9000

Za kraj mjeseca krunice izabrao sam par rečenica iz životopisa sv. Petra Clavera. Taj isusovac koji se na zavjetima potpisao kao aethiopum semper servus, bio je veliki dobročinitelj afričkih robova, obratio ih je i krstio oko 300 000 i valjda nije bilo ni jednoga koji od njega nije dobio krunicu kao dar uz preporuku da je što češće moli. Imao je zanimaciju koja je bila draga i jednom kasnijem svetcu. 

"Kao sredstvom evangelizacije mnogo se koristio marijanskom pobožnošću, i to posebno molitvom ružarija. Svake je godine vlastitim rukama izradio 9000 krunica.

Rob Andrés Sacabuche izjavljuje: 'najveća zanimacija ocu Claveru bila je izrađivanje krunica za darivanje kako bi je mogli recitirati crnci koji je nisu imali; da ne izostane tako dobra pobožnost zbog nedostatka krunica. Zato je molio neke seoske gazde da mu daju određenu vrstu plodova jednog stabla zvanog 'jaboncillo', vrlo pogodnih za izrađivanje. I ovaj svjedok ih je gulio, a i njegovi su drugovi pomagali nizati krunice (69).'

Brat Nicolas svjedoči: 'Otac je svakog dana recitirao ružarij na koljenima u svojoj sobi i cijelog je života nosio krunicu o pasu da je svi vide. Ovaj je svjedok mnogo puta promatrao kako je pater hodao moleći krunicu držeći je pod svojim plaštem dok je kakvim poslom išao ulicama toga grada. I nije se zadovoljavao rečenim: također je sve poticao da je mole, pokušavajući zapaliti oganj pobožnosti prema Djevici od Ružarija u srcima svih vjernika. Ako bi tko rekao da nema krunice i da je zato ne moli, pater bi je potražio i darovao je. S tom je svrhom donosio iz gorja mnogo plodova prikladnih za izrađivanje krunica i imao je dva tumača crnca u kolegiju toga grada koji su čistili te plodove obrađujući ih i nižući u oblik krunice. Isti pater je sve dane kad je bio slobodan nizao krunice vlastitim rukama. U jednoj kutiji koju je držao u ispovjedaonici imao je velik broj krunica da ih dijeli pokornicima koji ih nisu imali. Sve to ovaj svjedok zna jer je to vidio mnogo puta i iznova za cijelo vrijeme koje ga je poznavao.'"

Izvor: LibrosCatólicos.org
Slika: CAMINO A

200

Fr. Z je večeras objavio preporuku za molitvu u svezi vijesti koju je istodobno objavio, naime, da je oko 200 franjevaca Bezgrješne ovog tjedna zatražilo od Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei da ustanovi posebnu redovničku ustanovu s izvanrednim oblikom rimskog obreda. Velečasni predlaže molitvu pape Lava XIII. svetom Mihaelu Arkanđelu i Spomeni se.

Prema statistici iz 2009. muški dio obitelji franjevaca Bezgrješne broji 350 redovnika. Priključimo se molitvi za franjevce Bezgrješne i časnog utemeljitelja. 

Spomeni se, o predobrostiva djevice Marijo, kako se nije nikad čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio. Ovim pouzdanjem obodren utječem se i ja k tebi, Djevice djevica; k tebi, Majko, dolazim; pred tobom eto stojim ja grješnik i uzdišem: Nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti mojih riječi, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen.

Prema: WDTPRS
Slika: Luzes de Esperança

DOPUNA, 31. X. 2013.

Nakon što je originalni post oca Z-a na zamolbu zainteresiranih jedno vrijeme bio zaključan, od jučer je ponovo dostupan i ažuriran.

Prema tomu, cilj je fratara koji su uložili peticiju Papinskom povjerenstvu Ecclesia Dei da izvanredni oblik bude onaj koji u njihovoj zajednici ima prednost "u služenju svete mise i u podjeli sakramenata, ne zatvarajući vrata redovitom obliku". Dakle, uglavnom kao što je bilo do sada, ali nadležnost Povjerenstva ubuduće bi ih osiguravala od zabrane služenja tradicionalne mise.

