Na blagdan Blagovijesti su osmorica franjevaca Bezgrješne primila svećenički red. Zaredio ih je uzoriti kardinal Franc Rodé, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Od osmorice ređenika, trojica su bila iz Italije, dvojica iz Benina i po jedan iz Nigerije, Filipina i Južne Afrike. Paix liturgique je iskoristio ovu prigodu za razgovor s fra Alessandrom M. Apolloniom, rektorom bogoslovnog sjemeništa franjevaca Bezgrješne.
"Mlada i dinamična zajednica franjevaca Bezgrješne proširena je od Filipina do Brazila, a papinsko priznanje dobili su 1998. Nastali nakon II. vatikanskog koncila, otkrili su tradiconalni obred zahvaljujući motupropriju 'Summorum Pontificum'. S entuzijazmom su odgovorili na poziv Svetog Oca, da svoju svakodnevnu duhovnost obogate izvanrednim oblikom rimskog obreda. Povijest ove zajednice savršeno ilustrira duboko značenje motuproprija: vratiti blago tradicionalne liturgije cijeloj Crkvi, a ne samo 'povijesno tradicionalističkim' zajednicama i vjernicima. Naš ekskluzivni razgovor s o. Alessandrom je prilika da bolje razumijemo kako je tradicionalna liturgija zaživjela u okviru zajednice koja broji već više od 700 članova, braće i sestara.
-Ave Maria, oče Apollonio! Vi ste rektor bogoslovnog sjemeništa franjevaca Bezgrješne: možete li nam ga predstaviti u nekoliko riječi, kako je organizirano, kakva se formacija nudi i koliko imate sjemeništaraca?
Nedavno smo naše sjemenište podijelili na filozofsko i teološko, iz praktičnih razloga jer nemamo infrastrukturu za smještaj 50 studenata. Obje su kuće smještene kod Monte Cassina, nedaleko jedna od druge. Imamo otprilike trideset studenata na teologiji, a oko dvadeset na filozofiji. Predaje petnaest franjevaca Bezgrješne od kojih svi imaju licencijat. Pomažu im dvije naše sestre za psihologiju i pedagogiju. Naš se plan zasniva na 'ratio formationis' Papinskog sveučilišta Sv. Križa (koje vodi Opus Dei), ali uključuje i posebne sadržaje za našu zajednicu kao što su biblijska i patristička mariologija, marijanska duhovnost, misiologija, predavanja o medijima, zatim o vodstvu naših laičkih grupa trećega reda (Misija Marije Bezgrješne), i naposljetku, posebnosti franjevačke filozofije i teologije; osobito sv. Bonaventura i bl. Ivan Duns Škot. Kako je sjemenište rezervirano za našu subraću, postulat ili novicijat zamjenjuje prvu godinu. Nakon dvogodišnjega studija filozofije, slijedi godina apostolata (posvećena misijama i učenju stranog jezika), a zatim tri godine teologije. Najnadareniji, namotiviraniji i najskromniji među njima mogu nastaviti svoje obrazovanje u Rimu, na Papinskom sveučilištu Sv. Križa ili nekom drugom. To se određuje prema njihovoj sklonosti i dobru zajednice.
-Vaše je sjemenište također vrelo različitih inicijativa za teološke rasprave i refleksiju, poput časopisa 'Fides Catholica' i konferencija, među kojima i jedna o Karlu Rahneru, 2007., i nedavna u prosincu na temu 'Svećeničke službe pred izazovima postmoderne'. Recite nam nešto više?
'Fides Catholica' je naš vodeći časopis, apologetske naravi koji objavljujemo dvaput godišnje. Triput godišnje objavljujemo 'Immaculata Mediatrix', koji brani nauk o Mariji Suotkupiteljici, te konačno po jedanput godišnje 'Quaderni di studi scotisti' i 'Annales Franciscani'. Potonji je posvećen obrani povijesne istine o sv. Franji. Osobito je važan u vremenu kad se od sv. Franje želi učiniti prethodnika hipija ili newageovskog ekologa, ako ne i sandinističkog revolucionara... Glede konferencija, jednu smo organizirali 2008. o paklu. Predavanja s te konferencije su u tisku. Htjeli smo potvrditi istinu o postojanju pakla, kako je to eshatološko stanje koje čeka one, koji odbijajući Božje milosrđe, umiru u smrtnom grijehu i podnose kaznu vječnoga ognja. Iako Tridentski koncil kaže da se barem Juda nalazi u paklu, danas se nailazi na pogrješnu ideju prema kojoj bi pakao bio 'prazan', prema nesretnom izrazu Ursa von Balthasara. Konačno, od 2000. održavamo godišnji simpozij o Mariji Suotkupiteljici, po čemu smo također prepoznatljivi. Simpozij se održavao u Engleskoj i Fatimi jer nije naišao na crkvenu potporu u Italiji.
