Paix Liturgique marljivo nastavlja s anketama o motupropriju Summorum Pontificum. Nakon Francuske, Italije, Njemačke i Portugala na red je došla i Velika Britanija s iznenađujućim rezultatima. Čak 43% vjernika koji redovito (svakoga tjedna) idu na misu rado bi sudjelovalo na sv. misi u njenom klasičnom obliku kad bi bila ponuđena u njihovoj župi. Taj rezultat je nadmašio čak i Italiju gdje je to izjavilo 40% vjernika koji dolaze tjedno na misu.
"[...]
I. Poseban slučaj
Od anglikanskog raskola u XVI. st. katolička vjera imala je osobit položaj. Do u XIX. st. Crkva je institucionalno progonjena, jer su i vlastodršci i narod smatrali katolicizam antinacionalnim.
Nakon 1829. ('Catholic Relief Act') mogla se Crkva opet slobodno organizirati, posebno nakon papinskog brevea od 1850. koji je omogućio ponovnu uspostavu katoličke hijerarhije u zemlji. Od toga doba, koje je bilo epoha kardinala Newmana, imao je britanski katolicizam značajan utjecaj na duhovni i kulturalni milje Otoka. Jedinstvene osobnosti poput Chestertona i Tolkiena su proizašle iz njega, iako nije prouzrokovao masovni povratak anglikanskih vjernika Rimu.
Iz Engleske je 1971. došla prva značajna akcija za obranu tradicionalne liturgije u vidu peticije koju su potpisale brojne ličnosti, među njima također spisateljica Agatha Christie (premda nije bila katolikinja). Inicijativa je urodila indultom koji je po slavnoj spisateljici nazvan 'Indultom Agathe Christie'- cjeloviti tekst dokumenta donosimo u dodatku. Ovaj indult, u obliku odgovora Kongregacije za bogoštovlje kardinalu predsjedniku Biskupske konferencije Engleske i Walesa, osigurava mogućnost za 'određene skupine vjernika za posebne prigode' svetu misu prema obredima i tekstovima ranijega misala.
Usprkos važnosti ovoga teksta za povijest obrane tradicionalne liturgije (dokument predstavlja presedan, što je vrlo važno za 'modus operandi' Rimske kurije, pa će biti spominjan u kontekstu motuproprija 'Ecclesia Dei' iz 1988.), kolebljivo držanje britanskog episkopata da ga primijene (već 1971.), lišilo ga je svakog ploda. Položaj engleskih, velških i škotskih vjernika odanih tradicionalnoj liturgiji, sve je više nalikovao onomu na kontinentu; prijezir i marginalizacija.
Motuproprij iz 2007. još nije promijenio situaciju, usprkos nekim inicijativama pojedinih britanskih prelata i aktivnosti laičkih pokreta, među kojima 'Latin Mass Society' zauzima prvo mjesto zbog brojnih seminara za svećenike koji žele naučiti celebrirati u izvanrednom obliku.
Uoči Papina pohoda uočava se neka uzavrelost i zbog Apostolske konstitucije 'Anglicanorum coetibus', koja predviđa osnivanje personalnih ordinarijata za anglikance koji se žele vratiti u crkveno zajedništvo. Ovaj dokument, novi plod velikodušnosti pape Benedikta XVI., nudi zapravo nadu za sve one anglikanske vjernike koji se više ne prepoznaju u novijoj evoluciji Anglikanske zajedice; ređenje žena, pripuštanje aktivnih homoseksualaca 'svetim redovima'. Donedavno se činilo da su anglikanci puno bliži Rimu od ostalih protestanata. Nadalje, Prvosvećenika neprestano napadaju skupine koje imaju pristupa engleskim medijima i ne zaziru od krajnje besramnih provokacija; čak govore o bacanju Pape u zatvor! Dakle, unutar takvoga konteksta 'Paix Liturgique' je želio doznati što katolici u Velikoj Britaniji znaju o moturopriju 'Summorum Pontificum' i kako na nj reagiraju.
II. Rezultati
Istraživanje je proveo 'Harris Interactive' od 21.- 28. lipnja 2010. Sudjelovalo je 800 britanskih katolika od uzorka od 6153 osobe iznad 18 godina.
1. pitanje: Idete li na misu?
Tjedno: 24,3%
Mjesečno: 7,8%
O blagdanima: 10,1%
Prigodno (npr. vjenčanja): 45,6%
Nikada: 12,3%
2. pitanje: Papa Benedikt XVI. odredio je u srpnju 2007., da se misa može slaviti u modernom, 'redovitom' obliku, odnosno obliku Pavla VI., na engleskom, pri čemu svećenik gleda vjernike, a pričest se prima stojeći- i u tradicionalnom, 'izvanrednom' obliku, odnosno obliku Ivana XXIII., na latinskom s gregorijanskim pjevanjem, svećenikom usmjerenim k oltaru, a pričest se prima klečeći. Jeste li to znali?
