Jučer je Sveti Otac održao molitveno bdijenje s klanjanjem Presvetom u Hyde Parku uoči današnje beatifikacije kardinala Newmana. Kao i na svim susretima nazočno je bilo mnoštvo vjernika, više od 100 000 samo prvoga dana i to u zemlji koja ima tek nešto više od 10% katolika. Neprestana huškačka kampanja protiv Svetog Oca kojoj su mediji širom otvorili vrata završila je prosvjedom kojem je potporu dala dvadeset i jedna organizacija, a nisu mogli okupiti niti 10 000 prosvjednika, što samo govori koliko su to marginalne skupine.
Govor pape Benedikta XVI.:
Govor pape Benedikta XVI.:
"Draga braćo i sestre u Kristu!
Ovo je večer radosti, velike duhovne radosti za sve nas. Okupili smo se ovdje na molitvenom bdijenju kako bismo se pripravili za sutrašnju misu, za vrijeme koje će veliki sin ove nacije, kardinal Ivan Henrik Newman, biti proglašen blaženikom. Koliko su ljudi u Engleskoj i u cijelom svijetu očekivali taj trenutak! To je i za mene osobno velika radost da mogu s vama podijeliti to iskustvo. Kao što znate, Newman je dugo imao veliki utjecaj na moj život i misao, kao i na mnoge ljude izvan ovih otoka. Drama Newmanova života poziva nas da preispitamo vlastite živote, da ih promotrimo pred širokim horizontom Božjega plana, i da živimo u zajedništvu s Crkvom u svako doba i na svakom mjestu: Crkvom apostola, Crkvom mučenika, Crkvom svetaca, Crkvom koju je Newman ljubio i čijoj je misiji posvetio sav svoj život.
Zahvaljujem nadbiskupu Peteru Smithu za ljubazne riječi dobrodošlice u vaše ime, a osobito mi je drago vidjeti mnogo mladeži koja nazoči ovoj vigiliji. Ove večeri u surječju naše zajedničke molitve, želim s vama razmišljati o nekim aspektima Newmanova života koji su, držim, vrlo relevantni za živote nas vjernika i za život Crkve danas.
Najprije vas želim podsjetiti da Newman, kako sam izvješćuje, razvoj cijelog svog života pripisuje jednom snažnom iskustvu obraćenja iz mladosti. Bilo je to neposredno iskustvo istine Riječi Božje, objektivne stvarnosti kršćanske objave kako je predaje Crkva. To iskustvo, ujedno religiozno i intelektualno, nadahnut će njegovo zvanje da bude poslužitelj Evanđelja, njegov uvid o izvoru učiteljskog auktoriteta Crkve Božje i njegov žar za obnovom crkvenoga života u vjernosti apostolskoj tradiciji. Na koncu života, Newman će svoje životno djelo opisati kao borbu protiv rastuće tendencije da se na religiju gleda kao na čisto privatnu i subjektivnu stvar, pitanje osobnoga mišljenja. To je prva pouka koju možemo izvući iz njegova života: u naše dane kad intelektualni i moralni relativizam prijeti da potkopa same temelje našega društva, Newman nas podsjeća da smo mi ljudi, stvoreni na sliku Božju i njemu slični, stvoreni da spoznamo istinu, da u toj istini pronađemo našu najvišu slobodu i ispunjenje naših najdubljih ljudskih težnja. Jednom riječju, određeni smo za to da spoznamo Krista, koji je sam 'put, istina i život' (Iv 14,6)
Newmanov nas život također poučava da strast za istinom, intelektualnim poštenjem i pravim obraćenjem puno košta. Istinu, koja nas oslobađa, ne možemo držati samo za sebe; ona poziva na svjedočenje, želi da je se čuje, ali naposljetku njena uvjerujuća snaga dolazi iz nje same, a ne od ljudske elokvencije ili argumenata, u kojima može biti skrivena. Nedaleko odavde, u Tyburnu, brojna su naša braća i sestre umrli za vjeru; svjedočanstvo njihove vjernosti do kraja, bilo je snažnije od pobudnih riječi koje su mnogi od njih izgovorili prije nego što su sve izručili Gospodinu. U naše vrijeme, cijena koju treba platiti zbog vjernosti Evanđelju nije više ta da nas objese, vuku i raščetvore, nego ta da budemo odbačeni, ismijani i izrugani. Usprkos tomu, Crkva ne može odustati od zadaće da naviješta Krista i njegovo Evanđelje kao spasonosnu istinu, izvor konačne sreće za svakog pojedinca i kao temelj pravednoga i ljudskoga društva.
