četvrtak, ožujka 29, 2012

Budi volja Tvoja

Vijesti koje se tiču regularizacije Piova bratstva ovoga se mjeseca redaju munjevitom brzinom. Ni u jednom drugom mjesecu nema više postova s oznakom "unutarnje pomirenje". Nakon što je prošle nedjelje glavar Njemačkog distrikta pozvao na molitvu na ovu nakanu, danas je Generalna kuća Bratstva objavila priopćenje s pozivom vjernicima da se dodatno angažiraju u pobožnim djelima kako bi mogli donijeti ispravnu odluku.

"Nakon susreta 16. ožujka 2012. s kardinalom Williamom Levadom, prefektom Kongregacije za nauk vjere, generalni poglavar biskup Bernard Fellay žurno poziva sve vjernike da udvostruče svoju revnost i velikodušnost u molitvi i žrtvi u ovim svetim danima i u tjednima nakon Uskrsa, da se ispuni Božja volja, samo ona, u skladu s primjerom koji nam je naš Spasitelj Isus Krist dao u Getsemanskom vrtu: 'non mea voluntas, sed tua fiat' (Lk 22,42).

Akcija molitve krunice, koju smo započeli na Uskrs 2011. i koja će trajati do Duhova ove godine, pokazuje se više nego ikada neizostavnom. Stoga se Svećeničko bratstvo sv. Pija X., koje želi samo dobro Crkve i spasenje duša, obraća puno pouzdanja Preblaženoj Djevici Mariji, da mu ona pred svojim božanskim Sinom postigne potrebno svjetlo koje treba da jasno spozna Njegovu svetu volju i hrabro je izvrši.

Mole se vjernici da prinesu na tu nakanu jednu svetu pričest te u mislima i djelima usvoje onu molitvu koju nas je naš Gospodin naučio upravljati nebeskom Ocu: 'Sanctificetur nomen tuum, adveniat regnum tuum, fiat voluntas tua sicut in caelo et in terra': Sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Menzingen, 29. ožujka 2012."

Izvor: RORATE CÆLI

utorak, ožujka 27, 2012

Nebeski dar

Sveti Otac Benedikt XVI. u apostolskom je i državničkom pohodu Kubi. Povod je 400. obljetnica pronalaska kipa Gospe od Milosrđa koji se čuva u svetištu mjesta El Cobre. Slika prikazuje taj događaj- dvojicu Indiosa i jednoga desetogodišnjeg roba, potomka Afrikanaca, koji je oko vrata nosio Gospinu medaljicu na moru je zahvatila oluja. Nakon gorljive molitve, nebo se razvedrilo, a zatim su opazili kako nedaleko od njih pluta neki kip. Bio je to lik Blažene Djevice Marije s Malim Isusom, pričvršćen na ploči na kojoj je pisalo- Yo Soy la Virgen de la Caridad (Ja sam Djevica od Milosrđa). Iako su ga izvadili iz mora, kip koji je bio odjeven i prikazivao Gospu tamne puti, bio je suh. To je početak štovanja Gospe od Milosrđa del Cobre. Kubanski borci za neovisnost zamolili su 1915. papu Benedikta XV. da je proglasi zaštitnicom Kube, što je papa sljedeće godine izvršio. Svetište je papa Pavao VI. uzdigao na čast manje bazilike 1977. god. Prvi put je okrunjena 1936., a drugi put je to učinio bl. Ivan Pavao II., 1998. god. Slavno vladajući papa Benedikt XVI. jučer je Gospi poklonio Zlatnu ružu, a danas je pohodio njezino svetište i ispred njega se obratio okupljenima:

"Pohod Svetištu 'Djevice od Milosrđa 'del Cobre''

Govor pape Benedikta XVI.

El Cobre, stube svetišta

Utorak, 27. ožujka 2012.

Draga braćo i sestre!

Došao sam kao hodočasnik u dom milosnoga lika Gospe od Milosrđa, 'la Mambise', kako je nježno zovete. Njezina je prisutnost u mjestu El Cobre nebeski dar za Kubance.

Od srca želim pozdraviti sve ovdje nazočne. Primite Papine simpatije i odnesite ih odavde posvuda, tako da svi mognu iskusiti utjehu i snagu vjere. Neka svi koje susretnete, blizu ili daleko, znaju da sam budućnost vaše zemlje povjerio Majci Božjoj, da napreduje na putu obnove i nade na dobro svih Kubanaca. Također sam preporučio Presvetoj Djevici potrebe onih koji pate, kojima je oduzeta sloboda, koji su odvojeni od svojih dragih i koji prolaze kroz teška vremena. Isto tako sam joj na Srce stavio mlade da budu vjerodostojni prijatelji Kristovi, da ne popuštaju ponudama koje za sobom ostavljaju tugu. Pred Gospom od Milosrđa sam mislio na osobiti način na Kubance čiji su preci ovamo stigli iz Afrike, kao i na susjedni narod Haitija koji još pati od posljedica razornoga potresa od prije tri godine. Nisam zaboravio niti na seljake i na njihove obitelji koji u svojim kućama žele vjerno živjeti evanđelje i otvaraju svoje kuće, poput misijskih centara, za slavlje euharistije.

Prema primjeru Presvete Djevice, ohrabrujem sve sinove i kćeri ove drage zemlje da i dalje svoje živote izgrađuju na čvrstoj stijeni koja je Isus Krist, da rade za pravdu, da budu sluge milosrđa te da ustraju u kušnjama. Neka vam ništa i nitko ne otme unutarnju radost koja je obilježje kubanske duše. Neka vas Bog sve blagoslovi. Puno hvala."

