četvrtak, kolovoza 20, 2009

O beata solitudo, o sola beatitudo

Riječi iz naslova pripadaju slavnom cistercitskom opatu sv. Bernardu, čiji je danas blagdan. Dok postoji mnogo benediktinskih tradicionalističkih opatija, svega je jedna cistercitska, i to od prošle godine, trapistička opatija Mariawald. Poznata je i po tome što je u njoj cistercitima pristupio sluga Božji opat Franz Wendelin Pfanner, utemeljitelj Marije Zvijezde u Banjaluci i Mariannhilla u Južnoj Africi, čija se stota obljetnica smrti obilježila ove godine.

Opatija Mariawald je nakon II. vatikanskog koncila pretrpjela teške dane; još krajem ´70.-ih i početkom ´80.-ih prošloga stoljeća imala je oko tridesetak monaha, a danas ih je svega jedanaest. Kako bi spriječio da opatija uskoro postane tek još jedan spomenik kulture, opat J. Vollberg odlučio se ugledati na benediktinske tradicionalističke opatije u Francuskoj poput Fontgombaulta, La Barrouxa i ostalih koje ne oskudijevaju zvanjima. Zato je zatražio od Pape posebnu povlasticu i 21. studenoga 2008., Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei priopćilo je opatu Josefu da je Sveti Otac dodijelio opatiji Mariawald zatraženi privilegij da opet prihvate liturgiju i opsluživanje Reda cistercita strožijega opsluživanja ili trapista iz godine 1963./´64. ("usus de Monte Cistello").


Njegova se odluka pokazala ispravnom. U najnovijem intervjuu opata Josefa koji možete pogledati na njemačkom blogu EXSVLTET, na pitanje je li povratak starim konstitucijma i liturgiji već obilježen pojačanim interesom za stupanje u red, opat odgovara: "Bilo je jako puno upita, naravno, situacija svakog pojedinog se mora pažljivo razmotriti. Nadam se da ćemo, bude li sve u redu, krajem kolovoza dobiti četvoricu nove subraće. Za sljedeću godinu su se kandidirala još četvorica. Broj novih ulazaka je znak nade, što nas sve- osobito mene kao opata- veseli."(1) Ovdje je dobro podsjetiti se na riječi pape Benedikta XVI. od veljače prošle godine Vijeću za odnose između Kongregacije za redovnike i Međunarodne unije generalnih poglavara:

"Glede redova i kongregacija s dugom tradicijom u Crkvi, možemo samo primijetiti, kako ste i sami naglasili, da su u posljednjim desetljećima gotovo svi, muški i ženski prošli tešku krizu uslijed starenja članova, manje ili više izraženog opadanja broja zvanja i katkad također duhovnog i karizmatskog "umora". Ta je kriza u nekim slučajevima postala čak alarmantna. Ipak usporedno s teškim situacijama koje treba istražiti hrabro i iskreno, mogu se zamijetiti pozitivni znaci oporavka, osobito onda kada zajednice imaju hrabrosti vratiti se svojim izvorima kako bi živjele u skladu s utemeljiteljevim duhom"(2),

ili sljedeća rečenica:

"Kao i moji časni prethodnici, i sam sam više puta želio potvrditi da ljudi današnjice osjećaju jak vjerski i duhovni zov, ali spremni su slušati i slijediti jedino onoga koji dosljedno svjedoči svoju privrženost Kristu. Zanimljivo je zabilježiti činjenicu da one ustanove koje su sačuvale ili izabrale život koji je često vrlo strog i koji su vjerni evanđelju življenom "sine glossa", obiluju zvanjima." (2)

Nova zvanja svakako ulijevaju optimizam i to u godini kada opatija Mariawald proslavlja stotinu godina otkako je uzdignuta na čast opatije. Sam opat je svjestan da se ne mogu jednostavno kopirati prošla vremena, nego je prije svega riječ o tome da se aktiviraju duhovna blaga Crkve, o čemu je davno govorio papa Benedikt XVI.

Izvor: 1 EXSVLTET, 2 Vatican
Slika: Nowy Ruch Liturgiczny

Nema komentara:

Objavi komentar