Konačno, Newman nas uči da ukoliko prihvatimo istinu Kristovu i predamo mu svoj život, ne može biti jaza između onoga što vjerujemo i načina na koji živimo svoj život. Svaka naša misao, riječ i djelo moraju biti upravljeni na slavu Božju i na širenje Njegova Kraljevstva. Newman je to razumio i bio je veliki zastupnik proročke službe kršćanskih laika. Jasno je vidio da mi istinu ne prihvaćamo toliko na čisto intelektualni način, nego je puno više trebamo obuhvatiti duhovnom dinamikom koja prodire do srži našega bića. Istina se ne posreduje samo toliko važnim formalnim poučavanjem, nego također svjedočanstvom života življenoga u iskrenosti, vjernosti i svetosti; oni koji žive u istini i po istini instinkitvno prepoznaju što je pogrješno, i kao takvo neprijateljsko ljepoti i dobroti koje prate sjaj istine, 'veritatis splendor'.
Prvo večerašnje čitanje donosi veličanstvenu molitvu u kojoj sv. Pavao moli: 'spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu' (Ef 3,19). Apostol moli da Krist može prebivati u našim srcima po vjeri (usp. Ef 3,17) i da možemo 'shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina" te ljubavi. Po vjeri spoznajemo Riječ Božju kao svjetiljku našim koracima i svjetlo na našem putu (usp. Ps 119, 105). Newman, kao i nebrojeni sveci koji su mu prethodili na putu kršćanskoga nasljedovanja, poučava nas da nam 'ljubazno svjetlo' vjere omogućuje da shvatimo istinu o samima sebi, naše dostojanstvo kao djece Božje, i uzvišeni cilj koji nas u nebu čeka. Dopuštajući svjetlu vjere da sja u našim srcima i prebivajući u tom svjetlu po našem svakodnevnom jedinstvu s Bogom u molitvi i sudjelovanju u životvornim sakramentima Crkve, mi sami postajemo svjetlo svima oko sebe; izvršavamo svoju 'proročku službu'; čak nesvjesni toga, privlačimo ljude korak bliže Gospodinu i Njegovoj istini. Bez molitvenog života, bez unutarnje preobrazbe koja se događa po sakramentalnoj milosti, ne možemo, Newmanovim riječima, 'ižaravati Krista'; postajemo samo još jedan 'cimbal što zveči' (1 Kor 13, 1) u svijetu ispunjenom bukom i konfuzijom, ispunjenom lažnim putovima koji vode jedino tuzi i iluziji.
Jedna od kardinalovih omiljenih meditacija sadrži riječi: 'Bog me stvorio da izvršim određenu zadaću. Povjerio mi je posao koji nije nikomu drugom' ('Meditacije o kršćanskom nauku'). Tu vidimo Newmanov pravi kršćanski realizam, sjecište vjere i života. Vjera teba postati plodonosna za preobrazbu svijeta, djelovanjem Duha Svetoga u životu i radu vjernika. Nitko od onih koji realistično gledaju na današnji svijet, ne može misliti da kršćani mogu nastaviti živjeti kao i do sada, ignorirajući duboku krizu vjere koja utječe na naše društvo, ili jednostavno imati povjerenja da će kršćanskim stoljećima posredovano nasljeđe vrijednosti nastaviti nadahnjivati i oblikovati budućnost našeg društva. Znamo da je u vremena kriza i previranja Bog podizao velike svece i proroke za obnovu Crkve i kršćanskog društva; pouzdajemo se u Njegovu providnost i molimo da nas neprestano vodi. Ali, svaki od nas, u skladu sa svojim životnim stanjem, pozvan je raditi za napredak Kraljevstva Božjega prožimajući vremeniti život evanđeoskim vrijednostima. Svaki od nas ima misiju, svatko je od nas pozvan da mijenja svijet, da radi za kulturu života, kulturu obilježenu ljubavlju i poštovanjem prema dostojanstvu svake ljudske osobe. Kao što nam je Gospodin rekao u evanđelju koje smo upravo čuli, naše svjetlo treba sjati pred očima svih, tako da, videći naša dobra djela, mogu dati hvalu Nebeskom Ocu (usp. Mt 5,16).