K. u. K.

Kad je 2004. godine beatificiran car i kralj Karlo Habsburški (Prvi za Austrijance, Treći za Čehe i Četvrti za Hrvate i Mađare), za obilježavanje njegova spomena nije uzet dan njegove smrti, kako je uobičajeno, već dan vjenčanja sa suprugom Zitom koju je zaprosio pred Gospinim likom u Mariazellu gdje se Presveta Djevica štuje kao Magna Mater Austriae, Magna Domina Hungarorum, Alma Mater Gentium Slavorum (Velika Majka Austrije, Velika Vladarica Mađara i Blaga Majka Slavenskih Naroda). I ove je godine tim povodom služena sv. misa u crkvi Svete Katarine, a služio ju je francuski svećenik, postulator za kauzu kraljice Zite. Nisam bio na misi pa prenosim kako stoji na stranici IKA-e. Postulator je također predstavio svoju knjigu o službenici Božjoj prigodom osnivanja Hrvatske udruge za beatifikaciju kraljice Zite. 

U vrijeme beatifikacije bl. Karla nastala je internetska stranica na kojoj se nalazi i molitva na hrvatskom koja je plod, čini se, nekog automatskog prijevoda pa sam je, nadam se, malo bolje uredio. Nakom nje je molitva za beatifikaciju službenice Božje Zite.

"Blaženi care Karlo, ti si svoju tešku službu i sve složene izazove svoga života prihvatio kao Božju volju, te se u svojim mislima, odlukama i djelima pouzdavao samo u Trojedinoga Boga.

Molimo te zagovaraj nas kod Boga i isprosi nam pouzdanje i hrabrost da ne klonemo u ljudski bezizlaznim situacijama, već da vjerno idemo Kristovim putem.

Izmoli nam milost da se naše srce suobliči Srcu Isusovu. Pomozi nam da se suosjećajno i djelotvorno zauzimamo za siromahe i nevoljnike, da se neustrašivo borimo za mir u domu i svijetu te da sav svoj život u radosnoj nadi predamo u ruke Božje, kako bismo svi poput tebe dospjeli k Njemu po Kristu Gospodinu našemu. Amen."

Imprimatur: Bečka nadbiskupija
18. svibnja 2004., Z1. K787/04 odn. K788/04
mag. Franz Schuster, generalni vikar

(izvor)

"Bože, naš Oče, izbavio si svijet poniženjem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista. On koji je bio kralj postao je sužnjem i predao svoj život za mnoge. Zato si ga Ti uzvisio.

Podaj u svojoj dobroti da Tvoja službenica Zita, carica i kraljica, bude uzvišena na čast oltarâ Tvoje Crkve. U njoj nam daješ divan primjer vjere i ufanja pred kušnjama, kao i nepokolebljivog pouzdanja u Tvoju božansku Providnost.

Molimo Te da Zita zajedno sa svojim suprugom, blaženim carem Karlom, postane uzorom bračne ljubavi i vjernosti, a za obitelji učiteljica kršćanskog odgoja. Neka bude svima primjer služenja i ljubavi prema bližnjima ona koja je u svakoj poteškoći mogla drugima otvoriti svoje srce, osobito najsiromašnijima.

Usliši njezinim zagovorom našu molitvu (spomenuti nakanu). To Te molimo po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

1 Očenaš, 3 Zdravomarije, 1 Slava Ocu"

Imprimatur: 9. srpnja 2009.
† msgr. Yves Le Saux
biskup Le Mansa

(izvor)

Slike: 1, 2 WIKIMEDIA COMMONS

Novi početak

Prelazak sjevernofrancuske opatije Sv. Pavla iz Wisquesa na tradicionalno benediktinsko opsluživanje i klasičnu svetu misu, ostvario se s 10. na 11. listopada 2013. nakon višemjesečnih priprema koje smo pozorno pratili (1, 2). Događaj nije propustio ni ordinarij Arrasa, msgr. Jaeger, koji je 10. listopada u propovijedi zahvalio dosadašnjim monasima koji su tijekom vremena dirnuli mnoga srca. Spomenuo je i teškoće koje za neke predstavlja taj prelazak, ali ih je pozvao da krenu dalje od svoje suzdržanosti i rezerviranosti te pristupe blagu koje Bog želi ponuditi.

