O Sinovima Presvetoga Otkupitelja sam objavio nekoliko redaka na blagdan Gospe od Neprestane Pomoći. Povodom otvorenja Svećeničke godine nekoliko je braće stiglo u Rim kako bi sudjelovali u svečanosti, obilježili godišnjicu svoga pomirenja s Papom i raspitali se ujedno u Ecclesiji Dei kada će im konačno biti priznate konstitucije. Dobili su odgovor da će se to dogoditi do kraja godine. Na njihovu blogu objavljen je opširan intervju koji se dotiče početaka njihove redovničke zajednice, odnosa s nadbiskupom Lefebvreom, doseljenja na Papa Stronsay, regularizacije i drugih tema. Odabrao sam dio u kojem je prikazan jedan dan u samostanu, svjedočenje brata Magdale o svom putu u kongregaciju i jedno zapažanje o. Michaela.
"«Ustajemo u 4.55» kaže o. Michael. «Umivamo se i oblačimo, a u 5.25 zvono poziva u kapelicu. U njoj provodimo 30 min u mentalnoj molitvi, zatim slijedi misa u 6 prema drevnom obredu, na latinskom. Nakon mise zahvaljujemo ¼ sata. U 7 je doručak...»
«Je li dobar doručak?»
«Da, izvrstan,» odgovara o. Michael. «Imamo mlijeko koje dobivamo od naših deset krava, čaj, kruh, džem, kavu i kašu. U 7.30 molimo krunicu u kapelici, u 8 je molitva časova- prvi i treći čas, prema brevijaru iz 1962. Od 8.30 do 12.30 radimo; imamo farmu koju još izgrađujemo. Zvono nas u 12.30 okuplja u kapelici za šesti i deveti čas, kao i za ispit savjesti i Litanije lauretanske. Ručamo u 13 slušajući pobožno štivo. Rekreacija u 13.30 počinje pranjem posuđa, a nastavlja se razgovorom u zajedničkoj prostoriji. Na čast Gospodinova tri sata na križu, održavamo šutnju od 14.30 do 17.30. U to je vrijeme uključeno pola sata mentalne molitve, pola sata duhovnoga čitanja i petnaest minuta euharistijskoga klanjanja pred Presvetim Sakramentom. Molitva Večernje i Povečerja je u 17.30, provedemo nešto vremena u mentalnoj molitvi razmatrajući muku Gospodinovu. Večeru u 18 slijedi jedan sat rekreacije. Od 19.30 do 20 molimo noćnu molitvu, a slobodno vrijeme je od 20 do 21, kada gasimo svjetla.»"
Brat Magdala o svom pozivu:
"Kada sam bio tinejdžer, razmišljao sam o karijeri profesionalnoga igrača ragbija. Razmatrao sam s jednim australskim profesionalnim timom ugovor od 250 000 dolara godišnje. Međutim, tada sam sudjelovao u pučkim misijama koje su u Sidneyu propovijedali o. Michael i o. Anthony u crkvi sv. Pija X. Govorili su o četirima posljednjim stvarima: smrti, sudu, paklu i raju. Tada sam spoznao da svoj život trebam potpuno izručiti Bogu, premda mi još nije bilo jasno na koji način. Da ste i Vi bili tamo i čuli te propovijedi, osjetili biste isto!
Sljedećih sam tjedana puno molio, i nakon šest mjeseci bilo mi je jasno da imam redovničko zvanje. Nisam vjerovao da vodim dobar život. Shvatio sam da neću moći spasiti svoju dušu ukoliko ostanem u svijetu. Redemptoristička se duhovnost sastoji u spašavanju vlastite duše i duša drugih.
Uvjerio sam se da je najvažnije živjeti u jedinstvu s Bogom. To znači nešto drugo nego što misli većina ljudi. Ukoliko molite, a Bog želi da nešto učinite, trebate prestati s molitvom i učiniti što Bog traži. Potpuno uskladiti našu volju s voljom Božjom je definicija svetosti sv. Alfonza de Liguorija.»
«Mislite li da danas mnogo ljudi ne živi to jedinstvo s voljom Božjon?»
«Jasno!» odgovara o. Michael. «Pogledajte demografsku situaciju u Italiji i u Europi; koliko je manje djece, manje od 1,2 po obitelji. Taj niski prirast znači da ljudi nemaju obitelji kakve bi trebali imati. Bog želi da ljudi budu plodni, da se raduju djeci i unucima. Zatim je tu statistika koja govori o neuravnoteženom odnosu između ispovijedi i pričesti. Ispovijed je beskrajno važna.»
«Kako biste objasnili tu važnost?»
