Msgr. D. R. Jenky, biskup Peorije i redovnik Kongregacije svetoga Križa, koja ove godine očekuje kanonizaciju svoga blaženog brata Andrije, odlučio je da se u roku od pet godina u svim crkvama njegove biskupije tabernakul mora vratiti u središte svetišta. Sve više je takvih primjera ponovnog shvaćanja važnosti središnjeg položaja svetohraništa, još jedan takav primjer nalazi se i ovdje.
"1. travnja 2010.
Veliki četvrtak
Dragi svećenici, đakoni, redovnici i vjernici Peorijske biskupije,
Misa je, svakako, naš najvažniji čin bogoštovlja- izvor i vrhunac svega što činimo kao Crkva. Duboko štovanje prema Svetotajstvu u tabernakulu bitno je povezano s euharistijskom liturgijom.
Prema Presvetom sakramentu se dakle treba odnositi s najvećim mogućim štovanjem, jer, sve vrijeme Svetotajstvo u svetohraništu, kao i u euharistijskoj liturgiji, zaslužuje štovanje koje nazivamo latria, to je klanjanje koje se daje svemogućem Bogu. To hotimično čašćenje je neusporedivo veće od štovanja sakramentala, svetih slika, krstionice, svetih ulja ili uskrsne svijeće. Ne čuva se Svetotajstvo samo zato da se može odnijeti umirućima ili onima koji ne mogu doći na misu, nego i zato da bude srce i mjesto molitve i pobožnosti župe.
U našoj katoličkoj tradiciji postoje čini koji su usmjereni svetohraništu. Kada ulazimo ili napuštamo crkvu, blagoslivljamo se svetom vodom, pokleknemo prema tabernakulu, pripremamo se na misu ili sabrano zahvaljujemo u prisutnosti Svetotajstva. U molitvama i pobožnostima, za vrijeme liturgije časova, u bilo kojoj privatnoj molitvi u katoličkoj crkvi, molimo pred Kristom uskrslim, bitno i stvarno prisutnim u Svetotajstvu koje se čuva u tabernakulu.
To središnje katoličko uvjerenje i njegov odraz u arhitekturi ponovo su u ovo vrijeme potvrdili mnogi biskupi u Sjedinjenim Državama. Kao biskup ove dijeceze, također sam uvjeren da su mjesto na koje smještamo svetohranište- i obredni čini kojima mu iskazujemo štovanje- toliko važni za kontinuiranu katehezu o euharistiji koliko i naše propovijedanje i poučavanje. Neće li u fizičkom središtu naših crkava, Isus stvarno nazočan u Presvetom sakramentu, još snažnije postati središte našega duhovnog života?
Nakon konzultacije s mojim Svećeničkim vijećem, zatražio sam da se u onih nekoliko crkava i kapela gdje svetohranište nije u središtu svetišta, taj prostor tako izmijeni da se Svetotajstvo smjesti u središte. U nekim slučajevima to neće biti lako izvršiti zbog financijskih i troškova preuređenja, ali se zato planovi za redizajn mogu poslati u Ured za bogoštovlje u sljedećih pet godina. Monaške zajednice čije su kapele otvorene vjernicima kao polujavni oratoriji mogu zatražiti oprost od ove opće uredbe prema normama svoje posebne liturgijske tradicije. Moguće je da ove promjene budu neizvedive u nekim malim kapelicama, ali takve zahtjeve treba podnijeti u pisanom obliku u moj ured.
Želim podsjetiti sve u našoj biskupiji da se na misi, u skladu s Općom uredbom Rimskog misala, prema tabernakulu treba pokleknuti samo na početku i na kraju liturgije, odnosno kad se Presveto uzima i vraća u svetohranište. U svim drugim trenutcima mise časti se oltar na kojemu se celebrira.
Uvjeren sam da euharistijska liturgija i euharistijska pobožnost nisu nikada konkurencija jedna drugoj, nego da oblikuju i jačaju naše zajedničko bogoštovlje i pobožnost. Neka svi u našoj biskupiji rastu u većoj ljubavi i zahvalnosti za dar euharistije.
