Božansko milosrđe

U intervjuu biskupa Reya o predstojećoj konferenciji u Rimu kojoj je cilj promicanje važnosti liturgije u životu Crkve te liturgijskog nauka i primjera Benedikta XVI., spomenuo je kako u njegovoj dijecezi djeluje "jedna zajednica koja celebrira stariju liturgiju" te ima "misiju evangelizacije u četvrtima u kojima živi mnogo muslimana." Mislio je na Misionare božanskog milosrđa. 

Utemeljio ih je bivši član Petrova bratstva, F. Loiseau. Msgr. Rey za svoju je biskupiju tražio zajednicu klasičnog obreda koja bi istodobno bila otvorena suradnji s dijecezom. Nakon mnogo susreta i suradnje, 2005.  nastali su Misionari božanskog milosrđa. Biskup im je 2006. povjerio župu Sv. Franje Paulskog kao prvu personalnu župu u Francuskoj za vjernike odane Tradiciji (u ovom članku prema Wikipediji sam napisao da je prva bila 2007. u Bordeauxu). Tri glavna "stupa" družbe su: 1. biti svjedoci božanskog milosrđa, 2. klanjanje Isusu u Euharistiji- sveta misa se služi, kao i ostali sakramenti, u klasičnom obliku rimskog obreda i 3. nova evangelizacija, posebno među muslimanima jer se navedena župa nalazi u četvrti sa 75% muslimanskog stanovništva. Osim uobičajenog župnog apostolata (katekizam, sakramenti, obiteljski pastoral), družba organizira javne propovijedi i misije po ulicama da bi vratili one koji su se udaljili od Crkve ili nikada nisu čuli za Božju ljubav (za to vrijeme od vjernika traže da ih podupru euharistijskim klanjanjem i molitvom u župi), idu od vrata do vrata, čak po plažama, sudjeluju u festivalima evangelizacije, organiziraju javna bdijenja, procesije, molitve presvetog ružarija na ulici. S personalnom je župom povezana obnovljena Bratovština crnih pokornika kojoj je zadaća molitva za grješnike, pohodi bolesnima i pomoć u različitim crkvenim svečanostima.

Prema utemeljiteljevu mišljenju, dosadašnji međureligijski dijalog ne uzima dovoljno u obzir zahtjev za istinom, pa smatra da se treba vratiti takvom dijalogu koji traži istinu u pristojnoj raspravi. Vjeruju da svi ljudi imaju pravo upoznati Krista. S lokalnim inovjercima nastoje ostvariti prijateljske veze, ali i započeti otvoren i iskren dijalog- u kafićima, na ulici i drugdje- te im ukazuju na povijesne i doktrinarne zablude koje imaju glede Isusa, prorokâ, Presvetog Trojstva, Providnosti itd. Zbog okružja u kojem djeluju njihovi kandidati prolaze posebnu obuku u pitanjima islama i putuju u te zemlje kako bi upoznali kulturu svojih susjeda. Taj su apostolat stavili pod posebnu zaštitu bl. Karla od Foucaulda koji je bio svjedok Kristov u muslimanskom svijetu. On je uz sv. Faustinu Kowalsku zaštitinik Misionara božanskog milosrđa. 

Habit im omogućuje javnu prepoznatljivost da im svi koji traže Gospodina mogu izravno bilo gdje pristupiti. Sastoji se od jednostavne bijele reverende bez puceta opasane crnim platnenim pojasom, a ogrnuti su bijelim plaštem s kapuljačom, na prsima je raspelo. 

U hermeneutici kontinuiteta (za koju se pitamo je li došla svom kraju) utemeljitelj je gledao važan prinos duhovnom i doktrinarnom jedinstvu Crkve. Čvrsto je uvjeren u neophodnost klasičnog obreda za život Crkve i za misijsku obnovu. Tako Misionari božanskog milosrđa primjerom pokazuju kako plodna misijska, apostolska aktivnost i nova evangelizacija izviru iz povezanosti s Tradicijom i klasičnom svetom misom.

Prema: misericordedivine.fr, lanef.net, New Liturgical Movement
Slike: NLM (1, 2)

AMRG

Krist uskrsnu, aleluja!