Dok je Fontgombault usprkos poslijekoncilskoj liturgijskoj reformi ostao vjeran drevnom obredu, u Wisquesu su prešli na novus ordo. Budući da je samostanu prijetilo utrnuće zbog starenja članova i izostanka novih zvanja (dvadeset i pet godina nisu imali novaka), preostali benediktinci zamolili su sestrinsku opatiju iz Fontgombaulta da im pomogne u tom kritičnom trenutku, što je ova plodna opatija prihvatila također zbog povijesnih veza dvaju samostana; prvi opat Fontgombaulta, dom Eduard Roux, bio je novak drugog opata Wisquesa, dom Augustina Savatona. Osmorica monaha kojima ta odluka nije bila draga prešla su u druge samostane Benediktinske kongregacije iz Solesmesa. Ostali sada čine novu zajednicu oživljenu s čak trinaestoricom koludara koje je poslao Fontgombault. Među onima koji su ostali je i najstariji od koludara iz Wisquesa, devedeset i jednogodišnji dom P. Dutrieux koji je u tu opatiju ušao 1945. god. Iako tradicionalna liturgija nije ona koju preferira, smatra da je bitno to što će se tu nastaviti monaški život. 

Nakon Večernje je za novog administratora Sv. Pavla postavljen dom J. Pateau, opat Fontgombaulta. Novi prior koludarske zajednice je dom P. Montauzan. Činu su u kapitularnoj dvorani nazočili msgr. Jaeger i opat Solesmesa koji je tu vidio čin milosrđa između dviju kćeri Solesmesa, gdje se kao u obitelji mlađi brinu za starije, a biskup je izrazio zadovoljstvo što nakon ukidanja cistercitske opatije Belval, neće ostati bez još jedne opatije- 'duhovnih pluća' biskupije.

Poljski fotograf Paweł Kula dokumentirao je promjene koje su nastupile u opatiji. Od zadnje koncelebrirane mise s biskupom prema novom misnom redu i raznih stadija preuređenja crkve za uporabu novoj tradicijskoj monaškoj zajednici, što uključuje i pokrajnje oltare, do fotografije prve konventualne klasične mise kao i korske molitve.

Sastavljeno prema: Famille chrétienne, katholisches.info, summorum-pontificum.de

25

O Svećeničkom bratstvu svetog Petra ovdje smo mogli više puta čitati kratke vijest, a ovog tjedna kad se svečano obilježava se 25. obljetnica njegova postojanja, podsjetit ćemo se na još neke podatke. Izravan prijenos sv. mise iz njihove župne crkve u Rimu, Ss. Trinità dei Pellegrini, moći ćete pratiti na LiveMass.net, 18. listopada u 11.30. Služit će je generalni poglavar Bratstva don J. Berg. Istoga dana bit će i prijenos Večernje te blagoslova Presvetim Sakramentom u 16.30. Priložio sam i letak koji prikazuje program proslave u Austriji.

Petrovo bratstvo je družba apostolskog života papinskog prava. Svećenici ove tradicijske zajednice bez polaganja redovničkih zavjeta sudjeluju u misijskom poslanju Crkve. Zadaća im je dvojaka; ponajprije izgradnja i posvećenje svećenika u okviru tradicionalne rimske liturgije, a zatim i dušobrižnička djelatnost u službi Crkve.

Do osnutka Bratstva došlo je 18. srpnja 1988. u cistercitskoj opatiji Hauterive. Pokretači bratstva su dvanaestorica svećenika i nekoliko sjemeništaraca Piova bratstva koji se nisu slagali s odlukom msgr. Lefebvrea da četvoricu svojih svećenika posveti za biskupe. Ubrzo nakon osnutka, zahvaljujući ponajprije pomoći tada kardinala Ratzingera, ali i msgr. J. Stimpflea, augsburškog biskupa, nastanili su se u marijanskom hodočasničkom mjestašcu Wigratzbadu. Ova svećenička zajednica prosječne životne dobi članova od 37 godina, broji više od 226 svećenika i 150 sjemeništaraca koji studiraju u dva sjemeništa; u Wigratzbadu mladići francuskog i njemačkog jezika te u Dentonu anglofoni kandidati. Među onima koji su ove godine započeli svoju formaciju nalazi se i jedan Hrvat.

