Sveti Otac Benedikt XVI. jučer je, na Pepelnicu, služio svoju zadnju javnu svetu misu kao rimski biskup i održao propovijed koju prenosim u cijelosti. Na kraju možete pročitati kratak govor zahvale kard. Bertonea Papi.
draga braćo i sestre,
danas, na Pepelnicu, počinjemo novi korizmeni put: put koji traje četrdeset dana i koji nas vodi radosti pashe Gospodnje, pobjedi života nad smrću. Prema prastaroj rimskoj tradiciji 'postaja' u korizmi, okupili smo se na euharistijsko slavlje. Ta tradicija predviđa da prva 'postaja' bude u Bazilici 'Sv. Sabine' na Aventinu. Okolnosti su uvjetovale da se okupimo u vatikanskoj bazilici. Večeras smo se u velikom broju okupili oko groba apostola Petra da molimo i njegov zagovor za put Crkve u ovom posebnom trenutku, i da obnovimo našu vjeru u Vrhovnog Pastira; Krista, Gospodina. Kako ću uskoro završiti Petrovu službu, ovo mi je dobra prilika da svima zahvalim, posebno vjernicima Rimske biskupije i da zamolim za poseban spomen u vašoj molitvi.
Čitanja koja su danas pročitana daju nam upute koje smo, milošću Božjom, u ovoj korizmi pozvani ostvariti stavom i konkretnim djelovanjem. Crkva doziva u sjećanje ponajprije onu snažnu opomenu proroka Joela: 'Ovako govori Gospodin: Obratite se k meni svim srcem, posteći, plačući i kukajući' (Jl 2,12). Izraz 'svim srcem' mora se naglasiti jer znači: iz srži naših misli i osjećaja, iz korijena naših odluka, zaključaka i djelovanja, s gestom potpune i korjenite slobode. No, je li moguć taj povratak Bogu? Da, jer postoji jedna snaga koja ne stanuje u našem srcu, nego struji iz samoga Srca Božjega. To je snaga Njegova milosrđa. Osim toga, prorok kaže: 'Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali' (Jl 2,13). Povratak Gospodinu je moguć kao 'milost', jer je ona djelo Božje i plod naše vjere u Njegovo milosrđe. No, taj povratak Bogu postat će tek tada konkretnom stvarnošću u našem životu, ako milost Božja prodre u našu nutrinu, potrese je i dade nam snage da 'razderemo srca'. Još jednom prorok, koji ponavlja Božje riječi: 'Razderite srca, a ne haljine svoje' (Jl 2,13). Zapravo, mnogi su danas pripravni 'razderati haljine' zbog skandala i nepravda- koje, dakako, čine drugi- no, čini se da je malo onih koji su spremni raditi na svom 'srcu', na vlastitoj savjesti i nakanama, i pritom prepustiti da ih Gospodin probrazi, obnovi i obrati.
Ovo 'obratite se k meni svim srcem', konačno je i opomena koja ne ide samo pojedincima, nego zajednici. U prvom smo čitanju čuli: 'Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe, a nevjesta iz odaje' (Jl 2, 15-16). Zajedničarska dimenzija je bitni element vjere i kršćanskoga života. Krist je došao 'da raspršene sinove Božje skupi u jedno' (usp. Iv 11,52). To 'mi' Crkve je zajednica u koju nas je Isus okupio (usp. Iv 12,32): Vjera je nužno crkvena. Važno je posvijestiti si to i živjeti to u korizmi: svatko mora biti svjestan da put pokore ne može prevaliti sam, nego zajedno s mnogom braćom i sestrama u Crkvi.
Prorok, na koncu, govori o molitvi svećenika, koji se sa suzama u očima obraćaju Bogu i govore: 'Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi narodâ. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?' (Jl 2,17). Ta nas molitva vodi k razmišljanju o važnosti svjedočanstva vjere i kršćanskoga življenja svakoga od nas i naših zajednica, da otkrijemo lice Crkve i kako je ono, katkad, izobličeno. Mislim posebno na grijehe protiv jedinstva Crkve, na podjele u tijelu Crkve. Življenje korizme u intenzivnijem i vidljivijem crkvenom zajedništvu,te prevladavanje individualizama i rivaliteta, ponizno je i dragocjeno svjedočanstvo onima koji su daleko od vjere ili su ravnodušni.