Izvor: vatican.va
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

ponedjeljak, ožujka 26, 2012

U pravom smjeru

Personalni ordinarijat Gospe od Walsinghama dobio je 21. ožujka novog đakona. Pomoćni westminsterski biskup A. Hopes podijelio je taj red bivšem anglikanskom biskupu R. Merceru. U Katoličku je crkvu ušao 7. siječnja 2012. Bio je anglikanski biskup u Africi, a zatim član Anglikanske katoličke kanadske crkve koja je dio Tradicionalne anglikanske zajednice. Ordinarij, msgr. K. Newton, nada se da će ovaj događaj biti ohrabrenje članovima Tradicionale anglikanske zajednice koji su prvi, 2007. godine, zatražili jedinstvo s Katoličkom crkvom, no nedavno je došlo do preokreta.

Sljedeća važna novost koja se tiče anglokatolika je da su u dogovoru sa Svetom Stolicom za svoj ordinarijat izradili i objavili kalendar koji se ugleda u tradicionalni katolički kalendar, uz osobitosti anglikanske baštine. Osim što se u njemu nalaze prosni dani prije Spasova i kvatre, umjesto "nedjeljâ kroz godinu", koje predviđa misal Pavla VI., Personalni ordinarijat Gospe od Walsinghama će imati "nedjelje nakon Bogojavljenja" i "nedjelje nakon Trojstva" (potonje odgovara "nedjeljama nakon Duhova" u rimskoj tradiciji). Također su obnovljene tri pretkorizmene nedjelje kao u tradicionalnom kalendaru; Septuagesima (Sedamdesetnica), Sexagesima (Šezdesetnica) i Quinquagesima (Pedesetnica), kojih nema u novom obredu. Nije zaobiđena niti Duhovska osmina.

Priopćili su još da će se sve svete mise ordinarijata služiti ad orientem.

Vlč. R. Mercer će kratko biti đakon, svećenički će red primiti već danas, 26. ožujka 2012. U Velikom tjednu svoj ulazak u Katoličku crkvu očekuje više od 200 anglikanaca.

Sastavljeno prema: The Anglican Use of the Roman Rite, WDTPRS

nedjelja, ožujka 25, 2012

Opravdane nade

Danas je na sv. misama u crkvama Njemačkog distrikta Piova bratstva pročitana ova kratka poruka:

"Dragi vjernici,

U Rimu je 16. ožujka kardinal Levada, prefekt Kongregacije za nauk vjere, predao generalnom poglavaru našega bratstva, biskupu Fellayu, pismo s nekim izjavama u kojem smo ultimativno pozvani da se pozitivnije, negoli što je to bilo do sada, izjasnimo o doktrinalnoj preambuli od 14. rujna 2011. god.

Kao zadnji termin za odgovor spomenut je 15. travnja 2012. To ste sigurno, u cijelosti ili djelomice, doznali iz medija. Dakle, stigli smo do odlučujuće točke.

Iako pismo ima i jedan neugodan ton, ipak postoje opravdane nade za zadovoljavajuće rješenje. Dogodi li se to, sve bi očuvalačke snage u Crkvi ojačale; u protivnom bi prije oslabile i obeshrabrile se. Ne radi se, dakle, u prvom redu o našem bratstvu, nego o dobru Crkve.

Stoga molimo za revne, ustrajne i vapijuće molitve svih naših vjernika i svih katolika, kako bi Bog po spasonosnoj muci svoga jedinorođenoga Sina izveo svoju Crkvu iz krize i darovao joj u svetom uskrsnuću Isusovu novi život, novu snagu i novi procvat.

Stuttgart, 22. ožujka 2012.

p. F. Schmidberger, glavar distrikta"

Izvor: Pius.info

četvrtak, ožujka 22, 2012

O zajedništvu

20. ožujka je objavljeno otvoreno pismo msgr. N. Buxa koje je uputio poglavaru i svećenicima Piova bratstva. Podsjećam da je monsinjor poznati liturgičar, konzultor Ureda za liturgijska slavlja Svetog Oca kao i triju Kongregacija- za nauk vjere, za kauze svetih te za bogoštovlje i sakramentalnu stegu. Pismo je privuklo veliku pozornost ne samo zato što je proces dijaloga sa spomenutom zajednicom dosegao kritičnu točku s neizvjesnim raspletom, nego i zbog svoje otvorenosti te, ako nije pretjerano reći, zbog svoje poetičnosti. Istodobno, dramatično upozorava na odgovornost pred predstojećom odlukom. Original je napisan na francuskom, a već je preveden na talijanski, engleski, španjolski, portugalski i njemački jezik.

"Njegovoj Preuzvišenosti msgr. Bernardu Fellayu
i svećenicima Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Vaša Preuzvišenosti,
Draga braćo,

kršćansko bratstvo je jače od mesa i krvi jer nam se u njemu, zahvaljujući božanskoj Euharistiji, pruža predokus neba.

Krist nas je pozvao da iskusimo zajedništvo, u njemu se sastoji naše 'ja'. Zajedništvo znači 'a priori' ljubiti bližnjega jer s njim imamo zajedničkog Spasitelja. Zato je zajedništvo spremno na svaku žrtvu u ime jedinstva; a to jedinstvo mora biti vidljivo kao što nas uči zadnja molitva našega Gospodina svom Ocu- 'ut unum sint, ut credat mundus'- jer to je presudno svjedočanstvo Kristovih prijatelja.

Neosporno je da su brojne činjenice II. vatikanskog i perioda koji je uslijedio, a koje su se odnosile na ljudsku dimenziju tog događaja, predstavljale pravu nesreću i prouzrokovale duboku bol mnogim velikim ljudima Crkve. No, Bog ne dopušta da Njegova Sveta Crkva dođe do samouništenja.

Ne možemo uzeti u obzir težinu ljudskog faktora, a da nemamo povjerenja u božanski faktor, tj. u Providnost koja vodi povijest, a osobito povijest Crkve, poštujući ljudsku slobodu.

