Čistke

Laik povezan s franjevcima Bezgrješne napisao je pismo koje sažima nevjerojatnu grubost kojoj su zadnjih mjeseci izloženi ti siromašni redovnici. Čak se i jedan progresivni vatikanist poput M. Tosattija čudi, pitajući se u čemu je njihova krivnja koja bi objasnila takav radikalni zahvat.

Svatko bi se brzo sjetio bar desetak primjera u kojima bi bila opravdana intervencija u život raznih posvjetovljenih redovničkih zajednica, ali činjenica je kako se to dogodilo jednom redu koji bi po svemu odgovarao idealu za koji se zalaže papa Franjo (siromaštvo, misionarski žar, nova evangelizacija), a jedini je protiv kojeg je poduzeo tako drastične mjere čije rezultate pratimo više mjeseci. 

"Malo je poznato kako su se stvari razvijale nakon vijesti o stavljanju franjevaca Bezgrješne pod komesarsku upravu. Zato će dobro doći mali sažetak.

Nakon što je o. S. M. Manelli, vrlo zaslužni i pobožni utemeljitelj franjevaca Bezgrješne, optužen da je subraću skrenuo s početne karizme, a da do danas nije objašnjeno otkuda ih je to konkretno skrenuo; nakon što je svim njihovim svećenicima zabranjena celebracija starog obreda- zabrana koja je do danas na snazi i koju je red slijedio potpuno poslušno; nakon što su subraća vjerna karizmi utemeljiteljâ smijenjena i po žurnom postupku premještena i udaljena, te nakon što su promaknuta sva ona subraća koja u različitim samostanima diljem svijeta podupiru 'novu' liniju; nakon što je bez jasnoga razloga smijenjen generalni prokurator o. Apollonio, ravnatelj Bogoslovnog sjemeništa i gvardijan samostana Rim-Boccea te premješten u Portugal; nakon što je o. Lanzetta udaljen od poučavanja u Sjemeništu, smijenjen kao glavar u Firenci i premješten u Austriju; nakon što su smijenjeni o. Settimio Manelli i o. Siano, kao rektor i vicerektor Sjemeništa, i premješteni u Afriku; nakon što su na njihova mjesta došla dvojica fratara 'nove' linije od kojih jedan nije još završio studij; nakon što je o. Budani, koji se nalazio pred svršetkom svoga studija kanonskog prava, od danas do sutra poslan u Afriku bez mogućnosti dovršetka studija; nakon što je utemeljitelj kongregacije o. S. Manelli, uvijek poslušan, smijenjen kao generalni poglavar i prognan, i nakon što su mu zabranjeni čak i posjeti najbližih rođaka pod prijetnjom teškoga grijeha, zabranjeno mu da telefonira i da prima pozive i nakon što mu je zapriječen svaki izravni kontakt s vanjskim svijetom...

nakon svega toga, pismom od 27. studenog apostolski komesar, kapucin F. Volpi, s potporom o. A. Bruna, novog moćnika Reda, nastavlja svoj neograničeni rat i protiv laika povezanih s Redom. Tako zabranjuje svaku aktivnost laikâ Misije Bezgrješne Posrednice (MIM), a trećem redu franjevaca Bezgrješne (TOFI) zabranio je da nose svoj habit. Rješavaju li se takvom nevjerojatnom grubošću i takvim staljinističkim čistkama navodne unutarnje teškoće jedne plodne redovničke zajednice? Zar se tako ne razara više njena karizma koja je bila u stanju ne samo probuditi i privući sve brojnija zvanja te proširiti Red na sve kontinente, nego su je do jučer hvalili i poticali najviši crkveni auktoriteti. Kad se samo pomisli da su danas prezreni o. Manelli i o. Lanzetta do prije nekoliko mjeseci bili rado viđeni među kardinalima i biskupima, i da su im bili dostupni stupci 'Osservatore Romana'."