Prorok, na koncu, govori o molitvi svećenika, koji se sa suzama u očima obraćaju Bogu i govore: 'Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi narodâ. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?' (Jl 2,17). Ta nas molitva vodi k razmišljanju o važnosti svjedočanstva vjere i kršćanskoga življenja svakoga od nas i naših zajednica, da otkrijemo lice Crkve i kako je ono, katkad, izobličeno. Mislim posebno na grijehe protiv jedinstva Crkve, na podjele u tijelu Crkve. Življenje korizme u intenzivnijem i vidljivijem crkvenom zajedništvu,te prevladavanje individualizama i rivaliteta, ponizno je i dragocjeno svjedočanstvo onima koji su daleko od vjere ili su ravnodušni.
'Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa' (2. Kor 6,2). Riječi apostola Pavla kršćanima u Korintu odjekuju i u nama s hitnošću da ne dopustimo izostajanje ili nedjelovanje. Više puta ponovljen izraz 'sada' kaže, da ne smijemo dopustiti da nam izmakne ovaj trenutak; on nam nudi jedinstvenu i neponovljivu priliku. A, pogled apostola usmjeren je na međusobno dijeljenje, stav koji je po volji Kristovoj obilježavao cijeli Njegov život, po prihvaćanju svega ljudskoga, čak do prihvaćanja grijeha svih ljudi. Rečenica sv. Pavla vrlo je snažna: Bog Njega 'za nas grijehom učini'. Isus, Nedužni, Sveti koji 'ne okusi grijeha' (2. Kor 5,21), uzima na sebe težinu grijeha, time što s čovječanstvom dijeli njegove posljedice: smrt, smrt na križu. Pomirenje koje nam je ponuđeno imalo je vrlo visoku cijenu, križ podignut na Golgoti, na kojem je visio Sin Božji koji je postao čovjekom. U tom uranjanju Božjem u ljudsku patnju i u ponor zla, leži korijen našeg opravdanja. 'Povratak Bogu svim srcem' na našem korizmenom putu ide po križu, po nasljedovanju Krista na putu prema brdu Kalvariji, po potpunom predanju samoga sebe. To je put na kojem se svaki dan uči sve više izlaziti iz našega egoizma i zatvorenosti, da načinimo mjesta Bogu koji otvara i preobražava naša srca. Sveti Pavao nas podsjeća na to da naviještanje križa u nama odjekuje zahvaljujući propovijedanju riječi Božje, kojoj je sam apostol poslanik; opomena nama da ovaj korizmeni put mogne karakterizirati pažljivije i gorljivije slušanje riječi Božje, svjetla koje obasjava naše korake.
U odlomku iz Matejeva evanđelja koje pripada tzv. Propovijedi na gori, osvrće se Isus na tri temeljne prakse koje predviđa Mojsijev zakon: milostinju, molitvu i post. To su također tradicionalni putokazi na našem korizmenom putu, da slijedimo poziv da se 'svim srcem Bogu obratimo'. Ali, Isus naglašava značenje kvalitete i istinitosti odnosa prema Bogu, što određuje autentičnost svih vjerskih radnja. Stoga prokazuje vjersku prijetvornost, izvanjsko ponašanje, način djelovanja koji ide za odobravanjem i aplauzom. Pravi učenik ne služi sebi samomu ili 'publici', nego svom Gospodinu, u jednostavnosti i velikodušnosti: 'I Otac tvoj koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!' (Mt 6,4 i 6,18). Naše će svjedočanstvo biti to djelotvornije što manje tražimo svoju slavu i što smo svjesniji da je nagrada pravednika sam Bog, ovdje, na putu vjere, i na kraju života, u miru i svjetlosti susreta s njim samim, licem u lice zauvijek (usp 1. Kor 13,12).
Draga braćo i sestre, započnimo puni povjerenja i radosti korizmeni put. Neka poziv k obraćenju i 'povratka Bogu svim srcem', glasno u nama odjekuje, prihvaćajući njegovu milost koja nas čini novim ljudima, s tom iznenađujućom novošću koja je udioništvo u samom životu Isusovu. Neka nitko od nas ne ostane gluh na taj poziv, koji susrećemo u ovom jednostavnom obredu, pepeljenju, gesti koju ćemo uskoro provesti, a koja je tako jednostavna, i istovremeno tako upečatljiva. Neka nas u ovom vremenu prati Djevica Marija, Majka Crkve i uzor svakoga pravog učenika Gospodinova. Amen."