Crkva je ujedno božanska ustanova, božanski zaštićena, i produkt čovjeka. Njen božanski aspekt ne šteti ljudskom- osobnosti i slobodi- te ga nužno ne ometa; njen ljudski aspekt, ostajući cjelovit, pa i kad je kompromitiran, nikada ne škodi njenom božanskom aspektu.

Na temelju vjere, ali i zbog potvrda koje se, makar sporo, pokazuju na povijesnoj razini, vjerujemo da je Bog tijekom ovih godina pripravio i nastavlja pripravljati ljude koji su dostojni uklanjati zablude i promašaje zbog kojih svi žalimo. Sveta djela već postoje i bit će ih u još većem broju, prema božanskoj strategiji koja povezuje djelo duša koje se i ne poznaju, ali čija djelovanja slijede dobro uređen plan, kao što se čudesno dogodilo u vrijeme bolne Luterove pobune.

Ti se božanski zahvati, čini se, više umnažaju što su činjenice kompleksnije. Sve će to pokazati budućnost. U to smo uvjereni i već možemo vidjeti zoru.

Izvjesno se vrijeme zora bori s tamom koja se teško povlači, ali kad se zora pojavi, znamo da je tamo sunce i da će opet nastaviti svoj put!

Želimo Vam sa sv. Katarinom Sijenskom reći: 'Dođite u Rim s punom sigurnošću', u kuću zajedničkog oca koji nam je dan kao vidljivo i trajno načelo i temelj katoličkog jedinstva.

Dođite da imate udjela u toj blagoslovljenoj budućnosti u kojoj, usprkos postojanoj tami, već možemo predvidjeti zoru.

Vaše bi odbijanje samo povećalo mrak, a ne svjetlo. Pa ipak iskre svjetla kojima se već možemo diviti, brojne su, počevši s onima velike liturgijske obnove prouzrokovane motuproprijem 'Summorum Pontificum', koja je širom svijeta izazvala veliki pokret svih onih koji žele uveličati kult Božji, osobito među mladima.

Kako zanemariti druge konkretne i značajne geste Svetog Oca, kao što su uklanjanje izopćenja biskupima koje je zaredio nadbiskup Lefebvre, otvaranje javne debate o interpretaciji II. vatikanskog koncila u svjetlu tradicije i u tom smislu obnova Povjerenstva 'Ecclesia Dei'?

Jamačno, može biti još nedoumica, točaka koje treba produbiti ili bolje osvijetliti, kao one o ekumenizmu i međuvjerskom dijalogu (što je već dobilo važno pojašnjenje dano u deklaraciji 'Dominus Iesus', Kongregacije za nauk vjere, 6. kolovoza 2000.) ili glede načina na koji treba shvatiti vjersku slobodu.

I u tim će stvarima vaša kanonski osigurana prisutnost unutar Crkve pomoći da se unese više svjetla.

Kako sada ne misliti na doprinos koji biste mogli dati na dobrobit cijele Crkve, zahvaljujući svojim pastoralnim i doktrinalnim resursima, svojim sposobnostima i senzibilitetu?

Ovo je prikladan trenutak, povoljno vrijeme za povratak. 'Timete Dominum transeuntem'; ne dopustite da prođe pored vas milosna prilika koju vam Gospodin pruža, neka ne prođe pored vas, a da je ne prepoznate.

Hoće li Gospodin dati drugu priliku?

Nećemo li se svi jednom pojaviti pred Njegovim sudom i odgovarati ne samo za zlo koje smo učinili, nego i za dobro koje smo mogli, a nismo učinili?

Srce Svetog Oca drhti: on vas nestrpljivo očekuje jer vas voli, jer vas Crkva treba za zajedničko svjedočanstvo vjere pred svijetom koji se svakim danom sve više sekularizira, i za koji se čini da beznadno okreće leđa svom Stvoritelju i Spasitelju.

U punom crkvenom zajedništvu s velikom obitelji koja je Katolička crkva, vaš glas više neće biti prezren, vaš doprinos neće biti ni zanemariv ni zanemaren, nego će, zajedno s mnogim drugima, donijeti obilne plodove koji bi inače propali.

Bezgrješna nas uči da tolike milosti propadaju jer za njih nitko ne moli: mi smo uvjereni da će pozitivnim odgovorom na ponudu Svetog Oca, Bratstvo sv. Pija X. postati instrumentom koji će upaliti nove zrake na rukama naše Nebeske Majke.

Neka sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, zaštitnik sveopće Crkve, na ovaj njemu posvećeni dan, nadahne i podrži vaše dobre nakane: 'Dođite u Rimu u punoj sigurnosti'.

Rim, 19. ožujka 2012.
Svetkovina sv. Josipa

don Nicola Bux"

Izvor: SCUOLA ECCLESIA MATER, RORATE CÆLI

srijeda, ožujka 21, 2012

Samostan Sv. Benedikta (II)

Na današnji spomen sv. Benedikta zabilježit ću barem još nekoliko crtica o benediktincima iz novog samostana u Francuskoj. Prior je dao prvi intervju u kojem je iznio svoja razmišljanja i novosti o njihovu životu.

Ideja o novom samostanu proistekla je iz želje da zaista žive monaškim životom u skladu s Pravilom sv. Benedikta. Neki su se od njih već zavjetovali kao koludri, ali im je smetalo što u danim okolnostima nisu mogli vjerno živjeti svoje zvanje.

Prior je veliku zahvalnost iskazao biskupu Reyu koji se svesrdno zauzeo da nova benediktinska zajednica zaživi u njegovoj biskupiji, jer "uvijek traži načina kako kao biskup može potaknuti i unaprijediti rast Crkve". Župnik s kojim dijele crkvu, a koji je zadužen i za susjedno mjesto, zadovoljan je njihovim dolaskom, kao i vjernici koji uz dosadašnje tri sv. mise tjedno, sada imaju svakodnevnu klasičnu svetu misu, a mogu doći i na molitvu časova.