Želim uputiti posebnu riječ mnoštvu nazočne mladeži. Dragi mladi prijatelji, samo Isus zna koju vam je 'posebnu zadaću' namijenio. Budite otvoreni njegovu glasu da može odzvanjati u dubinama vašega srca; čak i sada Njegovo Srce govori vašem srcu. Krist treba obitelji da podsjeti svijet na dostojanstvo ljudske ljubavi i ljepotu obiteljskog života. Treba muškarce i žene koji hoće posvetiti svoj život plemenitoj zadaći obrazovanja, odgoja mladih i njihova formiranja prema Evanđelju. On treba one koji žele posvetiti svoje živote u službi savršene ljubavi, slijedeći ga u čistoći, siromaštvu i poslušnosti, te služeći mu u najmanjoj našoj braći i sestrama. Treba snažnu ljubav kontemplativnih redovnika koji podržavaju svjedočanstvo i djelovanje Crkve svojom trajnom molitvom. I treba svećenika, dobrih i svetih svećenika, ljudi spremnih položiti svoj život za svoje ovce. Pitajte našega Gospodina što ima u vidu za vas! Molite ga za velikodušnost da mognete reći 'da'! Ne bojte se potpuno predati Isusu. On će vam dati milost da možete ispuniti svoje zvanje. Dopustite mi da završim ovih nekoliko riječi s toplim pozivom da mi se sljedeće godine pridružite u Madridu na Svjetskom danu mladih. To je uvijek predivna prigoda za rast u ljubavi prema Kristu i poticaj za radostan život u vjeri zajedno s tisućama drugih mladih ljudi. Nadam se da ću tamo vidjeti mnoge od vas!
A sada, dragi prijatelji, nastavimo naše molitveno bdijenje pripremajući se na susret s Kristom, nazočnim među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zajedno, u šutnji zajedničkog klanjanja, otvorimo naše misli i srca Njegovoj prisutnosti, Njegovoj ljubavi i uvjerljivoj snazi Njegove istine. Na poseban mu način želimo zahvaliti za trajno svjedočanstvo te istine kardinala Ivana Henrika Newmana. Povjeravajući se u njegove molitve, zamolimo Gospodina da prosvijetli naš put, i put cijelog britanskog društva, ljubaznim svjetlom svoje istine, svoje ljubavi i svoga mira. Amen."
Ovo je večer radosti, velike duhovne radosti za sve nas. Okupili smo se ovdje na molitvenom bdijenju kako bismo se pripravili za sutrašnju misu, za vrijeme koje će veliki sin ove nacije, kardinal Ivan Henrik Newman, biti proglašen blaženikom. Koliko su ljudi u Engleskoj i u cijelom svijetu očekivali taj trenutak! To je i za mene osobno velika radost da mogu s vama podijeliti to iskustvo. Kao što znate, Newman je dugo imao veliki utjecaj na moj život i misao, kao i na mnoge ljude izvan ovih otoka. Drama Newmanova života poziva nas da preispitamo vlastite živote, da ih promotrimo pred širokim horizontom Božjega plana, i da živimo u zajedništvu s Crkvom u svako doba i na svakom mjestu: Crkvom apostola, Crkvom mučenika, Crkvom svetaca, Crkvom koju je Newman ljubio i čijoj je misiji posvetio sav svoj život.
Zahvaljujem nadbiskupu Peteru Smithu za ljubazne riječi dobrodošlice u vaše ime, a osobito mi je drago vidjeti mnogo mladeži koja nazoči ovoj vigiliji. Ove večeri u surječju naše zajedničke molitve, želim s vama razmišljati o nekim aspektima Newmanova života koji su, držim, vrlo relevantni za živote nas vjernika i za život Crkve danas.