Da: 39,4%
Ne: 60,6%
3. pitanje: Biste li smatrali normalnim da se oba oblika liturgije redovito slave u vašoj župi?
Da: 44,9%
Ne: 21%
Nema mišljenja: 34,1%
4. pitanje: Kad bi misa celebrirana na latinskom s gregorijanskim pjevanjem u svom izvanrednom obliku bila u vašoj župi, a da ne zauzme mjesto one redovite na engleskom, biste li sudjelovali?
15,6% bi sudjelovalo svaki tjedan
10,8% jedanput mjesečno
11,1% za blagdane
46,1% povremeno
16,4% nikada
Odgovori sudionika koji idu redovito na misu (tjedno i mjesečno):
43% bi sudjelovalo tjedno
23,4% jedanput mjesečno
7,8% za blagdane
17,6% povremeno
8,2% nikada
III. Komentar udruge 'Paix Liturgique'
Prva lekcija koju možemo izvući iz ovoga ispitivanja je dobra vijest za cijelu Crkvu: 32% britanskih katolika izjavljuje da ide na misu barem jedanput mjesečno. Navedeni postotak je daleko viši nego u starim katoličkim zemljama poput Francuske i Portugala (obje 19% prema istraživanju IFOP-a u prosincu 2009. za 'La Croix' i onom koje je proveo 'Harris Interactive' u svibnju 2010. za 'Paix Liturgique').
Druga lekcija je da ovo ispitivanje, koje je proveo neovisni i profesionalni institut, potvrđuje sva ranija ispitivanja, provedena na različitim mjestima i u različito vrijeme, koja se tiču tradicionalne liturgije (vidi ovdje). Neka pogleda tko ima oči, a tko ima uši neka čuje... U Velikoj Britaniji kao i drugdje, velik bi udio katolika sudjelovao na misi u izvanrednom obliku rimskog obreda kad bi bila u njihovoj vlastitoj župi. Jedina je razlika što je u odnosu na ranija istraživanja prema kojima bi oko trećine prakticirajućih katolika sudjelovalo na tradicionalnoj misi kad bi se celebrirala u njihovoj župi, ovdje udio puno viši. U Velikoj Britaniji bi 43% od onih koji tjedno idu na misu sudjelovalo na tradicionalnoj misi ako bi se celebrirala u njihovoj župi (Velika Britanija nadmašuje Italiju koja je do sada držala rekord, gdje je 40% onih koji tjedno idu na misu izjavilo da bi išli na tradicionalnu misu svaki tjedan kad bi bila ponuđena). Rezultat čak doseže 66,4% (tj. 2 od 3) ako se uzmu u obzir svi prakticirajući koji idu na misu najmanje jednom mjesečno, to je čak više negoli u Italiji gdje je postotak prema istraživanju 'Doxe' 63%.
Uzme li se u obzir da 60% katolika ne zna da motuproprij postoji, lako se može zamisliti da bi se postotak od 66,4% mogao porasti kad bi se spoznaja o motupropriju više proširila.
Treća lekcija potvrđuje da u Velikoj Britaniji nadmoćna većina vjernika smatra apsolutno normalnom kohabitaciju dvaju oblika rimskog obreda u okviru župe.
To je samo djelomično iznenađujuće; britanski katolici, dugo progonjeni kao 'papisti', doista su na poseban način povezani s Petrovim Nasljednikom. U Engleskoj, kao i drugdje, želja vjernika za provođenjem motuproprija, proporcionalna je protivljenju koje taj Papin dokument izaziva kod većine biskupa. Ova studija iznosi na vidjelo koliko je hijerarhija nesvjesna stvarnosti koja je pred njom.
Samo 21% vjernika drži da mirno supostojanje dvaju oblika rimskog obreda nije normalno. Taj bi broj mogao biti manji kad bi više vjernika (tj. više od trenutačnij 39,4%) doznalo za odredbe ,otuproprija Benedikta XVI. S pravom se može pomisliti da među tih 21%, postoje i oni koji vjeruju ono što im je tako dugo ponavljano, naime da je ta liturgija 'ukinuta', ako ne 'zabranjena'...
Neopravdan je argument koji se u Velikoj Britaniji kao i drugdje navodi za neprovođenje motuproprija, naime nedostatak interesa. Kada se vjernike informira o činjenicama i tada upita za mišljenje, rezultati su upravo različiti od dojma onih koji govore u njihovo ime... To vrijedi i za posredovanje župnih vijeća koja su u načelu (zbog ideologije, straha ili jednostavno poslijekoncilskog konzervativizma) nesklona reformi reforme pape Benedikta XVI.