Pozivu biskupa Reya se odazvao jedan opat koji će pratiti novu zajednicu u njenom rastu i u formaciji novih koludara. Kao što se može vidjeti na njihovoj internetskoj stranici, horarij je vrlo zahtjevan- počinje u 4 ujutro matutinom, a završava u 20 sati kompletorijem.

Put do monaštva je uobičajen- nakon jednoga kratkog posjeta i života sa zajednicom slijedi još jedan duži. Prihvati li kandidat benediktinski poziv, postaje postulant (barem tri mjeseca), a zatim ulazi u novicijat koji traje godinu do godinu i pol. "Nakon jednostavnih zavjeta, daljnja bi formacija bila prema nadarenosti pojedinca i prema potrebama samostana. Neki će na studij da se zarede dok će ostali razviti svoje vještine na drugim područjima." Već imaju dvojicu ozbiljnih kandidata čije će oblačenje kao novaka biti tijekom ove godine. Ostali su se najavili za posjet samostanu, a široj samostanskoj obitelji pripadat će oblati- laici i svećenici.

Sljedeća je briga benediktinaca da postanu financijski neovisni. Pokrenuli su već malu trgovinu u kojoj prodaju neke svoje proizvode, ali pravi posao tek slijedi, no tako da se "ništa ne pretpostavi Djelu Božjemu", kako poučava sv. Benedikt. Zahvalni su na svim dobročiniteljima koje im je poslala Providnost.

Iako se nalaze tek na svom početku i ne mogu činiti velike stvari, svoj doprinos "novom liturgijskom pokretu" pape Benedikta XVI. žele dati vjernim i velikodušnim življenjem liturgijskoga života. Posebno se raduju što "zahvaljujući viziji i zakonodavstvu našeg Svetog Oca (koje svesrdno dijeli, podržava i promiče biskup Rey), uporaba starijih liturgijskih obreda nije upitna. Nema kontroverze, kao što i ne treba biti, oko toga što provodimo svoje dane i noći pjevajući hvale Bogu ili što prinosimo svetu misnu žrtvu na način na koji su to stoljećima koludri činili!"

Izvor: New Liturgical Movement
Slike: WIKIMEDIA COMMONS, New Liturgical Movement

ponedjeljak, ožujka 19, 2012

Dvojba

Ave Ioseph, gratia dives, Dominus tecum. Benedictus tu inter viros et benedictus fructus ventris Mariae, Iesus. Sancte Ioseph, pater nutricie Filii Dei, ora pro nobis peccatoribus, nunc et in hora mortis nostrae. Amen.
Zadržat ćemo se na istoj temi kao i prethodnih dana. Nakon sastanka 16. ožujka, zaredale su razne analize o nastavku procesa unutarnjeg pomirenja, a doznalo se ponešto i o tijeku samog susreta. Generalni poglavar Piova bratstva tako je pokazao više spremnosti na pomirbu, negoli do sada. Problem ne predstavlja potpisivanje ispovijesti vjere (professio fidei) niti načela navedena u Doktrinalnoj preambuli, nego primjena tih načela jer danas u Crkvi nedostaje upravo vjernosti Učiteljstvu.

"[...]

Dijalog time nije završio. Vrata Rima su i nadalje otvorena, mogućnost pomirenja je i dalje dostupna, ali Piovo bratstvo mora nakon Uskrsa reći svoj 'da' ili 'ne'. Ispadne li odgovor pozitivan, u Vatikanu je već spremna izrađena ponuda za kanonsku uspostavu Svećeničkog bratstva kao dijela Katoličke crkve. Prijedlog predviđa status neovisan o mjesnim biskupima, kakav do sada nije osiguran ni jednoj zajednici povezanoj s Tradicijom. Papa Benedikt XVI. time želi Bratstvu pronaći prostor djelovanja nedirnut očekivanim otporom biskupa i ići na ruku integraciji Bratstva u Katoličku crkvu. Bude li odgovor negativan, Rim će tim odbijanjem uzeti na znanje da se Svećeničko bratstvo stavlja izvan zajednice Katoličke crkve, i s time povezanim 'bolnim i nesagledivim posljedicama'.

Držanje msgr. Fellaya daje na znanje da problem ne predstavlja samo sadržaj Doktrinalne preambule, nego najmanje toliko, ako ne i više, suprotstavljena stajališta unutar Bratstva s jakim polarizacijama. Dobra polovica Bratstva predvođena samim generalnim poglavarom želi pomirbu s Rimom i prevladavanje odvojenosti koja se doživljava kao 'bol'. Oni vidljivo jedinstvo s Petrom naglašavaju kao središnji aspekt ispovijesti vjere i žele 'u sadašnjoj borbi' ojačati Papine redove. Jaka manjina, naprotiv, želi zadržati 'status quo' sa zahtjevom da se 'Rim obrati', jer Bratstvo predstavlja pravu Katoličku crkvu.

Msgr. Fellay je već mogao potpisati Preambulu, no cijena bi bila rascjep Bratstva, pri čemu nije točno predvidljivo kolika bi bila veličina otcijepljene skupine. Msgr. Fellay se trudi izbjeći takav scenarij ili ga barem održati u, prema njegovu gledištu, podnošljivim granicama, kako bi sačuvao jedinstvo Svećeničkog bratstva. Može li se rascjep Bratstva spriječiti samo uz cijenu odbijanja pomirbe s Rimom? Msgr. Fellay bi zato mogao doći do zaključka da još nije 'dozrjelo' vrijeme za pomirenje. Međutim, moglo bi biti sve manje 'zrelo' što odvojenost duže traje. Kod odluke poglavara Bratstva radi se i o pitanju hoće li ono ubuduće moći unutar Crkve surađivati na njenoj obnovi i time također primijeniti svoj način čitanja Koncila, ili će ostati izvan kanonskih okvira i odreći se svake mogućnosti utjecaja koju modernistički krugovi i skupine spremno koriste."