Najprije vas želim podsjetiti da Newman, kako sam izvješćuje, razvoj cijelog svog života pripisuje jednom snažnom iskustvu obraćenja iz mladosti. Bilo je to neposredno iskustvo istine Riječi Božje, objektivne stvarnosti kršćanske objave kako je predaje Crkva. To iskustvo, ujedno religiozno i intelektualno, nadahnut će njegovo zvanje da bude poslužitelj Evanđelja, njegov uvid o izvoru učiteljskog auktoriteta Crkve Božje i njegov žar za obnovom crkvenoga života u vjernosti apostolskoj tradiciji. Na koncu života, Newman će svoje životno djelo opisati kao borbu protiv rastuće tendencije da se na religiju gleda kao na čisto privatnu i subjektivnu stvar, pitanje osobnoga mišljenja. To je prva pouka koju možemo izvući iz njegova života: u naše dane kad intelektualni i moralni relativizam prijeti da potkopa same temelje našega društva, Newman nas podsjeća da smo mi ljudi, stvoreni na sliku Božju i njemu slični, stvoreni da spoznamo istinu, da u toj istini pronađemo našu najvišu slobodu i ispunjenje naših najdubljih ljudskih težnja. Jednom riječju, određeni smo za to da spoznamo Krista, koji je sam 'put, istina i život' (Iv 14,6)
Newmanov nas život također poučava da strast za istinom, intelektualnim poštenjem i pravim obraćenjem puno košta. Istinu, koja nas oslobađa, ne možemo držati samo za sebe; ona poziva na svjedočenje, želi da je se čuje, ali naposljetku njena uvjerujuća snaga dolazi iz nje same, a ne od ljudske elokvencije ili argumenata, u kojima može biti skrivena. Nedaleko odavde, u Tyburnu, brojna su naša braća i sestre umrli za vjeru; svjedočanstvo njihove vjernosti do kraja, bilo je snažnije od pobudnih riječi koje su mnogi od njih izgovorili prije nego što su sve izručili Gospodinu. U naše vrijeme, cijena koju treba platiti zbog vjernosti Evanđelju nije više ta da nas objese, vuku i raščetvore, nego ta da budemo odbačeni, ismijani i izrugani. Usprkos tomu, Crkva ne može odustati od zadaće da naviješta Krista i njegovo Evanđelje kao spasonosnu istinu, izvor konačne sreće za svakog pojedinca i kao temelj pravednoga i ljudskoga društva.
Konačno, Newman nas uči da ukoliko prihvatimo istinu Kristovu i predamo mu svoj život, ne može biti jaza između onoga što vjerujemo i načina na koji živimo svoj život. Svaka naša misao, riječ i djelo moraju biti upravljeni na slavu Božju i na širenje Njegova Kraljevstva. Newman je to razumio i bio je veliki zastupnik proročke službe kršćanskih laika. Jasno je vidio da mi istinu ne prihvaćamo toliko na čisto intelektualni način, nego je puno više trebamo obuhvatiti duhovnom dinamikom koja prodire do srži našega bića. Istina se ne posreduje samo toliko važnim formalnim poučavanjem, nego također svjedočanstvom života življenoga u iskrenosti, vjernosti i svetosti; oni koji žive u istini i po istini instinkitvno prepoznaju što je pogrješno, i kao takvo neprijateljsko ljepoti i dobroti koje prate sjaj istine, 'veritatis splendor'.
Prvo večerašnje čitanje donosi veličanstvenu molitvu u kojoj sv. Pavao moli: 'spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu' (Ef 3,19). Apostol moli da Krist može prebivati u našim srcima po vjeri (usp. Ef 3,17) i da možemo 'shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina" te ljubavi. Po vjeri spoznajemo Riječ Božju kao svjetiljku našim koracima i svjetlo na našem putu (usp. Ps 119, 105). Newman, kao i nebrojeni sveci koji su mu prethodili na putu kršćanskoga nasljedovanja, poučava nas da nam 'ljubazno svjetlo' vjere omogućuje da shvatimo istinu o samima sebi, naše dostojanstvo kao djece Božje, i uzvišeni cilj koji nas u nebu čeka. Dopuštajući svjetlu vjere da sja u našim srcima i prebivajući u tom svjetlu po našem svakodnevnom jedinstvu s Bogom u molitvi i sudjelovanju u životvornim sakramentima Crkve, mi sami postajemo svjetlo svima oko sebe; izvršavamo svoju 'proročku službu'; čak nesvjesni toga, privlačimo ljude korak bliže Gospodinu i Njegovoj istini. Bez molitvenog života, bez unutarnje preobrazbe koja se događa po sakramentalnoj milosti, ne možemo, Newmanovim riječima, 'ižaravati Krista'; postajemo samo još jedan 'cimbal što zveči' (1 Kor 13, 1) u svijetu ispunjenom bukom i konfuzijom, ispunjenom lažnim putovima koji vode jedino tuzi i iluziji.
