Primjeri privlače

Gotovo svi postovi su mi ovoga mjeseca papinski, pa nastavljam u istom stilu. Ovaj put je to jedno lijepo svjedočanstvo. Sestra Emanuela Hofbauer je Bavarka, koja je u samostan bosonogih karmelićanki ušla 1959. godine, u Seattleu, s devetnaest godina. U tom je samostanu živjela do 2009., a danas se nalazi u Karmelu Majke Božje u Kaliforniji. U razgovoru koji slijedi otkriva kako je zahvaljujući primjeru braće Ratzinger otkrila svoje zvanje.

"- Koje uspomene iz djetinjstva pamtite o braći Ratzinger?

Kad su braća Ratzinger bila zaređena 1951., bilo mi je svega 11 godina. Jedan moj učitelj pokazao mi je isječak iz novina o ređenju. Ta me se fotografija braće Ratzinger duboko dojmila.

Već sam se nadala da ću postati redovnica poput sestara sv. Elizabete koje su živjele blizu naše kuće. Jedna od njih mi je rekla da je željela ući u kölnski karmel, ali da joj to zbog astme nije bilo moguće. Pripovijedala mi je kako se karmelski apostolat sastoji prvenstveno u molitvi za Crkvu i za svećenike. Upravo sam tada i tamo odlučila da je to ono na što sam pozvana. Htjela sam moliti za svete svećenike kao što su braća Ratzinger.

Msgr. Georg Ratzinger bio mi je kapelanom 1951.-1952. Joseph Ratzinger nikada nije bio mojim dušobrižnikom, ali je postao nadbiskupom münchenskim 1977. U lipnju iste godine postao je kardinalom, a u studenom 1981. kardinalom prefektom Kongregacije za nauk vjere.

- Kada ste se počeli dopisivati s kardinalom Ratzingerom?

Preko moje obitelji, učitelja i prijatelja primala sam vijesti posebno o tada nadbiskupu Ratzingeru. Zanimalo me sve o njemu i o msgr. Georgu. Iz nekog otajstvenog razloga Bog me povezao s njima. Preko njih sam pronašla vlastito zvanje, a to je moliti i žrtvovati svoj život za njih i za sve svećenike.

Moje izravno dopisivanje s tada kardinalom Josephom Ratzingerom, započelo je oko 1986. To je bila godina moga srebrenoga jubileja i on mi je napisao prelijepo pismo koje ću čuvati dok sam živa.

Pročitala sam neke od njegovih knjiga i članaka te sam često molila: «Gospodine ovoga čovjeka bi trebalo više slušati i gledati.» Kad sam ga susrela licem u lice 1998. u Rimu, znala sam da će biti sljedeći papa. Njegov izbor bio je radostan, emotivan trenutak.

- Koja je bila Vaša prva reakcija kada je kardinal Ratzinger izabran za papu?

Bila sam tako sretna da je slavlje njegove svečane inauguracije bilo 24. travnja, na moj rođendan. To je bio najbolji rođendanski poklon koji sam mogla dobiti.

- Mislite li da je kardinal Ratzinger izabravši ime Benedikt (po papi Benediktu XV., ali i po sv. Benediktu, 'ocu zapadnog monaštva') tako pokazao veliko poštovanje prema redovničkom životu?

Ne znam zašto je izabrao ime Benedikt. Mislim da ga je više izabrao da slijedi Benedikta XV. koji je poznat kao 'papa mira'- postao je papa nekoliko mjeseci nakon izbijanja I. svjetskog rata. Neumorno je radio za mir i napisao je encikliku 'Pacem Dei munus'. Sigurna sam da voli sv. Benedikta, oca monaštva, i da ima veliku ljubav i poštovanje za redovnički život.

- Što mislite o zadnjim medijskim napadima na msgr. Ratzingera i na papu Benedikta?

Medijski su napadi na našeg Svetog Oca i na msgr. Ratzingera tako nepravedni, tako neopravdani. S godinama sam susrela mnogo članova zbora 'Regensburger Domspatzen' (koji je vodio msgr. Ratzinger) i svi imaju najveće poštovanje prema msgr. Ratzingeru.

Slučajevima zlostavljanja koje su počinili neki članovi klera, đavao se koristi da baci ljagu na čitavu Crkvu, jer mrzi Crkvu i želi je uništiti. Ali, mi znamo Kristove riječi: 'Vrata paklena neće je nadvladati.'

Neki su optužili našeg Svetog Oca da ne slijedi evanđelje, a on je zapravo živo evanđelje. On živi vjeru, ufanje, ljubav, pomirenje, mir i pravdu- uistinu poput Krista.

- Što mislite o kritikama Papi od ljudi koji ga nikada nisu upoznali pa čak niti pročitali neko od njegovih djela?

Ljudi koji ga kritiziraju ne znaju mnogo o njemu niti o njegovim spisima. Znaju ga samo kao onoga koji disciplinira, kad je bio prefekt. Ne znaju da je zapravo duboko pobožan, duhovan, ponizan, nježan čovjek. Isto vrijedi i za njegova brata , msgr. Georga Ratzingera.

- Dopisujete li se još s papom Benediktom ili je to sada nemoguće?

Da, još se dopisujem s Njegovom Svetosti preko njegova privatnoga tajnika koji mu proslijedi moja pisma, a preko njega i primim nekoliko redaka i svetih sličica. Pišem o našem životu ovdje u samostanu i da ga spominjem u mojim molitvama.

- Možete li nam reći o svom osobnom susretu s papom Benediktom?

Sveti Otac je 2006. pohodio Njemačku. Posjetio je i Pentling u blizini Regensburga. Moji su rođaci vodili brigu o njegovoj kući u Pentlingu. To je kuća u kojoj su on i njegov brat trebali provesti mirovinu, ali Bog je imao drugi plan. Rođaci su me pozvali da ih posjetim i pomognem oko priprema za dolazak našeg Svetog Oca njegovoj kući zadnji put.

Bilo je to nezaboravno iskustvo kao ponovni susret obitelji. Policija i stražari su nam dopustili da mu priđemo bliže. Sjećam se da mi je uzeo ruke i zamolio me da ga ne zaboravim u molitvi. Zlatni jubilej slavim 22. svibnja (primila sam habit 1960.), pa nadam da ću, ako Bog da, u slijedećih nekoliko godina još jednom vidjeti Svetog Oca!

- U ovoj godini svećenika, koje su Vaše misli o molitvi za svećenike?

Sveta Terezija iz Lisieuxa, kao sve karmelićanke, imala je veliku ljubav za svećenike i za svećeništvo, ali njezina ljubav nije bila naivna. Znala je da su svećenici krhka ljudska bića kao svi mi. Htjela im je pružiti potporu na svaki mogući način.

Volimo li i podupiremo li naše svećenike kako bismo trebali, i na način na koji nas trebaju? Lako se naljutiti i vidjeti samo mane naših svećenika; katkad vidimo samo njihove slabosti. No, Isus nam je dao neprocjenjivo blago u svećeništvu. Po Njegovim svećenicima primamo sve bogatstvo Njegovih milosti po sakramentima- i Njega samoga u Euharistiji.

Zasigurno dugujemo našim svećenicima neizmjernu zahvalnost za njihovo sebedarje Bogu nama na korist. Obnovimo u ovoj Godini svećenika svoju predanost tomu da molimo za svećenike, da im odamo priznanje, da ih volimo i podupiremo. Trebaju nas više nego ikada kako bi mogli ukazati na prisutnost Božju u svijetu koji sve više niječe Boga i zanemaruje Njegove putove."

Izvor i slika: La Buhardilla de Jerónimo