Izvor: katholisches.info
Slika: Chiamati alla Speranza

petak, ožujka 16, 2012

Do 15. travnja?

Novi post se tematski nastavlja na prethodni- danas su se prefekt Kongregacije za nauk vjere W. kard. Levada i poglavar Piova bratstva msgr. B. Fellay susreli u Rimu na sastanku koji je trajao više od dva sata. Susretu su nazočili još nadbiskup L. F. Ladaria, tajnik Kongregacije i msgr. G. Pozzo, tajnik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei te pomoćnici biskupa Fellaya, o. A.-M. Nélly i o. N. Pfluger. Današnje priopćenje:

"Tijekom susreta, 14. rujna 2011. između Njegove Uzoritosti gospodina kardinala W. Levade, prefekta Kongregacije za nauk vjere i predsjednika Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', te Njegove Preuzvišenosti msgr. B. Fellaya, generalnog poglavara Svećeničkog bratstva sv. Pija X., potonjem je predana Doktrinalna preambula popraćena Preliminarnom notom, kao temelj za postizanje potpunog pomirenja s Apostolskom stolicom. U toj su preambuli navedena izvjesna doktrinalna načela i kriteriji za interpretaciju katoličkog nauka, potrebna da se osigura vjernost prema Učiteljstvu Crkve i 'sentire cum Ecclesia'.

Odgovor Svećeničkog bratstva sv. Pija X. na spomenutu Doktrinalnu preambulu koji je stigao u siječnju 2012., ispitala je Kongregacija za nauk vjere, prije nego što ga je predala na prosudbu Svetom Ocu. Prema odluci pape Benedikta XVI., vrjednovanje toga odgovora danas je u pisanom obliku predano Njegovoj Preuzvišenosti msgr. Fellayu. U tom se pismu navodi da stav koji je izrazio nije dovoljan da se prevladaju doktrinalni problemi koje su u temelju loma između Svete Stolice i Svećeničkog bratstva.

U brizi da se izbjegne crkveno odvajanje s bolnim i neprocjenjivim posljedicama, na kraju današnjega susreta generalni je poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X. pozvan da razjasni svoj stav, s ciljem zacijeljenja postojećeg loma, kako to želi papa Benedikt XVI."

Izvor: VIS – Vatican Information Service, MiL-Messainlatino.it, RORATE CÆLI

Radio Vatikan spominje i rok- 15. travnja 2012.

Gesta

Novi članak se bavi postupkom biskupa Bonfilsa, SMA koji je kao prvi francuski biskup podijelio sakrament svete potvrde vjernicima o kojima duhovnu skrb vodi Piovo bratstvo. Nakon njega sam dodao najzanimljiviji dio prošlomjesečnog intervjua glavara Njemačkog distrikta Bratstva o pomirbenom procesu s Rimom, o čemu ovdje nije bilo riječi još od listopada.

I.)

"Msgr. J. M. Bonfils, apostolski upravitelj Biskupije Ajaccio na Korzici, celebrirao je 11. ožujka 2012. u crkvi Piova bratstva u Ajacciu svetu misu i podijelio potvrđenicima Piova bratstva sakrament potvrde prema drevnom obredu. To je prvi put da je jedan francuski biskup učinio takvu gestu. Kad je kao nadležni mjesni biskup čuo da bi poglavar Piova bratstva, msgr. B. Fellay, mogao doći na Korziku tek u svibnju, izjasnio se spremnim da sam podijeli potvrdu prema starom obredu. Kao uvjet je naveo jedino da se slože obitelji potvrđenika.

Otac Mercury, odgovorni Piova bratstva na Korzici poznati je kanonist koji je već izazvao pozornost unutar i izvan Bratstva. Zastupa tezu da stanje nužde, na koje se Bratstvo poziva za opravdanje svojih postupaka i za svoj autonomni način djelovanje u odnosu na Rim, ima granice. Otac Mercury je u tom smislu prihvatio spremnost nadležnoga dijecezanskog biskupa da podijeli sv. potvrdu prema starom obredu, i tako odustao od toga da bude nazočan jedan od biskupa Bratstva jer je spremnošću msgr. Bonfilsa da celebrira prema starom obredu prestalo stanje nužde.

Držanje oca Mercuryja naišlo je na na malo dobre volje na vodećoj razini Piova bratstva. Generalni poglavar msgr. B. Fellay poslao je svoga drugog asistenta, o. A.-M. Nélyja u Ajaccio da pritisne obitelji potvrđenika kako bi odbili da im potvrdu podijeli mjesni biskup. Otac Nély je pročitao poruku u kojoj je dovedena u pitanje pravovjernost msgr. Bonfilsa, uz poziv da ne prime sv. potvrdu iz njegovih ruku.

Vjernici ipak u velikom broju nisu slijedili naputak generalnog vodstva Piova bratstva i sudjelovali su na sv. misi i potvrdi u starom obredu sa svojim mjesnim biskupom. Kako je u međuvremenu potvrdio o. Mercury, nazočilo je svih devetnaest potvrđenika. Msgr. J. M. Bonfils, rođen 1930., zaređen je 1954. za Družbu afričkih misija. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1992. dijecezanskim biskupom Viviersa, a 1998. dijecezanskim biskupom Nice. U rujnu 2011. ga je papa Benedikt XVI. kao biskupa u miru imenovao apostolskim upraviteljem Biskupije Ajaccio, dok novi dijecezanski biskup ne stupi u službu. Novi biskup, msgr. O. de Germay, imenovan je 22. veljače 2012., a biskupsku će posvetu primiti 14. travnja u Ajacciu. U intervjuu za 'Nouvelles de France', biskup Bonfils je pohvalio potvrđenike i njihovu dobru pripravu na primitak sakramenta.