Izvor: Messainlatino.it, katholisches.info
Slika: New Liturgical Movement

Praktično

Rektor Svetišta Gospina bogomaterinstva i prior karmela u Concesi, Giorgio M. Faré, redovničkim imenom Juraj Marija od Presvetog Lica, objavio je knjigu s praktičnim naputcima za služenje svete mise prema redovitom i prema izvanrednom obliku rimskog obreda.

"[...] predgovor je napisao A. kard. Cañizares Llovera, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu. Uvod u temu napisao je poznati liturgičar don N. Bux, donedavno konzultor Službe za papinske liturgije."

Otac Giorgio "iznosi didaktički tekst bogat slikama i skicama koji služi konkretnoj pouci celebracije i ministriranju u obama oblicima rimskog obreda. Svezak namijenjen svakom svećeničkom kandidatu, svećeniku i ministrantu.

Dio knjige posvećen izvanrednom obliku rimskog obreda predstavlja tihu misu- 'missa lecta'. Pisac to objašnjava time što ona treba poslužiti onima koji prvi put dolaze u izravan dodir sa starim obredom, i koji iz temelja trebaju naučiti celebraciju i ministriranje.

Onaj dio koji je namijenjen redovitom obliku, naprotiv, obrađuje svečanu misu kod koje je celebrant okružen s više ministranata, i možda đakonom, gdje se rabi kađenje.

Jasne i prijegledne skice i fotografije precizno i vrlo razumljivo ilustriraju objašnjenja."

Sadržaj knjige La Santa Messa nelle due forme del Rito Romano - Celebrare, servire e comprendere, može se pogledati ovdje.

Izvor: katholisches.info

Bl. Viktorija od Isusa

Na prvu nedjelju došašća nekoliko riječi o jednoj novoj blaženici za koju smo ovdje prije nekoliko mjeseci čuli samo usput. U Tarragoni je, naime, 13. listopada 2013. bila proslava beatifikacije još jedne velike skupine mučenika iz Španjolskoga građanskog rata. Među 522 beatificiranih čast oltara dobila je i Viktorija od Isusa, spomenuta samo imenom u postu o blaženoj Franciski od Utjelovljenja. 

Majka Viktorija rođena je 1888. godine i krštena kao Franciska Inés de la Antigua (na čast zaštitnici župe koja se tu štuje kao Santa María la Antigua) Valverde González. Školovala se u sirotištu milosrdnica, a kad je otkrila zvanje duhovnik joj je preporučio Kalasancijevsku ustanovu sestara Božanske Pastirice (1, 2, 3, 4) koju je utemeljio pijarist blaženi Faustin od Utjelovljenja Míguez. U zajednicu je ušla u proljeće 1910., a habit i novo ime primila je na dan sv. Augustina, 28. kolovoza iste godine. Vječne zavjete položila je 17. rujna 1916. Osim kratkoga razdoblja koje je provela kao glavarica zajednice u Sanlúcar de Barramedi, u Martosu je živjela od 1917. do uhićenja 1937.

Bila je jednostavna, ljubazna, radišna, a učenice je poučavala vezenju i obrtima. Iako je bila niska i krhke građe, upravo je ona neprijatelje prvog dana rata, 18. srpnja 1936. kad su vičući ušli u kolegij u Martosu kako bi prekinuli misu, uspjela spriječiti da uđu i oskvrnu Euharistiju (5). Budući da je kolegij više puta napadan, sestre su morale potražiti utočište u domovima poznanika. Blažena Viktorija ga je napustila zadnja s još dvije susestre. Nikada nije htjela slušati one koji su joj savjetovali da napusti grad. Rekla je da ne ide dok god ima jedne kalasancijevke u gradu. Često je morala dolaziti pred republikanske vlasti da bi jamčila za ostale sestre koje su živjele gotovo kao zatvorenice, uvijek sumnjičene za neprijateljstvo i optuživane zbog toga što su redovnice.