- Zadatak sjemeništa je da Crkvi dâ svećenike. Prošloga mjeseca osmoricu vaših fratara u Firenci je zaredio kardinal Rodé prema izvanrednom obliku rimskog obred. Prošle je godine, na isti dan, 25. ožujka, prvi put u povijesti Vaše ustanove, utemeljene nakon Koncila, sakrament svetoga reda petorici Vaše subraće prema izvanrednom obliku rimskog obreda podijelio msgr. Burke, još jedan rimski prelat. Možemo li zaključiti da izvanredni oblik rimskog obreda sada postaje redoviti za ređenja vaših svećenika?
Da, dokle god to Papa dopušta, u smislu da je to naš preferirajući, a ne isključivi način.
- To znači?
Dopustite mi da interpretiram mišljenje našega superiora, oca Manellija; kako je izvanredni oblik liturgijski oblik najbliži našoj duhovnosti, dokle god to Papa dopušta, preferirat ćemo ga za naša ređenja. Dakako, budemo li sutra morali rediti izravno u Africi ili Sjedinjenim Državama, a biskup hoće celebrirati prema novom redu, ređenja će biti prema novoj liturgiji u njenom najsvečanijem obliku.
- Što je to u starijem obredu osobito blisko vašoj duhovnosti?
Naša franjevačka i marijanska duhovnost je karakteristična po tomu što je teocentrična, kristocentrična i mariocentrična. Bog, Bogočovjek i Bezgrješna Suotkupiteljica su središnji za naše zvanje, a po svojoj žrtvenoj i mističnoj dimenziji, tradicionalna liturgija doista dostojno odgovara našoj duhovnosti. Čak i u najsuptilnijim detaljima ta tisućljetna liturgija Crkve nas konstantno podsjeća na spasenje koje se dogodilo tako što je Bog postao čovjekom u Djevičinoj utrobi, umro na križu i uskrsnuo.
- Ako vaši fratri u svećeništvo ulaze po starijem obredu, bilo bi naravno očekivati da to blago mogu uživati svakodnevno: koja je vaša pozicija primjerice glede brevijara? Mogu li vaši svećenici koristiti onaj prije liturgijskih reformi?
Doista, tradicionalni brevijar je vrijedno oruđe koje prati duhovni rast, kako svakog svećenika, tako i cijele naše redovničke obitelji, pa ga u sjemeništu koristimo za sve naše molitve u koru. Za osobnu molitvu ili u misijama, braća mogu koristiti i brevijar Pavla VI.
- Kako napreduje implementacija motuproprija 'Summorum Pontificum' u vašim kućama?
U Italiji se konventualne mise služe prema izvanrednom obliku, kako je preporučio naš otac utemeljitelj, i za braću i za sestre. Prema tom obliku sve češće celebriramo u našim javnim svečanostima, a također i u župama kada dopuštaju biskupi. U inozemstvu to ovisi o mjesnom stanju. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, iz opreza da se izbjegne bilo kakva konfuzija, stvari idu sporije nego u Italiji. Međutim, od Brazila do Filipina, izvanredni oblik osvaja sve više i više duša naše franjevačke braće i sestara Bezgrješne.
- U vrijeme nakon II. vatikanskog koncila nije se dogodio poremećaj samo na liturgijskom planu, nego i na doktrinalnom, kako je naglasio vaš utemeljitelj, otac Manelli, u homiliji prošle godine u Lateranu, povodom obilježavanja 800 godina potvrde franjevačkog pravila. Prema Vašem mišljenju, možemo li očekivati inicijative koje bi dovele u red stvari na drugim područjima, npr. u egzegezi ili katekizmu, kao što je motuproprij učinio na području liturgije?
Dobro pitanje... Moramo priznati da je poslijekoncilsko vrijeme bilo razdoblje kolapsa ne samo na liturgijskom području, nego i na doktrinalnom. Ako u našim dušama opadne ideja o Bogu, pada i sve drugo, završavamo prevareni od svijeta čiji knez, znamo, nije naš Gospodin! 'Lex orandi' i 'lex credendi' su u uskoj svezi. Dakle, da. Trebamo se nadati 'domino-učinku', moramo moliti za krjeposni krug koji bi ponovo Boga stavio u središte svega djelovanja Crkve. Čini se da je to namjera Svetog Oca. Zapravo, njegov regensburški govor iz 2006. je 'magna charta' crkvenoga pomirenja sa svojom 'theologiom perenis'. To je protuotrov za teorije 'pensiero debole'. Istodobno s obnovom liturgije, čini se da Benedikt XVI. želi dati program za rehabilitaciju crkvene doktrine. To je nužan pothvat."