Povijesna gesta jednog službujućeg, u međuvremenu umirovljenog apostolskog upravitelja izazvala je niz napetosti. Prvenstveno se u krugovima bliskim Piovu bratstvu živo diskutiralo o reakciji generalnog vodstva, koja je dijelom izazvala snažno čuđenje.

Nakon sv. potvrde pojavile su se glasine prema kojima o. Mercury već tjednima pregovara s Biskupijom Ajaccio o svojoj inkardinaciji ili da je navodno već tajno u nju inkardiniran. Otac Mercury je u međuvremenu demantirao takve tvrdnje; radi se o klevetničkoj kampanji protv njega, sâm se trudi smiriti situaciju. U jednoj je izjavi objasnio da do pred samu sv. potvrdu nije bilo nikakvih problema s vodstvom Piova bratstva, niti je zbog reakcija nastala kakva mržnja protiv bilo koga. Msgr. Bonfils je također, na upit lista 'La Croix', koji je tendenciozno izvještavao, potvrdio da nije bilo nikakvih razgovora o prelasku.

Na brojnim se blogovima povezanima s Tradicijom ispitivala motivacija odbijajućeg stava vodstva Piova bratstva, kao i ispravnost takvog stava te njegove posljedice. Opći je ton, međutim, kao i kod vjernika Ajaccia, većinom otvoreno ili suzdržano nerazumijevanje. Službeni razlog vodstva Piova bratstva za odbijanje ovog mjesnog biskupa nalazi se u izjavi koju je u ime msgr. Fellaya pročitao o. Nélly. Prema njoj treba odbiti primanje sakramenata od biskupa i svećenika čija 'pravovjernost' nije jasna ili je sumnjiva.

Internetska stranica Piova bratstva u Italiji je, osim toga, objavila ujutro, 14. ožujka entuzijastični prilog o 'povijesnoj gesti' biskupa Bonfilsa za vjernike Piova bratstva jer je podijelio potvrdu po starom obredu. Nekoliko sati kasnije to je izbrisano i ničim nije nadomješteno. 'Web cache' omogućuje uvid u tekst prije brisanja. To svjedoči o napetosti između očitog zadovoljstva biskupovom gestom i 'nediscipline' nadležnog svećenika Bratstva.

Još nema službenog stava Piova bratstva. 'Povijesna gesta' je na blogovima povezanim s Tradicijom vrjednovana potpuno pozitivno. Glede Piova bratstva 'Messa in latino' piše da je čudno kako sada prijeti opasnost da se situacija 'preokrene u prijepor, umjesto da se iskoristi za jačanje Tradicije.' U okružju generalnog vodstva Piova bratstva se, naprotiv, ukazuje na nužnost unutarnje stege. Svaki član Bratstva se obvezao na posluh. Zbog toga je samovolja korzikanskog dušobrižnika naišla na otpor vodstva.

Pozdravne riječi o. Mercuryja biskupu J. M. Bonfilsu, 11. ožujka 2012. u crkvi Piova bratstva u Ajacciu."

Izvor i slika: katholisches.info

II.)

Sada slijedi spomenuti intervju:


"[...]

- Nadbiskupu Lefebvreu se pripisuje rečenica da se on drži 'svim srcem vječnoga Rima'? Ne bi li se on već pomirio s Papom koji mu pruža ruku?

Stvari nisu tako jednostavne. Nadbiskup Lefebvre je napisao pismo kardinalu Gagnonu kad je ovaj vizitirao naše djelo 1987., u kojem je dao prijedloge za kanonsku strukturu našeg bratstva. Pritom je bio jasan da su današnji ekumenizam pod znakom religijskog relativizma, vjerska sloboda čiji je plod današnji sekularizam i kolegijalnost koja koči sav crkveni život, za nas neprihvatljivi. I danas, nažalost, tu postoje razlike prema vladajućem Papi.

- Koje još razumne razloge Bratstvo ima protiv vjerske slobode čije je provođenje danas upravo ključ mira u svijetu?

Vjerska sloboda u prvom redu nije praktično pitanje, nego pitanje nauka. Osuda vjerske slobode nije nikada značila da se druge ljude hoće prisiliti na katoličku vjeru, nego da država s većinskim katoličkim pučanstvom treba priznati katoličku religiju kao od Boga objavljenu. Pri tomu ona može drugim religijama i ispovijestima u javnom životu osigurati toleranciju te je propisati i građanskim zakonima. Samorazumljivo je da bi ta tolerancija u današnje pluralistično vrijeme morala naći široku primjenu. S druge strane, zabluda nikada nema (prirodno) pravo. Kad se radi o tomu da čovjek može snagom svjetla svoga razuma spoznati Boga i upoznati pravu vjeru, tada to vrijedi i za državnika. Upravo su to pape, zaključno s Piom XII., čvrsto držali kad su osuđivali vjersku slobodu. Sve je ostalo u konačnici agnosticizam.

- Svi zadnji pape su se posvetili ekumenizmu, čak ujedinjenju konfesija, prema Kristovoj riječi: 'da svi budu jedno' (Iv 17,21). Što možete tomu predbaciti?

Vjernici svake nedjelje mole: 'Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu'. Ta Isusova molitva se ne odnosi na to da bi ona tek jednom trebala postati jedna. Tijekom povijesti su uvijek iznova skupine otpadale od te Crkve- u XI. st. Grci, u XVI. st. Luther i njegovi sljedbenici. To je za svakog pravog kršćanina velika bol i zato svakodnevno molimo za povratak odijeljenih u jednu Očevu kuću.

- Dosad je svaka sekta s dobrom dozom umišljenosti tvrdila da je u pravu, a da je većina u mraku. Kod nadbiskupa Lefebvrea to nije bilo tako. On je jako patio zbog prijetećeg raskola i neriješenog statusa Bratstva zbog njegova izvanrednog stanja. Je li se Bratstvo u međuvremenu priviknulo na to stanje- ili se na opasnost od trajne odvojenosti i dalje gleda kao na nuždu?

