Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. (Mt 11, 29)
***
Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. (Iv 19, 33)
"Katkad bi vojnici nesretniku prikratili muke polomivši mu potkoljenice udarcem grede (crurifragium) tako da se više nije mogao podizati da udahne. Posebna 'pomoć' umirućem (coup de grâce, zapravo ustanovljenje smrti) bilo je probadanje prsnoga koša kratkim kopljem, kosim ubodom kroz četvrti ili peti desni međurebreni prostor tako da je vrh koplja kroz desno plućno krilo dopro do desne srčane pretklijetke. U rimskoj je vojsci bilo vojnika dobro uvježbanih za obavljanje toga posla. Za nagradu su smjeli međusobno podijeliti imovinu pogubljenoga.
[...]
Kako izvješćuje Ivan (19, 26. 35), očevidac podno križa, Židovi nisu željeli da raspeti ostanu na križu do subote, kad je bio veliki židovski blagdan Pasha te su im s Pilatovim dopuštenjem htjeli prebiti golijeni da im ubrzaju smrt. To su učinili obama razbojnicima, ali „kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda” (Ivan 19, 33-34). Iz rečenoga o Isusovu umiranju na križu može se zaključiti da je nakon uboda u desnu stranu prsnoga koša najprije potekla tekućina pleuralnoga i perikardijalnoga izlijeva, kojoj se pridružila krv kad je vrh koplja proboo srce." (Izvor: sion.hr )
Prvi himan na čast Presvetom Srcu Isusovu, Summi Regis Cor, aveto (1, 2), spjevao je sv. Herman Josip, premonstrat. Na hrvatski ga je preveo p. M. Pavelić, SI i nalazi se na više mjesta na internetu, ali manjka jedna kitica koja počinje riječima Mij, o Srce milovano, a niti strofe nisu dobro raspoređene. Prenosim cijeli himan spomenutog prijevoda. Prisjetite se na današnji dan i skrivenih sestara Žrtava Božanskog Srca (3, 4, 5), Sestara Predragocjene Krvi iz Schellenberga (6, 7) i Klanjateljica Kraljevskog Srca Isusa Krista Velikog Svećenika (8).
Zdravo, Srce Kralja Boga!
Primi poklik srca moga.
Tebe grlim srcem cijelim,
Razgovarat s tobom želim,
Ti nadahni govor moj.
Kakva ljubav gonila te,
Kakva muka mučila te,
Kadno sebe posve stràti,
Da se možeš nama dati,
Otet smrti narod svoj!
O koliko gorka, bóna,
Nemilosna smrt bi ona,
Što sred samog hrama sveta,
U kom živ je Život svijeta,
Krenu na te zubom zlim!
Smrti ove užas cio,
Koji za me tebe mlio,
Nek mi srce k tebi vuče,
Da za tebe ono tuče;
Više od sveg o tom snim.
Mij, o Srce milovano,
Moje srce izvarano,
Otvrdnulo u taštini;
Pobožnim ga zdušnim čini,
Tjeraj od njeg ružni hlad.
U dubine srcu momu
Prestupnomu, krivičnomu
Spusti ti se, ondje plani,
Ljubavlju mi srce rani
Budeć u njem sveti glad.
Poput ruže razvij krunu
Mirisnoga daha punu,
S mojim srcem sebe združi,
Utješi ga i rastuži:
Što je patnja uz tvoj žar?!
Nad kim ljubav ima vladu,
Ne zna truda taj u radu,
Ne može se on uspregnut,
Ljubav svoju mjerom stegnut;
Svaka smrt za nj ima čar.
Slatko Srce, molim glasno,
Ti si meni milje krasno,
K srdcu mojem ti dohrli,
Da te ljubi, da te grli
Vjerno ti se predajuć.
Daj, da tvojim žarom bije,
Da u tromom snu ne gnjije;
Daj da k tebi plačuć viče,
Tebe časti, tebi kliče
Vazda te uživajuć.
Ružo Srca, razvij krunu
Mirisnoga čara punu,
Širi ti se, blâgo búdi
Srce moje, da iz grudi
S čežnjom k tebi pògleda.
Vij mi srce k svom, o Kriste,
Tisni u nj mi rane iste:
Bit će ono slika tvoga,
Kad probodu potpuno ga
Strijele ljutih uvredâ.
U prsi ga svoje metni,
Da ti bude susjed sretni;
U radostnoj da žalòsti,
U prelijepoj skrušenosti
Živi, na se nè misleć.
Isuse, o Bože živi,
Molbi toj se ne protivi,
Tebe slijedit srce žudi,
Stan i odmor ti mu budi,
Iz Srca mu ne daj već!
Primi poklik srca moga.
Tebe grlim srcem cijelim,
Razgovarat s tobom želim,
Ti nadahni govor moj.
Kakva ljubav gonila te,
Kakva muka mučila te,
Kadno sebe posve stràti,
Da se možeš nama dati,
Otet smrti narod svoj!
O koliko gorka, bóna,
Nemilosna smrt bi ona,
Što sred samog hrama sveta,
U kom živ je Život svijeta,
Krenu na te zubom zlim!
Smrti ove užas cio,
Koji za me tebe mlio,
Nek mi srce k tebi vuče,
Da za tebe ono tuče;
Više od sveg o tom snim.
Mij, o Srce milovano,
Moje srce izvarano,
Otvrdnulo u taštini;
Pobožnim ga zdušnim čini,
Tjeraj od njeg ružni hlad.
U dubine srcu momu
Prestupnomu, krivičnomu
Spusti ti se, ondje plani,
Ljubavlju mi srce rani
Budeć u njem sveti glad.
Poput ruže razvij krunu
Mirisnoga daha punu,
S mojim srcem sebe združi,
Utješi ga i rastuži:
Što je patnja uz tvoj žar?!
Nad kim ljubav ima vladu,
Ne zna truda taj u radu,
Ne može se on uspregnut,
Ljubav svoju mjerom stegnut;
Svaka smrt za nj ima čar.
Slatko Srce, molim glasno,
Ti si meni milje krasno,
K srdcu mojem ti dohrli,
Da te ljubi, da te grli
Vjerno ti se predajuć.
Daj, da tvojim žarom bije,
Da u tromom snu ne gnjije;
Daj da k tebi plačuć viče,
Tebe časti, tebi kliče
Vazda te uživajuć.
Ružo Srca, razvij krunu
Mirisnoga čara punu,
Širi ti se, blâgo búdi
Srce moje, da iz grudi
S čežnjom k tebi pògleda.
Vij mi srce k svom, o Kriste,
Tisni u nj mi rane iste:
Bit će ono slika tvoga,
Kad probodu potpuno ga
Strijele ljutih uvredâ.
U prsi ga svoje metni,
Da ti bude susjed sretni;
U radostnoj da žalòsti,
U prelijepoj skrušenosti
Živi, na se nè misleć.
Isuse, o Bože živi,
Molbi toj se ne protivi,
Tebe slijedit srce žudi,
Stan i odmor ti mu budi,
Iz Srca mu ne daj već!
Izvor: Crkveni himni, Zagreb, 1945.
Slika: L. G. Arroyave/missatridentinaemportugal.blogspot.com
Nema komentara:
Objavi komentar