Budući da je bila svjesna opasnosti, počela se pripremati za mučeništvo i moliti da se ništa ne dogodi njenim susestrama. I bile su spašene sve osim nje. Neprijatelji su je odveli 11. siječnja 1937., a budući da je ono što se događalo u zatvoru i samo mučeništvo opisano u postu posvećenom bl. Franciski od Utjelovljenja, na koncu uz dva videa (6, 7) prenosim samo molitvu:

Gospodine, Oče naš, koji si udijelio milost majci Viktoriji da preda svoj život za Krista u službi Crkve u Kalasancijevskoj ustanovi, i osnažio je da ostane uvijek vjerna na svom putu i da velikodušno prihvati kušnju mučeništva; pomozi nam u našoj slaboći da i mi, kao ona, ostanemo postojani u vjeri i spremni predati život za druge. Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Slike 2, 3: Blog Calasancio Daimiel

Sutra budi

UIO

450

Povodom 450. obljetnice svršetka Tridentskog koncila, papa Franjo imenovao je svojim izaslanikom W. kard. Brandmüllera. Na jubileju tog koncila koji se morao suočiti s tzv. reformacijom, Papu će predstavljati upravo kardinal koji se u mladosti obratio s protestantizma. Ovo je u kratko vrijeme drugi tekst Svetog Oca u prilog hermeneutike koju je Naš predšasnik Benedikt XVI. izložio 2005. pred Rimskom kurijom. 

"Časnom bratu Našemu

VALTERU SVETE RIMSKE CRKVE KARDINALU BRANDMÜLLERU

đakonu Sv. Julijana od Flamanaca

Kako se bliži 450. obljetnica dana sretnog svršetka Tridentskog koncila, dolikuje Crkvi da se spremnim i pozornim žarom sjeti vrlo plodna nauka proistekla iz toga koncila sabrana u tirolskom kraju. Zaista, Crkva je oduvijek iz dobroga razloga pridavala mnogo pažnje dekretima i kanonima toga koncila kojih se treba spominjati i obdržavati, jer su se koncilski oci velikom pažnjom posvetili onim krajnje ozbiljnim okolnostima i pitanjima koja su se tada pojavila, da se katolička vjera jasnije i bolje razumije. Jamačno nadahnuti i vođeni Duhom Svetim, bili su posebno pomni ne samo da očuvaju sveti polog kršćanskoga nauka, već i da bude jasniji ljudima, tako da se spasenjsko Gospodinovo djelo širi diljem zemaljskoga kruga i da se evanđelje navješćuje čitavomu svijetu.

Slušajući istoga Duha Svetoga, Sveta Crkva se u naše vrijeme iznova prisjeća prebogatoga tridentskoga nauka i usvaja ga. Zapravo, ona 'hermeneutika obnove' koju je Naš predšasnik Benedikt XVI. izložio 2005. pred Rimskom kurijom, odnosi se ne samo na Tridentski, nego i na Vatikanski koncil. Taj način interpretacije doista baca jasnije svjetlo na onu važnu karakteristiku Crkve koju joj je sam Gospodin dao: 'Crkva je jedan subjekt koji vremenom raste i dalje se razvija, no pritom ostaje uvijek isti, Božji narod kao jedan subjekt na svom putu' (Božićno obraćanje Rimskoj kuriji 2005.). 