Stanje nužde je stanje nužde; nenormalno je i zahtijeva normalizaciju. Ali, kako bismo mogli doći do sporazuma s Asiškim susretima koji implicitno (ne eksplicitno) tvrde da su sve religije spasonosne? Naravno da patimo u takvoj situaciji, ali patimo tisuću puta više zbog toga što taj religijski relativizam u konačnici vodi k indiferentizmu i ateizmu, te nebrojene duše baca u propast.

- Papa je prije tri godine zbog pomirenja sa Svećeničkim bratstvom na kocku stavio svoj dobar glas, i jedinstvo opće Crkve. Što Bratstvo ulaže u pomirenje s njim i sveopćom Crkvom?

Bratstvo unosi unutar Crkve, ako jednom kanonski bude priznato, veliki vjerski potencijal i vjersku snagu. Vidim malo crkvenih zajednica koje su na svoje barjake ispisale potpuno jedinstvo između dogmatike, duhovnosti i liturgije, i to žive. Mi donosimo veliko blago jer smo otpočetka slavili staru veličanstvenu liturgiju koja zrači vjerom i svetošću. Osim toga Bratstvo će Papi biti veliki oslonac da prevlada posvuda u Europi postojeće shizme zbog centrifugalnih snaga, pogledajte samo Austriju. Nedavno mi je jedan nadbiskup u Njemačkoj rekao da se i ovdje računa s otpadom čitavih zajednica.

- No, to nije bilo moje pitanje. Podsjetio sam na to da je Papa riskirao zbog pomirenja, a želio bih znati što ste vi spremni staviti na kocku?

Mi dajemo našu relativnu slobodu koju smo do sada bili uložili u širenje našega djela širom svijeta i stavljamo je u Papine ruke. Uostalom, ne radi se ovdje o diplomatskom sporazumu, nego o dobru Crkve i spasenju duša. Nije u Crkvi problem Piovo bratstvo, nego modernistički teolozi i uznapredovali slom crkvenog života nakon Koncila.

- Čak su si i anglikanci sada našli dom u Katoličkoj crkvi, što je vas sprječavalo da se zadnjih desetljeća u Crkvi više niste mogli osjećati doma?

Zapravo, iste tendencije koje su dovele anglikance u Katoličku crkvu, nakon II. vatikanskog koncila su se širile unutar Katoličke crkve i vodile razornom gubitku vjere, ćudorednom padu i pustošenju u liturgiji. Samo pomislite sada za vrijeme fašnika na karnevalske mise koje su posvuda prodrle u crkve. Vidite, ovdje pred sobom imam Papin govor predstavnicima Središnjeg povjerenstva njemačkih katolika od 24. rujna 2011. U njemu kaže: 'Prava kriza Crkve u katoličkom svijetu je kriza vjere. Ako ne dođemo do istinske obnove vjere, sve će strukturne reforme ostati neučinkovite.' Po Koncilu nije duh Crkve prodro u svijet, nego je, obratno, duh svijeta prodro u Crkvu.

- Neću Vam reći ništa nova ako Vam ukažem na dio među vama (ili na rubu), koji ne želi pomirbu s Papom. Jeste li spremni za volju tog ostatka dopustiti da pomirba propadne, ili ste se spremni od takvih odijeliti?

Ako rimski auktoriteti za kanonsko priznanje Bratstva ne zahtijevaju nešto što proturječi tradicionalnom nauku i praksi, tada neće biti prevelikog problema za regulariziranje. Ukoliko, pak, Rim bude zahtijevao da moramo priznati čitav II. vatikanski bez 'ako' i 'ali', onda ne vidim mogućnosti za rješenje.

- Kako ćete se u budućnosti- pretpostavimo da dođe do jedinstva- razlikovati od drugih skupina unutar Crkve koje si također pripisuju tradicionalnost? Što će biti i ostati nakon mogućega zajedništva vaša posebnost? Što ćete imati, a što drugi nemaju?

Naša je poseba karizma formacija svećenika i briga za svećenike. Osim toga kod nas u Bratstvu postoji specijalnost za propovijedanje duhovnih vježba, vođenje škola, kao i za normalno župno dušobrižništvo koje je danas u žalosnom stanju. Pomislite samo na sakrament ispovijedi, osim časnih iznimaka, u Stuttgartu se u župama više ne ispovijeda. Time se kod vjernika gubi svijest o grijehu i potreba spasenja, molitve, primanja sakramenata i duha žrtve.

- Postoje glasovi koji na Papin pomirbeni rad s vama gledaju kao na pilot-projekt za ekumenu uopće. Dijelite li tu predodžbu ili je se bojite?

Ukoliko dobro vidim, to može u potpunosti vrijediti samo za pravoslavce, ali ni u kojem slučaju za različite skupine protestanata. Kod pravoslavnih se radi prije svega o priznanju papina jurisdikcijskog primata, a kod potonjih postoji još bitan otklon od katoličkog vjerskog dobra te katoličkog nauka o sakramentima i prakse. Mi ni u jednom pogledu nemamo takvih nedostataka iako se iz vjerskih razloga moramo oduprijeti određenim stvarima- kao prihvaćanju nove liturgije.

- Nijedan papa nije za vas više učinio od Benedikta XVI. Uskoro će navršiti 85 godina. Ne bojite li se da vrijeme radi protiv vas?

Istina je da nam je vladajući Papa pokazao dobru volju i nadam se da ćemo pronaći rješenje još za vrijeme njegova pontifikata. S druge strane, stanje Crkve dan za danom poprima sve dramatičnije oblike. Sâm Papa govori o naširoko rasprostranjenom gubitku vjere. Ne ukazuje li to na povezanost s izvjesnim izjavama Koncila i poslijekoncilskim reformama? Nekim prelatima je tu sinulo svjetlo i što kriza duže djeluje to će jasnije biti to svjetlo, i utoliko vrijeme radi za nas.

