ponedjeljak, siječnja 21, 2013

De Corona Domini

U vrijeme narodnih vladara u Hrvatskoj osim benediktinaca susrećemo još jedino kamaldulce koje je k nama doveo sam utemeljitelj, sv. Romuald. Prošle je godine proslavljeno 1000 godina od osnutka toga zaslužnog reda. O njihovoj povijesti na našem tlu možete više pročitati u radu I. Ostojića, Kamaldoljani u Hrvatskoj. Sv. Ivan Trogirski, sv. Gaudencije Osorski i nadbiskup splitski Lovro, bili su kamaldulci iz osorske opatije Sv. Petra.

Stoljećima nakon toga nastala je među kamaldulcima pobožnost Krunice Gospodnje ili Isusove. Za tri godine bit će 500 godina od njenog nastanka. Pronašao sam jednu verziju na latinskom u djelu Horologium asceticum auktora Ivana Bone, cistercitskog opata i kardinala. Među glavnim djelima ističu mu se De divina psalmodia (Pariz, 1663.), sveobuhvatni prikaz povijesti liturgije časova i na prvom mjestu Rerum liturgicarum (Rim, 1671.). Zbog ove druge knjige nazivaju ga pionirom i utemeljiteljem suvremene znanosti o liturgiji. Šire je bio poznat zbog svojih djela iz ascetike od kojih se Manuductio ad coelum iz 1658. uspoređuje s De imitatione Christi Tome Kempenca (vidi prijevod Frana Kurelca). Ostala djela ovog pisca koji je živio svetim i jednostavnim životom pa je svake godine višak svojih prihoda davao potrebitim svećenicima iz Misijskog kolegija u Rimu, pogledajte na Wikipediji.

Na sljedećoj slici koja se nalazi u Camaldoliju Gospa daje svoju krunicu sv. Dominiku, a Isus svoju krunicu bl. Mihaelu. Primijetit ćete da za razliku od ustaljenog načina, kard. Bona na pet Zdravomarija razmatra Gospine boli i da nedostaje molitva Vjerovanja.

"§ XIX.

O Krunici Gospodnjoj


Ovu krunicu na čast Spasitelja našega Isusa Krista i njegovih trideset i triju godina koje je na zemlji živio, prvi je iznašao blaženi Mihael iz Firence, pustinjak kamaldulski, a potvrdili su je vrhovni svećenici Lav X., Grgur XIII. i Siksto V. Sastoji se od trideset i triju Gospodnjih molitava te pet Anđeoskih pozdravljenja. Ovako ćeš je moliti:

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, udijeli mi da svim osjećajima srca, svom željom i žednom dušom mogu k Tebi težiti, u Tebi samom disati i cijelim svojim duhom i željama za Tobom samim, koji si blaženstvo moje, uzdisati. Upiši, preljubljeni Isuse, Krvlju svojom dragocjenom, rane svoje u srce moje i udijeli da spomen na njih uvijek u njemu utisnut ostane, a da mi sve stvoreno postane bezvrijedno. Ovu, pak, krunicu u preblago Srce svoje primi; nju Ti, naime, prikazujem na čast i na slavu Tvoju, na spomen godina Tvojih i života Tvoga i muke pregorke; da mene samoga potakne na savršenu ljubav prema Tebi te da sebi i drugima, za koje sam dužan moliti, dobra milosti i slave zadobijem; Tebe prvoga, Bože moj, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Poslije ove molitve reci jedanput Zdravo Marijo i deset puta Oče naš. Zatim, drugu Zdravomariju i po drugi put deset Očenaša. Potom, treću Zdravomariju i također deset Očenaša. Nato, četvrtu Zdravomariju i tri Očenaša: najzad, petu Zdravomariju. U prvoj ćeš desetki razmatrati Kristova djela od Njegova rođenja sve do dvanaeste godine. U drugoj od dvanaeste sve do tridesete, u trećoj od tridesete sve do smrti. Dok napokon moliš tri Očenaša, razmatrat ćeš Njegov silazak nad pakao, uskrsnuće i uzašašće. Kad, pak, moliš prvu Zdravomariju, razmatrat ćeš prvu bol Blažene Djevice kad je od sv. Šimuna čula: 'i Tebi će samoj mač probosti dušu'. Za druge Zdravomarije bol kad je izgubila Sina, za treće kad je čula da su ga Židovi uhvatili, za četvrte kad ga je vidjela na križu raspeta, za pete kad je tri dana bio grobu.

Molitva poslije krunice. Predobri Gospodine Isuse Kriste blagost Tvoju klečeći prosim, da mi se dostojiš udijeliti zasluge svoje i preblažene Majke svoje u zajedništvu kojih Ti prikazujem ovu izmoljenu krunicu. Neka po tim zaslugama zadobijem otpuštenje grijeha, i neka Ti budu zahvala za sva dobročinstva kojima si se udostojao obasuti me. Stavi, Gospodine, muku i smrt svoju između suda svojega i duše moje, sada i na času moje smrti i dostoj se podariti mi milost svoju i dar ustrajnosti; Crkvi svojoj mir i slogu, živima oproštenje i mrtvima pokoj. Koji živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen."

Izvor: Horologium asceticum/Opera omnia
Slika: ROMUALDA BLOGJA

2 komentara:

  1. U Zapadnoj se Hercegovini još održala tradicija moljenja tzv.Isusove Krunice: 33 Očenaša 5 Zdravomarija i Vjerovanje. Malo pojednostavljen način molenja ove gore spomenute.Drago mi je čuti da i ova krunica, zbog koje su nas Hercegovce zezali isusovci (inače meni vrlo dragi),priznata molitva u Crkvi, a ne neka regionalna.
    Moli se uvijek petkom!
    Zanimljivo je da na Veliki petak bakice još uvijek pokušavaju izmoliti 33 Isusove Krunice. Poput monahinja, cijeli dan se mole-sjećam se ranije je to bilo i dok su radile: oko stoke itd. Šutnja i molitva i nijemo promatranje neba koje je tih proljetnih dana uglavnom tmurno, oblačno. Na trenutak proviri sunce, pa kiša, zagrmi itd. U svakom slučaju biblijski ugođaj i koji stvara vjera jednostavnog, malenog čovjeka premda je takvih sve manje. S novom misom stasaju i nove generacije koje jedu bakalar i manje se mole!
    Vilim

    OdgovoriIzbriši
  2. lijep tekst, još ljepši komentar :)
    ja sam je spontano molio bez znanja da se uopce moli u Hercegovini, a Hercegovac sam (napola)...
    Jako lijepo sve u svemu...

    OdgovoriIzbriši