Stoga, radosni smo i sretni što se taj događaj koji tako veličanstveno sja u povijesti Crkve, na još svečaniji način slavi u gradu Tridentu. S tim u svezi je naš časni brat Alojzije Bressan, nadbiskup i metropolit tridentski, zamolio da zadužimo nekog uglednog prelata koji će nadolazećega 3. prosinca, upraviti riječi ohrabrenja svima koji će pribivati tomu radosnom spomenu. Smatrajući, dakle, taj zahtjev opravdanim, i želeći mu udovoljiti, obraćamo se Tebi, časni brate, koji si zaključke toga koncila stručno istraživao i mudro pronosio. Mi, dakle, imenujemo ovim pismom Tebe, NAŠIM IZVANREDNIM IZASLANIKOM, na proslavi 450. obljetnice dana kad su koncilski oci zaključili Tridentski koncil. Sve koji budu sudjelovali na tom događaju pozvat ćeš na to da se jednodušno ujedine s duhom Presvetog Spasitelja, da si u punini posvijeste sve one plodove koji proizlaze iz toga koncila, te da ih dijele s drugima i koliko im je moguće da ih šire. Ti ćeš u Naše ime pozdraviti nadbiskupa metropolita tridentskoga i sve druge nazočne pobožne biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, te Kristove vjernike laike, i iskazat ćeš im Našu blagonaklonost.

U žarkoj, konačno, molitvi želimo zazvati Svemogućeg Boga da povjerenu Ti zadaću mogneš uspješno provesti, da svi sudionici toga jubileja postanu dionici velikih Gospodnjih milosti. Neka Naš apostolski blagoslov koji Tebi, časni brate, rado u Gospodinu udjeljujemo, bude posrednik i glasnik nebeskih darova, i želimo da dođe isto tako do svih ondje okupljenih.

Dano u Rimu, kod sv. Petra, XIX. dana mjeseca studenog, godine MMXIII., pontifikata Našega prve.

FRANJO"

Izvor: summorum-pontificum.de
Slika: Orbis Catholicus Secundus

Kontrapunkt

Povijest Drugoga vatikanskog koncila tzv. Bolonjske škole temeljna je lektira koja Koncil tumači u progresističkom smislu. Danas je vodi prof. Melloni koji je u ime te škole pozdravljao papu Franju kao pravog papu Koncila, papu koji daje prednost pastoralu pred naukom, a malo govori o Koncilu jer ga provodi- dakako, u smislu Bolonjske škole.

S. Magister u svom komentaru piše da je pristaše te struje sigurno iznenadilo nedavno objavljeno pismo pape Franje msgr. A. Marchettu, u kojem ga naziva najboljim interpretom II. vatikanskog koncila. Nadbiskup Marchetto je nakon ređenja s 29 godina stupio u diplomatsku službu Svete Stolice. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je tajnikom Papinskog vijeća za migrante. Na toj je dužnosti ostao samo do svoje 70. godine. Ranije je otišao u mirovinu kako bi se mogao posvetiti proučavanju zadnjeg koncila. Bivši vikar grada Rima i predsjednik Talijanske biskupske konferencije, C. kard. Ruini, nazvao je brojne publikacije msgr. Marchetta o Koncilu, kontrapunktom spomenutoj progresističkoj interpretaciji (u Njemačkoj je pod predsjedanjem kard. Lehmana Njemačka biskupska konferencija platila tiskanje toga petosveščanog niza koji Koncil tumači kao raskid s prošlošću). Nadbiskup Marchetto, dakle, zastupa interpretacijsku liniju pape u miru Benedikta XVI.-obnove u kontinuitetu jednog subjekta Crkve- zato ga pristalice Bolonjske škole, čiji je nepokolebljiv i oštar kritičar, nazivaju crnom beštijom. Važno je napomenuti da je uvelike rehabilitirao djelo švicarskog teologa R. Amerija, Iota unum.

Papa je pismo msgr. A. Marchettu napisao povodom predstavljanja zbornika u kojem su radovi dvadeset i šestorice glasovitih auktora u čast djela nadbiskupa Marchetta, a objavljeno je 12. studenoga. Izdavač je vatikanska nakladnička kuća.

"Dragi msgr. Marchetto,

Želim Vam ovim retcima izraziti blizinu i pridružiti se predstavljanju knjige 'Primato pontificio ed episcopato. Dal primo millenio al Concilio ecumenico Vaticano II' [Papinski primat i biskupstvo. Od prvog tisućljeća do II. vatikanskog ekumenskog koncila]. Molim Vas da me tamo smatrate nazočnim u duhu.