Četvrto. Glede Indulta Agathe Christie; od 1971. dopuštena je celebracija prema misalu iz 1965. s modifikacijama iz 1967. (za razliku od misala iz 1962. koji dopušta 'Summorum Pontificum' i prije njega 'Ecclesia Dei'). Moglo bi se pretpostavljati da će taj isprani i modernizirani oblik misala Ivana XXIII. biti prihvatljiviji britanskim biskupima i da bi mogao pomoći širenju tradicionalnije liturgije u poslijekoncilskom okruženju. Naprotiv, britanski biskupi ne vide značajnije razlike između liturgije iz 1965. i one iz 1962. Besmisleno je dakle inzistirati na toj činjenici pred onima koji naivno vjeruju da bi celebracija iz 1965. bila prihvatljivija na dijecezanskoj razini od oblika iz 1962., da ne spominjemo neutemeljenu naivnost onih koji se zauzimaju za celebraciju liturgije Pavla VI. na latinskom...
Peto. Ovo ispitivanje naglašava zaprepašćujuću nesposobnost komunikacije (u ovom slučaju britanskih) biskupa. Zaista, pune tri godine od objave motuproprija od 7. srpnja 2007., samo 40% je informirano o njemu. Stvari se jednostavno moraju nazvati pravim imenom, posebno u tako ozbiljnoj stvari kao što je liturgijski i sakramentalni život; u engleskoj, kao i drugdje, radi se očito o slučaju sljepoće za pastoralne potrebe vjernika. I u ovom je slučaju ta sljepoća na strani biskupa znanstveno izmjerena i prikazana brojkama. Gotovo bi se moglo pomisliti da biskupi trebaju novi pastoralni koncil u cijelosti posvećen sposobnostima slušanja na korist 'tihih u Crkvi' i koji bi služio njihovim očekivanjima.
Šesto. Konačna napomena; zbog malog broja katolika u zemlji (13%), bilo je potrebno ispitati više ljudi nego obično (6153 pojedinca) kako bi se radilo s reprezentativnim brojem ljudi koji se izjašnjavaju 'katolicima'. Tako je ovo ispitivanje i najskuplje koje smo poduzeli. Koštalo je s porezom 10 000 €. Ako želite sudjelovati u njegovu financiranju i tako nam omogućiti da nastavimo naš rad na informiranju, možete poslati svoj dar na Paix Liturgique, 1 allée du Bois Gougenot, 78290 CROISY-SUR-SEINE, u korist: Paix Liturgique, ili preko: IBAN: FR76 3000 3021 9700 0500 0158 593 - BIC: SOGEFRPP.
DODATAK:
A) Peticija pisaca, znanstvenika, umjetnika i povjesničara za očuvanje tradicionalne latinske mise (http://www.latin-mass-society.org):
'Kad bi koja nerazborita uredba zapovjedila cjelokupno ili djelomično uništenje bazilika ili katedrala, zasigurno bi svi obrazovani- bez obzira na osobna vjerovanja- preneraženi ustali protiv takve mogućnosti. Činjenica je da su bazilike i katedrale izgrađene kako bi se slavilo obred koji je, do prije par mjeseci, činio živu tradiciju. Smjeramo na rimokatoličku misu. Ipak, prema zadnjim informacijama iz Rima, postoji plan za uništenje te mise krajem tekuće godine.
Jedan od aksioma u suvremenoj javnosti, vjerskoj kao i svjetovnoj, jest da je moderni čovjek općenito, a intelektualci posebice postali nesnošljivi prema svim oblicima tradicije i da su zaokupljeni time da ih ukinu i nešto drugo stave na njihovo mjesto. Ali, kao i mnoge druge tvrdnje mašinerije javnog mišljenja, taj je aksiom lažan. Danas, kao i u prošlim vremenima, obrazovani su prethodnica kad treba priznati vrijednost tradicije, i prvi su da dignu uzbunu kad joj zaprijeti opasnost. U ovom trenutku mi ne uzimamo u obzir religiozno ili duhovno iskustvo milijuna pojedinaca.
Obred koji je u pitanju, u svom veličanstvenom latinskom jeziku, također je nadahnuo brojna neprocjenjiva postignuća u umjetnosti, ne samo mistična djela, nego djela pjesnika, filozofa, glazbenika, arhitekata, slikara, kipara u svim zemljama i epohama. Prema tomu, taj obred pripada univerzalnoj kulturi, klericima i običnim kršćanima. U materijalističkoj i tehnokratskoj civilizaciji koja sve to više prijeti životu uma i duha u njihovu originalnom kreativnom izrazu- riječi- čini se posebice nehumano lišiti čovjeka forma riječi u jednom od njenih najgrandioznijih manifestacija.
