Samoposluga

U Njemačkoj ne prestaju žalosne polemike oko celibata. Biskup Mainza, kard. Lehman javno je kao gost komentator u novinama 'Vjera i život', napao kard. Brandmüllera. Tekst je objavljen i na stranici njegove biskupije. Naime, zasramio se tona pisma kard. Brandmüllera, a istodobno nije našao niti riječi kritike na račun pokretača kampanje protiv celibata, nego ih je istaknuo kao zaslužne političare. Posebno su mu zasmetale riječi kard. Brandmüllera da zahtjev za ukidanjem beženstva za svećenike vodi k 'drugoj Crkvi' i da znači njemački 'poseban put'; iako su se sami potpisnici izjasnili za 'regionalno izuzeće za Njemačku'. Lehmann je 'duboko razočaran' stilom kard. Brandmüllera kojim se obraća 'drugom auktoritetu u našoj zemlji'. Nije propustio podsjetiti kako se i sâm uvijek zalagao za razmišljanje o novim načinima za pristup svećeništvu kao i za 'otvorenu i iskrenu' raspravu o ovoj temi. Međutim, II. vatikanski koncil se izričito izjasnio za celibat. Kako to da se oni koji se zalažu za 'bezuvjetno' i 'neograničeno' pridržavanje Koncila nisu toga sjetili, a napadali su čak i Papu da ide protiv Koncila? Ne biste vjerovali tko je ustao u obranu Koncila: "Političari CDU-a koji velikim dijelom pripadaju Središnjem povjerenstvu njemačkih katolika (ZdK), 21. siječnja su svojom izjavom pokrenuli diskusiju u medijima koja dovodi u pitanje celibat. Kao poglavar distrikta Piova bratstva u Njemačkoj moram sa zaprepaštenjem ustanoviti da se kod ovoga postupka radi o izravnom prijestupu protiv zaključaka II. vatikanskog koncila. U dekretu o svećeničkoj izobrazbi 'Optatam totius', od 28. listopada 1965. stoji: '10. Neka se bogoslovi, koji prema svetim i čvrstim zakonima svoga vlastitoga obreda slijede poštovanja dostojnu predaju svećeničkoga celibata, brižno odgajaju za taj stalež u kojem, odričući se bračne zajednice radi Božjega kraljevstva (usp. Mt 19, 12), prijanjaju uz Gospodina nepodijeljenom ljubavlju, što vrlo dobro odgovara Novom savezu; neka svjedoče o uskrsnuću budućeg svijeta (usp. Lk 20, 36) i primaju najprikladniju pomoć za trajno ispunjavanje one savršene ljubavi po kojoj će u svećeničkoj službi moći svima biti sve. [...] Bogoslovi neka na dužan način upoznaju dužnosti i dostojanstvo kršćanskoga braka, koji predstavlja ljubav između Krista i Crkve (usp. Ef, 5, 32 i dalje); neka, međutim, dođu do spoznaje izvrsnosti Kristu posvećenog djevičanstva tako da se cjelovitim predanjem duše i tijela posvete Gospodinu nakon zrelo promišljenog i velikodušnog izbora. Neka se upozore na opasnosti koje, osobito u suvremenom društvu, prijete njihovoj čistoći; neka potpomognuti prikladnim božanskim i ljudskim sredstvima nauče tako prihvatiti odricanje od ženidbe da njihov celibat ne samo da ne bi nikako štetio njihovu životu i radu nego da, štoviše, sami postignu još veću vlast nad svojim duhom i tijelom, napredak u punijoj zrelosti i savršenije shvate blaženstvo evanđelja.' (Iz: 'Optatam totius', IV, 10) Potičem, stoga, političare CDU-a kojih se to tiče, kao i Središnje povjerenstvo, da se neodložno pridržavaju propisa II. vatikanskog sabora i povuku svoju inicijativu. Onaj tko pri svakoj diskusiji o crkvenoj tradiciji zahtijeva potpuno priznavanje Koncila, mora se toga također sam pridržavati. Dok je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. trajno ukazivalo, da treba poboljšati jedino one dijelove Koncila koji stoje u suprotnosti prema tradiciji, ZdK upravo djeluje po mentalitetu samoposluge. Nadaje se dojam da se Koncil degradira na razinu buffeta dekretâ; što komu paše, za tim poseže, a ostatak vraća u 'rimsku kuhinju'. Jedna tako subjektivna metoda ne može biti temelj za ozbiljan teološki dijalog. p. F. Schmidberger poglavar distrikta" Izvor: Piusbruderschaft