Ad maiorem Resurgentis gloriam  ili Na veću slavu Uskrsloga, značenje je kratice AMRG iz grba Reda manjih regularnih klerika koji 2013. obilježavaju 450 godina od rođenja jednoga od svojih utemeljitelja, sv. Franje Caracciola. Spomenuto je geslo za red uzeto jer su dvojica od trojice osnivača zavjete položila na Bijelu nedjelju, 9. travnja 1589. 

Svetac je rođen u gradiću Santa Maria de Villa u Abruzzima i kršten imenom Askanije. Po majci je u rodu s Anđeoskim naučiteljem, sv. Tomom Akvinskim. Od djetinjstva se odlikovao pobožnim životom, a kad je u dvadeset i drugoj godini obolio od teške bolesti koja mu je izobličila lice, zavjetovao se da će ako ozdravi postati svećenikom. Po ozdravljenju je otišao u Napulj gdje je i primio svećenički red i priključio se pobožnom bratstvu koje je nastojalo oko spasa bolesnika, siromaha, zatvorenika i osuđenika na smrt.

Utemeljiteljem je postao "slučajno". Ivanu Augustinu Adornu sveti Ljudevit Bertran je prorekao je da će osnovati red koji će biti vrlo koristan svetoj Crkvi. Adorno se pismom obratio za pomoć Caracciolovu prezimenjaku Fabriciju, no pismo je zabunom dospjelo u Askanijeve ruke. Vidio je u tomu volju Božju i priključio se ovoj dvojici. Pravila su napisali u Camaldoliju, a odobrenje dobili od pape hrvatskih korijena Siksta V. Taj je papa, franjevac konventualac, po poniznosti i pokori bio sličan velikom papi dominikancu sv. Piju V. Poput njega je ispod lijepog papinskog ornata nosio, očima drugih skriven, grubi habit koji je grebao kožu (1). Prvotno su se htjeli nazvati Marijanskim klericima, kako se danas nazivaju u Njemačkoj, no Siksto V. im je dao ime Manjih regularnih klerika. Malenost se sastoji u tomu što su uz tri uobičajena preuzeli i zavjet odricanja od crkvenih časti. Adorno je ubrzo umro, a Askanije koji je na zavjetima uzeo ime Franjo po slavnom asiškom svecu, i protiv svoje volje morao je preuzeti vodstvo reda. Usprkos protivljenjima uspio je novi red proširiti i u Španjolsku jer ga je pretjecao glas o njegovoj svetosti. Poput svoga rođaka Anđeoskog naučitelja sačuvao je svetu čistoću, a žene koje su ga htjele navesti na pad, pridobio za Krista. Odjeća manjih regularnih klerika se sastoji od crnog talara opasana kožnatim pojasom i od ogrtača iste boje. O pojasu je krunica, znak Blažene Djevice Marije kojoj je red posvećen. Franjo je za sebe birao iznošenu odjeću svoje subraće, a spavao je na podu ili na drvenoj klupi, pokorama je dodao post o kruhu i vodi triput tjedno. Posjedovao je dar proroštva i pronicanja srdaca, uvijek je bio spreman poučiti druge svetoj vjeri, pa je dobio nadimak Lovac Duša. 

Po još jednoj odlici je bio sličan sv. Tomi Akvinskom; po ljubavi prema Presvetom Sakramentu. Odricao se sna i veći dio noći provodio u klanjanju Svetotajstvu. S tom je pobožnošću spojio razmatranje otajstava muke Isusove i tu metodu izložio u knjizi "Sedam postaja o muci Našeg Gospodina Isusa Krista". Glavna je karizma Reda manjih regularnih klerika kontinuirana molitva- budući da je pojedincu nemoguće, za svaku kući njihova reda postoji raspored da se koliko je moguće održava neprestano klanjanje pred Božjim veličanstvom. Zato se sv. Franjo često prilazuje s otvorenom knjigom na kojoj je na jednoj stranici ispisan njihov četvrti zavjet- odricanje od crkvenih časti, a na drugoj upravo oratio circularis continua.