Potpisnici ovoga apela, koji je potpuno ekumenski i nepolitički, dolaze iz svake branše moderne kulture u Europi i izvan nje te žele privući pozornost Svete Stolice na strašnu odgovornost koja bi se mogla dogoditi u povijesti ljudskog duha ukoliko odbije dopustiti da tradicionalna misa preživi, makar živjela uz ostale liturgijske forme.
Potpisani: Harold Acton, Vladimir Ashkenazy, John Bayler, Lennox Berkeley, Maurice Bowra, Agatha Christie, Kenneth Clark, Nevill Coghill, Cyril Connolly, Colin Davis, Hugh Delargy, +Robert Exeter, Miles Fitzalan-Howard, Constantine Fitzgibbon, William Glock, Magdalen Gofflin, Robert Graves, Graham Greene, Ian Greenless, Joseph Grimond, Harman Grisewood, Colin Hardie, Rupert Hart-Davis, Barbara Hepworth, Auberon Herbert, John Jolliffe, David Jones, Osbert Lancaster, F.R. Leavis, Cecil Day Lewis, Compton Mackenzie, George Malcolm, Max Mallowan, Alfred Marnau, Yehudi Menuhin, Nancy Mitford, Raymond Mortimer, Malcolm Muggeridge, Iris Murdoch, John Murray, Sean O'Faolain, E.J. Oliver, Oxford and Asquith, William Plomer, Kathleen Raine, William Rees-Mogg, Ralph Richardson, +John Ripon, Charles Russell, Rivers Scott, Joan Sutherland, Philip Toynbee, Martin Turnell, Bernard Wall, Patrick Wall, E.I Watkin, R.C. Zaehner.'
B) odgovor iz Rima:
Peticiju je Svetom Ocu priopćio kardinal Heenan, nadbiskup westminsterski. Pozitivan odgovor Pavla VI. je dakle upućen njemu. Povijesna je ironija da pismo nosi potpis msgr. Bugninija, čovjeka koji je oblikovao liturgijsku reformu i neumorno se borio protiv drevne liturgije.
'SACRA CONGREGATIO PRO CULTU DIVINO
E Civitate Vaticana, die 5 November 1971
Prot. N. 1897/71
Vaša Uzoritosti,
Njegova Svetost papa Pavao VI. u pismu od 30. listopada 1971. dao je posebne ovlasti nižepotpisanom tajniku ove Svete kongregacije da prenese Vašoj Uzoritosti, kao predsjedniku Biskupske konferencije Engleske i Walesa, sljedeće glede reda mise:
1. S obzirom na pastoralne potrebe koje je iznijela Vaša Uzoritost, dopušteno je mjesnim ordinarijima Engleske i Walesa odobriti određenim skupinama vjernika za posebne prigode sudjelovanje na misi slavljenoj prema obredima i tekstovima bivšeg Rimskog misala. Izdanje misala koje tim prigodama treba koristiti je ono objavljeno dekretom Svete kongregacije za obrede (27. siječnja 1965.), i s modifikacijama naznačenim u 'Instructio altera' (4. svibnja 1967.).
To dopuštenje se može odobriti ako skupine to traže iz razloga čiste pobožnosti, i ako dopuštenje ne remeti niti šteti općem zajedništvu vjernika. Zato je to dopuštenje ograničeno na neke skupine za posebne prigode; na svim redovitim župnim ili drugim zajedničkim misama, treba koristiti red mise iz novog Rimskog misala. Zbog toga što je euharistija sakrament jedinstva, nužno je da uporaba reda mise iz bivšeg misala ne postane znak ili uzrok razjedinjenosti u katoličkoj zaajednici. Zato će dogovor među biskupima biskupske konferencije, o tomu kako će se ovo dopuštenje ostvarivati, biti daljnje jamstvo jedinstva prakse na tom području.
2. Svećenici koji katkad žele celebrirati misu prema gore spomenutom izdanju rimskog misala mogu to uz suglasnost svoga ordinarija i uz uvjete koje im zada. Kada ti svećenici celebriraju misu s narodom i žele koristiti obrede i tekstove bivšeg misala, trebaju se primijeniti uvjeti i ograničenja gore spomenuta za celebraciju za pojedine skupine o posebnim prigodama.
S mojim najvišim poštovanjem, Vaš u Kristu,
(Potpis): A. Bugnini
Tajnik Svete kongregacije za bogoštovlje'"
Izvor: Paix Liturgique
"[...]
I. Poseban slučaj
Od anglikanskog raskola u XVI. st. katolička vjera imala je osobit položaj. Do u XIX. st. Crkva je institucionalno progonjena, jer su i vlastodršci i narod smatrali katolicizam antinacionalnim.