Nakon propedeutičke godine koja služi kao duhovna priprava, slijede dvije godine studija filozofije i četiri teologije. Odgojitelji nastoje formirati kandidate u ozračju života molitve, studija, zajedničkog života i osobne stege, brinući se da sjemeništarci steknu ljudsku zrelost te da steknu duh evanđelja u bliskom zajedništvu s Kristom. Duhovni je život usredotočen na svetoj misnoj žrtvi svih vremena. Nakon svršetka studija novi svećenici djeluju širom svijeta njegujući liturgijske i duhovne tradicije rimskog obreda preko personalnih župa i raznih drugih apostolskih djela. Bratstvo je nazočno u Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Austriji, SAD-u, Italiji, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Nigeriji, Kolumbiji, Australiji, Meksiku, Irskoj, Poljskoj, Beninu i Nizozemskoj. Na blogu Toma Blizanac (i brat Marko) više smo puta mogli doznati o radu don Ante Sumića, hrvatskog svećenika Petrova bratstva (1, 2, 3).

Važni datumi koje ističu na svojoj mrežnoj stranci su sljedeći:

"- 18. srpnja 1988. utemeljenje zajednice kao družbe apostolskog života
- 10. rujna 1988. predsjednik Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', A. kard. Mayer OSB, u ime bl. Ivana Pavla II. objavljuje dekret kojim se Bratstvu priznaje korištenje liturgijskih knjiga na snazi 1962.; misala, rituala, pontifikala i rimskog brevijara
- srpanj 1988. privatna audijencija kod bl. Ivana Pavla II. i kard. Ratzingera
- 18. listopada 1988. dekret Svete Stolice kojim ustanovljuje Bratstvo kao družbu papinskog prava
- Uskrs, 1990. Kardinal Ratzinger pohodio matičnu kuću Bratstva u Wigratzbadu i služio tradicionalnu svetu misu

- 1995. Bratstvu povjerena prva personalna župa
- 12. rujna 1999. bl. Ivan Pavao II. blagoslovio kamene temeljce i raspela za sjemeništa Petrova bratstva u Europi i u Americi
- 8. listopada 1999. i 20. listopada 2001., govor poglavara Bratstva na Biskupskoj sinodi u Rimu
- prosinac 2000., lipanj 2002., lipanj 2005., svibanj 2008., kard. Castrillón Hoyos, predsjednik Povjerenstva Ecclesia Dei i prefekt Kongregacije za kler pohodio Wigratzbad kako bi blagoslovio Svećeničko sjemenište sv. Petra i zaredio svećenike za Petrovo bratstvo
- 29. lipnja 2003. konačna potvrda konstitucija Bratstva
- 22. veljače 2007. utemeljenje Bratovštine svetog Petra, udruge vjernika koji se osjećaju povezanima s Bratstvom te žele podupirati apostolat Petrova bratstva molitvom i žrtvom
- ožujak 2008. Svećeničko bratstvo sv. Petra dobilo personalnu župu Presvetog Trojstva u Rimu
- 6. srpnja 2009. privatna audijencija kod pape Benedikta XVI." (izvor)

Među ove nadnevke treba uvrstiti i onaj kada je za vrijeme pape Benedikta XVI., 2010. god., jedan svećenik Bratstva prvi put postao suradnikom u Rimskoj kuriji; u Papinskom povjerenstvu Ecclesia Dei.

Duhovnost Bratstva lijepo opisuju sljedeći odlomci iz njihovih konstitucija:

"b) Duh
2. Misna žrtva u središtu je duhovnosti i apostolata Bratstva sv. Petra. Članovi zajednice žive u uvjerenju da cjelokupna djelotvornost njihova apostolata proistječe iz žrtve našega Gospodina koju dnevno prinose.

3. Bratstvo je također posebno pod zaštitom Velikog Svećenika Isusa Krista čija je čitava egzistencija bila i ostaje svećenička, te za kojega je žrtva na križu bila razlogom njegova utjelovljenja.

4. Isto je tako pod zaštitom Marijinom, Majkom Svećenika 'per excellentiam' i tako majkom svih svećenika u kojima oblikuje svoga Sina. Otkriva im duboke razloge njihova celibata koji je preduvjet za razvoj njihova svećeništva.

5. Bratstvo se isto tako stavlja pod zaštitu svetog apostola Petra (usp. Mt. 26, 19). Članovi zajednice su svećenici i stoga ne zaboravljaju da je Božanski Otkupitelj, kako bi nastavio djelo spasenja čovječanstva koje je izvršio na križu, prenio svoju snagu Crkvi za koju je htio da tako sudjeluje u Njegovu jedinstvenom i vječnom svećeništvu (vidi Pio XII., Menti nostrae, 23. IX. 1950.; AAS 42 [1950.], str. 659).