Za vrijeme molitve u Gospinoj kućici u Loretu, bilo mu je objavljeno da mu se bliži smrt. Otputovao je u Agnone kod učenika svetog Filipa Nerija gdje ga je uhvatila vrućica. Pobožno je primio sakramente i preminuo 4. lipnja 1608., upravo uoči blagdana Presvetoga Tijela Kristova koje je toliko častio.  Na srcu su mu pronađene ispisane riječi iz Psalma 68: Zelus domus tuae comedit me (Izjela me revnost za dom tvoj). U strahu da njegov red ne zatraži relikviju svečeva srca, mjesni ju je svećenik, don F. de Bonis, sakrio negdje u crkvi Navještenja u Agnoneu i više nije pronađena.

Danas mu tijelo počiva u Napulju čiji je suzaštitnik. Blaženim ga je proglasio Klement XIV., a svetim Pio VII. Najljepša slika koja sažima sve bitne sastavnice njegove duhovnosti bila bi vjerojatno ova.

Krajem XVIII. st. manji samostanski klerici su imali tri pokrajine u Italiji i dvije u Španjolskoj s oko 700-800 članova. Revolucije, sekularizacija i konfiskacije su ih sveli na vrlo mali broj. Godine 2005. bilo ih je 86 od čega 44 svećenika. Osim svećeničkih obveza (sv. mise, propovijedi, duhovno vodstvo...) i djela milosrđa, posebno prema bolesnicima i zatvorenicima, danas je svaki član naizmjenično obvezan na jedan sat klanjanja pred Presvetim dnevno i na pokoru.

Bože, Ti si svetog Franju, utemeljitelja novog reda, odlikovao duhom molitve i ljubavlju prema pokori; daj slugama svojim da tako napreduju nasljedujući ga, da ustrajući u molitvi i podjarmljujući tijelo, zavrijede prispjeti nebeskoj slavi. Po Gospodinu.

Slika: padricaracciolini.org

SRCE

Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. (Mt 11, 29)

***

Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. (Iv 19, 33)

"Katkad bi vojnici nesretniku prikratili muke polomivši mu potkoljenice udarcem grede (crurifragium) tako da se više nije mogao podizati da udahne. Posebna 'pomoć' umirućem (coup de grâce, zapravo ustanovljenje smrti) bilo je probadanje prsnoga koša kratkim kopljem, kosim ubodom kroz četvrti ili peti desni međurebreni prostor tako da je vrh koplja kroz desno plućno krilo dopro do desne srčane pretklijetke. U rimskoj je vojsci bilo vojnika dobro uvježbanih za obavljanje toga posla. Za nagradu su smjeli međusobno podijeliti imovinu pogubljenoga.

[...]

Kako izvješćuje Ivan (19, 26. 35), očevidac podno križa, Židovi nisu željeli da raspeti ostanu na križu do subote, kad je bio veliki židovski blagdan Pasha te su im s Pilatovim dopuštenjem htjeli prebiti golijeni da im ubrzaju smrt. To su učinili obama razbojnicima, ali „kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda” (Ivan 19, 33-34). Iz rečenoga o Isusovu umiranju na križu može se zaključiti da je nakon uboda u desnu stranu prsnoga koša najprije potekla tekućina pleuralnoga i perikardijalnoga izlijeva, kojoj se pridružila krv kad je vrh koplja proboo srce." (Izvor: sion.hr )

Prvi himan na čast Presvetom Srcu Isusovu, Summi Regis Cor, aveto (1, 2), spjevao je sv. Herman Josip, premonstrat. Na hrvatski ga je preveo p. M. Pavelić, SI i nalazi se na više mjesta na internetu, ali manjka jedna kitica koja počinje riječima Mij, o Srce milovano, a niti strofe nisu dobro raspoređene. Prenosim cijeli himan spomenutog prijevoda. Prisjetite se na današnji dan i skrivenih sestara Žrtava Božanskog Srca (3, 4, 5), Sestara Predragocjene Krvi iz Schellenberga (6, 7) i Klanjateljica Kraljevskog Srca Isusa Krista Velikog Svećenika (8).