Draga braćo i sestre, započnimo puni povjerenja i radosti korizmeni put. Neka poziv k obraćenju i 'povratka Bogu svim srcem', glasno u nama odjekuje, prihvaćajući njegovu milost koja nas čini novim ljudima, s tom iznenađujućom novošću koja je udioništvo u samom životu Isusovu. Neka nitko od nas ne ostane gluh na taj poziv, koji susrećemo u ovom jednostavnom obredu, pepeljenju, gesti koju ćemo uskoro provesti, a koja je tako jednostavna, i istovremeno tako upečatljiva. Neka nas u ovom vremenu prati Djevica Marija, Majka Crkve i uzor svakoga pravog učenika Gospodinova. Amen."
Izvor: vatican.va, kath.net, RORATE CÆLI
Slika: gloria.tv
***
Govor kard. Bertonea:
"Sveti Oče,
s osjećajem velike dirnutosti i dubokoga poštovanja nije samo Crkva primila vijest o vašoj odluci da se odreknete službe rimskog biskupa, Nasljednika apostola Petra, nego i cijeli svijet.
Ne bismo bili iskreni, Svetosti, kad Vam ne bismo rekli da je od ove večeri na naša srca pao veo tuge. Ovih je godina Vaše Učiteljstvo bilo prozor otvoren Crkvi i svijetu, kroz koji su sjale zrake istine i ljubavi Božje da našem putu daju svjetlo i toplinu, a pogotovo u trenutcima kad se nebo oblačilo.
Svi smo mi shvatili da je upravo duboka ljubav Vaše Svetosti koju imate za Boga i Crkvu ta koja Vas je nagnala na taj čin, otkrivajući onu čistoću duše, onu jaku i zahtjevnu vjeru, onu snagu poniznosti i blagosti, zajedno s velikom hrabrošću koja je obilježavala svaki korak Vašega života i služenja, te koja može doći samo od prebivanja s Bogom, od življenja u svjetlu riječi Božje, od neprestanog uspinjanja na goru susreta s Njim da bi se onda sišlo u grad ljudi.
Svi smo mi shvatili da je upravo duboka ljubav Vaše Svetosti koju imate za Boga i Crkvu ta koja Vas je nagnala na taj čin, otkrivajući onu čistoću duše, onu jaku i zahtjevnu vjeru, onu snagu poniznosti i blagosti, zajedno s velikom hrabrošću koja je obilježavala svaki korak Vašega života i služenja, te koja može doći samo od prebivanja s Bogom, od življenja u svjetlu riječi Božje, od neprestanog uspinjanja na goru susreta s Njim da bi se onda sišlo u grad ljudi.
Sveti Oče, prije nekoliko ste dana bili kod sjemeništaraca Rimske biskupije i rekli da kao kršćani znamo da nam pripada budućnost, da budućnost pripada Bogu i da stablo Crkve uvijek dalje raste. Crkva se uvijek obnavlja, uvijek preporađa. Služiti Crkvi u čvrstom uvjerenju da ona ne pripada nama, nego Bogu, da nismo mi oni koji je izgrađujemo, nego On; s pravom se može reći ona evanđeoska: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!' (Lk 17,10), s potpunim pouzdanjem u Boga- to je velika pouka koju ste ovom teškom odlukom dali ne samo nama, pastirima Crkve, nego čitavom Božjem narodu.
Euharistija je zahvala Bogu. Večeras Gospodinu želimo zahvaliti za put koji je cijela Crkva prošla pod vodstvom Vaše Svetosti, i želimo Vam iz dubine svoga srca, s velikom ljubavlju, osjećajima i divljenjem reći: hvala što ste nam dali svijetao primjer jednostavnog i poniznog radnika u vinogradu Gospodnjem. I to radnika koji je u svakom trenutku znao ostvariti ono što je važno: dovesti Boga ljudima i ljude Bogu. Hvala!"
Euharistija je zahvala Bogu. Večeras Gospodinu želimo zahvaliti za put koji je cijela Crkva prošla pod vodstvom Vaše Svetosti, i želimo Vam iz dubine svoga srca, s velikom ljubavlju, osjećajima i divljenjem reći: hvala što ste nam dali svijetao primjer jednostavnog i poniznog radnika u vinogradu Gospodnjem. I to radnika koji je u svakom trenutku znao ostvariti ono što je važno: dovesti Boga ljudima i ljude Bogu. Hvala!"
Izvor: vatican.va, kath.net
Slika: gloria.tv
Nema komentara:
Objavi komentar