6. Utemeljeno u duhu i apostolskom pismu motupropriju 'Ecclesia Dei adflicta', pape Ivana Pavla II. (2. srpnja 1988.), Svećeničko bratstvo sv. Petra ispovijeda svoju vjernost Papi koji je, prema riječima Prvoga vatikanskog koncila (Pastor aeternus), 'Nasljednik sv. Petra, apostolskoga prvaka, vikar Kristov, glava cijele Crkve, otac i učitelj svih kršćana' (usp. II. vatikanski koncil, 'Lumen gentium', br. 22). 'Svi članovi imaju dužnost pokoravati se Vrhovnom svećeniku kao svom najvišem poglavaru' (usp. kan. 590 §2)." (izvor)

Kao zadnju novost navodim blog wigratzbadskog sjemeništa koji vijesti iz sjemenišne svakodnevice dopunjuje lijepim fotografijama. Malo je poznato da je sam Wigratzbad Gospino proštenište Augsburške nadbiskupije, i to novijeg datuma. Začetci su mu u vizijama i trudu pobožne mještanke  Antonie Rädler (1890.-1991.) koja je pretkazala sljedeće: Ovdje će nastati svećeničko sjemenište i doći će sjemeništarci iz Rima. Tako stoji u propovijedi biskupa Stimpflea. Kad je biskup saznao da je dovršen hodočasnički dom, javio je bl. Ivanu Pavlu II. preko kardinala Mayera, OSB da Svećeničko bratstvo sv. Petra može naći svoje mjesto u Wigratzbadu jer ne zna bolje mjesto od molitvene oaze Marije od Pobjede.

Dakako, već smo vidjeli u raznim ranijim slučajevima da se štošta promijeni dolaskom novog biskupa. Tako je nasljednik msgr. Stimpflea novom upravitelju ovog molitvenog mjesta dao kao centralnu zadaću da to svetište odvoji od Petrova bratstva. I sadašnji je biskup istom upravitelju na odlasku ubrojio u posebnu zaslugu što je uspio razviti molitveno mjesto kao hodočasničko stjecište i istodobno ga 'odvojiti od Petrova bratstva'. Usprkos tomu što je Bratstvo uspješno potisnuto iz hodočastilišta postojala je i suradnja pa bivši upravitelj ističe: Naučio sam posve cijeniti patre kao ljude Božje. Iako izvanredni obred nikada nisam osjećao kao osobni poziv, uvijek sam imao veliko poštovanje za njihov rad bogat blagoslovom.

Kako je općenito u Crkvi tradicionalna sveta misa motuproprijem Summorum Pontificum pape Benedikta XVI. doživjela novi polet, tako se dogodilo i u Wigratzbadu na zadovoljstvo hodočasnika.

Podsjećam još na post o Bratovštini sv. Petra, osnovanoj kako bi se laicima omogućilo još čvršće povezivanje s poslanjem Svećeničkog bratstva sv. Petra. Internetske stranice ove pobožne bratovštine za sve vjernike postoje na francuskom, njemačkom i engleskom jeziku.

Slike: 1. Sveta misa svih vremena, 4. theratzingerforum, 5.ORBIS CATHOLICVS, 6. FSSP WIGRATZBAD, 7. i 8. ORBIS CATHOLICVS, 9. New Liturgical Movement, 10. fssp.com

Premještaji

Pratimo i nadalje razvoj stanja kod franjevaca Bezgrješne. Ovaj put o premještaju dvojice poznatih redovnika, kako piše Katholisches.info.

"Nastavlja se preobrazba franjevaca Bezgrješne. Dvojica najpoznatijih pripadnika reda, o. S. M. Lanzetta i o. P. M. Siano, razriješena su svojih zadaća i premještena. 'Coordinamento Toscano Benedetto XVI.' govori o 'akciji čišćenja' i 'egzilu'. Otac Lanzetta je premješten u Austriju, a otac Siano u Afriku.

Oci Serafin i Pavao pripadaju najistaknutijim sudionicima u raspravi koju je pokrenuo Benedikt XVI. o II. vatikanskom koncilu i njegovoj interpretaciji. K apostolatu obojice pripada također opširna i zapažena djelatnost održavanja predavanjâ. Otac Serafin je kao referent sudjelovao na svim godišnjim konferencijama o motupropriju 'Summorum Pontificum', a i sâm je unutar svoga reda organizirao takva zasjedanja. Otac Pavao je, pak, priznati crkveni povjesničar. U Rimu je 10. rujna predstavio svoju novu knjigu o framasonima (vidi naš izvještaj). Intenzivno se bavio duhovnim korijenima i pozicijama loža te njihovom nespojivošću s katoličkom vjerom. Kao i njihovim štetnim utjecajem i borbom protiv Katoličke crkve.