Zdravo, Srce Kralja Boga!
Primi poklik srca moga.
Tebe grlim srcem cijelim,
Razgovarat s tobom želim,
Ti nadahni govor moj.
Kakva ljubav gonila te,
Kakva muka mučila te,
Kadno sebe posve stràti,
Da se možeš nama dati,
Otet smrti narod svoj!

O koliko gorka, bóna,
Nemilosna smrt bi ona,
Što sred samog hrama sveta,
U kom živ je Život svijeta,
Krenu na te zubom zlim!
Smrti ove užas cio,
Koji za me tebe mlio,
Nek mi srce k tebi vuče,
Da za tebe ono tuče;
Više od sveg o tom snim.

Mij, o Srce milovano,
Moje srce izvarano,
Otvrdnulo u taštini;
Pobožnim ga zdušnim čini,
Tjeraj od njeg ružni hlad.
U dubine srcu momu
Prestupnomu, krivičnomu
Spusti ti se, ondje plani,
Ljubavlju mi srce rani
Budeć u njem sveti glad.

Poput ruže razvij krunu
Mirisnoga daha punu,
S mojim srcem sebe združi,
Utješi ga i rastuži:
Što je patnja uz tvoj žar?!
Nad kim ljubav ima vladu,
Ne zna truda taj u radu,
Ne može se on uspregnut,
Ljubav svoju mjerom stegnut;
Svaka smrt za nj ima čar.

Slatko Srce, molim glasno,
Ti si meni milje krasno,
K srdcu mojem ti dohrli,
Da te ljubi, da te grli
Vjerno ti se predajuć.
Daj, da tvojim žarom bije,
Da u tromom snu ne gnjije;
Daj da k tebi plačuć viče,
Tebe časti, tebi kliče
Vazda te uživajuć.

Ružo Srca, razvij krunu
Mirisnoga čara punu,
Širi ti se, blâgo búdi
Srce moje, da iz grudi
S čežnjom k tebi pògleda.
Vij mi srce k svom, o Kriste,
Tisni u nj mi rane iste:
Bit će ono slika tvoga,
Kad probodu potpuno ga
Strijele ljutih uvredâ.

U prsi ga svoje metni,
Da ti bude susjed sretni;
U radostnoj da žalòsti,
U prelijepoj skrušenosti
Živi, na se nè misleć.
Isuse, o Bože živi,
Molbi toj se ne protivi,
Tebe slijedit srce žudi,
Stan i odmor ti mu budi,
Iz Srca mu ne daj već!

Izvor: Crkveni himni, Zagreb, 1945.

Slika: L. G. Arroyave/missatridentinaemportugal.blogspot.com

Moleći krunicu

Prvoga dana nakon izbora Sveti Otac Franjo pohodio je Baziliku Sv. Marije Velike, a 15. ožujka spilju Gospe Lurdske u Vatikanu. Sljedeća priča otkriva nešto o njegovoj ljubavi prema Gospi. Za časopis 30 dana tadašnji kardinal i nadbiskup Buenos Airesa, napisao je 2005.  nekoliko riječi povodom smrti bl. Ivana Pavla II.

"Ako se točno sjećam, bilo je to 1985. godine. Otišao sam na molitvu krunice koju je vodio Sveti Otac. Klečao je naprijed, ispred svih ostalih. Skupina je bila vrlo brojna tako da sam Papu mogao vidjeti samo s leđa i uskoro sam se izgubio u molitvi. I nisam bio jedini: molio sam usred Božjeg naroda, kojemu sam pripadao kao i svi drugi koji su tamo bili, a vodio nas je naš pastir.

Dok sam tako molio i promatrao Papu, odlutale su mi misli: njegova pobožnost, njegova predanost bile su svjedočanstvo, a vrijeme se rasplinulo. Predočio sam si ga kao mladog svećenika, kao sjemeništarca; pjesnika, radnika, dijete iz Wadowica... u istom položaju u kojem se sada nalazio, moleći 'Ave Mariju' jednu za drugom. Njegovo me svjedočanstvo duboko dirnulo. 