Nakon 1829. ('Catholic Relief Act') mogla se Crkva opet slobodno organizirati, posebno nakon papinskog brevea od 1850. koji je omogućio ponovnu uspostavu katoličke hijerarhije u zemlji. Od toga doba, koje je bilo epoha kardinala Newmana, imao je britanski katolicizam značajan utjecaj na duhovni i kulturalni milje Otoka. Jedinstvene osobnosti poput Chestertona i Tolkiena su proizašle iz njega, iako nije prouzrokovao masovni povratak anglikanskih vjernika Rimu.
Iz Engleske je 1971. došla prva značajna akcija za obranu tradicionalne liturgije u vidu peticije koju su potpisale brojne ličnosti, među njima također spisateljica Agatha Christie (premda nije bila katolikinja). Inicijativa je urodila indultom koji je po slavnoj spisateljici nazvan 'Indultom Agathe Christie'- cjeloviti tekst dokumenta donosimo u dodatku. Ovaj indult, u obliku odgovora Kongregacije za bogoštovlje kardinalu predsjedniku Biskupske konferencije Engleske i Walesa, osigurava mogućnost za 'određene skupine vjernika za posebne prigode' svetu misu prema obredima i tekstovima ranijega misala.
Usprkos važnosti ovoga teksta za povijest obrane tradicionalne liturgije (dokument predstavlja presedan, što je vrlo važno za 'modus operandi' Rimske kurije, pa će biti spominjan u kontekstu motuproprija 'Ecclesia Dei' iz 1988.), kolebljivo držanje britanskog episkopata da ga primijene (već 1971.), lišilo ga je svakog ploda. Položaj engleskih, velških i škotskih vjernika odanih tradicionalnoj liturgiji, sve je više nalikovao onomu na kontinentu; prijezir i marginalizacija.
Motuproprij iz 2007. još nije promijenio situaciju, usprkos nekim inicijativama pojedinih britanskih prelata i aktivnosti laičkih pokreta, među kojima 'Latin Mass Society' zauzima prvo mjesto zbog brojnih seminara za svećenike koji žele naučiti celebrirati u izvanrednom obliku.
Uoči Papina pohoda uočava se neka uzavrelost i zbog Apostolske konstitucije 'Anglicanorum coetibus', koja predviđa osnivanje personalnih ordinarijata za anglikance koji se žele vratiti u crkveno zajedništvo. Ovaj dokument, novi plod velikodušnosti pape Benedikta XVI., nudi zapravo nadu za sve one anglikanske vjernike koji se više ne prepoznaju u novijoj evoluciji Anglikanske zajedice; ređenje žena, pripuštanje aktivnih homoseksualaca 'svetim redovima'. Donedavno se činilo da su anglikanci puno bliži Rimu od ostalih protestanata. Nadalje, Prvosvećenika neprestano napadaju skupine koje imaju pristupa engleskim medijima i ne zaziru od krajnje besramnih provokacija; čak govore o bacanju Pape u zatvor! Dakle, unutar takvoga konteksta 'Paix Liturgique' je želio doznati što katolici u Velikoj Britaniji znaju o moturopriju 'Summorum Pontificum' i kako na nj reagiraju.
II. Rezultati
Istraživanje je proveo 'Harris Interactive' od 21.- 28. lipnja 2010. Sudjelovalo je 800 britanskih katolika od uzorka od 6153 osobe iznad 18 godina.
1. pitanje: Idete li na misu?
Tjedno: 24,3%
Mjesečno: 7,8%
O blagdanima: 10,1%
Prigodno (npr. vjenčanja): 45,6%
Nikada: 12,3%
2. pitanje: Papa Benedikt XVI. odredio je u srpnju 2007., da se misa može slaviti u modernom, 'redovitom' obliku, odnosno obliku Pavla VI., na engleskom, pri čemu svećenik gleda vjernike, a pričest se prima stojeći- i u tradicionalnom, 'izvanrednom' obliku, odnosno obliku Ivana XXIII., na latinskom s gregorijanskim pjevanjem, svećenikom usmjerenim k oltaru, a pričest se prima klečeći. Jeste li to znali?
Da: 39,4%
Ne: 60,6%
3. pitanje: Biste li smatrali normalnim da se oba oblika liturgije redovito slave u vašoj župi?
Da: 44,9%
Ne: 21%
Nema mišljenja: 34,1%
4. pitanje: Kad bi misa celebrirana na latinskom s gregorijanskim pjevanjem u svom izvanrednom obliku bila u vašoj župi, a da ne zauzme mjesto one redovite na engleskom, biste li sudjelovali?