- Traženje da nastave celebrirati prema starom obredu kao demarkacijska crta?

S odobrenjem pape Franje, Kongregacija za redovnike je protekloga srpnja Kongregaciju franjevaca Bezgrješne stavila pod povjereničku upravu Svete Stolice. Od 11. kolovoza svim je njihovim svećenicima zabranjeno celebrirati prema starom obredu. Svaki pojedini mora zatražiti posebno dopuštenje koje tako omogućuje da se svakoga svrsta. Oci Serafin i Pavao spadaju među prve koji su odmah zatražili posebno odobrenje i tako se svrstali na nepoželjnu stranu. Apostolski povjerenik im je udijelio odobrenje, no s posljedicama.

Otac Serafin je mladi svećenik i obećavajući teolog. Među njegove novije knjige spada Iuxta modum, u kojoj kao jedini mogući način čitanja II. vatikanskog koncila postavlja Tradiciju. Zajedno s utemeljiteljem i poglavarom, o. Manellijem, nadgledao je izdavanje zbornikâ s više simpozija reda; kao što su 'Pakao' i 'Drugi vatikanski koncil: pastoralni koncil. Povijesno-filozofijsko-teologijska raščlamba'. Za vrijeme pape Benedikta XVI. bio je rado viđen auktor u Osservatore Romanu. Godine 2011. bio je među onima koji su upozoravali na 'duh Asiza'.

- Poznati moralni teolog i ispovjednik o. Lanzetta, prognan u Austriju

No, o. Serafin je poznat prvenstveno zbog svoga pastoralnog žara, čašćenja Gospe i svoje ispovjedničke djelatnosti. Sada je kao župnik uklonjen iz župe Svih Svetih u Firenci, župe povjerene tom redu i važnog duhovnog središta, a morao je također napustiti svoju profesorsku djelatnost kao moralnoga teologa u sjemeništu 'Maria Mediatrix'. Firencu je prvotno odmah morao napustiti 4. listopada, no zbog birokratskih poslova smio je ostati do 21. listopada. Za mjesto egzila mu je dodijeljen tirolski Kitzbühel, u kojem se nalazi jedini samostan njihova reda na njemačkom govornom području. Zbog nepoznavanja njemačkog to mu je kao ispovjedniku dvostruka cezura.

- Crkveni povjesničar i stručnjak za framasone, o. Siano, prognan u Afriku

Otac Pavao, čija najnovija knjiga, prema očekivanjima, nije mogla proći bez reakcija, premješten je u Afriku.

[...]"

Izvor: katholisches.info
Slika: Messainlatino.it

Od Benedikta do Benedikta

Pročitali smo kod Tome da je prije dva dana Društvo za promicanje tradicionalne mise Benedictus primljeno u Međunarodnu federaciju Una voce. No, svako malo doznajemo o redovničkim zajednicama ili laičkim udrugama koje prepoznaju vrijednost klasične mise i promiču je. Evo nekoliko riječi o još jednoj takvoj udruzi. Blog Sancrucensis, cistercitskog koludra dom Edmunda, 8. listopada izvješćuje o tradicionalnoj misi u opatiji Heiligenkreuz u organizaciji Udruge sv. Benedikta, zaštitnika Europe. Misio je dom Hervé, opat Triorsa, opatije koja je proizašla iz Fontogombaulta.

Udruga je nastala 1967., dakle nakon što je papa Pavao VI. patrijarha zapadnog monaštva 1964. god. proglasio zaštitnikom Europe, apostolskim pismom Pacis nuntius (lat., it.). Na važnost Benediktova pravila i kršćanskog identiteta europske kulture upozorio je i bl. Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Sanctorum altrix, povodom 1500. obljetnice rođenja sv. Benedikta. 

Članovi u skladu s Pravilom sv. Benedikta teže tomu da se ništa ne pretpostavi Kristu i Božjim zapovjedima. Nastoje braniti prava Crkve i njegovati njene tradicije. Tu spada i promicanje uporabe latinskog jezika, donedavno zajedničkog jezika cijele Europe na čiju je važnost upozoravao mudri papa Benedikt XVI. Jedno od njegovih važnih djela je i osnutak Papinske akademije latiniteta.

