četvrtak, srpnja 23, 2009

Samo dva načina

Danas donosim prijevod intervjua don Nicole Buxa o ispravnom načinu pričešćivanja. Poznat je kao liturgičar i promicatelj liturgijske obnove koju želi papa Benedikt XVI. Ovdje se nalazi i predgovor njegovoj knjizi prefekta Kongregacije za bogoštovlje.
Kad monsinjor u ovom intervjuu kaže da nema takvog teksta u Tradiciji koji opravdava pričest na ruku, netko će se sjetiti sv. Ćirila Jeruzalemskog, zato je dobro pročitati i ovo.

"Kako pričešćivati na dostojanstven način? Upitali smo teologa i uvaženog liturgičara msgr. Nicolu Buxa. Možda je slučajnost, ali modernizam i aljkavost pojedinih postkoncilskih tumačenja doveli su do obezvrjeđivanja toga sakramenta, tako da je danas sva sila načina kako mu ljudi pristupaju...

Don Bux, koji je način najkorektniji za pričest?

“Rekao bih da su dva načina. Jedan je kada primamo hostiju na jezik stojeći, a drugi je na koljenima. Ne vidim nikakav treći način.”

Govorimo o načinu kada se prima stojeći.

“Dobro, nemam ništa protiv toga načina. Važno je da je vjernik najdublje svjestan što prima, dakle da ne pristupa pričesti nehajno, što pokazuje nezrelost i potpunu odijeljenost od Boga.”

Pričest stojeći, ali koji je najbolji način?

“Gledajte, i primanje pričesti stojeći može biti s pobožnošću, skrušenošću... i osjećajem za sveto. Bilo bi jako dobro i prikladno, bez dvojbe, učiniti neki znak štovanja prije pričesti, čak i kad se prima stojeći, žene mogu pokriti glavu, znak križa ili lagani naklon u znak ljubavi.”

Ali, zašto ljudi pristupaju pričesti kao da se radi o nekom buffetu?

“Sviđa mi se taj izraz, dijelom je i točan. Mnogi mehanički ustaju, a da ne znaju niti mogu zamisliti što primaju. Misle kako sudjelovanje na misi automatski uključuje pričest, iako je činjenica da joj mogu pristupiti samo oni koji su zaista u milosti Božjoj.”

Na zadnjim misama su oni koje je papa Benedikt XVI. pričešćivao klečali.


“Da, u pravu je što tako čini. Vjerujem da klečanje za vrijeme pričesti pomaže da se saberemo i bolje shvatimo otajstvo. Kleknuti pred Tijelom Kristovim čin je ljubavi i poniznosti pred Bogom, pomaže nam da obnovimo osjećaj za sveto, danas zapostavljen i izgubljen ili barem prigušen.”

Sve u svemu, pričest na koljenima pomaže duhu?


“Da, svakako, pomaže pobožnosti i duhovnosti. Vjerujem da pričešćivanje na koljenima najviše odgovara osjećaju za otajstveno i sveto.”

A, primanje na ruku?


“Žao mi je, ali nema teksta u Tradiciji koji to opravdava. Čak ni uzmite i jedite svi; nema spomena ruke, ako želite, možemo reći da su apostoli bili svećenici i imali su pravo uzeti rukom. Istočnjaci to ne dopuštaju.”

U rimskoj crkvi nazvanoj Caravita, koju jako pohađa, osobito meksička katolička zajednica, isusovački svećenik [...] dijeli pričest na način da vjernici umaču hostije u kalež. To nije u redu?


“Tako je, to je najozbiljnija zloporaba koja se ne smije tolerirati, dobro ste učinili što ste me izvijestili, o tomu treba upozoriti biskupa, mora to doznati. U paragrafu 88 i 94 [Redemptionis Sacramentum] čvrsto stoji da nije dopušteno vjernicima da sami uzimaju hostije ili da kalež ide od osobe do osobe. Vjerujem da takva pričest nije valjana. Analizirat ću problem, radi se o nedopustivoj zloporabi koju moramo spriječiti, što prije to bolje.”"

Izvor: RORATE CÆLI
La Buhardilla de Jerónimo
Slike: 1 2 3 4

Nema komentara:

Objavi komentar