednica anglikanaca koji su ušli zadržavajući neku "korporativnu" strukture. Takav je primjer anglikanska dijeceza Amritsar u Indiji, i neke župe u Sjedinjenim Državama koje su zadržale anglikanski identitet ušavši u Katoličku crkvu pod "Pastoralnom provizijom", koju dala Kongregacija za nauk vjere, a potvrdio papa Ivan Pavao II., 1982. godine. U tim je slučajevima Katolička crkva često dispenzirala od zahtjeva celibata kako bi dopustila onim oženjenim anglikanskim svećenicima koji žele nastaviti ministerijalnu službu kao katolički svećenici da budu zaređeni u Katoličkoj crkvi.

U tom surječju, personalni ordinarijati, uspostavljeni apostolskom konstitucijom, mogu se promatrati kao još jedan korak prema realizaciji težnji za punim, vidljivim jedinstvom u Crkvi Kristovoj, kao jednim od glavnih ciljeva ekumenskoga pokreta."

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: RORATE CÆLI