Tematika knjige je hommage ljubavi koji prinosite Crkvi, lojalne te istodobno poetične ljubavi. Lojalnost i poezija nisu objekti trgovine: ne mogu se ni kupiti ni prodati, one su krjeposti ukorijenjene u srcu sina koji Crkvu osjeća kao Majku; ili, da budem jasniji i izrazim se prisnim ignacijanskim 'tonom', kao 'Svetu hijerarhijsku Majku Crkvu'.

Tu ste ljubav pokazali na mnogo načina, uključujući ispravak pogrješke ili nepreciznosti s moje strane- na čemu sam Vam od srca zahvalan- no, prvenstveno se pokazala u svoj čistoći u studijama o II. vatikanskom koncilu.

Jednom sam Vam rekao, dragi msgr. Marchetto, a danas to želim ponoviti, da Vas držim najboljim hermeneutičarom II. vatikanskog koncila. Znam da je to Božji dar, ali također znam da ste ga učinili plodonosnim.

Zahvalan sam Vam za sve dobro koje ste nam učinili svojim svjedočanstvom ljubavi prema Crkvi, i molim Gospodina da Vas obilato nagradi.

Molim Vas da se ne zaboravite moliti za mene. Neka Vas Isus blagoslovi, a Presveta Djevica čuva.

Bratski,
Franjo

Vatikan, 7. listopada 2013."

Izvor: Settimo Cielo, katholisches.info

Dva karmela

Papa je jučer na svršetku opće audijencije podsjetio na današnji dan Prikazanja Marijina u Hramu koji se obilježava kao dan kontemplativnih redova. Danas će i sam posjetiti rimske kamaldulke, a na listu redova i koludrica koje se vraćaju klasičnom rimskom obredu treba dodati još dva samostana. 

Prvi je iz rodnog grada svete Terezije iz Lisieuxa. Karmel u Alençonu postojao je još 1780., ali je ukinut tijekom Francuske revolucije. Obnovio ga je biskup F.-M. Trégaro 1888. godine. Posvećen je Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Začeću. Kad je papa Benedikt XVI. izdao motuproprij Summorum Pontificum, sestre su se brzo složile oko povratka starom obredu. Već 2008. uvele su klasičnu sv. misu nedjeljama i blagdanima. U jednom intervjuu iz 2010. priorica je objasnila razloge povratku starom misalu riječima A. Frossarda, koji je rekao da nova misa nije dovoljno kontemplativna, da se previše govori i da je umanjen dio otajstvenosti. Razlog je dakle što izvanredni oblik bolje izražava svetost, ljubav i štovanje. To je jedna 'ljupka' liturgija. Usporedite npr. prijevode misala dom G. Lefebvrea s onima modernog misala. Ton nije posve isti. [...] Za nas to nipošto nije pitanje vezanosti za stare dane.

Sada su tražile i dobile od biskupa J. Haberta iz Séesa svakodnevnu tradicionalnu sv. misu koja će se nedjeljom i blagdanom služiti u 9 sati, a radnim danom u 8 sati. Kapelan je dijecezanski svećenik, a pomaže mu svećenik iz Petrova bratstva.

Od ovoga samostana nastao je karmel u mjestu Simacourbe u biskupiji msgr. Ailleta. Priorica iz Alençona tražila je dopuštenje za osnutak novog karmela prema konstitucijama iz 1990., što je on naravno prihvatio i snagom ovlasti koje mu je dao kard. Rodé, tada prefekt za redovnike, ustanovio Karmel Gospe od Susreta u koji je došlo deset koludrica. I u tom se samostanu sv. misa celebrira prema klasičnom rimskog obredu svakoga dana u 11 sati. 

Prema: Messainlatino.it
Slike: Riposte Catholique, Carmel de Simacourbe