15,6% bi sudjelovalo svaki tjedan
10,8% jedanput mjesečno
11,1% za blagdane
46,1% povremeno
16,4% nikada
Odgovori sudionika koji idu redovito na misu (tjedno i mjesečno):
43% bi sudjelovalo tjedno
23,4% jedanput mjesečno
7,8% za blagdane
17,6% povremeno
8,2% nikada
III. Komentar udruge 'Paix Liturgique'
Prva lekcija koju možemo izvući iz ovoga ispitivanja je dobra vijest za cijelu Crkvu: 32% britanskih katolika izjavljuje da ide na misu barem jedanput mjesečno. Navedeni postotak je daleko viši nego u starim katoličkim zemljama poput Francuske i Portugala (obje 19% prema istraživanju IFOP-a u prosincu 2009. za 'La Croix' i onom koje je proveo 'Harris Interactive' u svibnju 2010. za 'Paix Liturgique').
Druga lekcija je da ovo ispitivanje, koje je proveo neovisni i profesionalni institut, potvrđuje sva ranija ispitivanja, provedena na različitim mjestima i u različito vrijeme, koja se tiču tradicionalne liturgije (vidi ovdje). Neka pogleda tko ima oči, a tko ima uši neka čuje... U Velikoj Britaniji kao i drugdje, velik bi udio katolika sudjelovao na misi u izvanrednom obliku rimskog obreda kad bi bila u njihovoj vlastitoj župi. Jedina je razlika što je u odnosu na ranija istraživanja prema kojima bi oko trećine prakticirajućih katolika sudjelovalo na tradicionalnoj misi kad bi se celebrirala u njihovoj župi, ovdje udio puno viši. U Velikoj Britaniji bi 43% od onih koji tjedno idu na misu sudjelovalo na tradicionalnoj misi ako bi se celebrirala u njihovoj župi (Velika Britanija nadmašuje Italiju koja je do sada držala rekord, gdje je 40% onih koji tjedno idu na misu izjavilo da bi išli na tradicionalnu misu svaki tjedan kad bi bila ponuđena). Rezultat čak doseže 66,4% (tj. 2 od 3) ako se uzmu u obzir svi prakticirajući koji idu na misu najmanje jednom mjesečno, to je čak više negoli u Italiji gdje je postotak prema istraživanju 'Doxe' 63%.
Uzme li se u obzir da 60% katolika ne zna da motuproprij postoji, lako se može zamisliti da bi se postotak od 66,4% mogao porasti kad bi se spoznaja o motupropriju više proširila.
Treća lekcija potvrđuje da u Velikoj Britaniji nadmoćna većina vjernika smatra apsolutno normalnom kohabitaciju dvaju oblika rimskog obreda u okviru župe.
To je samo djelomično iznenađujuće; britanski katolici, dugo progonjeni kao 'papisti', doista su na poseban način povezani s Petrovim Nasljednikom. U Engleskoj, kao i drugdje, želja vjernika za provođenjem motuproprija, proporcionalna je protivljenju koje taj Papin dokument izaziva kod većine biskupa. Ova studija iznosi na vidjelo koliko je hijerarhija nesvjesna stvarnosti koja je pred njom.
Samo 21% vjernika drži da mirno supostojanje dvaju oblika rimskog obreda nije normalno. Taj bi broj mogao biti manji kad bi više vjernika (tj. više od trenutačnij 39,4%) doznalo za odredbe ,otuproprija Benedikta XVI. S pravom se može pomisliti da među tih 21%, postoje i oni koji vjeruju ono što im je tako dugo ponavljano, naime da je ta liturgija 'ukinuta', ako ne 'zabranjena'...
Neopravdan je argument koji se u Velikoj Britaniji kao i drugdje navodi za neprovođenje motuproprija, naime nedostatak interesa. Kada se vjernike informira o činjenicama i tada upita za mišljenje, rezultati su upravo različiti od dojma onih koji govore u njihovo ime... To vrijedi i za posredovanje župnih vijeća koja su u načelu (zbog ideologije, straha ili jednostavno poslijekoncilskog konzervativizma) nesklona reformi reforme pape Benedikta XVI.
Četvrto. Glede Indulta Agathe Christie; od 1971. dopuštena je celebracija prema misalu iz 1965. s modifikacijama iz 1967. (za razliku od misala iz 1962. koji dopušta 'Summorum Pontificum' i prije njega 'Ecclesia Dei'). Moglo bi se pretpostavljati da će taj isprani i modernizirani oblik misala Ivana XXIII. biti prihvatljiviji britanskim biskupima i da bi mogao pomoći širenju tradicionalnije liturgije u poslijekoncilskom okruženju. Naprotiv, britanski biskupi ne vide značajnije razlike između liturgije iz 1965. i one iz 1962. Besmisleno je dakle inzistirati na toj činjenici pred onima koji naivno vjeruju da bi celebracija iz 1965. bila prihvatljivija na dijecezanskoj razini od oblika iz 1962., da ne spominjemo neutemeljenu naivnost onih koji se zauzimaju za celebraciju liturgije Pavla VI. na latinskom...