"Mlada i dinamična zajednica franjevaca Bezgrješne proširena je od Filipina do Brazila, a papinsko priznanje dobili su 1998. Nastali nakon II. vatikanskog koncila, otkrili su tradiconalni obred zahvaljujući motupropriju 'Summorum Pontificum'. S entuzijazmom su odgovorili na poziv Svetog Oca, da svoju svakodnevnu duhovnost obogate izvanrednim oblikom rimskog obreda. Povijest ove zajednice savršeno ilustrira duboko značenje motuproprija: vratiti blago tradicionalne liturgije cijeloj Crkvi, a ne samo 'povijesno tradicionalističkim' zajednicama i vjernicima. Naš ekskluzivni razgovor s o. Alessandrom je prilika da bolje razumijemo kako je tradicionalna liturgija zaživjela u okviru zajednice koja broji već više od 700 članova, braće i sestara.
-Ave Maria, oče Apollonio! Vi ste rektor bogoslovnog sjemeništa franjevaca Bezgrješne: možete li nam ga predstaviti u nekoliko riječi, kako je organizirano, kakva se formacija nudi i koliko imate sjemeništaraca?
Nedavno smo naše sjemenište podijelili na filozofsko i teološko, iz praktičnih razloga jer nemamo infrastrukturu za smještaj 50 studenata. Obje su kuće smještene kod Monte Cassina, nedaleko jedna od druge. Imamo otprilike trideset studenata na teologiji, a oko dvadeset na filozofiji. Predaje petnaest franjevaca Bezgrješne od kojih svi imaju licencijat. Pomažu im dvije naše sestre za psihologiju i pedagogiju. Naš se plan zasniva na 'ratio formationis' Papinskog sveučilišta Sv. Križa (koje vodi Opus Dei), ali uključuje i posebne sadržaje za našu zajednicu kao što su biblijska i patristička mariologija, marijanska duhovnost, misiologija, predavanja o medijima, zatim o vodstvu naših laičkih grupa trećega reda (Misija Marije Bezgrješne), i naposljetku, posebnosti franjevačke filozofije i teologije; osobito sv. Bonaventura i bl. Ivan Duns Škot. Kako je sjemenište rezervirano za našu subraću, postulat ili novicijat zamjenjuje prvu godinu. Nakon dvogodišnjega studija filozofije, slijedi godina apostolata (posvećena misijama i učenju stranog jezika), a zatim tri godine teologije. Najnadareniji, namotiviraniji i najskromniji među njima mogu nastaviti svoje obrazovanje u Rimu, na Papinskom sveučilištu Sv. Križa ili nekom drugom. To se određuje prema njihovoj sklonosti i dobru zajednice.
-Vaše je sjemenište također vrelo različitih inicijativa za teološke rasprave i refleksiju, poput časopisa 'Fides Catholica' i konferencija, među kojima i jedna o Karlu Rahneru, 2007., i nedavna u prosincu na temu 'Svećeničke službe pred izazovima postmoderne'. Recite nam nešto više?
'Fides Catholica' je naš vodeći časopis, apologetske naravi koji objavljujemo dvaput godišnje. Triput godišnje objavljujemo 'Immaculata Mediatrix', koji brani nauk o Mariji Suotkupiteljici, te konačno po jedanput godišnje 'Quaderni di studi scotisti' i 'Annales Franciscani'. Potonji je posvećen obrani povijesne istine o sv. Franji. Osobito je važan u vremenu kad se od sv. Franje želi učiniti prethodnika hipija ili newageovskog ekologa, ako ne i sandinističkog revolucionara... Glede konferencija, jednu smo organizirali 2008. o paklu. Predavanja s te konferencije su u tisku. Htjeli smo potvrditi istinu o postojanju pakla, kako je to eshatološko stanje koje čeka one, koji odbijajući Božje milosrđe, umiru u smrtnom grijehu i podnose kaznu vječnoga ognja. Iako Tridentski koncil kaže da se barem Juda nalazi u paklu, danas se nailazi na pogrješnu ideju prema kojoj bi pakao bio 'prazan', prema nesretnom izrazu Ursa von Balthasara. Konačno, od 2000. održavamo godišnji simpozij o Mariji Suotkupiteljici, po čemu smo također prepoznatljivi. Simpozij se održavao u Engleskoj i Fatimi jer nije naišao na crkvenu potporu u Italiji.