U Kristu
+ Daniel R. Jenky, CSC
biskup Peorije"
"1. travnja 2010.
Veliki četvrtak
Dragi svećenici, đakoni, redovnici i vjernici Peorijske biskupije,
Misa je, svakako, naš najvažniji čin bogoštovlja- izvor i vrhunac svega što činimo kao Crkva. Duboko štovanje prema Svetotajstvu u tabernakulu bitno je povezano s euharistijskom liturgijom.
Prema Presvetom sakramentu se dakle treba odnositi s najvećim mogućim štovanjem, jer, sve vrijeme Svetotajstvo u svetohraništu, kao i u euharistijskoj liturgiji, zaslužuje štovanje koje nazivamo latria, to je klanjanje koje se daje svemogućem Bogu. To hotimično čašćenje je neusporedivo veće od štovanja sakramentala, svetih slika, krstionice, svetih ulja ili uskrsne svijeće. Ne čuva se Svetotajstvo samo zato da se može odnijeti umirućima ili onima koji ne mogu doći na misu, nego i zato da bude srce i mjesto molitve i pobožnosti župe.
U našoj katoličkoj tradiciji postoje čini koji su usmjereni svetohraništu. Kada ulazimo ili napuštamo crkvu, blagoslivljamo se svetom vodom, pokleknemo prema tabernakulu, pripremamo se na misu ili sabrano zahvaljujemo u prisutnosti Svetotajstva. U molitvama i pobožnostima, za vrijeme liturgije časova, u bilo kojoj privatnoj molitvi u katoličkoj crkvi, molimo pred Kristom uskrslim, bitno i stvarno prisutnim u Svetotajstvu koje se čuva u tabernakulu.
To središnje katoličko uvjerenje i njegov odraz u arhitekturi ponovo su u ovo vrijeme potvrdili mnogi biskupi u Sjedinjenim Državama. Kao biskup ove dijeceze, također sam uvjeren da su mjesto na koje smještamo svetohranište- i obredni čini kojima mu iskazujemo štovanje- toliko važni za kontinuiranu katehezu o euharistiji koliko i naše propovijedanje i poučavanje. Neće li u fizičkom središtu naših crkava, Isus stvarno nazočan u Presvetom sakramentu, još snažnije postati središte našega duhovnog života?
Nakon konzultacije s mojim Svećeničkim vijećem, zatražio sam da se u onih nekoliko crkava i kapela gdje svetohranište nije u središtu svetišta, taj prostor tako izmijeni da se Svetotajstvo smjesti u središte. U nekim slučajevima to neće biti lako izvršiti zbog financijskih i troškova preuređenja, ali se zato planovi za redizajn mogu poslati u Ured za bogoštovlje u sljedećih pet godina. Monaške zajednice čije su kapele otvorene vjernicima kao polujavni oratoriji mogu zatražiti oprost od ove opće uredbe prema normama svoje posebne liturgijske tradicije. Moguće je da ove promjene budu neizvedive u nekim malim kapelicama, ali takve zahtjeve treba podnijeti u pisanom obliku u moj ured.
Želim podsjetiti sve u našoj biskupiji da se na misi, u skladu s Općom uredbom Rimskog misala, prema tabernakulu treba pokleknuti samo na početku i na kraju liturgije, odnosno kad se Presveto uzima i vraća u svetohranište. U svim drugim trenutcima mise časti se oltar na kojemu se celebrira.
Uvjeren sam da euharistijska liturgija i euharistijska pobožnost nisu nikada konkurencija jedna drugoj, nego da oblikuju i jačaju naše zajedničko bogoštovlje i pobožnost. Neka svi u našoj biskupiji rastu u većoj ljubavi i zahvalnosti za dar euharistije.
U Kristu
+ Daniel R. Jenky, CSC
biskup Peorije"
Izvor: La Buhardilla de Jerónimo
Nema komentara:
Objavi komentar