Peto. Ovo ispitivanje naglašava zaprepašćujuću nesposobnost komunikacije (u ovom slučaju britanskih) biskupa. Zaista, pune tri godine od objave motuproprija od 7. srpnja 2007., samo 40% je informirano o njemu. Stvari se jednostavno moraju nazvati pravim imenom, posebno u tako ozbiljnoj stvari kao što je liturgijski i sakramentalni život; u engleskoj, kao i drugdje, radi se očito o slučaju sljepoće za pastoralne potrebe vjernika. I u ovom je slučaju ta sljepoća na strani biskupa znanstveno izmjerena i prikazana brojkama. Gotovo bi se moglo pomisliti da biskupi trebaju novi pastoralni koncil u cijelosti posvećen sposobnostima slušanja na korist 'tihih u Crkvi' i koji bi služio njihovim očekivanjima.
Šesto. Konačna napomena; zbog malog broja katolika u zemlji (13%), bilo je potrebno ispitati više ljudi nego obično (6153 pojedinca) kako bi se radilo s reprezentativnim brojem ljudi koji se izjašnjavaju 'katolicima'. Tako je ovo ispitivanje i najskuplje koje smo poduzeli. Koštalo je s porezom 10 000 €. Ako želite sudjelovati u njegovu financiranju i tako nam omogućiti da nastavimo naš rad na informiranju, možete poslati svoj dar na Paix Liturgique, 1 allée du Bois Gougenot, 78290 CROISY-SUR-SEINE, u korist: Paix Liturgique, ili preko: IBAN: FR76 3000 3021 9700 0500 0158 593 - BIC: SOGEFRPP.
DODATAK:
A) Peticija pisaca, znanstvenika, umjetnika i povjesničara za očuvanje tradicionalne latinske mise (http://www.latin-mass-society.org):
'Kad bi koja nerazborita uredba zapovjedila cjelokupno ili djelomično uništenje bazilika ili katedrala, zasigurno bi svi obrazovani- bez obzira na osobna vjerovanja- preneraženi ustali protiv takve mogućnosti. Činjenica je da su bazilike i katedrale izgrađene kako bi se slavilo obred koji je, do prije par mjeseci, činio živu tradiciju. Smjeramo na rimokatoličku misu. Ipak, prema zadnjim informacijama iz Rima, postoji plan za uništenje te mise krajem tekuće godine.
Jedan od aksioma u suvremenoj javnosti, vjerskoj kao i svjetovnoj, jest da je moderni čovjek općenito, a intelektualci posebice postali nesnošljivi prema svim oblicima tradicije i da su zaokupljeni time da ih ukinu i nešto drugo stave na njihovo mjesto. Ali, kao i mnoge druge tvrdnje mašinerije javnog mišljenja, taj je aksiom lažan. Danas, kao i u prošlim vremenima, obrazovani su prethodnica kad treba priznati vrijednost tradicije, i prvi su da dignu uzbunu kad joj zaprijeti opasnost. U ovom trenutku mi ne uzimamo u obzir religiozno ili duhovno iskustvo milijuna pojedinaca.
Obred koji je u pitanju, u svom veličanstvenom latinskom jeziku, također je nadahnuo brojna neprocjenjiva postignuća u umjetnosti, ne samo mistična djela, nego djela pjesnika, filozofa, glazbenika, arhitekata, slikara, kipara u svim zemljama i epohama. Prema tomu, taj obred pripada univerzalnoj kulturi, klericima i običnim kršćanima. U materijalističkoj i tehnokratskoj civilizaciji koja sve to više prijeti životu uma i duha u njihovu originalnom kreativnom izrazu- riječi- čini se posebice nehumano lišiti čovjeka forma riječi u jednom od njenih najgrandioznijih manifestacija.
Potpisnici ovoga apela, koji je potpuno ekumenski i nepolitički, dolaze iz svake branše moderne kulture u Europi i izvan nje te žele privući pozornost Svete Stolice na strašnu odgovornost koja bi se mogla dogoditi u povijesti ljudskog duha ukoliko odbije dopustiti da tradicionalna misa preživi, makar živjela uz ostale liturgijske forme.