«Ispovijed oproštenjem i ulijevanjem milosti donosi pomirenje duše s Bogom.» govori o. Michael. «To je nešto zadivljujuće- moći se iskreno pokajati za svaki grijeh koji ste učinili u cijelom životu. Tako zadobivamo duhovnu slobodu koju ništa drugo ne može donijeti. Ispovijed kida okove grijeha koji nas tako čvrsto stežu, ali zahtijeva pokornikovu poniznost. Temelj svih krjeposti je poniznost. Vaše milosrđe može biti onoliko veliko, koliko je duboka Vaša poniznost.»"
Izvor: Transalpine Redemptorists
Slika: Transalpine Redemptorists
«Je li dobar doručak?»
«Da, izvrstan,» odgovara o. Michael. «Imamo mlijeko koje dobivamo od naših deset krava, čaj, kruh, džem, kavu i kašu. U 7.30 molimo krunicu u kapelici, u 8 je molitva časova- prvi i treći čas, prema brevijaru iz 1962. Od 8.30 do 12.30 radimo; imamo farmu koju još izgrađujemo. Zvono nas u 12.30 okuplja u kapelici za šesti i deveti čas, kao i za ispit savjesti i Litanije lauretanske. Ručamo u 13 slušajući pobožno štivo. Rekreacija u 13.30 počinje pranjem posuđa, a nastavlja se razgovorom u zajedničkoj prostoriji. Na čast Gospodinova tri sata na križu, održavamo šutnju od 14.30 do 17.30. U to je vrijeme uključeno pola sata mentalne molitve, pola sata duhovnoga čitanja i petnaest minuta euharistijskoga klanjanja pred Presvetim Sakramentom. Molitva Večernje i Povečerja je u 17.30, provedemo nešto vremena u mentalnoj molitvi razmatrajući muku Gospodinovu. Večeru u 18 slijedi jedan sat rekreacije. Od 19.30 do 20 molimo noćnu molitvu, a slobodno vrijeme je od 20 do 21, kada gasimo svjetla.»"
Brat Magdala o svom pozivu:
"Kada sam bio tinejdžer, razmišljao sam o karijeri profesionalnoga igrača ragbija. Razmatrao sam s jednim australskim profesionalnim timom ugovor od 250 000 dolara godišnje. Međutim, tada sam sudjelovao u pučkim misijama koje su u Sidneyu propovijedali o. Michael i o. Anthony u crkvi sv. Pija X. Govorili su o četirima posljednjim stvarima: smrti, sudu, paklu i raju. Tada sam spoznao da svoj život trebam potpuno izručiti Bogu, premda mi još nije bilo jasno na koji način. Da ste i Vi bili tamo i čuli te propovijedi, osjetili biste isto!
Sljedećih sam tjedana puno molio, i nakon šest mjeseci bilo mi je jasno da imam redovničko zvanje. Nisam vjerovao da vodim dobar život. Shvatio sam da neću moći spasiti svoju dušu ukoliko ostanem u svijetu. Redemptoristička se duhovnost sastoji u spašavanju vlastite duše i duša drugih.
Uvjerio sam se da je najvažnije živjeti u jedinstvu s Bogom. To znači nešto drugo nego što misli većina ljudi. Ukoliko molite, a Bog želi da nešto učinite, trebate prestati s molitvom i učiniti što Bog traži. Potpuno uskladiti našu volju s voljom Božjom je definicija svetosti sv. Alfonza de Liguorija.»
«Mislite li da danas mnogo ljudi ne živi to jedinstvo s voljom Božjon?»
«Jasno!» odgovara o. Michael. «Pogledajte demografsku situaciju u Italiji i u Europi; koliko je manje djece, manje od 1,2 po obitelji. Taj niski prirast znači da ljudi nemaju obitelji kakve bi trebali imati. Bog želi da ljudi budu plodni, da se raduju djeci i unucima. Zatim je tu statistika koja govori o neuravnoteženom odnosu između ispovijedi i pričesti. Ispovijed je beskrajno važna.»
«Kako biste objasnili tu važnost?»
«Ispovijed oproštenjem i ulijevanjem milosti donosi pomirenje duše s Bogom.» govori o. Michael. «To je nešto zadivljujuće- moći se iskreno pokajati za svaki grijeh koji ste učinili u cijelom životu. Tako zadobivamo duhovnu slobodu koju ništa drugo ne može donijeti. Ispovijed kida okove grijeha koji nas tako čvrsto stežu, ali zahtijeva pokornikovu poniznost. Temelj svih krjeposti je poniznost. Vaše milosrđe može biti onoliko veliko, koliko je duboka Vaša poniznost.»"
Izvor: Transalpine Redemptorists
Slika: Transalpine Redemptorists
Nema komentara:
Objavi komentar