ponedjeljak, ožujka 18, 2013

Moleći krunicu

Prvoga dana nakon izbora Sveti Otac Franjo pohodio je Baziliku Sv. Marije Velike, a 15. ožujka spilju Gospe Lurdske u Vatikanu. Sljedeća priča otkriva nešto o njegovoj ljubavi prema Gospi. Za časopis 30 dana tadašnji kardinal i nadbiskup Buenos Airesa, napisao je 2005.  nekoliko riječi povodom smrti bl. Ivana Pavla II.

"Ako se točno sjećam, bilo je to 1985. godine. Otišao sam na molitvu krunice koju je vodio Sveti Otac. Klečao je naprijed, ispred svih ostalih. Skupina je bila vrlo brojna tako da sam Papu mogao vidjeti samo s leđa i uskoro sam se izgubio u molitvi. I nisam bio jedini: molio sam usred Božjeg naroda, kojemu sam pripadao kao i svi drugi koji su tamo bili, a vodio nas je naš pastir.

Dok sam tako molio i promatrao Papu, odlutale su mi misli: njegova pobožnost, njegova predanost bile su svjedočanstvo, a vrijeme se rasplinulo. Predočio sam si ga kao mladog svećenika, kao sjemeništarca; pjesnika, radnika, dijete iz Wadowica... u istom položaju u kojem se sada nalazio, moleći 'Ave Mariju' jednu za drugom. Njegovo me svjedočanstvo duboko dirnulo. 

Osjećao sam da se taj čovjek koji je izabran da vodi Crkvu, nalazi na putu prema svojoj Majci u nebu koji je započeo još u svom djetinjstvu. I postao sam svjestan dubokoga značenja riječi koje je Gospa Guadalupska uputila sv. Ivanu Diegu: 'Ne boj se, nisam li ja tvoja majka?'. Tada sam shvatio prisutnost Marijinu u Papinu životu. To svjedočanstvo nisam zaboravio. Otada svakog dana molim 15 otajstava ružarija."

Izvor: AIRMARIA.COM
Slika: fratresinunum.com

3 komentara:

  1. To mi je jedna od najljepsih stvari kod naseg novog Pape. Zanimljivo da moli 15 otajstava.

    OdgovoriIzbriši
  2. Dio krasnog teksta Petera Stephana, objavljen na www.katholisches.info

    Liturgija i papinske insignije-izraz vlasti Isusa Krista

    Liturgija i papinske insignije zbilja izražavaju zahtjev za nekom moći? O kakvoj je pak moći riječ? Zacijelo ne o moći papa (ukoliko bi se o takvoj uopće moglo i govoriti). Posrijedi je moć ili bolje: vlast Isusa Krista. Kao sluga slugu Božjih Papa pred bogatašima i moćnicima ovog svijeta treba ishoditi priznanje volje Božje kao Mojsije pred faraonom.Osim toga, on je kao proroci nasuprot Izraelcima navjestitelj dolazećeg Božjeg kraljevstva. A njegova odjeća upravo aludira na ove funkcije. Tako crvena boja mozzette posadašnjuje Krv Kristovu koja pobjeđuje carski purpur i skrletnu boju babilonske bludnice. Zlato pektorala upućuje na nebeski sjaj u kojem sja križ s Golgote nakon uskrsnuća. Svileni paramenti prisjećaju na skupocjene haljine spasenja kojima je Krist uresio svoju zaručnicu, Crkvu. Drago kamenje na mitri upućuju na slavu nebeskog Jeruzalema. Simbolika se papinskih insignija pojačava arhitekturom crkve sv.Petra. Papinska je bazilika spomenik basileia tou Theou, Božje kraljevske vlasti. Kao takva je veličinom i stilom, dakako, uzvišena nad hramovima poganskih bogova i palačama svjetovnih vlastodržaca. Unutar tih građevina Petar se s pravom osjećao strancem.Da njegov nasljednik baš u crkvi apostolskih prvaka djeluje strano, to iritira.(Misli se na papu Franju koji čudno i neobično djeluje kad se prvi put pojavljuje bez mozzette, rokete i štole, i dakako vjernicima nevidljivih-crvenih cipela).

    Po papinskom ornatu prepoznaje se što su pape: prosjaci pred Bogom

    Upravo u kontekstu liturgije i sakralne umjetnosti papinski je ornat molitva, svjedočenje, naviještanje i obećanje sve u jednom. To konkretno znači da pape, kad odijenu svoju odjeću, odlažu svoje želje za vlašću, svoje ambicije za ostvarenjem vlastite volje. Oni zaodjenu Krista kako bi on po njima djelovao i njih također preobrazio.
    Drukčije od skupocjenih službenih odora svjetovnih vladara crkveni ornat ne ističe osobu, nego je štoviše znak za tri apostolske kreposti: poslušnost, jer se papa-kao i tijekom celebracije sv.Mise-uklapa u unaprijed zadane strukture kojima on sam ne smije raspolagati; poniznost, jer biva jasno da papa sam po sebi nije ništa, da za sve što on predstavlja, zahvaljuje Kristu ili još bolje: duguje Kristu; za siromaštvo, jer se pape po svom ornatu propoznaju kao ono što su oni po Benediktu XVI.: prosjaci pred Bogom.

    Zaključak:
    Razgraničenje s populističkom antropocentričnošću pokoncilskih teologa

    Nažalost, postoji opasnost da geste pape Franje koje su zacijelo dobronamjerne, postanu krivim znakom. Na političkoj razini nameće se upravo sumnja da Papa drži doslovno „nesnošljivom“( u njemačkom nesnošljiv znači i „nenosiv“) odjeću kojom bi on uz navješćivanje Isusove poruke ljubavi pokušao posredovati: Kristov zahtjev za vlašću u svijetu. Na liturgijskoj razini Zapadnoj Crkvi prijeti slična kriza koju je istočna Crkva doživjela prije 1200 godina u tijeku ikonoborstva.
    RiKa

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne zaboravimo da je danas obljetnica smrti Božjeg ugodnika nadbiskupa Lefebrea.
    On je prozreo današnje ikonoborstvo i katolički mu se suprotstavio! Hvala mu!
    Fidelis

    OdgovoriIzbriši