Jedna od kardinalovih omiljenih meditacija sadrži riječi: 'Bog me stvorio da izvršim određenu zadaću. Povjerio mi je posao koji nije nikomu drugom' ('Meditacije o kršćanskom nauku'). Tu vidimo Newmanov pravi kršćanski realizam, sjecište vjere i života. Vjera teba postati plodonosna za preobrazbu svijeta, djelovanjem Duha Svetoga u životu i radu vjernika. Nitko od onih koji realistično gledaju na današnji svijet, ne može misliti da kršćani mogu nastaviti živjeti kao i do sada, ignorirajući duboku krizu vjere koja utječe na naše društvo, ili jednostavno imati povjerenja da će kršćanskim stoljećima posredovano nasljeđe vrijednosti nastaviti nadahnjivati i oblikovati budućnost našeg društva. Znamo da je u vremena kriza i previranja Bog podizao velike svece i proroke za obnovu Crkve i kršćanskog društva; pouzdajemo se u Njegovu providnost i molimo da nas neprestano vodi. Ali, svaki od nas, u skladu sa svojim životnim stanjem, pozvan je raditi za napredak Kraljevstva Božjega prožimajući vremeniti život evanđeoskim vrijednostima. Svaki od nas ima misiju, svatko je od nas pozvan da mijenja svijet, da radi za kulturu života, kulturu obilježenu ljubavlju i poštovanjem prema dostojanstvu svake ljudske osobe. Kao što nam je Gospodin rekao u evanđelju koje smo upravo čuli, naše svjetlo treba sjati pred očima svih, tako da, videći naša dobra djela, mogu dati hvalu Nebeskom Ocu (usp. Mt 5,16).
Želim uputiti posebnu riječ mnoštvu nazočne mladeži. Dragi mladi prijatelji, samo Isus zna koju vam je 'posebnu zadaću' namijenio. Budite otvoreni njegovu glasu da može odzvanjati u dubinama vašega srca; čak i sada Njegovo Srce govori vašem srcu. Krist treba obitelji da podsjeti svijet na dostojanstvo ljudske ljubavi i ljepotu obiteljskog života. Treba muškarce i žene koji hoće posvetiti svoj život plemenitoj zadaći obrazovanja, odgoja mladih i njihova formiranja prema Evanđelju. On treba one koji žele posvetiti svoje živote u službi savršene ljubavi, slijedeći ga u čistoći, siromaštvu i poslušnosti, te služeći mu u najmanjoj našoj braći i sestrama. Treba snažnu ljubav kontemplativnih redovnika koji podržavaju svjedočanstvo i djelovanje Crkve svojom trajnom molitvom. I treba svećenika, dobrih i svetih svećenika, ljudi spremnih položiti svoj život za svoje ovce. Pitajte našega Gospodina što ima u vidu za vas! Molite ga za velikodušnost da mognete reći 'da'! Ne bojte se potpuno predati Isusu. On će vam dati milost da možete ispuniti svoje zvanje. Dopustite mi da završim ovih nekoliko riječi s toplim pozivom da mi se sljedeće godine pridružite u Madridu na Svjetskom danu mladih. To je uvijek predivna prigoda za rast u ljubavi prema Kristu i poticaj za radostan život u vjeri zajedno s tisućama drugih mladih ljudi. Nadam se da ću tamo vidjeti mnoge od vas!
A sada, dragi prijatelji, nastavimo naše molitveno bdijenje pripremajući se na susret s Kristom, nazočnim među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zajedno, u šutnji zajedničkog klanjanja, otvorimo naše misli i srca Njegovoj prisutnosti, Njegovoj ljubavi i uvjerljivoj snazi Njegove istine. Na poseban mu način želimo zahvaliti za trajno svjedočanstvo te istine kardinala Ivana Henrika Newmana. Povjeravajući se u njegove molitve, zamolimo Gospodina da prosvijetli naš put, i put cijelog britanskog društva, ljubaznim svjetlom svoje istine, svoje ljubavi i svoga mira. Amen."
Izvor i slika: WDTPRS
puno ti hvala na trudu!!
OdgovoriIzbriši