Udruga je proširena u četrnaest zemalja i ima više od pet stotina članova koji u suradnji s benediktinskim i cistercitskim opatijama organiziraju razne konferencije sa svrhom promicanja u Europi kršćanske kulture. Također se trude oko obrane svetosti obitelji, promicanja socijalnoga nauka Crkve i osobito katoličkih škola kao učinkovitoga sredstva za širenje kršćanske kulture. Više o ovoj udruzi možete doznati na stranici Papinskog vijeće za laike koje je 11. srpnja 1988. Udrugu sv. Benedikta, zaštitnika Europe priznalo kao međunarodnu udrugu papinskog prava.

Slika: Sancrucensis

Igrice

Sardski su biskupi nakon I. svjetskog rata zamolili papu za financijsku pomoć kako bi izgradili zajedničko sjemenište na otoku. Papa Pio XI. udovoljio je molbi, a kako je izgrađeno troškom Svete Stolice, dobilo je i naslov Papinskog sjemeništa. Broj se sjemeništaraca nakon II. vatikanskog koncila smanjio pa su ga 1976. prodali vladi Regije Sardinije. No, prošle godine biskupe je nešto potaknulo da se opet sjete prazne građevine:

"Tradicijska Ustanova Krista Kralja i Velikog Svećenika [1, 2] od proljeća 2012. trudi se kako bi kupila Papinsko sjemenište Cuglieri u Algheru (vidi naš izvještaj). Međutim, biskupi Oristana i Alghera to žele spriječiti i pri tom pokušavaju odigrati na 'Bergoglio-efekt'.

Nekadašnje Papinsko sjemenište nakon zatvaranja 1976. kupila je Regija Sardinija. Ustanova Krista Kralja, kanonski utemeljena 1990., godinama doživljava jak porast. Dok je većina sjemeništa zbog pada broja sjemeništaraca prevelika ili se zatvara, u sjemeništu ove tradicijske družbe u Toskani nedostaje mjesta za smještaj svih sjemeništaraca. Kupnjom velikog objekta na Sardiniji Ustanova želi doskočiti tom manjku.

Biskupi Alghera i Oristana su, međutim, protiv prodaje. Od travnja 2012., kad je Ustanova Krista Kralja i Velikog Svećenika Regiji Sardiniji predala prvu ponudu za kupnju, oba biskupa su kod pokrajinskih vlasti intervenirala protiv prodaje.

Pokrajinska vlada je pod pritiskom da proda zbog porezne uprave koja je kritizirala Regiju što desetljećima posjeduje neiskorišteni kompleks. Tek kad se Ustanova Krista Kralja zainteresirala za prazno nekadašnje Papinsko sjemenište, došlo je do pomaka. Biskupi, koji prije nisu pokazivali nikakvoga interesa za sjemenište, u međuvremenu su podnijeli vlastitu ponudu za kupnju. Pokrajinska vlada im je dala do znanja da je prodaja Ustanovi Krista Kralja neminovna ukoliko ne bude drugih interesenata.

Biskupi sada, kako javlja 'La Nuova Sardegna', hoće zajedno s lokalnim vlastima napraviti centar za siromašne i useljenike. Predsjednik sardske vlade, U. Cappellacci, koji je isprva bio 'oduševljen' zainteresiranošću tradicijske družbe, sada govori da ponuda biskupâ odgovara 'bolje mjesnim interesima'.

Radi li se kod riječi 'siromašni i useljenici samo o blefu biskupâ pod zavjetrinom 'Bergoglio-efekta', da se spriječi prodaja tradicijskoj Ustanovi Krista Kralja i Velikog Svećenika?'- pita se Messa in Latino."

Izvor: katholisches.info

Slika: unavox.it

Što češće

Na početku mjeseca krunice kao poticaj na tu molitvu prenosim jedan citat iz pisma sv. Ivana od Boga, utemeljitelja milosrdne braće, Ljudevitu Bautisti.

"Moram Vam reći da mi je išlo vrlo dobro s molitvom krunice, i nadam se u Bogu da ću je moliti što češće mogu i koliko Bog bude htio."

Izvor: ohsjd.org
Slika: CGR