- Zadatak sjemeništa je da Crkvi dâ svećenike. Prošloga mjeseca osmoricu vaših fratara u Firenci je zaredio kardinal Rodé prema izvanrednom obliku rimskog obred. Prošle je godine, na isti dan, 25. ožujka, prvi put u povijesti Vaše ustanove, utemeljene nakon Koncila, sakrament svetoga reda petorici Vaše subraće prema izvanrednom obliku rimskog obreda podijelio msgr. Burke, još jedan rimski prelat. Možemo li zaključiti da izvanredni oblik rimskog obreda sada postaje redoviti za ređenja vaših svećenika?
Da, dokle god to Papa dopušta, u smislu da je to naš preferirajući, a ne isključivi način.
- To znači?
Dopustite mi da interpretiram mišljenje našega superiora, oca Manellija; kako je izvanredni oblik liturgijski oblik najbliži našoj duhovnosti, dokle god to Papa dopušta, preferirat ćemo ga za naša ređenja. Dakako, budemo li sutra morali rediti izravno u Africi ili Sjedinjenim Državama, a biskup hoće celebrirati prema novom redu, ređenja će biti prema novoj liturgiji u njenom najsvečanijem obliku.
- Što je to u starijem obredu osobito blisko vašoj duhovnosti?
Naša franjevačka i marijanska duhovnost je karakteristična po tomu što je teocentrična, kristocentrična i mariocentrična. Bog, Bogočovjek i Bezgrješna Suotkupiteljica su središnji za naše zvanje, a po svojoj žrtvenoj i mističnoj dimenziji, tradicionalna liturgija doista dostojno odgovara našoj duhovnosti. Čak i u najsuptilnijim detaljima ta tisućljetna liturgija Crkve nas konstantno podsjeća na spasenje koje se dogodilo tako što je Bog postao čovjekom u Djevičinoj utrobi, umro na križu i uskrsnuo.
- Ako vaši fratri u svećeništvo ulaze po starijem obredu, bilo bi naravno očekivati da to blago mogu uživati svakodnevno: koja je vaša pozicija primjerice glede brevijara? Mogu li vaši svećenici koristiti onaj prije liturgijskih reformi?
Doista, tradicionalni brevijar je vrijedno oruđe koje prati duhovni rast, kako svakog svećenika, tako i cijele naše redovničke obitelji, pa ga u sjemeništu koristimo za sve naše molitve u koru. Za osobnu molitvu ili u misijama, braća mogu koristiti i brevijar Pavla VI.
- Kako napreduje implementacija motuproprija 'Summorum Pontificum' u vašim kućama?
U Italiji se konventualne mise služe prema izvanrednom obliku, kako je preporučio naš otac utemeljitelj, i za braću i za sestre. Prema tom obliku sve češće celebriramo u našim javnim svečanostima, a također i u župama kada dopuštaju biskupi. U inozemstvu to ovisi o mjesnom stanju. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, iz opreza da se izbjegne bilo kakva konfuzija, stvari idu sporije nego u Italiji. Međutim, od Brazila do Filipina, izvanredni oblik osvaja sve više i više duša naše franjevačke braće i sestara Bezgrješne.
- U vrijeme nakon II. vatikanskog koncila nije se dogodio poremećaj samo na liturgijskom planu, nego i na doktrinalnom, kako je naglasio vaš utemeljitelj, otac Manelli, u homiliji prošle godine u Lateranu, povodom obilježavanja 800 godina potvrde franjevačkog pravila. Prema Vašem mišljenju, možemo li očekivati inicijative koje bi dovele u red stvari na drugim područjima, npr. u egzegezi ili katekizmu, kao što je motuproprij učinio na području liturgije?
Dobro pitanje... Moramo priznati da je poslijekoncilsko vrijeme bilo razdoblje kolapsa ne samo na liturgijskom području, nego i na doktrinalnom. Ako u našim dušama opadne ideja o Bogu, pada i sve drugo, završavamo prevareni od svijeta čiji knez, znamo, nije naš Gospodin! 'Lex orandi' i 'lex credendi' su u uskoj svezi. Dakle, da. Trebamo se nadati 'domino-učinku', moramo moliti za krjeposni krug koji bi ponovo Boga stavio u središte svega djelovanja Crkve. Čini se da je to namjera Svetog Oca. Zapravo, njegov regensburški govor iz 2006. je 'magna charta' crkvenoga pomirenja sa svojom 'theologiom perenis'. To je protuotrov za teorije 'pensiero debole'. Istodobno s obnovom liturgije, čini se da Benedikt XVI. želi dati program za rehabilitaciju crkvene doktrine. To je nužan pothvat."
Izvor: Paix Liturgique
Nema komentara:
Objavi komentar