- Što nam daje nadu da će opasnost od novog raskola između Rima i Piova bratstva nestati možda već o Uskrsu?

Piovo bratstvo je vidjelo mnoge krize i iz svih je izišlo prije jače, negoli slabije. Osim toga se sa svim svojim članovima i kućama, 8. prosinca 1984., posvetilo i darovalo Majci Božjoj. Nimalo ne vjerujem da bi Bog dopustio da propadne djelo Njegove vlastite Majke."

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: YouTube

srijeda, ožujka 14, 2012

Sluge Isusa i Marije

Redovnička kongregacija koju danas predstavljam proizašla je iz Katoličkih skauta Europe, organizacije nastale zalaganjem isusovca A. Hönischa. "Za vrijeme vjerske krize koja je zahvatila Crkvu i gotovo sve redove uključujući Družbu Isusovu te ih poljuljala u njihovu shvaćanju samih sebe, p. Hönisch je ostao potpuno vjeran neskraćenoj vjeri i zdravoj duhovnosti u kojoj je bio formiran. Taj je nonkonformizam bio trn u oku njegovim pretpostavljenima. Pokušaj da ga se privede na liniju uskoro je vodio alternativi pred kojom se p. Hönisch našao; ili iz posluha prema svojim pretpostavljenima prekinuti službu saveznog voditelja i ostaviti mladež na cjedilu ili se odvojiti od svoga reda. U svojoj teškoći savjesti obratio se kard. Ratzingeru i na njegov savjet dao prednost radu s mladeži i istupio iz Družbe Isusove. Biskup J. Stimpfle ga je zatim inkardinirao u Augsburšku biskupiju."

Početkom Kongregacije slugu Isusa i Marije smatra se 30. svibnja 1988. kada se p. Andreas s trojicom mladića zaputio u Wickstadt kod Friedberga u Hessenu, kako bi osnovali redovničku zajednicu koja bi harmonično povezala skautstvo, svećeništvo i redovnički život. Odmah nakon objave motuproprija Ivana Pavla II. Ecclesia Dei, p. Andreas je od svog biskupa zatražio indult da služi misu po drevnom obredu kako bi proslavio svoju dvadeset i petu obljetnicu misništva (od 2007. godine više nije potrebno nikakvo biskupsko dopuštenje). Nakon te mise je izjavio: "Sada sam se ponovo vratio doma". Ostali članovi zajednice su tada prvi put otkrili "liturgijsko i duhovno bogatstvo koje je sadržano u 'izvanrednom obliku' svete mise" i htjeli su ga zadržati kako za sebe tako i za vjernike.

Pohvale za svoj rad dobili su već 1990. od prvog predsjednika Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, A. kard. Mayera, OSB. Nakon nekoliko godina kongregacija je narasla na više od dvadeset članova, a prva ređenja su bila 1992. god. Duhovnost im je ignacijanska. Po isusovačkom primjeru ne mole brevijar u koru, nego pojedinačno, privatno. Razmatranju posvećuju dnevno jedan sat. Od ostalih pobožnosti treba spomenuti euharistijsko klanjanje i molitvu sv. krunice. Svaki član mora obaviti posvetu Božanskom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu. Budući da je glavno područje njihova rada apostolat mladih, u duhu sv. Ignacija žele "u svijet unijeti 'Kristov barjak' i tako na poseban način vratiti mladež Crkvi." Život po evanđeoskim savjetima posluha, siromaštva i čistoće za njih je "odgovor na poziv Krista Kralja koji ih potiče na velikodušno nasljedovanje križa, kako bi u većoj slobodi živjeli potpuno za Njega i za Njegovo Kraljevstvo." U središtu njihove duhovnosti je svakako dostojanstveno služenje sv. mise. Osim prema klasičnom, sv. misu služe i prema novom obliku, ali samo u duhu "reforme reforme", što podrazumijeva uporabu Rimskog kanona, celebraciju ad orientem, poštovanje razdoblja tišine i sl. U tome vide "važan doprinos liturgijskoj obnovi u smislu kontinuirane Tradicije Crkve".

Ustanovom papinskog prava postali su 16. srpnja 1994., dokument je izdao nasljednik kard. Mayera na čelu Povjerenstva Ecclesia Dei, A. kard. Innocenti. Međutim, njihov smjer protiv prevladavajuće struje uskoro je došao na naplatu. Nasljednik biskupa Stimpflea protjerao ih je iz svoje biskupije. I to nije jedini put. Iz Fuldske biskupije su 2006. morala otići trojica njihovih svećenika, odgovor utemeljitelja na to je bio: "Nema Katoličke crkve prije Koncila i poslije Koncila, nego samo jedna Katolička crkva! Ne postoji slika o Bogu prije Koncila i neka drugačija nakon Koncila, nego samo zauvijek jedna slika Trojedinoga Boga sa svim predikatima koji se mogu pročitati u Katekizmu."*

Utemeljitelj, nazvan "svetim vagabundom" koji je bio "ljubazni autoritet u vremenu u kojem je antiautoritet bio 'in'"**, umro je 25. siječnja 2008. god. Sluge Isusa i Marije danas su, osim u Njemačkoj i u Austriji, nazočni u Rumunjskoj, Francuskoj i Kazahstanu, gdje rade s mladeži, vode župe, duhovne vježbe, apostolat tiska, a poput svoga utemeljitelja veliku važnost pridaju zaštiti nerođenih. Kandidate za svećeništvo obrazuju u vlastitom sjemeništu u Donjoj Austriji u kojem studiraju i kandidati Ustanove sv. Filipa Nerija, kojoj je posvećen članak iz lipnja prošle godine.

Izvor: sjm-congregation.org
Slike: gloria.tv