Potpisani: Harold Acton, Vladimir Ashkenazy, John Bayler, Lennox Berkeley, Maurice Bowra, Agatha Christie, Kenneth Clark, Nevill Coghill, Cyril Connolly, Colin Davis, Hugh Delargy, +Robert Exeter, Miles Fitzalan-Howard, Constantine Fitzgibbon, William Glock, Magdalen Gofflin, Robert Graves, Graham Greene, Ian Greenless, Joseph Grimond, Harman Grisewood, Colin Hardie, Rupert Hart-Davis, Barbara Hepworth, Auberon Herbert, John Jolliffe, David Jones, Osbert Lancaster, F.R. Leavis, Cecil Day Lewis, Compton Mackenzie, George Malcolm, Max Mallowan, Alfred Marnau, Yehudi Menuhin, Nancy Mitford, Raymond Mortimer, Malcolm Muggeridge, Iris Murdoch, John Murray, Sean O'Faolain, E.J. Oliver, Oxford and Asquith, William Plomer, Kathleen Raine, William Rees-Mogg, Ralph Richardson, +John Ripon, Charles Russell, Rivers Scott, Joan Sutherland, Philip Toynbee, Martin Turnell, Bernard Wall, Patrick Wall, E.I Watkin, R.C. Zaehner.'
B) odgovor iz Rima:
Peticiju je Svetom Ocu priopćio kardinal Heenan, nadbiskup westminsterski. Pozitivan odgovor Pavla VI. je dakle upućen njemu. Povijesna je ironija da pismo nosi potpis msgr. Bugninija, čovjeka koji je oblikovao liturgijsku reformu i neumorno se borio protiv drevne liturgije.
'SACRA CONGREGATIO PRO CULTU DIVINO
E Civitate Vaticana, die 5 November 1971
Prot. N. 1897/71
Vaša Uzoritosti,
Njegova Svetost papa Pavao VI. u pismu od 30. listopada 1971. dao je posebne ovlasti nižepotpisanom tajniku ove Svete kongregacije da prenese Vašoj Uzoritosti, kao predsjedniku Biskupske konferencije Engleske i Walesa, sljedeće glede reda mise:
1. S obzirom na pastoralne potrebe koje je iznijela Vaša Uzoritost, dopušteno je mjesnim ordinarijima Engleske i Walesa odobriti određenim skupinama vjernika za posebne prigode sudjelovanje na misi slavljenoj prema obredima i tekstovima bivšeg Rimskog misala. Izdanje misala koje tim prigodama treba koristiti je ono objavljeno dekretom Svete kongregacije za obrede (27. siječnja 1965.), i s modifikacijama naznačenim u 'Instructio altera' (4. svibnja 1967.).
To dopuštenje se može odobriti ako skupine to traže iz razloga čiste pobožnosti, i ako dopuštenje ne remeti niti šteti općem zajedništvu vjernika. Zato je to dopuštenje ograničeno na neke skupine za posebne prigode; na svim redovitim župnim ili drugim zajedničkim misama, treba koristiti red mise iz novog Rimskog misala. Zbog toga što je euharistija sakrament jedinstva, nužno je da uporaba reda mise iz bivšeg misala ne postane znak ili uzrok razjedinjenosti u katoličkoj zaajednici. Zato će dogovor među biskupima biskupske konferencije, o tomu kako će se ovo dopuštenje ostvarivati, biti daljnje jamstvo jedinstva prakse na tom području.
2. Svećenici koji katkad žele celebrirati misu prema gore spomenutom izdanju rimskog misala mogu to uz suglasnost svoga ordinarija i uz uvjete koje im zada. Kada ti svećenici celebriraju misu s narodom i žele koristiti obrede i tekstove bivšeg misala, trebaju se primijeniti uvjeti i ograničenja gore spomenuta za celebraciju za pojedine skupine o posebnim prigodama.
S mojim najvišim poštovanjem, Vaš u Kristu,
(Potpis): A. Bugnini
Tajnik Svete kongregacije za bogoštovlje'"
Izvor: Paix Liturgique
Uh, vidi se da si se potrudio, hvala!
OdgovoriIzbrišiNadam se da ces nam jednom trebati prevest rezultate takvog istrazivanja i za Hrvatsku :-)
Ovo pismo engleskih znanstvenika, umjetnika i poznatih licnosti je jako dobro i vidi se koliko istinito.
OdgovoriIzbrišiO tom pismu- kad se u medijima govori o klasičnoj misi uvijek se ponavljaju iste besmislene fraze i povezuje se s nekim političkim usmjerenjima i kontroverzama. Nikad se ne spominje njen značajan utjecaj na različita područja ljudskog djelovanja "u svim zemljama i epohama" i da "taj obred pripada univerzalnoj kulturi". Te se stvari namjerno prešućuju jer bi teško potpisnike ove i drugih peticija mogli uklopiti u ideološke šablone. Mnogi od njih nisu bili ni katolici,a ni politički istomišljenici.
OdgovoriIzbriši