Osjećao sam da se taj čovjek koji je izabran da vodi Crkvu, nalazi na putu prema svojoj Majci u nebu koji je započeo još u svom djetinjstvu. I postao sam svjestan dubokoga značenja riječi koje je Gospa Guadalupska uputila sv. Ivanu Diegu: 'Ne boj se, nisam li ja tvoja majka?'. Tada sam shvatio prisutnost Marijinu u Papinu životu. To svjedočanstvo nisam zaboravio. Otada svakog dana molim 15 otajstava ružarija."

Izvor: AIRMARIA.COM
Slika: fratresinunum.com

Sjaj i bijeda

Prva slika prikazuje događaj iz života sv. Dominika kad je u vrijeme gladi prodao sve svoje dragocjenosti, uključujući i knjige, da nahrani gladne. Ljubav prema siromasima i pravo siromaštvo, pogotovo prvih dominikanaca, nije im ipak bila zapreka da posvete pozornost liturgiji. Taj je prosjački red imao i ima svoj vlastiti obred koji se razvio iz rimskoga, a prikazan je na sljedećoj fotografiji. Pobliže smo ga upoznali 2011. kod Tome (1, 2, 3 i fotografije). Dominikanski misal se može preuzeti na stranici Tradicionalne mise u Dubrovinu, a podsjećam i na neke tradicijske dominikanske zajednice koje su ovdje predstavljene (4, 5).

Budući da smo ovih dana napravili salto od oltara do onog od šperploče, prenosim sljedeću lijepu misao oca Pija Pietrzyka, Reda propovjednika, koju su na blogu Rorate caeli proglasili tweetom dana, i koja neke stvari postavlja na svoje mjesto: 

"Suprotstaviti našu dužnost služenja siromasima sjaju bogoslužja, nije ništa drugo nego podijeliti Krista na dvoje."

Izvor:  RORATE CÆLI

Slike: contemplans.wordpress.com, Joseph Shaw1, RORATE CÆLI

Čuvati blago

Jučer se povodom izbora novog prvosvećenika oglasila i Ustanova sv. Filipa Nerija:

"Odreknuće našeg ljubljenog Svetog Oca Benedikta XVI., još nas uvijek u Ustanovi sv. Filipa Nerija ispunjava brigom. Neka nam Gospodin daruje snage i milosti da povjereno nam blago vjerno čuvamo i umnažamo.

Sada molimo za našeg Svetog Oca Franju 's kraja svijeta'. Sveti Benedikt i sveti Franjo Asiški povezani su u kontinuitetu obnove Crkve u Kristu. Isto tako, neka i pontifikat pape Franje bude povezan s onim njegova prethodnika. Povjeravamo Svetog Oca zagovoru Majke Božje, Spasa Puka Rimskoga, koju je tako nježno pohodio prvog dana svog pontifikata.

Molimo za papu Franju koji će na svetkovinu sv. Josipa biti uveden u svoju službu. Sveti Josip je prijatelj siromašnih, zato u našem institutu koji je jedna od najsiromašnijih ustanova Katoličke crkve u Njemačkoj, uživa veliko štovanje. Neka uvijek pomaže Papi kao što i nama oduvijek pomaže.

Svetom Ocu na početku njegove teške službe, pozdrav svetog Franje: PAX ET BONUM!"

Izvor: institut-philipp-neri.de (15. ožujka 2013.)
Slika: Instytut św. Filipa Neri

Otac i učitelj

Dan nakon izbora novog pape svoje je priopćenje objavilo Petrovo bratstvo:

"Svećeničko se bratstvo sv. Petra, nakon odreknuća pape Benedikta XVI., s cijelom Crkvom raduje izboru Jorgea Marija kardinala Bergoglia za Vrhovnog Svećenika. Od srca prihvaća ovu radosnu vijest i uvjerava Njegovu Svetost Franju u svoju molitvu za važnu službu koja mu odsad pripada.

Od svoga utemeljenja Svećeničko bratstvo sv. Petra povezuje posebna veza s Vrhovnim Svećenikom koji je prema riječima I. vatikanskog koncila: 'nasljednik blaženog Petra, prvaka apostola, i pravi Kristov namjesnik, glava čitave Crkve te otac i učitelj svih kršćana' (Pastor Æternus)."

Izvor: fssp.org
Slika: ORBIS CATHOLICVS