Očima redatelja

Kard. Brandmüllera smo spominjali u surječuju polemike sa snagama u Njemačkoj koje smjeraju k jednoj drugoj Crkvi, a nalaze se i u Središnjem povjerenstvu njemačkih katolika (ZdK). Prošloga mjeseca je u Rimu objavljena njegova knjiga razgovora s njemačkim režiserom I. Langnerom- koji je kao i kard. Brandmüller obraćenik s protestantizma na katoličku vjeru- pod naslovom Ateismo? No Grazie! Credere è ragionevole, njemački naslov glasi Vernünftig glauben. Ein Gespräch über Atheismus. Predstavljanju su nazočili bibliotekar Svete rimske crkve, R. kard. Farina i razni uglednici. O knjizi i drugim temama I. Langner je dao intervju, a ja sam izdvojio odlomke koji govore o tradicionalnoj misi, također kao pripremu za sljedeću nedjelju. Slika prikazuje kard. Brandmüllera na sv. misi u izvanrednom obliku rimskog obreda kod franjevaca Bezgrješne, 6. veljače ove godine. Njemu zdesna je oratorijanac U. M. Lang, auktor poznatog djela Okretanje prema Gospodinu koje su 2007. objavili i naši isusovci.

"Mojoj biografiji pripada činjenica da sam s osamnaest godina htio postati protestantski pastor. Čak sam bio na sjevernolapskom ('nordelbisch') kolegiju utemeljenom u tu svrhu ili da kažemo komunističkim rječnikom, bio sam evangeličko-luteranski kadar. Možda ćete se iznenaditi, ali sadašnji tzv. redoviti oblik sv. mise izvana se ne razlikuje posebno od luteranskog bogoslužja. Ovdje kao i tamo svećenik izlazi iz sakristije, ide k oltaru, okreće se puku i počinje govoriti. Više od deset godina sam bio kazališni režiser, a više od dvadeset i pet godina snimam dokumentarce, dakle, u prvom redu sam čovjek slike, a ono što u oba slučaja vidim, optički se uopće ne razlikuje.

Potpuno je drugačije u izvanrednom obredu. Kad sam ga upoznao ovdje u Berlinu, u crkvi sv. Afre Instituta sv. Filipa Nerija, najprije sam bio prilično zbunjen. Ta stara sv. misa je nešto potpuno drugačije. Kad je se samo pogleda- ne mora se ništa razumjeti- odmah sam kao obraćenik i bivši luteran shvatio: ovdje se događa nešto potpuno drugo, nego kod protestanata. Potpuna mi je zagonetka zašto se ovo jedinstveno katoličko obilježje napustilo; ali to je druga tema. Međutim, kao strastvenom čitaču dolazi mi na pamet još ovo: uzmite u ruke 'Uliksa' J. Joycea i otvorite samo prvu stranicu. Bez poznavanja tridentske mise razumijete samo polovicu. Sve što B. Mulligan radi u dublinskom tornju odnosi se na staru katoličku misu. Njegova prva rečenica glasi: 'Introibo ad altare Dei'! Ne moram ni spominjati uglazbljene Mozartove mise itd. I njih treba shvatiti u skladu i suradnji s izvanrednim obredom. U redovitom to postaje koncert s misnom pratnjom. Ljudi sjednu i slušaju. Kao u filharmoniji.

Primjećujete, dakle, da sam oduševljen motuproprijem 'Summorum Pontificum'. On otvara put. Ponovnim oživljavanjem drevne mise Katolička crkva prihvaća blago koje svojim unutarnjim utjecajem pokazuje put u budućnost ispunjen zadivljenošću. Njeno lice, takoreći, sja u obilju i ljepoti, čega se ne smije odreći. Vjerojatnošću koja graniči sa sigurnošću možemo kazati da onima koji posjećuju takve mise, neće pasti napamet gluposti u koje redovito upadaju dame i gospoda iz ZdK."

Izvor: summorum-pontificum.de (27. I. 2011.)
Slika: Messainlatino.it